Oka, hvala ti. Sada sam se već smirila, ali ispočetka mi je baš bio šok.
To je tak kad su svi pametni i onda ih ja slušam. Kada su dolazili gledati bebicu, stalno je bila na sisi, prije, i svi, ama baš svi su komentirali da je previše na sisi, da bi joj trebala davati svaka 3 sata jesti (sjećam se da je to i patronažna rekla prvi puta, rekla je da ne dajem na svaki zahtjev, jer je to samo refleks, a da je njoj to previše i da onda zato bljucka, te da to postaje začarani krug). Ja sam počela dojiti poslije kada je stvarno plakala. I čitam, svaki podoj, ponudite drugu dojku... I tu sam pogriješila, pila je samo ono tekuće prvo mlijeko. Toga se najela i više nije nije stalo.

Ali sada ja vodim politiku i baš me briga što će drugi reći.
Najbolje mi je kada mi netko kaže da je dojeno dijete od dolaska kući spavalo cijelu noć (a ja se sjećam da nije) i dobivalo u prvim mjesecima po 1700. Ljudi ponekada zaborave kak je bilo i pokušaju te staviti u nezadovoljan položaj, te pričaju bajke...nažalost, ja sam im vjerovala.