Ja sam u 3 osnovne pitala učitelja: Kako nastaje fotografija? On mije odgovorio: Pitaj mamu. Mama je znala, jer je dida bio fotograf.
Neke stvari neću znati, iako ja imam tu sreću da imamo 6 profesora u užoj obitelji. Uvijek postoji način, samo treba biti skoncentriran na potrebe i želje svog djeteta. Nije van opcije niti privatni učitelj za stvari koje suprug, ja, baka, dida, tetka...nećemo znati.
pa nije poanta u tome što možeš prepoznati neznanje i zatražiti pomoć pri prenošenju. Poanta je u tome što možeš nesvjesno dijete ograničiti na svoje znanje. I kad dijete ide u regularnu školu, nemaš nikakvih problema potražiti dodatnu edukaciju. Samo onda dijete zadovoljava em program em mu možeš pružiti dodatno znanje ako "želi znati još"-ovdje je ograničeno na ono što-em smatraš važnim, em možeš prepoznati kao važno, em možeš prihvatiti da trebaš pomoć.
da iskarikiram-ja znam njemački jezik. Učila sam ga mnogo godina. Za profesoricu njemačkog sam čista "nula" u znanju. Svejedno, kako ću ja primjetiti da mi treba njena pomoć u prenošenju znanja-tj. dokučiti trenutak kad sam pogriješila, radila krivo, prenijela krivo?
Ovo "inteligentan" nisam mislila pod sposobnošću da zamijeni 10 obrazovanih ljudi ", više da bude dovoljno pronicljiv
da shvati kad ne može više pružati obrazovanje, pa onda se snaći na neki drugi način.
I mislim da to nije ništa što normalan, prosječno inteligentan (nikakav genijalac) roditelj,
koji bi se upustio u OKK ne bi mogao.
A kontrole bi pokazale koliko je uspješan u podučavanju.
Ovo boldano nisam ni napisala. Poštujem drugačiji stav, ali argumente valjda možemo propitkivati.
Ne kužim zašto su stariji problematičari i njihov odnos s mojim/tvojim djetetom u školi bitan faktor? Jel govorimo o uobičajenom dječjem podbadanju ili baš maltretiranju ili nedajbože nasilju? Gdje ga eventualno oni mogu gnjaviti, pod odmorom, ispred škole? Jel to neko pravilo? Zar ga ne može netko takav gnjaviti ili napasti i kad pustiš dijete samo po sladoled, ili kad ide na slobodnu aktivnost?
I stvarno me zanima da li ima ovdje netko tko zagovara legalizaciju HS bez ograničenja i ispita? Mislim, jedno je reći- meni bi to pasalo, ali ima li netko tko se generalno zalaže za takvo zakonsko rješenje?
I još me zanima, a nitko ne odgovara- do koje dobi biste željeli provoditi HS i kako bi reagirali da vam dijete nakon par godina HS-a kaže da bi željelo ići u školu?
Uz OKK morali bi po meni ići ispiti, inače bi lako moglo doći do zloporabe.
Do četvrtog razreda maksimalno, ovako paušalno govoreći, s tim da bi možda bilo dulje, možda kraće,do koje dobi biste željeli provoditi HS i kako bi reagirali da vam dijete nakon par godina HS-a kaže da bi željelo ići u školu?
ocijenila bih prema tome kako nam ide općenito. Ako bi dijete poželjelo ići u školu, išlo bi. OKK bi bio tu da djetetu
život učini boljim, ne gorim. No ovo je za mene teorija jer nemam mogućnosti ostati doma.
pa ne mozemo pretpostaviti. ja sam vec rekla da 1-4 si mogu predociti (valjda kroz to sto mi je i dijete proslo te razrede).
za ostale razrede si ja mogu predociti da imas privanu poduku drugih kompetentnih ljudi.
a druge stane postoje vjerojatno nacini koji su pametni i moguci, ali ih ja sebi zasada ne mogu predociti. jer mi ih nitko nije objasnio.
u jednoj knjizi o nadarenoj djeci sam citala o jednoj obitelji koja je imala 4 ne nadarene, nego prilicno genijalne djece. nakon sto u normalnoj skoli nisu dobili ono sto trebaju, dobili su savjete od psihologa i strucnjaka da djecu obrazuju kod kuce. sto su i cinili. s jako dobrim rezultatima. ali nije bilo objasnjeno (jer to nije ni bila tema knjige) kako su oni to organizirali.
hehe, znam da ne zvuči ozbiljno, ali sad sam se sjetila kako smo kao najbolji razred na školi (matematičari) svi kompletno pobjegli sa sata Politike i gospodarstva - just for fun... u razred je s nama išla i kćerka ravnatelja škole. Raska dobila nervni, profesor se rasplakao - (da, točno tako), a mi smo se kesili i jedno drugome namigivali. baš smo se odlično zabavljali
a tek norijada! ... kupali se u jezeru kompletno obučeni...
škola je i zabava i druženje sa vršnjacima na tisuću raznih nivoa, a djeci je to potrebno jednako kao i učenje.
A što kada to roditelj ne može shvatiti? Ili ne želi?
Roza, oprosti, no ja zaista ne shvaćam tvoju argumentaciju.
Tvoja učiteljica iz osnovnjaka nije znala kako nastaje fotografija, a tvoja mama je - i to argument da su roditelji više potkovani za edukaciju.
Mislim, da moj sin pita učiteljicu (u prvom srednje) kako se radi obračun plaća, ova ne bi znala (a ja znam) .
Pa meni to svejedno nije argument za HS.
Nisu mi dala konkretne odgovore na pitanja do kad bi educirala i što bi prenijela djetetu, a to je nešto što me zaista zanima jer si pokušavam u glavi posložiti kockice.
No nije bed.
slažem se.
mene zanima jedna stvar
treba li djetetu omogućiti da nakon 7. godine stekne uvid u jedan drugi načina školovanja, ovaj puta u vulgaris školi gdje idu sva djeca, i za koje škola jest i za koje nije...
(pretpostavljam da je 7. godine ipak iskusilo neke primjere podučavanja kod kuće s roditeljima ili tetkom, pa je kroz to doživjelo OKK)
... i ako se taj školski način iz suvislog razloga ne pokaže dobrim za naše dijete, tako bi onda bilo opravdano odlučiti drugačije zajedno s djetetom (ili ne?)
ILI
mi odlučimo umjesto djeteta naprosto tako jer smo mu nastavili nuditi samo OKK?
mene muči evo recimo opravdanost toga, da djetetu ne damo uvid i u drugi (u ovom slučaju obrazovanje u školi) koncept obrazovanja.
na osnovu kojih pokazatelja mi donosimo odluku o OKK ako uopće nismo vidjeli kako dijete funkcionira u školskom kolektivu,
i na osnovu kojih pokazatelja roditelj odlučuje da je za njegovo dijete OKK ispravnije, ako nije omogućio da dijete iti dobije uvid kako obrazovanje u klasičnoj, vulgaris školi izgleda?
neću se ljutiti ako me nitko nije razumio
mislim, smije li HS biti (primarno, ako se kao takav može svrstati) preventivna (negativna) reakcija na školski sustav, ili, konkretno ti, marta, misliš da je to "tek" naknadna reakcija na djetetovo nesnalaženje u njemu?
sad sam "pojasnila"![]()
Pa upravo sam ti pokušala objasniti banalnim primjerom da i profesori mogu djete "ograničiti" jer većina njih ne zna sve, pogotovo ne u današnje doba.
Moj otac je u 2 razredu srednje već rješavao zadatke iz fizike i matematike na "svoj" način koji je profa kasnije "pokupio" od njega. Djeca najčešće prerastu i učitelje i roditelje, hvala Bogu; mislim da je važno dati im ono prvo znanje, naučiti ih učiti, kasnije puno toga oni sami istražuju, uče, shvačaju. Mi smo tu da ih poguramo. Mislim da ovo znanje do 8 osnovne dosta roditelja može pokriti.
pa ja bih to primjetila tako, sto se u tu poduku ne bi ni upustila. bez obzira sto vec dugo zivim na njemackom govornom podrucju i dobro govorim jezik.
znaci potrazila bih kompetentnu osobu.
znam da matku 1-4 mogu, svom vlastitom djetetu. to sam i vidjela. osim toga i dok sam isla u mioc i studirala, davala sam instrukcije iz matematike za osnovnu skolu i gimnazije koje nisu mioc.
AM, da ne citiram tvoju postinu (uvijek se nekako bojim za taj forumski prostor), pravo zboriš, to bi i meni bila dilema, no odluka bi trebala biti na roditelju, i on, ako osluškuje svoje dijete, mislim da ne može napraviti veću štetu, ili štetu koja se ne može popraviti, bilo da ga ostavi doma ili
pošalje u školu.
Mislim da je za OKK potreban ogroman angažman, i da su vrlo rijetki koji bi se na to odlučili. Što nije razlog da kao takav ne postoji.
Jeli tražiš da ti svoj osobni kurikulum iznesem? Još ga nemam rekla sam ti Icy, provaj razumjeti koncept, ne možeš odrediti koliko znanja i na koji način, bar ja još uvijek ne mogu, dok ti djete nije dovoljno veliko da shvatiš kako funkcionira i kako brzo usvaja neke stvari.
A što se tiče argumenata, pa tebi niti jedan ne bi bio dobar jer si contra HS. Reci mi, jeli ima šanse da itko na ovom svijetu promjeni tvoje mišljenje, kakav bi to argument trebao bit, kakav argument tražiš?
Meni na primjer svi argumenti koje su dale cure na ovoj temi za HS stoje i skroz su mi shvatljivi, zbog toga sam se i zainteresirala za HS in the first place, jer kad sam počela čitati o tome znaš kako se reče, kliknulo mi je sve na svoje mjesto. Meni to sve ima smisla razumješ?
seni, o tome ja i pričam,
vidjela si da ne možeš. jer si za to sposobna.
ja jednostavno ne smatram da je dovoljan broj ljudi sposoban uvidjeti da ne može.
navela si matematiku, za koju si držala instrukcije. Što je s 10 ostalih predmeta, koje znaš da znaš...ali?
oprosti ako je ovo osobni nivo
ja mogu (i vjerojatno jesam) biti uvjerena da je OŠ i predavanje svega što djeca u OŠ uče za mene piece of cake. A možda će se naći profesor nekog od predmeta i grohotom se nasmijati![]()
Evo opet su ponoviti, ovo ej vrlo korisno za procitati:
Homeschool Progress Report 2009: Academic Achievement and Demographics
http://www.hslda.org/docs/study/ray2...StudyFINAL.pdf
Za Cv - hvala, ne treba.
Uporno izbjegavaš moje pitanje.
Što bi prenijela djetetu?
Ne pitam iz hira nego pitam jer si napisala da dijete ne treba znati sve.
Po meni je to dosta sklisko područje jer znači da ćeš ti odrediti ono što smatraš bitnim da dijete zna.
Jesi to htjela napisati?
Kažeš da ne možeš odrediti koliko znanja i na koji način, bar ja još uvijek ne mogu, dok ti djete nije dovoljno veliko da shvatiš kako funkcionira i kako brzo usvaja neke stvari.
znači opet ćeš ti procjenjivati koliko znanja i na koji način. Nadalje - postoje standardi kojih se treba pridržavati, ne možeš dvanaestogodišnjaka učiti velikim slovima.
OK, prihvaćam da nisi još isplanirala detalje, no stav koji sada iskazuješ (barem meni) nije neka argumentacija u korist HS.
Moj stav da HS nije idealna opcija za šire mase se neće promijeniti. Isto kao i moj stav da HS nije idealna opcija za mene.
I moj stav da HS nije za svakoga.
NO napisala sam na prethodnoj strani, a vidim da ti je promaklo, da HS mogu "prihvatiti" pod određenim uvjetima.
A nijedan od tih uvjeta nije da nema ocjena i da roditelj samostalno i nekontrolirano određuje što će dijete učiti.
A to iščitavam iz tvojih postova. Možda se varam, no ja sam to tako shvatila.
Jesmo se skužile?
Posljednje uređivanje od icyoh : 10.12.2010. at 14:42
toga se malo "pribojavam", da ti budem iskrena
koje sve odluke mogu preventivno donositi roditelji u svrhu dobrobiti djece, gdje je ta granica kada se roditelj treba zapitati
neke odluke nas trajno određuju i nisu jednake kao odluka da će nam dijete imati ograničen izlazak ili neće jesti smoki (šalim se)
mislim da se za OKK roditelj treba založiti (ako je sposoban) ali u situaciji iskušanog, neadekvatnog školstva.
no, preventivno mi nema opravdanja. bar meni.
daleko od toga da ga ne treba ozakoniti, nisam to rekla.
upravo zbog djece koja se nikako nisu uspjela integrirati u šk. sustav -
koji u svakom slučaju treba unaprijediti.
[QUOTE=icyoh;1765692] Mogu prihvatiti slijedeće:
- da mama koja zadovoljava određene kriterije obrazuje dijete do neke dobne granice (ne iznad 4. osnovne)
- da dijete redovito polaže stručne ispite u skladu sa strukom (tj. razredne ispite koje polažu sva djeca)
- da te ispite provodi i ocjenjuje neutralna osoba (ne mama)
- da mama predaje po nekoj špranci, ne oo što ona procjeni da treba
- da se svako odstupanje kažnjava na neki način (tj. da HS ne postane izlika za mame koje svoje dvanaestogodišnjake nisu naučile zbrajati)
- da se (na neki način, nemam ni približnu ideju) i djetetove želje uzmu u obzir
[QUOTE]
Ponavljam što sam napisala pod kojim uvjetima mi HS ima smisla.
Posljednje uređivanje od icyoh : 10.12.2010. at 14:45
potpis na ichoy
mada mi se čini da takav HS zagovornicama HS onda nema nikakvog smisla. Jedino što se HS po pravilima običnog školstva može EVENTUALNO izbjeći je dosada?, evenutalno bivanje žrtvom i eventualno pogađanje djetetova tempa. Mada i za pogađanje djetetova tempa treba neko osnovno znanje metodike.
Adio Mare, i mene zanima ovo što ti pitaš.
HS kao alternativa ili preventiva.
Jer recimo, za mene HS ne dolazi u obzir kao preventiva, ali bi ga možda i mogla probaviti kao alternativu kad za takvo nešto postoje opravdani razlozi (dugotrajni izostanci zbog bolesti, putovanja i sl., teška socijalizacija djeteta itd.). I to naravno uz stroge kontrole i testiranje znanja.
Ja sam također pomagala školarcima s kemijom (svojoj rodici, nepuči i nenoj prijateljici, i sve 3 su imale petice). Ali pratila sam školski program, i s gradivom i tempom, inače bi se zasigurno pogubila s informacijama, možda i zato jer znam više od onoga što njima u stvari treba.
Nadalje, ja sam sigurna da bi svojim poznavanjem biologije mogla bez većih problema i bez imalo guglanjapokriti gradivo osnovne i srednje škole. Međutim, kad je mlađem neputu u nižim razredima osnovne trebalo objasniti efekt staklenika zapela sam odmah u startu jer mali naravno nije znao ni što je ozon, ni kisik, a i općenito pojam plin mu je bio poprilično apstraktan. Hoću reći, nije dovoljno samo posjedovati znanje, treba ga znati prenijeti i prilagoditi uzrastu djeteta.
[QUOTE=icyoh;1765818][QUOTE=icyoh;1765692] Mogu prihvatiti slijedeće:
- da mama koja zadovoljava određene kriterije obrazuje dijete do neke dobne granice (ne iznad 4. osnovne)
- da dijete redovito polaže stručne ispite u skladu sa strukom (tj. razredne ispite koje polažu sva djeca)
- da te ispite provodi i ocjenjuje neutralna osoba (ne mama)
- da mama predaje po nekoj špranci, ne oo što ona procjeni da treba
- da se svako odstupanje kažnjava na neki način (tj. da HS ne postane izlika za mame koje svoje dvanaestogodišnjake nisu naučile zbrajati)
- da se (na neki način, nemam ni približnu ideju) i djetetove želje uzmu u obzir
Meni su ovo apsolutno ne prihvatljivi uvjeti! Nemam sad vremena pisat zašto jer mi Š visi na sisi, ali budem. UŽAS samo da dodam.
Ponavljam što sam napisala pod kojim uvjetima mi HS ima smisla.
AM, eto tome bi i služio sustav kontrole, da se dijete doživotno (ma ne ni na dulje) ne zezne.
I slažem sa kriterijima icyoh, osim da OKK treba dopustiti isključivo do 4. osnovne i da mamamora zadovoljavati određene kriterije. (vjerojatno fakultet-po meni nije kriterij).
TO sam i pretpostavila-da su ti neprihvatljivi takvi uvjeti.zašto užas-to mi nije jasno![]()
samo jos da dodam, da su mi ova pitanja potpuo jasna. jer kao sto vec rekoh neki postovi koji zagovaraju hs zvuce vrlo nekompetentno i opcenito zbrckano, ideoloski....i da dalje ne nabrajam.
adio mare, razumjem te. ja to sve skupa ne vidim kao uklesano u kamenu. ja mislim da je sasvim moguce preskakivanje iz jednog sustava u drugi.
pred nesto vremena sam citala u ovdasnjim novinama o jednoj obitelji koja je isla na jednogodisnji put oko svijeta sa svoja dva sina skolske dobi. mislim da je jedan isao u osnovnu skolu (1-4), a drugi u nizu srednju. zatrazili su dozvolu za to od "schulrat-a" (to je tijelo zaduzeno za osnovne i srednje skole).
obavezali su se poducavati djecu tokom te godine puta. dobili su potreban materijal od skole, savjete, pomoc. preko interneta su i onako bili u vezi.
funkcioniralo ja prilicno dobro.
kad su se vratili, djeca su polagala ispite. jedan je normalno presao u sljedeci razred.
drugi je ponavljao razred. tako su odlucili komisija i roditelji i dijete, jer su mu rezultati bili na granici. i to je meni ok. mislim da ponavljane razreda nije previsoka cijena za iskusto putovanja oko svijeta.
takode u jednoj knjizi "Der engagierte Lehrer und seine Feinde", Niki Glattauer koji je pisac knjige i profesor na gimnaziji spominje slucaj jednog svog ucenika koji je bio jako dobar, a svako toliko je pokoju godinu prove skolujuci se kod kuce, odnosno na putu.
ja mislim i nadam se da se krecemo prema dobu u kojem ce skolski sustav iz kompletne linearnosti (koja je bila i potrebna i razumljiva u doba kada su je skolstvo postalo javno dobro) preci u dinamicno polje, koje bolje odgovara potrebama 21-og stoljeca.
u jucerasnjem "Standardu" (pametne dnevne novine), povodom toga da je austrija na "Pisa" testiranju prosla jako lose (31 mjesto od 34, uzas i tuga) pise:
"Fast auf den Tag genau vor 236 Jahren wurde in Österreich die vielleicht wichtigste, sicher aber nachhaltigste, weil bis heute wirksame Schulreform beschlossen. Am 6. Dezember 1774 unterzeichnete Kaiserin Maria Theresia die "Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt und Trivialschulen in sämmtlichen Kayserlichen Königlichen Erbländern". Eine nachgerade umstürzlerische Radikalreform, denn die bis dahin fest in der Hand der Kirche liegende Bildung wurde zu einer Angelegenheit des Staates erklärt.
Die Einführung einer sechsjährigen Schulpflicht gab der Alphabetisierung für die große Masse der bildungsfernen Schichten in den "Trivialschulen" (Volksschulen) entscheidende Schubkraft, und vieles in der heutigen Schule ist ein Erbe dieser Theresianischen Schulreform, etwa der Unterricht im Klassenverband. Besonderes Augenmerk lag auf der Bildung der Lehrer, die in "Normalschulen" die Normen des Unterrichts vermittelt bekamen.
Mehr als zwei Jahrhunderte später steht die "Lehrerbildung neu" ganz oben auf der Agenda. Wird auch Zeit. Ein Reformdetail. Aber nur eines von vielen. Nicht nur, weil Österreich das vierte schlechte Pisa-Zeugnis bekommen hat. Mehr als ein Viertel der Jugendlichen sind am Ende ihrer Pflichtschulzeit de facto Teil-Analphabeten. Die Schule, die sie dazu gemacht hat und macht, ist organisatorisch und strukturell im Prinzip noch immer die von Maria Theresia.
Es sollte einleuchten, dass ein Bildungssystem, das für das 18. Jahrhundert revolutionär und effektiv war, den veränderten Ansprüchen und Lebensrealitäten im 21. Jahrhundert nicht mehr gerecht werden kann."
brzinski skraceni prevod:
prije tocno 236 godina ostvarena je mozda najvaznija i dan danas vazeca reforma skolovanja: obrazovanje koje je do tada bilo u rukama crkve preslo je u ruke drzave. uvedeno je obavezno skolovanje u trajanju od 6 godina, cime je ucinjen veliki korak u suzbijanju nepismenosti u socijalno ugrozenijim slojevima....
danas kada nam pisa test pokazuje da skoro cetvrtina mladih nije dovoljno pismena, vrijeme je da tu skolu koja je jos uvijek strukturirana i organizirana kao u vrijeme marije terezije reformiramo i prilagodimo 21. stoljecu.
Posljednje uređivanje od seni : 10.12.2010. at 15:01
seni, ovaj primjer o putu oko svijeta-potpuno je suprotan stavovima zagovaratelja HSa na temi.
Tu se radi o poštovanju i praćenju funkcioniranja i ritma sustava.
meni je ovo super čitati;
a šta biste rekli na kćer moje kume - mala je odlikašica, predsjednica razreda, uključena u sto aktivnosti, sve stigne... sada ide u 6. razred. Mama joj je par puta ponudila pomoć oko zadaće, više onako da se uključi, a mala se smrtno uvrijedila - da šta se ti imaš miješati u moju zadaću, to je moja stvar, ja to mogu sama, odi i ostavi me na miru... morate priznati da bi takvo dijete bilo nemoguće uključiti u HS.
E vidiš, meni se od ovakvih uspomena diže kosa na glavi
Kolektivno markiranje? Jedno sam uspjela nekako eskivirati, u 7. razredu, i to začudo bez negativnih posljedica. U srednjoj sam, falabogu, išla u tako "štrebersku" školu u kojoj nikome takve besmislice nisu padale na pamet.
To naglašavanje pripadnosti razredu kao svetoj zajednici uvijek me smetalo, iako sad, uz nešto poznavanja psihologije, mogu shvatiti kako se to razvija.
I nemojte se zavaravati da bi Google puno pomogao u obrazovanju kod kuće. Internetska znanja nisu baš tako apsolutni autoritet. Pročitajte Keenov "Kult amatera" pa ćete vidjeti
Doduše, ono što me kod regularnog obrazovanja brine su, između ostalog, i greške u udžbenicima, kojih ima naveliko, tako da više ni školski udžbenici nisu neprikosnoveni autoritet.
Ja sam shvatila da joj je užas kaj mali visi na cici, a s ovim drugim se jednostavno ne slaže.
Nisam mislila na fakultet nego na neki ispit/provjeru koju osoba mora proći.
A ne da (bubam napamet) nepismena osoba koja jedva zbraja homeskulira dijete.
Apropo dobne granice - po meni mora postojati. Jer ne može mama educirati dvadesetogodišnjaka za doktora.
Četvrti razred mi se čini u redu, no ako netko ima drukčije viđenje dobne granice zaista me zanima
neopisivo me zanima zašto su Rozi ovi uvjeti užas. Evo s Dijanom (koja zagovara HS zar ne?) smo se lijepo našli.
Znači li to da:
- bilotko može educirati dijete, bez ikakve provjere roditeljskog znanja, sposobnosti...
- da djetetovo znanje ne treba provjeravati? I da dijete ne treba imati razinu znanja koje školski sustav zahtjeva od drugih? .....kako bi se to dijete upisalo na faks? I shvaćaš li da to znači da neki roditelj dijete može ne naučiti čitati?
- da djetetovo znanje ocjenjuje samo mama bez ikakve kontrole? .....Shvaćaš li da to znači da mama može djetetu napisati sve petice, a dijete (karikiram) ne zna brojati?
- da mama ne treba predavati po špranci? Tj. da može desetogodišnjaka učiti štogod želi, a to će se prihvatiti kao "redovno" obrazovanje?
- da ne treba kontrolirati i sankcionirati roditelje koji bi HS iskoristili? Znači ne treba sankcionirati mamu koja ne dozvoli desetogodišnjaku da ide u školu i ne nauči da čitati?
- da djetetove želje ne treba uopće uvažiti?
Ali da se jasno napiše da kanije ne bi ispalo da netko nekome stavlja riječi u usta.
Posljednje uređivanje od icyoh : 10.12.2010. at 15:14
[QUOTE=tanja_b;1765851]ETo naglašavanje pripadnosti razredu kao svetoj zajednici uvijek me smetalo, iako sad, uz nešto poznavanja psihologije, mogu shvatiti kako se to razvija. QUOTE]
ja s tim nemam problema - apsolutni sam romantičar i očajno dosadna za proučavanje jer nemam nikavih trauma iz tog razdoblja... sorry...
Ima jedan vic, prosvjetni: Mama: Sine, koji danas datum?
Sin: 27. avgust, mama!
Mama: Uh, hvalim te Bože, sad ćeš ti meni opet u školu, dosado mala!
Ima djece koja obožavaju školu, ima roditelja koji obožavaju školu, ima djece koja mrze škole, a roditelji im obožavaju školu, ima djece koja vole ići u školu, a roditeljima je skoro pa svejedno, a ima i takvih gdje je svejedno i djetetu i roditelju. Pa tako da je obrazovanje, pogotovo osnovno, obavezno, volio ne volio, mogao ne mogao. Tokom njega, mnogi se talenti uzdignu, mnogi, na žalost nestanu, a mnogi otkriju svoje nove osobine i sposobnosti, jer su na sreću, bili primorani. Školstvo je sistem, i ja kao majka, se smatram dijelom sistema, ali samo dijelom, nikako nisam u mogućnosti pružiti sve ono što sistem moće. Pa čak iako sam nadprosječno inteligentna, govorim 5 stranih jezika, pišem eseje ko Tolstoj, i sviram gitaru, klavir i obou. Ja nisam sistem. Drugo su ekstremne situacije, daljina, bolesno dijete, i slično.
koliko sam ja shvatila HS bi trebao imati određene smjernice i na kraju nekakvog razdoblja bi dijete polagalo nekakve ispite i to bi mi još nekako i bilo prihvatljivo.
ali ovo što ti pišeš roza nikako. zamisli da svaki roditelj za sebe filtrira što mu je bitno i prenosi to djetetu. htjeli mi to ili ne, roditelji smo i pristrani smo što se naše djece tiče pa ako nekome baš ne ide jedno poglavlje fizika, ha bože moj preskočimo ga i gotovo. ti misliš da je to ok?
i što ako je predvišeno da dijete u 7. razredu zna da je ta neka bitka počela tu i tu, te i te godine i dijete to mora naučiti, ti ćeš jednostavno sama odlučiti da je to višak i jednostavno ćeš preskočiti?
ovaj dio mi se uopće ne sviđa i ne mogu prihvatiti ovakve argumente.
Ja bih to formulirala ovako:
Ljudi koji nisu sposobni ZA TO ne bi trebali svoju djecu skolovati kod kuce jer im nece moci pruziti znanje sirokog spektra i samim time ce ih sprjecavati u daljnjem odabiru, ili im samo otezavati daljnju edukaciju.
Zbog toga smatram da HS per se ne bi trebao biti izbor. Nije fer prema djeci jer roditelj koji spada u prethodnu definiciju nece znati bolje od sustava sto je za njegovo dijete najbolje. Jednostavno za to nema, da jako pojednostavim, strucnu spremu.
Sinoc sam pitala muza i potvrdio je sladjina iskustva - osobno poznaje Amerikance koji su prosli homeschooling i svi redom znaju vise od prosjecnog AMERICKOG djeteta koje je zavrsilo prosjecnu redovnu skolu. Svejedno je li ona privatna ili javna. Ne moze ih usporediti s prosjecnim HRVATSKIM djetetom koje jos uvijek, u prosjeku jel, dolazi s vise znanja nakon te zavrsene skole i, u slucajevima kad se nadje unutar americkom edukacijskog sustava, briljira sve tamo negdje do sredine fakultetskog obrazovanja. Jer upravo tamo Amerikanci rade velik korak naprijed i ostavljaju sve miljama iza sebe. U isto vrijeme, svi ti ljudi pokazuju poprilicnu asocijalnost i opcenito ne upadaju u okvire prosjecnog djeteta/odrasle osobe. Zbog toga nisu ni bolji ni losiji od nekog drugog, ali razlika se primjecuje (jednako kao sto se, stajaznam, plava kosa razlikuje od smedje).
HS unutar nekog sustava koji ga kontrolira i propisuje, zasto da ne. HS unutar sustava gdje roditelj nasumicno odlucuje da zna i moze skolovati dijete - nikako.