I mene to sad muči.![]()
Pčelice, potpisujem manje-više sve što si ovdje napisala, no ovaj dio izdvajam, jer mislim da ga je vrijedno još koji put pročitati.
To je istina, Apri. Ali dijete koje je manje-više stalno kod kuće plus na aktivnostima koje mu bira roditelj plus na druženju s djecom koju mu bira roditelj nema veće šanse da vidi i nešto drugo, za razliku od, pričam napamet, djeteta dvoje povjesničara koje kod kuće možda stalno sluša o antičkoj književnosti, srednjovjekovnim ratovima i industrijskoj revoluciji, ali će zato u školi upoznati i matematiku i fiziku i kemiju... Takvo dijete, školovano kod kuće, vjerojatno bi dobilo nekakva osnovna znanja iz tih predmeta, možda od (poluzainteresiranih) roditelja, možda od plaćenih instruktora, no vjerojatno ne bi dobilo isti entuzijazam kojeg možda ima profesorica fizike, ne bi imalo priliku raditi neki eksperiment iz kemije u laboratoriju (jer kod kuće nema laboratorija), ne bi imalo prilike sudjelovati na razrednom projektu iz biologije itd.
Da, definitivno svatko od nas utječe na svoju djecu, no ovdje se radi o širini i raznolikosti ostalih utjecaja.
Tiče te se utoliko što si članica društva koje brani neka prava, među kojima je pravo svakog djeteta na osnovno obrazovanje i na znanje koje će mu omogućiti da, kad dođe vrijeme za to, bira svoje buduće zanimanje.
Dijete koje nije dobilo poduku iz povijesti neće moći odabrati popriličan broj fakulteta; neće razumjeti mnoge društvene procese današnjeg svijeta; neće moći shvatiti dobar dio svjetske književnosti; neće mu biti jasan sadržan ogromnog broja muzeja... Da ne nabrajam dalje.
Dijete čiji roditelji smatraju da je ok izostaviti gradivo vezano uz evoluciju ili veliki prasak u startu nema pristup nijednom prirodoslovnom fakultetu.
Pa, ocjena je ocjena. Primijenila bih iste kriterije na svu djecu, bez obzira na to tko ih i gdje školuje.
O, ja se zamislim nad većinom.
Točno tako.
Hvala.![]()





Odgovori s citatom
