Tu je naše temeljno razilaženje u mišljenju - ja mislim da je društvo skupina pojedinaca kojoj su dane mjere po kojima bi trebali funkcinirati (in order to keep that system running) i koje su s vremenom naučili prihvaćati. Ja sam pojedinac unutar društva kojoj ne pašu te mjere, jeli ja imam pravo izaći iz sistema i živjeti kako želim? Očito ne. To društvo mi daje mjere koje postoje kako bi to društvo moglo funkcinirati, ne pita me da li ih želim nego me prisiljava da ih prihvatim pod izlikom toga da to društvo bolje od mene zna što je meni potrebno i što ja želim - naravno uz put mi zamaže oći svim "pozitivnim" stranama življenja u takvom kolektivu. Isto tako je i s djecom. Ne znam ja za svoje djete što mu treba, društvo zna.