i učitelji su ti koji mogu ubiti ljubav za znanjem. Jednako kao i potaknuti ju. I mi smo ti. I djetetov karakter je jako bitan..
Slažem se krumpiric, sve ovo što si napisala je bitno i može biti poticaj za velike stvari ili ubijati djetetovu znatiželju. Ali po meni i za dijete u šk. sustavu puno veću težinu i utjecaj na to ima njegov karakter i kućni odgoj, nego škola. A onaj aprin primjer je po meni čisti slučaj loše učiteljice. Moram priznati da gotovo nikad od 1.osnovne do fakulteta nisam doživjela da se ne cijeni razmišljanje svojom glavom, odgovaranje svojim riječima i sl. I ne mislim samo na sebe, nego i prijatelje iz razreda i brdo situacija koje pamtim. A bilo je svakakvih profesora, nekima bi trebalo i zabraniti da predaju, ali jednostavno ih je bilo tako puno da onih dobrih uvijek nekako bude više.

Seni, sve što pišeš ima smisla, ali ne mogu se složiti s recimo martinom masovnom produkcijom. Mnogi ljudi s kojima sam kao dijete 8 godina prosijedila u klupama jedva da imaju dodirnih točaka sa mnom. Mi smo samo u pogledu tog osnovnog obrazovanja dobili jednake mogućnosti. Neki od nas došli su i otišli s nepresušnom željom za znanjem kojoj je škola velikim dijelom udovoljila, drugi tu želju kao da nisu imali. Jedna se iz razreda hvalila da ona ne mora učiti jer njeni imaju novaca za cijeli njen život. Jedna je plakala zbog svake četvorke jer to ne smije doma ni reć. Nekima roditelji nisu nikad dolazili na informacije. Presudan utjecaj i odgoj- zna se otkud dolazi.
Prva ću kritizirati i tražiti da školski sustav bude bolji. Ali nemojmo mu davati ni veću ni manju ulogu od one koju ima.