Homeschooling?

[krumpiric]

pa onda to ovisi o karakteru, nekog tudje mišljenje o njemu ne dira-nekog dira. Stvarno nema veze s taštinom.

Dijana, zar se takve stvari, ponavljam peti put-ne mogu dogoditi dok se dijete igra vani na ulici? s drugom djecom?

[Dijana]

pa onda to ovisi o karakteru, nekog tudje mišljenje o njemu ne dira-nekog dira.

Dobro, ali onda ne treba pričati o legitimnosti negativnih reakcija, jer legitimnost baš ne uključuje subjektivnost.

[n.grace]

Dobro, ali onda ne treba pričati o legitimnosti negativnih reakcija, jer legitimnost baš ne uključuje subjektivnost.

Upravo tako.
Pričati o promiskuitetu, neodgoju, glazbenom ukusu i sl. kao posljedici školovanja i "kvasu" koji se širi među djecom je krajnje subjektivno. Rekla bih, i besmisleno.
I slažem se s krumpirić - ako se netko osjeti povrijeđenim pročitavši da je njegovo školovanje i zanimanje zapravo bespotrebno, jer je to posao koji (gotovo) svatko može obavljati, to je njegovo pravo. Jednakovrijedno kao i nečije tko se uopće tako ne osjeća.

[sladjanaf]

Danas u Danskoj ima jako puno dobrih škola, ali ima još i puno loših. No, u Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji škole su uglavnom užasne, barem s dječje točke gledišta. Postoji puno odličnih učitelja, ali kultura lošeg školstva ubija i njih i učenike. Te škole učenike prvenstveno uče poslušnosti, u njima se dobro osjećaju samo tihe, inteligentne djevojčice iz srednje klase koje rade ono što im se kaže. Govorim ovo jer u četiri, pet europskih zemalja sudjelujem u debatama o školstvu i promjenama. Deprimira me da svi govore samo o strukturi, nitko o tome kako se stvarno baviti djecom, izgrađivati dobre odnose s njima, kako stvoriti atmosferu u kojoj djeca mogu najbolje učiti. Škole kao da nisu shvatile da su ta stvorenja koja svaki dan dolaze pod njihov krov djeca, a ne samo učenici. Oni ulaze unutra kao cijele osobe, ne nose samo svoj mozak da bi učio, nego donose i probleme, konflikte, emocije.

Škole treba učiniti dobrim mjestom za učitelje, jer ako ne vodiš brigu o učiteljima, možeš zaboraviti na kvalitetnu brigu o djeci. Treba puno više timskog rada, nadzora, adekvatnog profesionalnog vodstva u rukama iskusnih pedagoga s vizijom.

I u Hrvatskoj i diljem Europe problem je edukacija učitelja. Ne uče ih kako dobro komunicirati s djecom i roditeljima, uče ih jedino kao podučavati učenike. Ako dijete ne uči, oni zovu roditelja da mu kažu da se za to mora pobrinuti. No, nitko ne pita dijete što ono želi, u čemu je problem i kako mu pomoći.

Vidio sam puno roditelja u Hrvatskoj koji su uzalud pokušavali voditi dijalog sa školom o svojoj ‘problematičnoj’ djeci. Učitelji se ne žele time baviti, oni dijete usmjere na psihologa, pedagoga i tako pokažu da problem nije u školi, nego u djetetu.

Kako ste reformirali danske škole?

- Uveli smo puno više dijaloga, učitelji ne smiju držati monologe. Djeca se respektiraju kao individue, uzimaju se ozbiljno, nije samo važno da imaju dobre ocjene, važno je kako se ta djeca osjećaju.

htjela bih samo nešto reći o ovoj posljednjoj rečenici.
ja imam dijete u drugom razredu i još nisam doživjela da je nekome
u njezinoj školi bilo važno kako se ona osjeća. a ona ide u relativno malu školu, njih je u razredu 18. ako učiteljica razredne nastave zna kao što znam i ja da sedmogodišnjaci imaju koncentraciju koja traje sveukupno 12 minuta, kako je onda dobra ideja hrvatski predavati u bloku od 90 minuta? i onda se čuditi kako djetetu misli odlutaju na zelenu livadu? zašto ne bi bilo jednako važno prenijeti znanje kao i osigurati da se za vrijeme toga procesa djeca dobro osjećaju, da im ne bude naporno i da se ne isključe?
to je samo jedan mali dio metodike, ali vrlo važan. da, da, i meni je metodika važna, ali ne da se odsluša na fakultetu i naštreba za ispit, nego da se zaista primjeni u praksi.