 |
|||
Ne znam dal je tebi novina, meni u svakom slučaju nije prihvatljivo, i nije argument ni za što. I podvukla bih razliku između kritike i pljuvačine.Pa zar je to novina da se barem po društvu opstop pljuje?
I meni nije važno od koga je, nisam si kao ti, uzela za pravo bit tu nečijim odvjetnikom ili se s ikime u startu svrstavati.
Sladjo, ovo cijelo vrijeme tražim kompletni citat, rekao je ovoOvo boldano me je zasmetalo tada, smeta me i sada. Jer nije rečeno u pozitivnom kontekstu.Predložio sam im da barem dva puta godišnje, za Božić i pred ljetne praznike, okupe svu djecu u školi, da ravnatelj lijepo ustane i kaže: ‘Ovog semestra 95 posto vas je redovito dolazilo u školu, puno vam hvala, to nas jako raduje. S vas 5 posto koji iz raznih razloga ne volite doći u školu, voljeli bismo razgovarati jer od vas možemo naučiti kako da popravimo našu školu.’ To uzme samo minutu vremena, a pošalje dobru poruku. Trebali bismo u svim državama imati jedan nacionalni praznik više i taj dan slaviti što toliko puno učenika ide u školu svaki dan. To ne radimo, samo vidimo probleme. To bi bio način da promijenimo školsku kulturu.
Enivej, ako ćeš mi unaprijed stavljati u usta argumente i to na ovakav posprdni način, bit će bolje da ne nastavljamo raspravu (ti i ja).
A i dijete mi još ne ide u školu, što me a priori čini nekompetentnom za raspravu
S ovim gornjim se slažem i svjesna sam toga. Što ne znači da ću prakticirati šutnju ili dodvoravanje učiteljici i tako učiniti dobro svom djetetu.Dijana prvotno napisa
Ali ako nekome ovdje ne možeš spočitnuti crno- bijelo gledanje na stvari, usuđujem se reći da sam ja jedna od tih.
iako se s nekim dijelovima ne mogu složiti, a naročito ne s crnim prikazom situacije, koja po meni nije tako crna, čak naprotiv, u školstvu ima puno puno više prekrasnih primjera od ovih loših, ima puno istine u juulovim riječima.
i smatram da, a to sam ponovila više puta na raznim topicima, je vrijeme da svako preuzme dio odgovornosti. čak to smatram velikim problemom.
evo ovaj dijanin primjer.
vrlo pogrešnim smatram odgovor, moglo se desiti na ulici.
zato što se nije desilo na ulici, nego u školi.
škola mora preuzeti odgovornost.
učitelji moraju preuzeti odgovornost.
ako su škole preuzele dio odgojne funkcije, onda taj dio moraju provoditi. npr. produženi boravak. zašto bi čuvanje djece bilo u nadležnosti škola? ali - je.
iskreno, meni je muka od tih prebacivanja odgovornosti.
očigledno se roditelji ne znaju nositi s problemom tog dečka koji lupa nogom curice u glavu. ne znaju. jer da znaju, to se ne bi dešavalo. jer da znaju ne bi bezobrazno odhebali mamu od curice. i, šta sad?
i nemojte misliti da je taj dečko nekakav monstrum koji je izoliran slučaj. mislim, možda i je, ali takvi su rijetki.
ne, to je dijete s kakvima se stotine učitelja svakodnevno susreće u svom radu. i stotine roditelja. neki - uspješno. a neki - ne. kad je odgovor - ne, onda imamo ovakav naslov u novinama. kad je odgovor - da, onda nemamo pojma ni da postoje, ni djeca, ni učitelji, ni roditelji.
ono što mi se najviše sviđa je dio o strukturi. to sam i sama prije napisala. badava programi ovi oni, badava struktura ovakva, onakva - sve je na čovjeku. na učitelju.
ja bih to vrlo lako riješila, da me se pita
napravila bih učiteljski posao vrlo atraktivnim, pa bi selekcija bila takva da prolaze samo najbolji. sad sam se sjetila još jednog primjera iz švicarske - tamo učitelji, osim što imaju vrlo visoke plaće, svakih osam godina imaju 6 mjeseci plaćenog dopusta za prevenciju stresa
svu lovu koja ide u vojsku i nekakve krntije od migova koji se raspadaju, i još bi se našlo tu love koju bi preraspodjelila, dala bih u javno školstvo.
i to u ljude, ne u zgrade.
ovo pazos je za šukera
a kad je riječ o metodici, i pmf-amislim da mi, uvjetno rečeno protivnici HS-a, moramo imati na umu da ipak nije isto poučavati jedno dijete i 30 djece tablici množenja. usaditi u 30 malih razigranih glavica tablicu množenja, ipak je puno puno složeniji zadatak, čak i nemoguć s moje strane gledanja, od usaditi tablicu množenja u jednu, našu, najpametniju of course glavicu
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 15.12.2010. at 11:49
cvijeto, nadam se da će zaživjeti ovaj model atraktivnog nastavništva!
Mislim da je baš rečeno u pozitivnom smislu.
Predložio je da se gleda na problem konstruktivno i pozitivno: umjesto da se redovit dolazak u školu smatra nečim što se podrazumijeva i ne zaslužuje pohvalu, a kažnjava se bez rasprave one koji markiraju, on zagovara obrat: pohvaliti one koji su redoviti, i a onima koji markiraju ponuditi razgovor, mogućnost da ih netko sasluša. Na taj način izražava se poštovanje i jednima i drugima, i želja za konstruktivnim rješavanjem problema.
Edit: potpisujem i cvijetu.
juul samo predlaže da se okrenemo afirmaciji-jerbo Hrvati ( i bliža okolina) jes(mo)u jedni jako jako kritični roditelji.
Ima on teoriju da se kod nas beba diže na pijedestal kao kralj, a nakon TT faze karte se okrenu za 180 st, odjednom ništa nije dovoljno dobro.
to je sve u istom kontekstu.
meni tu nema apsolutno ništa negativnoSladjo, ovo cijelo vrijeme tražim kompletni citat, rekao je ovo
Ovo boldano me je zasmetalo tada, smeta me i sada. Jer nije rečeno u pozitivnom kontekstu.
Enivej, ako ćeš mi unaprijed stavljati u usta argumente i to na ovakav posprdni način, bit će bolje da ne nastavljamo raspravu (ti i ja).
A i dijete mi još ne ide u školu, što me a priori čini nekompetentnom za raspravu
s druge strane, ako ćemo o posprdnim komentarima, ni onaj o "dizanju spomenika" nije bio daleko od toga
ali u pravu si, bolje da ti i ja ne raspravljamo više
Hvala, upravo to sam mislila i naravno bubnula sam pmf tek tako, nemam ništa protiv njega. Pila kave tamo, imam prijatelje koji su završili pmf.
Sladjo, dizanje spomenika bila je moja interpretacija njegove izjave. I nije bila osobna.
Afirmacija je uvijek poželjna, međutim, čini mi se da je novovalni roditeljski stil prečesto okrenut isključivo tome, zato me to Juulovo zasmetalo.
Kraj offtopica.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 15.12.2010. at 13:30
i ja
x
i da dodam. jasno mi je da individualna iskustva mogu biti razlicita.
ali ja stvarno ni u prijasnjoj, ni u sadsnjoj skoli moje cure ne vidim nikakve monstrume. to su sve draga djeca, naka malo zivlja, neka malo mirnija, ali svi su vrlo ok. ni u okolini ne vidim okrutnu, ovakvu, onakvu djecu, niti sodomu i gomoru, niti bilo sto slicno. da li se zagreb tako promjenio, ili je puno toga u ocima promatraca?
xxono što mi se najviše sviđa je dio o strukturi. to sam i sama prije napisala. badava programi ovi oni, badava struktura ovakva, onakva - sve je na čovjeku. na učitelju.
ja bih to vrlo lako riješila, da me se pita
napravila bih učiteljski posao vrlo atraktivnim, pa bi selekcija bila takva da prolaze samo najbolji. sad sam se sjetila još jednog primjera iz švicarske - tamo učitelji, osim što imaju vrlo visoke plaće, svakih osam godina imaju 6 mjeseci plaćenog dopusta za prevenciju stresa
svu lovu koja ide u vojsku i nekakve krntije od migova koji se raspadaju, i još bi se našlo tu love koju bi preraspodjelila, dala bih u javno školstvo.
i to u ljude, ne u zgrade.
ovo pazos je za šukera
u finskoj, kako ovdasnje novine pisu, posao ucitelja i profesora je i cijenjen i dobro placen. za razliku od mnogih zemalja ukljucujuci i nasu i austriju, gdej postoji negativna selekcija, tamo se od 10 osoba koje zele predavati, izabire jedna koja zadovoljava stroge kriterije. to je sigurno jedaan pod razloga zasto finska vec godinama ima najbolje ili medu najboljim rezultatima na pisa testiranju.
A taj užas smo mi?
Ili smo mi ti koji užas smatramo normalnim (valjda jer su nam mozgovi isprani šta li)?
Ja opet ne razumijem
A bome ni Dijanu ne razumijem, čini mi se da ne čita pažljivo. Zanimljivo mi je i mišljenje da se neki imaju pravo "braniti" i kada uopće nisu napadnuti, a drugi se pak ne smiju uvrijediti ni kad ih se omalovažava. Moram priznati da me baš ganula takva drugarska vjernost i bezuvjetna podrška
I ovaj put ću uz cvijetu potpisati i pomikaki, i meni onaj Juulov citat djeluje pozitivno, shvatila sam ga baš kako pomikaki opisuje.
Nitko ne piše o dosta bitnom aspektu HS-a, ako nemaš neke nadnaravne financijske uvjete to znač ida si non stop sa svojom djecom 24/7 do kad, do mature? Eto ja bih mogla naučiti sve školjkaše i logaritme, ali ovaj dio da nema sata u danu da odem do dućana jednom na miru do njihove gimnazije (bilo da idu samnom bilo da zivkaju "di mi je ovo" kad ćeš doći?"itd)Moramo priznati da sam puno vremena provela danonoćno sa svojim pikačima i tih par sati dnevno što odu u školu dođe mi ko neka zaslužena nagrada LOL Kako god bilo da ne radim da bih mogla houmskulat i da plaćam siterice da s njima rade plastelin da bih ja imala koji sat mira ili da idu u školu pa makar tamo samo prešali lišće i crtali obitelj iz svakog predmeta, ajd nek idu rađe u školu. Ne znam jel se kuži kaj sam htjela reći
Spominjalo se i to, financijska mogućnost HS.
A bome i ova psihička, ja bi ispalila, a mislim da bi i djeca, da smo po cijele dane zajedno, pa tako godinama.
financijska se spominjala
al ovo drugo nas je strah spominjat
A vidim da ne razumiješA taj užas smo mi?
Ili smo mi ti koji užas smatramo normalnim (valjda jer su nam mozgovi isprani šta li)?
Ja opet ne razumijem
Jesi ti ili netko iz tvoje obitelji nekad nekog verbalno ili fizički zlostavljala? Jel kradeš-lažeš-kurvaš se? Ako da, onda da, odnosi se na tebe, ako ne onda moje zgražanje nema veze s tobom tj. vama. Jel sad malo jasnije?
A to što je ekipi oko mene prihvatljivo mene ne tangira ni 5%; imam frendove iz svih vjerskih i rodnih manjina raznih nacionalnosti, sa karakterima od svetice do kurve. Ne osuđujem ih, ali njihov način života nije nešto što želim za svoje dijete ni za sebe. To ne znaći da ću ih prekrižiti kao prijatelje, nego znaći da me ne zovu na gay pride ili božično slavlje.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 15.12.2010. at 17:58
Ako te osoba koju nazivaš prijateljem ne smije pozvati da ga kao osobu i prijatelja podržiš na gay pride-u, i ako te kršćanin ne smije pozvati na božićni ručak i ugostiti te, onda se pitam kakvo je to prijateljstvo.
A druga stvar, kakav primjer bi time pružila svome djetetu?
Da postoje samo mama i tata i još par ljudi koji su pomno birani isto od stane roditelja.
Žao mi je Roza, no iz tvojih postova sve češće izvire jako puno fobija.
To što će ih upoznati ne znači da će odmah prihvatiti njihovu vjeru i životne puteve.
Bas sam se namucila pronaci ovaj post, a sve u namjeri da ga potpisem. Malo mi je tesko kopati po netu u malom prozorcicu. (Posao, jel.
To prijateljstvo je iskreno. Ne podržavam parade u kojima se masovno loče alkohol, konzumira droga, ljudi su polu-goli i jedini je cilj poševit nekoga (bila sam na 7 gay pride-ova po cijelom sivjetu - znam o ćemu govorim), niti slavim Božić - licemjerno bi bilo od mene da glumatam da mi to sve nešto znaći, uostalom svoje prijatelje i obitelj podržavam tako da sam im pomoć i utjeha u trenutcima kad sam im najpotrebnija - i oni meni također.Ako te osoba koju nazivaš prijateljem ne smije pozvati da ga kao osobu i prijatelja podržiš na gay pride-u, i ako te kršćanin ne smije pozvati na božićni ručak i ugostiti te, onda se pitam kakvo je to prijateljstvo.
A druga stvar, kakav primjer bi time pružila svome djetetu?
Da postoje samo mama i tata i još par ljudi koji su pomno birani isto od stane roditelja.
Žao mi je Roza, no iz tvojih postova sve češće izvire jako puno fobija.
To što će ih upoznati ne znači da će odmah prihvatiti njihovu vjeru i životne puteve.
Mojoj frendici koja se bavi šamanizmom i hipnoterapijom ni najmanje ne smeta to da mene to ni 2% ne zanima i ne smatram to nečim dobrim za sebe i za svoje dijete, niti mojoj sestri lezbijki smeta to da ne želim ići na gay pride niti izlazit u Global. Svatko od nas ima svoj život i vjerujemo u temeljno pravo da svaki pojedinac ima pravo odabrati za sebe svijetonazor koji mu ima najviše smisla. Iako HS svatko od mojih bliskih prijatelja srčano podržava a neki ga i prakticiraju.
Roza, oprosti ali ne razumijem.
Pišeš kao da svi mi ostali ili činimo užase ili ih smatramo normalnima, samo zato jer vjerujemo da je uređeno društvo, sa svim svojim nedostacima i manama, ipak bolje od anarhije.
Vjerujem da nijednoj forumašici koja ovdje raspravlja nije normalno zlostavljanje u školama, krađe, laži itd. Svi želimo svojoj djeci najbolje, svima nam je cilj odgojiti ih u poštene i dobre ljude.
I vjeruj mi, ja bi svoje najradije držala u kući zauvijek, ne mogu niti zamisliti da će jednog dana ići nekud bez mene, zavrti me u stomku od pomisli da bi im se nešto moglo dogoditi. Ali ipak znam da će jednog dana otići, moraju se osamostaliti i jednostavno ne postoji način da ih zaštitim od... života.
Stvarno mi nije namjera napadati te, ali molim te, nemoj toliko generalizirazi i omalovažavati društvo u cjelini. Jer to društvo koje ti tako prezireš - pa to smo mi.
Koliko vidim nitko od nas ovdje tebi ne zamjera tvoj način života, dapače. I ja vam iskreno želim što uspješniji život na vašoj farmi
Ali ajde i ti malo smanji strasti jer nije sve tako crno
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 15.12.2010. at 22:13
Da.
Kaze hrvatsko Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta
http://www.druginacin.hr/clanci/sluz...anja-kod-kuce/
Evo, pročitala u dvije večeri svih 14 stranica. Zanimljivo štivo budući da sam učiteljica i mama. Svoje mišljenje o svemu … hm… ostavit ću si vremena da promislim i pratit ću i vas i što će biti s pokrenutom inicijativom MZOŠ o legalizaciji te vrste obrazovanja.
Sada ću se samo dotaknuti dijela Cvijetinog posta koji kaže: sad sam se sjetila još jednog primjera iz švicarske - tamo učitelji, osim što imaju vrlo visoke plaće, svakih osam godina imaju 6 mjeseci plaćenog dopusta za prevenciju stresa. Istaknula sam ovaj dio jer je kod nas postao trend već nekoliko godina da nas ravnatelji uvjeravaju da zimski praznici nisu za nas i ako i nemamo predviđen neki stručni skup, sjednicu ili neku drugu obvezu u školi, moramo svakodnevno dolaziti u školu i sjediti tamo. Znam da je OT, ali morala sam to napisati.
PM ja se grozim sistema u kojem živimo. Sigurna sam da bi se iznjedrilo užasno puno nevjerovatnih ljudi kad bi taj sistem više poštovao ljudska prava i slobodu izbora - ljudi bi počeli disati punijim plučima.
A to što ja vjerujem da nam je društvo u banani i da smo izgubili temeljne moralne vrijednosti ne znači da osporavam činjenicu da u tom društvu ima još uvijek velik dio ljudi koji ne bi bili loš utjecaj, ali meni je dovoljno da mi dijete jednom neka budala u školi udari nogom u glavu.
A ja pak stvarno ne razumijem zašto ti sve moraš shvaćati osobno. Čim se s nečim ne slažeš ponašaš se kao da si napadnuta.A taj užas smo mi?
Ili smo mi ti koji užas smatramo normalnim (valjda jer su nam mozgovi isprani šta li)?
Ja opet ne razumijem
Kao što rekoh, sve je u očima promatrača. Uzimam si za pravo kao osoba profesorske struke, da se ne osjećamA bome ni Dijanu ne razumijem, čini mi se da ne čita pažljivo. Zanimljivo mi je i mišljenje da se neki imaju pravo "braniti" i kada uopće nisu napadnuti, a drugi se pak ne smiju uvrijediti ni kad ih se omalovažava. :
niti napadnuto niti omalovaženo, prema tome nek se slobodno vrijeđa tko se hoće vrijeđat, ali nemojte
tvrditi da se vrijeđa CIJELA profesorska struka.
A cinična i bezobrazna baš i ne moraš bit.Moram priznati da me baš ganula takva drugarska vjernost i bezuvjetna podrška :heart
[/QUOTE]
Cvijeto, slažem se s tobom pa imam potrebu i objasniti što sam mislila pod tim moglo se desiti na ulici. Napisala sam to u smislu i kontekstu da ne možeš dijete osigurati od vršnjačkog nasilja time što ga nećeš upisati u školu, jer ti nasilnici žive svuda oko nas i mogu napasti gotovo bilo gdje. Što naravno nipošto ne znači da ako se to dogodi u školi da škola nema s tim veze. Upravo to što si napisala- odgovornost. Apsolutno, itekakva. Možda nije moguće kontrolirati svaki kvadratni metar škole i svakog učenika, ali je itekako moguće napraviti još bolje programe prevencije nasilja i sankcioniranja onih koji rade probleme.vrlo pogrešnim smatram odgovor, moglo se desiti na ulici.
zato što se nije desilo na ulici, nego u školi.
škola mora preuzeti odgovornost.
učitelji moraju preuzeti odgovornost.
U svakom slučaju, mislim da bi za raspravu bilo dobro da sjašimo s problema nasilja jer nasilja ima i u obiteljima (mislim da statistički puno više nego u školama) pa ga nitko ne navodi kao argument protiv HS-a, a ne bi ni trebao jer što bi se reklo- odosmo u kupus.
Po mome mišljenju sve ovo stoji. Ali, mi nažalost teško možemo spriječiti da nam dijete netko ne udari ili povrijedi na drugi način. Ni naši roditelji nisu mogli spriječiti sve ( ili većinu) lošeg što nam se dogodilo u životu.
Zato to nije dobro polazište za HS. Važnije je znanje, a ne čuvanje od "svijeta". To ti hoću reći, Roza. Život je takav, i ružan i lijep i jednostavno moramo živjeti najbolje što znamo i naučiti dijete da se samo nosi sa takvim životom. Samopouzdanje, znanje i vjeru u sebe i obitelj, to su stvari koje im treba "ugraditi".
Ja jesam, rekla sam da kad bi CZSS radili svoj posao bolje nego sad da bih ja da se odmah krene sa HS misleći baš na to. Ima kojekakve ekipe koje možda jedino to što dijete mora ići u školu sprečava da to dijete ima masnice ilida prosi na semaforu svaki dan. Naravno neke ne spriječava ni to, ali onda je to brzo vidljivo
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
o da, i ja to pokušavam čitavo vrijeme naglasit.
I šta da oni odluče homskulirat bez velikog nadzora? Baš "bi se iznjedrili nevjerojatni ljudi"
Obiteljsko nasilje itekako statistički nadmašuje vršnjačko. A i nije sporno da je opasnije.
pikula i krumpiric slažem se, ali opet mislim da se vrtimo u krug s tim nasiljem jer je ono zaseban problem koji ni HS ni škola neće rješiti, kao što ga nisu ni uzrokovali.
Definitivno je za razmišljati ovo što pikula kaže i sad se sjećam da si i prije rekla- kakvi bi sve zloupotrebljavali dozvolu HS-a. S obzirom na ne tako davna vremena kad su mnogi roditelji još samouvjereno odlučivali da njihovim kćerima škola ne treba, može se postaviti i pitanje jesmo li kao društvo spremni za HS ili bi bilo više zloupotrebe od korisne upotrebe tog prava?
Osobno sam mišljenja da se uvede kao opcija, ali na takav način koji neće onemogućiti djetetu da kasnije nastavi redovno školovanje koliko god želi i može.
Drago mi je da se i kod nas stvari ipak pokreću, makar za sada samo na konceptualnom planu.
Ali, u dogledno vrijeme, izgleda da će ipak bit...
Meni se čini da je kontrola najveći problem kod homeschoolinga - tj. to je ono što ja vidim kao problem kad razmišljam o HS-u.
Meni se ne čini tako. Kontrola u vidu ispita i učenje kod kuće s jednim učiteljem na jedno ili par djece čini mi se kao puno veća motivacija (ok, to sad gledam iz svojih cipela). Puno ovisi o sposobnosti predavača, ali ukoliko bi na ispitima dijete pokazivalo loše rezultate bilo bi vrijeme da se traži drugačije rješenje.
Za mene je najveći problem socijalizacija.
Istina je da škole s razredima od 30 učenika nisu prirodno okruženje i tu dolazi do raznih problema, ali za većinu djece je to bolej rješenje nego da su po cijeli dan doma. Iz mog iskustva, ja sam svaki dan u školi jedva čekala, a vikendi su mi bili beskrajno dosadni, samo zbog društva u koje se paradoksalno nisam nikako uklapala. Da sam se školovala doma mislim da bi to za mene bilo zbilja tragično u pogledu psihičkog razvoja, ali sigurno puno bolje u smislu obrazovanja (moja mama bi super odradila HS).
Usprkos tome ima djece za koje bi HS bio bolji, jer u školama trpe nasilje koje poništava sve dobre strane društva vršnjaka. Ako nema mogućnosti preseljenja u drugu školu ili razred, zbog male sredine ili zato što dijete ima problema u socijalizaciji pa se ne bi snašlo ni drugdje, zašto ne bi hs bio opcija. Nekima bi čak i bio bolja opcija
i radi razvijanja potencijala koje ne bi razvili u klasičnom školskom sustavu. Varijacije su beskrajne, zašto ne krenuti od toga umjesto da pokušavamo dati jedno pravilo za sve. Ali kontrola i ispiti su ipak potrebni, po mom mišljenju, kao i poboljšanje uvjeta u školama.
Mene jako zanima zašto se stalno navodi da razredi s 30 učenika nisu prirodno okruženje?
Što je "neprirodno" u tome? Koja je to priroda o kojoj govorimo?
Ako je neoboriva istina da ljudi većinom žive u društvima koja čini veliki broj jedinki, žive u gradovima u zgradama, na selima u kućama sa susjedima, stalno su u interakciji s drugima, a zaista je zanemariv broj onih koji žive na osami, kilometrima udaljeni od prvog susjeda, kako je onda to neprirodno?
Svimbi, tako živimo možda zadnjih 100 do 150 godina, i mislim da ne moramo dokazivati da nam to uzrokuje stres (jedino se možemo pitati koliko smo tog stresa svjesni).
Za ljude nije prirodno da žive u velikim gradovima, nego u manjim zajednicama.
Po mom mišljenju, i za socijalizaciju i za kvalitetnu nastavu razredi bi trebali biti puno manji, oko 8 do 15 učenika.
Uh, da, ali mnogo se toga promijenilo unazad 100, 150 godina. I ono što je nekad bilo prirodno, danas više nije, ne bih se vraćala u prošlost.
Čovjek je ipak socijalno biće, osobno mi odgovara ovaj način života, možda sam nesvjesna stresa, no u toj mjeri nesvjesna da mi ne onemogućava normalno funkcioniranje.
Što ne znači da i ja ne mislim da bi, u nekom paralelnom svijetu u kojem bi za to postojali uvjeti, bilo fantastično kad bi razredi bili ove veličine koju spominješ. Pusta maštanja...
mislim da nije poanta u prirodno-neprirodno.
razredi bi mogli biti raznih velicina, pa i 30. poanta je da imas 3,4 ili vise predavaca (ucitelja, profesora) po grupi... razredu ili kako ih sve zovemo.
Posljednje uređivanje od seni : 16.12.2010. at 10:11
Znam ja Svimbi da tebi odgovara taj način života, ali da si od rođenja živjela u malom selu vjerojatno bi mi s istim uvjerenjem rekla da ne bi nikad mogla biti u gradu.
A ne možeš ni reći da ono što je bilo priridno danas više nije, promijenilo se samo mišljenja ljudi što je prirodno, vezano uz njihove navike.
Razredi te veličine nisu pusta maštarija, i nastava tako funkcionira u nekim zemljama gdje se novci iz državnog proračuna ne slijevaju na tajne račune nego se ulažu u prosvjetu i druge korisne stvari. Ne vidim zašto bih opravdavala ovakvo stanje kad znamo da ne valja i znamo što ga uzrokuje.
Ma, pomikaki, upravo zato jer znam koliko je RH svjetlosnim miljama udaljena odkažem da su to pusta maštanja.u nekim zemljama gdje se novci iz državnog proračuna ne slijevaju na tajne račune nego se ulažu u prosvjetu i druge korisne stvari.
Seni, možda sam danas usporena, ali ne kužim i dalje poantu. Nije ok imati više predavača? Ili ipak je?
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 16.12.2010. at 10:16
Onda ne moraš ići do paralelnih svjetova
Ni ja ne kužim seni - razredi od 30 učenika s 3-4 predavača? Istovremeno?
ma ne, to bi bilo super. nije poanta velicina razreda, vec odnos broja ucenika na ucitelja. sto vise ucitelja u razredu, to bolje za razred, a i za ucitelje.
Ok, sad smo ot, ali to mi je ok za izlete, a ne znam kako bi izgledala razredna nastava u takvoj kombinaciji...
pedagoški standard po udžbenicima pedagogije kao znanosti - jaslice nužno zlo inače 1 na 1, vrtić 1 na 4, predškola i škola 1-4 rz 1 na 10-12, viši rz i gimnazija oko 20-tak
sve ostalo je kompromis i ok ako nema druge dobro, ali očekivati da se obavlja i pedagoška i obrazovna funkcija u prenapučenim školama je isto kao očekivati da netko napravi kuću od vreće cementa.
Posljednje uređivanje od pikula : 16.12.2010. at 11:09
A ja i dalje ne razumijem zašto ti imaš potrebu određivati kako bi se ja trebala osjećati i što trebam shvaćati osobno, a što ne?
I ne, ne slažem se s izjavama koje omalovažavaju sve ljude koji pokušavaju živjeti u uređenom društvu najbolje što znaju, uz korištenje izraza poput "isprani mozgovi" ili "prilegnute mase" preko usporedbe s nacistima do malih kvasova. OK?
Sorry na off-topicu
Pa meni ovo i zvuči sasvim logično. U ovakvom omjeru bi zasigurno svima bilo puno ugodnije i djeci i tetama/nastavnicima.pedagoški standard po udžbenicima pedagogije kao znanosti - jaslice nužno zlo inače 1 na 1, vrtić 1 na 4, predškola i škola 1-4 rz 1 na 10-12, viši rz i gimnazija oko 20-tak
A ustvari mi uopće nije jasno zašto je to teško ostvarivo u praksi.
Pčelice Maro, kad se ljudi slože da se ne slažu i da se ne mogu razumjeti - i to je već jako puno.
Pa ću ja priznati da ja način kako općenito pišeš doživljavam agresivnim i ponekad prilično nepoštenim.
Pa će biti najbolje da se ubuduće izbjegavamo, evo ja barem tebe hoću.
Ne omalovažavam nikog tko mi ne bi uskratio moja osnovna ljudska prava.
Ja prva ne mislim da svaki roditelj zna sto je najbolje za njegovo dijete.
I to je jedan od razloga zasto postoji uredjeno drustvo, odredjena pravila i obveze.
Osnovni problem koji se tu zahuktao oko HSa, nije sam HS vec nacin provedbe koji pojedini ovdje zagovaraju, a to je filtriranje kurikuluma i potpuni strah od ikakve kontrole.
Veliki broj ljudi na ovoj temi je protiv toga, ne protiv HSa.
Hvala cubana, meni se više ne da ponavljati
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
