Ti iskreno meni želiš reči da tebi sa tvojih 30 i kusur godina treba više od jednog popodneva da skontaš č i ć (kad ih ne bi znala)??krumpiric prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ti iskreno meni želiš reči da tebi sa tvojih 30 i kusur godina treba više od jednog popodneva da skontaš č i ć (kad ih ne bi znala)??
Lako je naučit pravilo, lako je naučit riječi, ali zatvori knjigu i to napiši pravilno, bez stalne sporosti vrćenja u mozgu kad se dođe do slova c sa kvačicom... kako ono ide pravilo, a u ovoj mojoj rečenici, evo, to imaš na 6 mjesta - ne ide to tako. Tu treba ponavljanja i vremena da ti "sjedne". Kao i za sva znanja, hoćeš motorička, hoćeš intelektualna. I u jednom trenu se onda izgubi priključak - jer je se od učenika traži da mu, za usvajanje novoga, to nešto bude automatizirano, da nije ono razmišljanje... kuplung, prva, kuplung-druga, gramatika stranica xy kako ono ide, frit-frit listaj rječnik ili stiskaj F7 za spelling... nego da to teče.
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.05.2011. at 15:59
Lijepo rečeno.
Ako nešto ne znaš, kako možeš uopće procijeniti koliko ti treba da to naučiš?
U tome je podcjenjivanje znanja s tvoje strane, (ne u rečenici od koje me ipak zašarafi u želucu gdje se velikan T. stavlja u istu rečenicu s glupim američkim izrazom tipičnim za njihove nezainteresirane srednjoškolce - boring.)
Neki dan je bio zanimljiv prilog na TV-u o pravopisu i pismenosti, č i ć, ije i je, đ i dž i tako...
Pa su neki poznati političari i kulturnjaci ispunjavali test za osnovnoškolce. Nisam gledala do kraja i pratila sam jednim okom pa ne znam kako su prošli.
Ali poanta je u onome što je za emisiju rekao jedan jezikoslovac- da se temelji za pravilno pisanje stječu u OŠ, ali i kroz cijeli život, posebno čitanjem. Da ljudi koji puno čitaju (naravno knjige ili bar lektorirane novinske članke, na internetu ima čudo nepismenih tekstova) u pravilu manje griješe u pravopisu jer ako si neku riječ vidio pravilno napisanu milijun puta manje su šanse da je krivo napišeš nego ako si je zadnji put vidio pravilno napisanu na školskoj ploči.
Sad će ovo zvučati kao neki osobni napad, i nadam se Roza da si svjesna da to nije tako i da nije zlonamjerno- ali ako dosad nisi naučila č i ć, pa ni ije i je, a čini mi se da dosta čitaš, kako pobogu možeš tvrditi da ćeš naučiti u jednom popodnevu?
U svakom slučaju, opasno je banalizirati znanje. A još gore kad nisi ni svjestan da ga banaliziraš.
Ja znam č i ć bez greške ( ne pretjerujem). Baš bih voljela da sebi dokažeš ( ne nama, nismo bitne za to), da ti to možeš naučiti. Ne moraš u jedno popodne, nego u neko realno vrijeme.
Jedva čekam da vam djeca odrastu, pa kad provodite dana i tjedne moleći ga, pokazujući mu, ljuteći se, urlajući..."UČI,UČI. Za pola sata si mogao biti gotov, a sjediš već satimaaaa i nisi ni taknuo zadaćuuuuu." I još tako i slično. Jer on ne bi ništa učio, možda popravljao motore ili...Pa mu na kraju pustiš da taj razred završi, a da ne pohađa nastavu. Može to, može i u Hrvatskoj, samo se ne zove HS. Srećom, dođu leta i pamet. I završi se i maturira. I ide dalje.
I još nešto što se tiče općeg znanja. Apsolutno je potrebno. Ako ne da razgovarate, ono bar da znate riješiti križaljku. Zamisli sramote da ni to ne zna: 2 okomito -naš poznati znanstvenik rođen u Smiljanu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom