Mislim da roditelj preuzmanjem odgovornosti za homeschooling preuzima odgovornost da nađe adekvatnu pomoć za svoje nadareno dijete. S druge strane, ono manje nadareno neće tlačiti s onim što ga ne zanima.krumpiric prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Mislim da roditelj preuzmanjem odgovornosti za homeschooling preuzima odgovornost da nađe adekvatnu pomoć za svoje nadareno dijete. S druge strane, ono manje nadareno neće tlačiti s onim što ga ne zanima.
misliš da je roditelj SPOSOBAN prepoznati sve to?
znači da i sam mora biti-a barem nadaren?
Na ovo moram odgovoriti.
Na ovoj rečenici, pada sav ideal Obrazovanja kod kuće. Kako ti možeš odrediti što je važno za tvoje dijete? Ako prebaciš u sferu hrane, to je onda moje dijete voli čokoladu, ali ne voli blitvu, pa mu neću davati blitvu... Jer je ni ja ne volim...
a što je s poslom? Mislim, "socijalizacijom" koja je neminovna nakon školovanja?
funkcioniranje s ljudima s kojima nebi rado dijelio tajne?
Posljednje uređivanje od krumpiric : 09.12.2010. at 10:18
Svaka čast svakome, ali tko si u današnje vrijeme može priuštiti obrazovati dijete sam ako nije doktor preko nekoliko znanosti.
Pod priuštiti, naravno, ne mislim financijski, nego snositi odgovornost za širinu i točnost tog obrazovanja.
Mislim, čisto razmišljam o tome da nam je još uvijek dobar postotak stanovništva skroz nepismen, a ostatak onak funkcionalno nepismen - uključujući doduše i nažalost i dobar dio prosvjetnih radnika.
Mislim da se moramo pomiriti s činjenicom da ne živimo više u doba renesanse kad je svaka šuša znala preko nekoliko klasičnih i govornih jezika i kad je poznavanje prirodnih i društvenih znanosti zaista bilo pitanje opće kulture ...što danas zasigurno više nije. Današnja se definicija opće kulture srozala na to da je općekulturan onaj tko poznaje pravopis materinjeg jezika i zna se služiti internetom u čemu mu poznavanje osnova engleskog nije na odmet.
O socijalizaciji da niti ne govorimo - iako nam odgojno obrazovne ustanove više nisu pogodne niti za to, ali opet ne možeš dijete držati pod staklenim zvonom jer kad-tad će morati izaći u taj i takav svijet - to je stvarnost koju mora naučiti.
A zamisli, svi su išli u školu i završili fakultete.
da, upravo to - njima bi možda bilo bolje da su ih doma roditelji naučili pismenosti, ali s obzirom da nisu, lanac je prekinut i njima je bolje da se ne prihvaćaju tog posla
nije bit u prenošenju specijalističkih znanja, nego u kompetentnostiAli čekajte, sve to znanje svih tih različitih specijalista mi utrpavamo jednom jedinom djetetu. Može li ono to primiti? Svi znamo da ne. Pa zašto onda uopće to radimo? Zašto gubimo vijeme?
Ali čekajte, sve to znanje svih tih različitih specijalista mi utrpavamo jednom jedinom djetetu. Može li ono to primiti? Svi znamo da ne. Pa zašto onda uopće to radimo? Zašto gubimo vijeme?
Može
jerbo su svi ti ljudi dovoljno obrazovani da znanje predoče na adekvatnom nivou
Da je tako imali bi naciju genijalaca, jerbo svi idemo u školu i uće nas raznorazni specijalisti. Pa zašto onda nemamo naciju genijalaca?
jer imamo-em prirodna ograničenja, em nismo poznati po ustrajnosti, em sigurno nije dovoljno imati jednog učitelja na 30 djece.
Nije da školski sustav nema manjkavosti-al meni je i dalje neusporediv s radom jedne (kakve god-ali nekvalificirane) osobe s jednim (kakvim god)djetetom.
A da su obrazovani od strane roditelja onda bi sigurno bili pametniji, bolji u matematici, pravopisu, engleskom itd...Da je tako imali bi naciju genijalaca, jerbo svi idemo u školu i uće nas raznorazni specijalisti. Pa zašto onda nemamo naciju genijalaca?
Ne vidim na koji način prosječno pametan roditelj može djetetu prenijeti cjelokupno znanje koje bi u školi prenosilo 15 različito educiranih profesora.
OK, doktor možda može sinu bolje objasniti biologiju, no što je sa matematikom i hr?
Ili smo toliko nadobudni da mislimo da sami znamo sve? I to bolje od profesora.
Ili smo pak dovoljno samouvjereni da znamo da djetetu ne treba ništa više znanja od onog koje mi posjedujemo?
Npr nekome ne leži pravopis, a leži mu matematika.
I sad će taj naučiti dijete matematiku, no neće pravopis jer djetetu pravopis ne treba.
Da ne spominjem da bi dovelo do toga da od djeteta, svjesno ili nesvjesno, stvaramo svoju kopiju u int. smislu. Teško da će roditelj informatičar potaknuti dijete da postane mikrobiolog. Niti ima znanja da prenosi potrebno iskustvo iz predmeta koje mikrobiolozi traže.
Ja u cijelom svom skolovanju i u Eminom dosadasnjem, nisam naisla na ovakvog nastavnika/profesora. Nazalost, ali to je debelo utjecalo na moje formiranje stava o obrazovanju kod kuce.
I najbolji skolski sustav s odlicnim strucnjacima dobar je za dio djece (mozda i vecinu), ali nije dobar za svu djecu. Nekoj djeci, za postizanje optimuma, treba drugaciji pristup. I bilo bi krasno kad bi im se omogucio.
apsolutno se slažem, tj. nemam iskustvo, osim vlastitog, ali slažem se s time da na našem sustavu treba raditi jako puno. Prvenstveno na indvidualizaciji pristupa, a za to su nužne promjene u normama, načinima zapošljavanja...
Pa ok, ja jesam za pravo na izbor. Odaberi što želiš za svoje dijete.
I dalje imam pravo misliti da je to za svako zdravo dijete lošija opcija.
Pa to je tvoje pravo koje nitko ne osporava. Zašto bi se onda moje pravo osporavalo i ako zatražim legalizaciju homeschoolinga, tretiralo me se kao da od vlade i države ili druptva tražim nekakvu uslugu. Ne tražim usluge i ustupke, tražim samo poštivanje mojeg roditeljskog prava da za svoje djete, dok je maloljetno, biram i radim ono što smatram da je najbolje.Pa ok, ja jesam za pravo na izbor. Odaberi što želiš za svoje dijete.
I dalje imam pravo misliti da je to za svako zdravo dijete lošija opcija.
Cvijeta, ovisno kako bi bilo propisano zakonom, djeca bi trebala prolaziti određene ispite da. Slovenski je model zapravo po mom besmislen jer djete prolazi potpuno isti kurikulum kao u školi i ima ispite po tom kurikulumu koji je jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg se roditelji odlučuju na HS.
Jedino što meni ima smisla je recimo Texaški model, gdje roditelj odlučuje koje znanje dati svojem djetetu, a ukoliko to djete kasnije poželi na fakultet, znanje dokazuje prijemnim ispitom - pojednostavljeno rećeno.
I to sa skijanjem - možda je tm bio preponosan i gledao samo to kako se on osjeća i svoju sreću zbog toga jer sa sinekom ide skijati itd itd znaš kako to ide, i mm već sad ponosno gleda na Špira kad bubnja u teće ili puže prema gitari, već gleda ne ebay kakvu da mu kupibit će razočaranja već vidim
i što ako ne dokaže znanje?
onako uvijek možeš kriviti školski sustav
mislim da je krumpirić to spominjala
i meni je fakat arogancija pretpostaviti se najmanje desetku školovanih osoba, svakoga usko za svoje područje
ja sam u principu za slobodu izbora, kod kojeg misim da se hs treba odvijati u odredenim okvirima.
medutim ovo podcrtano smatram apsolutno opasnim. dijete, hvala bogu, danas nije vlasnistvo roditelja, pa da oni odreduju koja ce znanja dati, a koja nece.
inace je to princip srednjovjekovnih cehova, te slicnih modela iz proslosti.
prilicno sam sigurna da bi se naslo dovoljno roditelja, koji bi zakljucili da je njihovim djevojcicama nesto malo kuhanja, sivanja i mjesenja kruha sasvim dovoljno znanja za zivot.
Svaki roditelj ima drukčiju sliku o tome što smatra ciljem odgoja i obrazovanja svog djeteta. Jedina mogućnost obrazovanja djece koja danas postoji u hr zadovoljava samo dio spektra tih ciljeva. Zato treba postojati više mogućnosti izbora.
Ok, i sad na temelju ovog moram pitati direktno RozuGrozu - koji su ciljevi obrazovanja koje želiš za svoje dijete?
I ono, meni najvažnije: Da li se ti - RozaGroza smatraš kompetentnom da sama doma učiš dijete ili si to nekako drugačije zamislila? Do koje djetetove dobi bi to funkcioniralo?
Ovo drugo pitam zato što si ne mogu zamisliti da ja kao pojedinac mogu djetetu pružiti sva potrebna znanja. (A navodno nisam nešto "gluplja" od ostatka nekakve prosječno pametne populacije).
P.S. Nisam još stigla pročitati temu od početka, ako su negdje ovi odgovori, ispričavam se.
obrazovanje samo po sebi ima ciljeve koji nisu subjektivni nego sasvim objektivni.
Trebaju li sva djeca obrazovanje u punoj visini tih objektivnih ciljeva, btw. koja je to visina? Žele li svi roditelji tu razinu za svoju djecu? Imaju li pravo ne željeti tu razinu?
Nemaju. Ne mogu zamisliti da su moji roditelji u nekom trenu mog života zaključili da iako mogu više, da oni ipak žele za mene manje i da imaju pravo odrediti mi gdje su mi granice.
XX
Meni se čini da je puno češće upravo suprotno.
Da sistem očekuje puno više (šire) za većinu dok su im interesi puno uži .
A jel itko od vas razmišlja o financijskoj situaciji u slučaju homeschoolinga? Ako živite u Lijepoj našoj, i ako homeschooling podrazumijeva da jedan roditelj ne radi, mene zanima od čega ta obitelj živi???
Mm i ja, s uskoro dvoje djece i 4 posla jedva spajamo kraj s krajemNe znam od čega bismo živjeli da ostanemo na recimo samo mm-ovoj plaći koja je mizerija kojom bismo pokrili samo stanarinu i račune. Mislim da si ne može većina ljudi, i s visokim obrazovanjem, priuštit kućno školovanje, osim ako nema bogato zaleđe.
Hm, a što je sa pravima djece na obrazovanje? Koliko je prema djetetu fer da roditelj za njega odabire razinu obrazovanja, i da nema šansu dobiti neku opće određenu razinu?
Ja uopce ne shvacam HE/HS kao zakidanje djeteta za obrazovanje. Moj je stav da dijete ostvaruje pravo na obrazovanje na puno kvalitetniji nacin nego unutar skolskog sustava.
Koliko je fer da sustav odabire nacin i razinu obrazovanja za dijete i ocjenjuje/vrednuje dijete iskljucivo i samo prema ocjenama?
Sve sto sam do sad procitala ili cula ili dozivjela necije iskustvo iz druge ruke (izuzevsi antireklamu HE-u u americkim TV serijama gdje su svi prikazani kao ekstremni slucajevi zanemarivanja djece
U sustav ulaze kasnije (srednja skola ili univerzitet), dobro nabildanog samopouzdanja i zdrave samosvijesti i jednakog ili veceg znanja od prosjecnog vrsnjaka.
Svimbalo, drago mi je da si imala suprotno iskustvo. Najiskrenije.
Čim se dogovorimo koja je to opće određena razina, koja će vrijediti za školsko obrazovanje jednako kao i za homeschooling - mislim, s istim posljedicama za nedostizanje te razine - ima smisla reformirati homeschooling kao i školu. S istim uspjehom, molim.
Anemona ja imam tu sreću da je Špiro još mali a ja sam se počela interesirati za HS i davno prije njegova rođenja, tako da imam još fore za iskristalizirati ono što želim od našeg obrazovanja, ako Bog da da ga bude.
A jesam li kompetentna ućiti svoje djete, pa da mislim da nisam ne bi nikad ni razmišljala o ovome. Iako pored mene i mm-a imamo 6 profesora u najužoj obitelji, svi iz različitih polja, što znanosti što opće kulture i umjetnosti. Svakako bi tražili i njihovu pomoć kad bi se odlučili i kad bi nam trebala - ali to je apsolutno nevažan faktor, jer poanta HS je da roditelj da djetetu znanje za koje smatra da će mu trebati i za koje djete pokazuje afinitet. Kao što je mendula rekla, to može bit sve o pekarstvu, može bit glazbeno znanje, može bit i fizika, a može bit sve skupa ako djete pokaže interes i mogučnost da svo to znanje usvoji.
S vremenom kreće i self teaching, jer djeca školovana kod kuće u određenoj dobi steknu mogučnost kvalitetnog učenja samostalno.
Zato je dobra državna matura. Ako ti Roza dovedeš Špiru do uspješno položene državne mature, a ne do pekarstva (nek se nitko ne uvrijedi), ja ti skidam kapu.
"Nek se nitko ne uvrijedi" - ne nasmijavaj me molim te...
Ali, ja svakako mislim da je državna matura virtualna mjerna jedinica i uopče ne odražva neko stvarno znanje već nabiflane informacije koje mu ispare iz glave kroz par mjeseci i više ih se nitko nikad ne sjeti.
Nije bilo namijenjeno nasmijavanju već da netko ne skoči i ne kaže zašto podcjenjujem npr. pekarstvo. Ono je tu samo za primjer užeg obrazovanja i nečega što je čak i moguće prenijeti djetetu jedan na jedan.
Ja isto ne mislim da je državna matura presjek općeg znanja, ali je neophodno za fakultetsko obrazovanje.
To sam i mislila.
To je ono što po meni HS mora pružiti. Pa nek onda dijete bira. A ne da roditelj već unaprijed odabere za njega.
Pa taj besmisleni kurikulum je upravo ono što HS roditelji žele izbjeći za svoje djete. Toliko vremena utrošeno na izgubljena znanja!
Odgoj i obrazovanje nije identičan pojam.
Stupanj obrazovanja trebalo bi birati dijete (svaka osoba za sebe), a roditelj treba (ako može) omogućiti djetetu da ostvari svoj potencijal, ono što dijete želi za sebe.
Dijete se ne usmjerava, usađuju mu se radne navike, približavaju mu se različita područja, ljubav prema knjizi... ali se ne određuje hoće li biti agronom, povjesničar umjetnosti, informatičar ili trgovac.
Moje je osobno misljenje da nema nenadarene djece i djece koja ne vole uciti. Samo treba otkriti za sto su nadarena i kakav im pristup ucenju najvise odgovara.
I unutar nekih okvira i granica pustiti dijete da se vodi svojim interesima za ucenjem.
Da bi se to uopce moglo, treba iskreno, iz srca, vjerovati da je djetetu usadjena zelja i potreba za ucenjem i da ce se usvajanje znanja dogoditi, u vrijeme kad dijete bude spremno i zrelo prihvatiti odredjenu vjestinu i znanje. Sustav to ne omogucava nego svima udara isti tempo i obiljezava one zrelije kao napredne, a one manje zrele ili trenutno nezainteresirane za nesto, kao nenadarene, prosjecne ili cak, ispodprosjecne.
E sad, moje mišljenje o obrazovanju kod kuće
Isto kao s porodom kod kuće. Načelno da, ali u idealnim uvjetima neke idealne države... DA to bude pravo izbora, jedna od mogućnosti...Za neku djecu, i neke roditelje...
TAko da praktički , zapravo sam skeptična prema tome. Nekako sam sklonija poboljšanju naših rodilišta, bolnica , škola i vrtića...
Dijete u školi uči i van nastave... To ja djetetu ne mogu dati...Ne mogu biti nekoliko njegovih prijatelja koji su različiti, ali njemu pašu, ne mogu biti onaj klinac koji sjedi s njim u klupi i s kojim se dopisuje kad mu je sat dosadan...Kako možete oduzeti to svom djetetu?
Istina je danas radi i stara garda profesora, ali svi mlađi su upoznati s novim pedagoškim, metodičkim pristupima, školovali su se da podučavaju svoj predmet ... Da znaju prenjeti znanje iz matematike, hrvatskog... Možda bih znala odrediti do 4 razreda što je u toj dobi bitno mom djetetu, ali kako da ja prilagodim način prenošenja matematike baš jednom 12godišnjaku, mogu tapkati...
A svako dijete koje pokaže povećani interes za neku umjetnost, znanost, sport, prepoznat će to i nastavnik tog predmeta, a i sam roditelj... Jer škola ne umanjuje značaj roditelja kao uzora, podučavatelja, odgojitelja kroz cijeli proces odrastanja...
Sjajan post, slažem se u potpunosti.
Dobro, a je li uopće važno da dijete nauči poštivati autoritet (učitelja, nastavnka, profesora) ili je to potpuno nebitna stavka. Roditelj u tom pogledu ne može zamijeniti poštovanje prema toliko ne bliskoj osobi s kojom ipak normalno ima drugačiji odnos nego s roditeljem.
Mislim, čisto pod pretpostavkom da će i ta djeca jednog dana imati nadređene s kojima si neće moći dozvoliti da imaju problema s autoritetom
ovo čisto kao natuknica za razmišljanje
Pa mislim da se u ovom grmu skriva zec. Škola nam treba da odgojimo djecu koja će poštovati autoritete zbog njihova statusa, a ne zbog njihove stvarne osobne vrijednosti. Škola nam treba da nauči djecu trpiti dosadu i glupost dokle god ne zazvoni zvono, gušeći impuls koji potiče na promjenu. Treba nam masa pojedinaca koji rade kako im se kaže i svoje nezadovoljstvo istresaju negdje drugdje.Dobro, a je li uopće važno da dijete nauči poštivati autoritet (učitelja, nastavnka, profesora) ili je to potpuno nebitna stavka. Roditelj u tom pogledu ne može zamijeniti poštovanje prema toliko ne bliskoj osobi s kojom ipak normalno ima drugačiji odnos nego s roditeljem.
Mislim, čisto pod pretpostavkom da će i ta djeca jednog dana imati nadređene s kojima si neće moći dozvoliti da imaju problema s autoritetom
ovo čisto kao natuknica za razmišljanje
A o poštovanju ostalih odraslih... hoćete reći da današnji maturanti poštuju odrasle?
Jer škola ne umanjuje značaj roditelja kao uzora, podučavatelja, odgojitelja kroz cijeli proces odrastanja...
Cijeli post mi je odličan, ali mislim da si ovim pogodila point mnogih zagovaratelja HS.
Koji se vidi još mnogo prije no što dijete stasa za školu, može se to nazvati različitim imenima, ekstremnim oblikom AP-a, control freak, nesigurnost u sebe, ne znam. Ali ta ideja da se ulogom roditelja može istodobno biti i sve ostalo svom djetetu...
Samo još da dodam - razumijem zašto Roza zagovara HS.
Da je mene netko pitao to isto pitanje dok su djeca bila u dobi DO 2-3 godine i kad smo im mm i ja bili bogovi i cijeli svijet, vjerujem da bi mi ideja HS bila bliskija, ali sada mislim drugačije... Već od samog početka školovanja moje djece našla sam se u nebranom grožđu kad je trebalo odgovoriti na brojna pitanja, odgovoriti na izazov dječje pameti ALI i uspostaviti red koji je nužan za usvajanje gradiva....
Kasnije, čovjek shvati da školski sustav nije idealan (nije bio ni kad sam ja bila učenica, nije idealan ni sada kad su moja djeca u toj fazi) ali je još uvijek bolji od druge opcije. Pustite Rozu da joj vrijeme i život oblikuje stav... Kakav će biti - ovisi više o njenom djetetu nego o njenim sadašnjim stavovima. Vrijeme će pokazati da li je tako (a pitanje je tko će od nas tada biti ovdje da provjeri...)
Moram priznati da me malo plaši ovo nepovjerenje prema roditeljima. Kao da oni zapravo ne žele najbolje za svoje dijete, kao da ne znaju što ono treba... Bolje da uvedemo kontrolu dobrohotnog Velikog Brata koji će kroz neosobne institucije tipiziranim testovima odrediti u koju kutiju dijete spada. I možda pogriješiti, čak još više i češće nego roditelj, i i bespovratno ga utjerati u stazu u koju nije htjelo.
U procjeni može pogriješiti i roditelj, ali sam sigurna da je greška manje vjerojatna i lakše ispravljiva nego u sustavu. Naravno da govorim o roditeljima koji žele dobro svome djetetu. Oni drugi ionako nisu tema.
Zaista ne znam zelim li da moja djeca istreniraju postivanje i neupitno slusanje autoriteta/nadredjenih.
U stvari znam, ne zelim da slusaju bespogovorno.
Zelim ih nauciti da postuju svako ljudsko bice, svoje i njegove osobne granice, budu pristojni i da nauce koristiti svoj mozak i preispitivati autoritete.
Ne zelim da izrastu u poslusnike.Ne zelim da krse pravila kada bi time drugima mogli nastetiti, ali zelim im da preispituju zadana pravila i da imaju hrabrosti svim raspolozivim legalnim sredstvima mijenjati pravila koja su zatupljujuca i nepotrebno ogranicavajuca.
i to će tvojem djetetu pružiti njegov/njen primarni odgojZaista ne znam zelim li da moja djeca istreniraju postivanje i neupitno slusanje autoriteta/nadredjenih.
U stvari znam, ne zelim da slusaju bespogovorno.
Zelim ih nauciti da postuju svako ljudsko bice, svoje i njegove osobne granice, budu pristojni i da nauce koristiti svoj mozak i preispitivati autoritete.
Ne zelim da izrastu u poslusnike.
ali neće ga/ju npr. naučiti timskom radu s osobama koje ti po nečem-ne odgovaraju
ja zaista u ovoj priči gledam na spuštanje na normalne/naše uvjete.
HE ne iskljucuje timski rad s drugom djecom i drugim odraslima. Ne bi trebao iskljucivati.
Drugo, ne zelim dijete "spustiti" na nase uvjete. Nasi uvjeti NISU normalni i ja ne zelim da se vec sad moje dijete pomiri s time da je ovo sto sad zivimo normalno. Je li to tezi put - JE. Je li mozda nemoguc i neodrziv - mozda je. I ja se zelim boriti za to da se nesto promijeni i mijenja. I zelim da moje dijete vidi da se ne mirim s onim sto nije dobro u nasem drustvu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
