Moram priznati da me malo plaši ovo nepovjerenje prema roditeljima. Kao da oni zapravo ne žele najbolje za svoje dijete, kao da ne znaju što ono treba... Bolje da uvedemo kontrolu dobrohotnog Velikog Brata koji će kroz neosobne institucije tipiziranim testovima odrediti u koju kutiju dijete spada. I možda pogriješiti, čak još više i češće nego roditelj, i i bespovratno ga utjerati u stazu u koju nije htjelo.
U procjeni može pogriješiti i roditelj, ali sam sigurna da je greška manje vjerojatna i lakše ispravljiva nego u sustavu. Naravno da govorim o roditeljima koji žele dobro svome djetetu. Oni drugi ionako nisu tema.