Mislim da HS ima jednu veliku vrednotu, a to je puno vremena i bliskosti i puno uspomena koje ostaju roditelju i djetetu. Mislim da u današnjem vremenu jurnjave i viđanja kroz par kratkih sati dnevno HS nudi jednu lijepu alternativu i podsjetnik na to da nam se život prije svega gradi na odnosima s voljenim ljudima, i da to daje sigurnost i mir koji ne mogu proizaći ni iz čega drugoga.
Ja sam bolno svjesna kako mi djeca brzo odrastaju i jednostavno upijam svaku njihovu fazu, riječ, i sretna sam što su toliko doma jer sudjelujem u njihovom otkrivanju svijeta, vidim sjaj u njihovim očima kad vide zanimljiv korijen, kad nauče neku matematičku operaciju, ili kad prvi put čuju neku klasičnu priču. Jednostavno me obogaćuju, podsjećaju me na to što je važno i ispunjavaju me srećom ma ne mogu reći koliko. (iako je ponekad i pre pre pre teško s klincima doma cijele dane, priznajem bez mučenja..., ali i to je dio izazova)
Osobno obožavam dječja pitanja, obožavam podučavanje kao takvo, nije mi teško, veselim se tome, i intimno mi je posve jasno zašto bi netko HS-lao.
REcimo da imaš posao u kojem si dosta doma, i da tom poslu možeš naučiti dijete, i da mu to možeš ostaviti, ili da puno putuješ poslom i da dijete može s tobom - ja mislim da je ta životna škola odlična, i da djetetu daje više nego naš sustav. Druga je stvar što je to fakat rijetko i teško za zamisliti u društvu od 9-17.




Odgovori s citatom
