gej je okej

juanita, mislim da je u induciranom pobačaju pravo žive osobe iznad prava nerođenog, osobito jer je pobačaj dozvoljen do trenutka kada su pravo i medicina odlučili da se ne radi o osobi (sad je to već i filozofsko pitanje).
Ovdje se radi o dvije osobe s pravima, a pravo na nekakav raspon školovanja je pravo djeteta. Nije roditelja.
Pitanje je jeli HS to pravo unaprijeđeno ili unazađeno (koja riječ), a ne čije je. Djetetovo je. Nije naše pravo "da školujemo dijete kako želimo".

Ja ću reći da sam sretala lječnike i "lječnike", profesore s velikim P i one bez dostojanstva. LUđake i genijalce, i svi su obogatili moj život (koliko god je bilo teško u nekim trenucima), jer su mi pomogli suočiti se s činjenicom da ni moji nadređeni neće biti po zamišljenom PSu. Ni suradnici. To je normalno. Svuda nas ima svakavih.

Možda će i vaša djeca biti NEUSPOREDIVO sposobnija surađivati s jednom profesoricom-djevicom (horoskopskom) nego s vama ako ste tipična anarhistica
Jednostavno se rode takva, moja se kći rodila takva, a ja sam apsolutno neorganizirana.

Ja sam doživjela vršnjačko verbalno "nasilje", ma bolje rečeno neprihvaćanje-van škole, ne u školi. Van ikakve institucije. Valjda ta vaša djeca neće živjet u izolaciji!? Onda su moguća meta nasilju.

Zasad jedino kao argument za HS stoji individualizacija i prilagodba programa određenom djetetu-a to se može postići i poboljšanjima školskog sustava. OStalo me ništa ni blizu nije uvjerilo.