Homeschooling?

[RozaGroza]

Ne razumijem ovaj dio.
Ako krećemo od pretpostavke da nam djeca možda i nisu darovita i da će im i za redovni školski program trebati dosta truda.

Problem je taj što vi svi uglavnom krečete od te pretpostavke da će HS dijete bit lošije obrazovano ako ide tempom koji njemu paše, pa makar naučilo čitat sa 10 godina. A veoma je vjerovatno da će biti upravo suprotno. Kad se prati tempo koji djetetu ne nabija stres i frustracije, ako se način učenja prilagodi djetetovim sposobnostima, dijete će najverovatnije savladati gradivo temeljitije od školski obrazovane djece, i usudila bi se reći u mnogo slučajeva biti bolje obrazovano. Takva su bar iskustva mojih HS prijatelja.

[Čokolina]

Problem je taj što vi svi uglavnom krečete od te pretpostavke da će HS dijete bit lošije obrazovano ako ide tempom koji njemu paše, pa makar naučilo čitat sa 10 godina. A veoma je vjerovatno da će biti upravo suprotno[/B][/B]. Kad se prati tempo koji djetetu ne nabija stres i frustracije, ako se način učenja prilagodi djetetovim sposobnostima, dijete će najverovatnije savladati gradivo temeljitije od školski obrazovane djece, i usudila bi se reći u mnogo slučajeva biti bolje obrazovano. Takva su bar iskustva mojih HS prijatelja.

Roza, ne želim da ispadne da te stalno naganjam, ali ovo gore mi stalno upada u oči kod tvojih komentara (pogotovo ono boldano). Možda možeš malo manje pisati da je hs bolji. Iako ćeš reći da te drugi stalno napadaju pa govore da je školovanje u školi bolje, mislim da to rade zato jer je školovanje u školi poznata stvari i svi smo ga prošli i postoje dokazi za većinu što se kaže (a samo ste ti i nekolicina ovdje otvoreno i jako za hs pa vas svi citiraju i odgovaraju vam).
Ali gdje su zapravo dokazi za uspješnost HS-a?. Priče onih koji su djecu tako školovali? Tih priča je jako malo, a koliko sam shvatila priče koje su na ovim forumima poznate dolaze od roditelja čija su djeca još mala - dakle, ja ne vidim baš puno dokaza. što se tiče tvojih prijatelja, koji je konkretni dokaz da je hs obrazovano dijete bolje obrazovano? To me stvarno zanima.
Ja imam jedno jako malo iskustvo s jednim rodtiljima koje sam prije par godina srela u UK. Ljudi od 50 godina, djeca im u 20-tima (troje djece). Djeca lutaju i traže se. Rade u dućanu za male životinjice, jer vole životinje; u dućanu rabljene odjeće, jer se spremaju na neki put samootkrivanja. Mama poptuno cool jer potiče sve što njena djeca žele, iako su mislim prekinuli svaki formalni oblik školovanja sa 16 godina (nisam sigurna, ali mislim da je tako rekla). Kćer se udala s 18, čeka prvo dijete i planira biti hs-mama. Ovo mi se ne da puno govoriti jer je to jedna obitelj, sami roditelji ni nisu bili puno obrazovani (valjda su imali srednju). Po onome što sam ja vidjela, stvorili su djecu radničke klase, koji zapravo još nisu sigurni što žele i gdje idu. Pretpostavljam da su oni neka manjina hs roditelja, mislim da je danas većina hs roditelja fakultetski obrazovana. Zato me dosta zanima kakve su druge priče, bilo bi zanimljivo da netko objavi knjigu o djeci koja su bila hs i sada imaju recimo 30 godina.
Meni je recimo važna društvena strana života, htjela bih da moje dijete ima znanje i sposobnosti ne da samo traži svoju sreću nego da može pomoći i drugim ljudima. A ja mislim da mu u tome može pomoći solidno obrazovanje, i ne bih se htjela igrati s tim. Znam da možda ono što učimo u osnovnoj školi nije važno, jer se svi nekako probudimo kad smo zreliji i stariji i onda neki u kasnijim godinama odu na fakultet. Ali ne mislim da osnovna škola daje samo tu "obrazovanost" nego i naviku učenja, mislim da se mozak oblikuje s onim što radimo, kakva iskustva imamo, kakve ljude susrećemo. Ako roditelji imaju sredstva, bogat socijalni život i mogućnosti za stalnu interekaciju, onda vjerojatno može biti ok. Valjda svi znamo ono što je znanost pokazala i što danas i vrapci na grani znaju da bogata socijalna okolina/odnosno korištenje mozga i interakcija s raznim stvarima i ljudima utječe na razvoj kognitivnih sposobnosti. Ako dijete tu interakciju može dobiti kroz hs, onda mi je to ok.

Također, mislim ako ćeš baš mjeriti širinu obrazovanja po nekoj širini znanja, znanje je tako ogromno da je stvarno teško reći tko zna više od nekoga drugoga. zbog tih raznih fakuleta i načina mjerenja možda možemo reći da je jedan obrazovaniji od drugoga, ali ne znam kako to reći za djecu. osim ako znamo da netko čita pa zna mnogo. Znam mnogo djece koja idu u redovnu školu i nisu izgubila tu želju za znanjem i otkrivanjem. Imam prijateljicu čiji sin je mali genije i voli školu. Mali ide u 4 razred i tako je pametan da odmah primijeti kad je učiteljica prema nekome nepravedna. Smiješno mi je misliti da djeca sama nisu kritična i nemaju nikakav odnos prema događajima i informacijama koje ih okružuju. Moj nećak koji je prilično inteligentan u osnovnoj je stalno svađa s nastavnicima, ne na negativan način, kao, kako su to rekli, prošli put su mislili drugačije itd. Kad je bio u prvom razredu trebali su nabubati jednu pjesmicu i učiteljica je ispitala većinu i kad je stigla do njega rekla da više nemaju vremena. A on se pobunio i viknuo" Pa šta san ja onda bezveze učija!". Mislim, oni jesu spužve, ali nisu tako pasivne spužve kao što mi mislimo.

A Mikkin muž kaže: "Kao nekad, pre kolektivnog školovanja. "
Mislim da se o ovome već pisalo. Kad nije bilo kolektivnog školovanja, onda djeca nisu ni učila nego su radila kod i oko kuće i pomagala roditeljia. Jedino ako nisu bili bogataši koji su si priuštili privatnog učitalje. Moja baba i njene sestre su se znale tužiti da su one cijeli život samo rintale, i kad su bile curice i kad su postale odrasle žene, pa nisu stigle naučiti pisati. A moj tata koji je odrastao na selu je kao prva generacija u familiji krenuo u "kolektivnu" školu do koje je trebalo pješačiti po dva sata u jednom smjeru, ali kad se vratio kući morao je opet raditi u polju i sa životnjama i nitko ga kod kuće nije ni pitao što je naučio u školi, kamoli da su ga još poučavali.