Jennifer, da ti odgovorim - mislim da od nekontroliranog HS nitko ne bi profitirao.
Po mom mišljenju niti djeca odgovornih i obrazovanih roditelja koji bi bili dobri kandidati za HS ner bi profitirala nekontroliranim HS.
Ne zbog uskraćivanja šetnje do škole, druženja u školi i sl., nego zbog toga jer smatram da pojedinac ne može imati dovoljno široko znanje za kvalitetno obrazovanje djeteta.
Uz to, mislim da roditelji ne mogu biti dovoljno objektivni, kako pri prenošenju znanja tako ni u provjeri znanja.
Ako se ovdje računa na pomoć susjeda, baka i tetaka, mislim da dosta roditelja takvu vrstu pomoći traži i uz redovan program školovanja.
Ali obvezati npr. susjeda na podučavanje kompletnog gradiva iz određenog područja mi se čini malo previše (ja recimo nikad ne bi na takvo nešto pristala da me susjedi zamole).
Uz to, kako bi provjerili kompetentnost tog susjeda? Pa može nam dijete naučiti da je dupin riba, jer susjed tako misli.
Znači, opet bi roditelj trebao sve kontrolirati.
I na kraju, što s tim djetetom/osobom nakon završenog 4-godišnjeg, 8-godišnjeg ili 12-godišnjeg HS?
Da poslodavac vjeruje roditeljima na riječ (ja ne bi, da sam poslodavac).
Što ako osoba nakon HS poželi nastavak obrazovanja na nekom fakultetu?
Smije li se barem tada pristupiti provjeri znanja, ili kako ste vi neki to zamislili?
I molila bi da mi netko navede samo jednu dobrobit nekontroliranog HS. Ja se pokušavam sjetiti, ali ne ide i ne ide...
 |
|||
Odgovori s citatom
Pcelica Mara prvotno napisa
