Homeschooling?

[Peterlin]

Evo nisam prije gledala, jer imam ustedjevinu pa u slucaju preseljenja planiram neku niskoenergetsku ili sl kucu, ali sad brzim pogledom u njuskalo
http://www.njuskalo.hr/nekretnine/ku...2-oglas-550522 a ima toga jos

Cudo jedno sto se sve u HR moze kupiti za cijenu jedne sobice u stanu u zagrebu... tko voli nek izvoli...

Da, to sve štima... Mi kupili prije par godina vikendicu/kuću puno bliže Zagrebu, a budi bez brige da se nisu našle forumašice koje su me pitale odakle mi lova... Ovaj kvart s linka isto poznam jer mi nije daleko od rodnog grada, ALI opet smo na početku - cijena kvadrata ne znači ništa kad uračunaš trošak odlaska na posao ako ne radiš kod kuće, ako uzmeš u obzir sve ove nedostatke hs-a o kojima ekipa priča, ako uračnaš prijevoz (svejedno je li u pitanju prijevozno sredstvo ili putna karta) do najbližeg dućana/liječnika/štovećtreba pa ti dugoročno život na takvom mjestu baš i ne ispadne puno jeftiniji. Čak i da radiš na zemlji (eko ili bilo kakva poljoprivreda) to je često cjelodnevni angažman bez vikenda, pa tko voli nek izvoli. Mi često vidimo samo dobre i romantične strane ovakvog načina života.

Kad budem u mirovini, namjeravam i ja tako dići rep i otići u zelenilo (koje sam si osigurala već sada, zapravo odavno) ALI tamo ne živim jer mi je sva logistika u gradu, a još više mojoj djeci. Ne kažem da je loše živjeti tamo negdje, ali treba sa svim tim računati. Za nekoga to možda je, ali za većinu ipak nije. Kao ni hs.

[smedja]

Čak i da radiš na zemlji (eko ili bilo kakva poljoprivreda) to je često cjelodnevni angažman bez vikenda, pa tko voli nek izvoli. Mi često vidimo samo dobre i romantične strane ovakvog načina života.

Kad budem u mirovini, namjeravam i ja tako dići rep i otići u zelenilo (koje sam si osigurala već sada, zapravo odavno) ALI tamo ne živim jer mi je sva logistika u gradu, a još više mojoj djeci. Ne kažem da je loše živjeti tamo negdje, ali treba sa svim tim računati. Za nekoga to možda je, ali za većinu ipak nije. Kao ni hs.

Ma slazem se s tobom... i ja to gledam ovako iz daljine romanticno, sumnjam da bi se odvazila u takvu avanturu bez debele ustedjevine i mogucnosti atraktivnog posla gdje se dosta putuje, a ne samo zivi kuci (a onda placala ljude koji ce mi odrzavati imanje)... ali mozda je to nekom super... dozvoljavam...

Nama bi HS odgovarao jer bi po zelji mogli ici svijetom za poslom bez obzira koliko nam dijete bilo staro... na putovanjima se takodjer puno uci i to je puno zivotnije ucenje... mogli bi se po potrebi prikljucivati grupama za ucenje ili privatnim skolama, ali bez obveze, osim eventualno da se na kraju godine nadjemo u hr i dijete polozi ispite u skoli u kojoj je zabiljezeno...
Ali ne mjerim po sebi nego ima raznih ljudi i raznih nacina zivota i nije jedino nas ispravan i dobar... HS je tekovina mnogih civilizacija, i danas postoji u mnogim kulturama i ne vidim razlog da nije opcija i kod nas. Bez obzira na to odlucilo se 5 ili 500 djece/roditelja na taj nacin skolovanja...

[ms. ivy]

Vidim da Kae i krumpi pitaju za Rozu... Ne znam njenu situaciju niti zelim biti njen odvjetnik, ali buduci da i sama zadnje vrijeme u razmisljanjima koketiram s opcijom odlaska negdje "na selo" mogu vam reci da je za to dovoljna ustedjevina koja vecina od vas (nadam se) ima kad dize kredit za kupnju stana.
Zemlja nije pretjerano skupa, ima vec i gotovih kuca, a sto dalje ste spremni otici (od zagreba) to su cijene povoljnije. Jos ako imate posao koji se moze raditi od kuce, bitno je samo da postoji pristup internetu... ali rekla bih da je barem onaj bezzicni internet skoro pa svugdje prisutan jer je mobilna mreza dostupna gotovo svugdje.
Smatram da zivot na selu ima prednosti jer si mozes sam uzgojiti vecinu hrane, te tako biti samodostatan uz te poslovne mogucnosti koje nam je donjelo nase dugo i mukotrpno skolovanje...

uz sve ovo što krumpirić navodi, ja imam još jedan upitnik. moj posao je takav da mi treba samo internet veza. ali radim ga osam sati dnevno. koliko vremena treba da se uzgoji količina hrane dostatna za potrebe jedne obitelji? koliko vremena oduzimaju briga za vrt, životinje, kuću? u tom slučaju posao postaje u najboljem slučaju part-time a prihodi znatno manji.

i kad onda ostane vremena za HSanje djece, a to je tema ovog topica?

[smedja]

uz sve ovo što krumpirić navodi, ja imam još jedan upitnik. moj posao je takav da mi treba samo internet veza. ali radim ga osam sati dnevno. koliko vremena treba da se uzgoji količina hrane dostatna za potrebe jedne obitelji? koliko vremena oduzimaju briga za vrt, životinje, kuću? u tom slučaju posao postaje u najboljem slučaju part-time a prihodi znatno manji.

i kad onda ostane vremena za HSanje djece, a to je tema ovog topica?

Pa ako cemo o HS, on se provodi u stali, na polju i svugdje drugdje, ne mora bas biti za stolom, barem ja tako to vidim.
A ako zivis na selu, u kuci koju si platio ustedjevinom, proizvodis si hranu, koliko ti onda novca uopce treba? Za rezije (ako nemas bunar) i zivotna zadovoljstva (putovanja itd). Ukoliko oba roditelja tamo zive, rekla bih da je dovoljno da jedan radi od kuce 8 sati, a drugi ne mora, ili svaki po 4 sata?
Osobno znam kako rasporedjujem novac i koliko ode za rezije, stanarinu, hranu (puno)... a koliko na ostale stvari (manje)... meni bi ta racunica stimala, ne znam kako drugima...

[Zdenka2]

I ja imam iskustva kao Vrijeska. Neki su nas profesori svuda vodili i svašta zanimljivo nam pokazivali i poučavali nas, u višim razredima osnovne i u gimnaziji.

[Pcelica Mara]

ma žene, ta djeca najčešće stvarno nisu sama.
vrlo često baš uče u grupi, ali ne na tipično klasični školski način.

Shvatila sam ja tebe
I sve ovo što ti pišeš mi je itekako prihvatljivo, dapače zvuči jako dobro (i poprilično skupo, tako da opet nije dostupno svima i radile bi se nove razlike među djecom).

Ali, ideja o samostalnom školovanju, bez ikakvog nadzora, kurikuluma, a usudila bi se reći i s upitnim znanjem predavača, mi je skroz neprihvatljiva.
Stvarno ne bi voljela živjeti u društvu koje takvo nešto dozvoljava.

Ima još nešto što nitko ne spominje. Obrazovanje djeteta, a pogotovo više djece kod kuće, zahtijeva rekla bih potpuni angažman roditelja. To znači odustajanje od svoje profesije, bila ona znanost ili obrađivanje zemlje. Ja vidim koliko vremena i snage od mene traži samo ovo dodatno angažiranje oko obrazovanja moje djece, a potpuno preuzimanje tog obrazovanja na sebe bilo da ih ja sve poučavam bilo da angažiram druge, je za mene potpuno nemoguće. To bi značilo da za moj posao ne ostaje vremena, a niti za redovite kućne obaveze.

Također, iskustvo mi pokazuje da roditelj nije ista vrsta autoriteta kao učitelj - roditelj teže može motivirati djecu na učenje. Mojoj kćeri smo našli učiteljicu, upravo zato da bismo mogli ostati roditelji, a ne pretvoriti se u učitelje.

Nemam osobno iskustvo, ali ovako nekako i ja razmišljam.


I slažem se za mlade nadobudne prosvjetare.
Moja M. je nedavno s vrtićem išla na aerodrom, obišli su čak i avion i kontrolu leta, vidjela je neka mjesta koja ja nisam nikad vidjela (npr. pilotsku kabinu ).
Nadam se da stvari idu pomalo naprijed, nabolje.
Opet, nemam školarce i ne mogu procjenjivati školski sustav, ali s vrtićem sam zasad jako zadovoljna (iako sam prije upisa bila vrlo skeptična, ja osobno nisam voljela vrtić, onu jednu godinu koliko sam išla).
Stvarno vidim veliki pomak u učenju, novim vještinama, novim prijateljicama i prijateljima... a nije da mi s njome doma nismo ništa učili i radili. Jednostavno je to sve drugačije u društvu, tete su (za razliku od mene) školovane za posao koji obavljaju, za rad s djecom, kreativne su i pune odličnih ideja za izradu svega i svačega, očito su joj i druga djeca poticaj itd.itd.

[Vrijeska]

I slažem se za mlade nadobudne prosvjetare.
Moja M. je nedavno s vrtićem išla na aerodrom, obišli su čak i avion i kontrolu leta, vidjela je neka mjesta koja ja nisam nikad vidjela (npr. pilotsku kabinu ).
Nadam se da stvari idu pomalo naprijed, nabolje.

Ja ne shvaćam koliko gorčine vi imate naspram školskog sistema. Nije savršen. Uvijek može bolje, ali iznositi činjenicu da eto stvari idu nabolje jer su bili na aerodromu...
Pa ja sam prije točno 31 godinu bila na aerodromu i u avionu sa svojim razredom!!

Neki u Zag idu na aerodrom, neki odu u Grad mladih, neki do obližnjeg potoka ili tvornice, ovi koji žive u drugim gradovima i selima odu negdje drugdje...
Ima svakakvih učitelja - motiviranih i nemotiviranih; ima škola razne razine opremljenosti, ali iz nekih postova bi se moglo iščitati da ta jadna djeca imaju samo učitelja ispred sebe, ploču i kredu, bilježnicu i knjigu, i da samo sjede mirno u klupi i bubaju činjenice napamet!

Često djeca ne znaju prenijeti roditeljima sve detalje rada, ali ja sam uvjerena da većina učitelja i profesora ulaže mnoge napore, i koristi razne ideje da bi nastavu učinili što zanimljivijom. (Niti moje dijete meni ne zna prenijeti, ali ja iz iskustva i iz nekih detalja mogu znati što je sve učiteljica učinila da bi im približila tematiku; 2. razred: dužina se objašnjavala sa špagama u športskoj dvorani; na početku svakog godišnjeg doab su vani okolo škole i proučavaju prirodu; javne ustanove su obišli, zdravstvene - ambulantu; prijevozna sredstva - aerodrom, željeznički kolodvor, vožnja vlakom; pravilna prehrana, veliko i malo slovo, množenje - ma koje god lekcije da se sjetim sve je bilo obrađeno dodatnim sadržajima...a dijete mi ide u jednu običnu zagrebačku školu u Dubravi...)

Ujedno, iz nekih postova bih mogla zaključiti da onima kojima je bilo dosadno baš uvijek u školi da bi im bilo dosadno i da su bili HS....

[krumpiric]

smeđa, imaš pravo, nisam naišla na tako niske cijene, sorry.

Ne znam jel se itko od vas ozbiljno bavio poljoprivredom prije, ali nema uz uzgoj hrane previše vremena, u biti ovisi što uzgajaš i na koji način, istina...
već sam spomenula moju baku, ne može se puno toga napraviti u polju uz malu djecu, nema tu previše HS, pa danas gledam ljude oko sebe, ne rade ni kućanske poslove dok su djeca budna (to je meni npr.neprihvatljivo, ja sve radim s njima, ali priznajem da se treba jako potrudit da to njima nije tlaka), kako će s djecom kopati, plijeviti, orati, čistit gnjoj, što će djeca radit u to vrijeme? Ne znam ...

[smedja]

Ma nije frka, nije to cudno s obzirom na mentalitet ljudi... generalizirati cu, ali dosta su se kod nas ljudi "pogospodili". Pa rasprodaju djedovinu za pokriti potrosacki nacin zivota, cast izuzecima

Divim se svakom tko u tekovinama civilizacije uistinu uziva, ali meni se zivot sve vise cini kao da je netko slucajno stisnuo >>| gumb... Stan, auto, roba, ducani, posao od 8+ sati, jaslice, vrtici... jednostavno mi to sve ne odgovara... premalo zivim, a previse me nosi bujica...
Kupim par kupona za masazu i onda me uhvati stres kako uplanirati jednu masazu tjedno meni i muzu, kada se vidjeti s prijateljima, rodbinom... Upisem pilates pa skuzim da mi je vise muka uplanirati nego sto mi je zadovoljstvo ici... Zudim za zemljom, sumom, mirom, laksim tempom...
A tempo se samo ubrzava... vidite li koliko je otislo od doba kad smo mi bili djeca. Tada je bila muzicka, pokoji sport (ne ovako bezobrazno skup kao danas) i igra vani sa susjedima. Danas nam bebe idu na bebe ribe, pa eng u vrticu, pa gimnastika/atletika/taekwondo...
Sto ih ceka u zivotu ako se stvari jos vise ubrzaju...

Kada o tome razmisljam... potpuno se mogu uziviti u Rozin nacin razmisljanja... vjerojatno ju je tijek njenog zivota usporio. Cak mozda doveo pred zid... Ja joj se divim zbog hrabrosti koju nemam... a osjecam slicno (barem pretpostavljam)

[Pcelica Mara]

Smedja, mogu ti potpisati ovaj zadnji post.

S tim da je meni prebrzo i ovo kako mi na jugu živimo, a što je puno sporije od Zagreba.
Ali sjećam se života u Zg i ritma života u njemu. Meni je to skroz neizdržljivo.

I stvarno je istina da se veselim svakom trenutku u prirodi, miru, tišini (ok, toga više nigdje nema otkad smo dobili ćomba ).
Na sreću imamo šumu iza kuće i par nenaseljenih otočića za kupanje skroz blizu, pa si takve trenutke možemo češće priuštiti.

Ali, i dalje ne smatram da su to dobri razlozi za nekontrolirani HS. Čini mi se sve to kao igranje sa sudbinom djeteta i, po mom mišljenju, prevelik rizik.
Ja se nikad ne bi usudila sama određivati koje je znanje mojoj djeci potrebnije, ili koji su im detalji višak.
Ja im nikako, niti uz pomoć sa strane, ne bi mogla pružiti širinu obrazovanja koju će im pružiti škola.
Uz to, želim djecu pripremiti za život u svijetu kakav danas jest, a ne u svijetu kakav ja želim da bude.
Mislim da im to dugujem i da im je to korisnije od učenja da mi se pridruže u borbi s vjetrenjačama.
A oni uvijek mogu odlučiti da im je draže živjeti u šumi daleko od civilizacije (po mogućnosti s diplomom u špagu ).

Ne mislim da nam je društvo i sustav u kojem živimo savršen, daleko od toga, ali svejedno želim da mi se djeca u njega uklope.
Ako me razumijete, svašta sam sad tu nabacala

[n.grace]

Ali, i dalje ne smatram da su to dobri razlozi za nekontrolirani HS. Čini mi se sve to kao igranje sa sudbinom djeteta i, po mom mišljenju, prevelik rizik.
Ja se nikad ne bi usudila sama određivati koje je znanje mojoj djeci potrebnije, ili koji su im detalji višak.
Ja im nikako, niti uz pomoć sa strane, ne bi mogla pružiti širinu obrazovanja koju će im pružiti škola.
Uz to, želim djecu pripremiti za život u svijetu kakav danas jest, a ne u svijetu kakav ja želim da bude.
Mislim da im to dugujem i da im je to korisnije od učenja da mi se pridruže u borbi s vjetrenjačama.
A oni uvijek mogu odlučiti da im je draže živjeti u šumi daleko od civilizacije (po mogućnosti s diplomom u špagu ).

Ne mislim da nam je društvo i sustav u kojem živimo savršen, daleko od toga, ali svejedno želim da mi se djeca u njega uklope.
Ako me razumijete, svašta sam sad tu nabacala

Super post.

[Pcelica Mara]

Super post.

Nadam se da nisi opet ironična

[n.grace]

Nadam se da nisi opet ironična

:D

[krumpiric]

ja te u slovo mogu potpisat, smeđa, ali dugo sam živjela s bakom i didom u zajednici (ona je hBd, još živa) i njen je stres bio neusporediv s mojim (oće uroditi, oćemo imat za jest, oće li...), nije tu bilo romantike
dida je bio ribar, to je još gore i neromantičnije, ni mir ni tišina, ni previše attachmenta.
okej se živjelo u doba mojih mame i tate, mirno i lijepo, ali i oni su sanjali o koječemu što nije bilo dostupno...možda jer nisu znali kako izgleda "amerika". Tu i tamo moja mama dodje do mene, pa kaže da razumije što je toliko negativno, ali da ja ne razumijem sve ono što je njoj divno-a ona nije imala.
doduše, s našim (smeđoj kažem) školovanjem bi u "ono doba" vrlo vrlo vrlo mirno živjeli.

Al opet se vraćamo na školovanje

[Anemona]

smedja, otvorila sam novu temu potaknutu tvojim postom, nadam se da je to ok.

[Kaae]

Ali kako, Roza, kako ti moze biti nevazna materijalna sigurnost? Pa i litra mlijeka tvoje vlastite krave spada u to.

[RozaGroza]

Ali kako, Roza, kako ti moze biti nevazna materijalna sigurnost? Pa i litra mlijeka tvoje vlastite krave spada u to.

Meni je važno da djetetu imam što dat jesi i piti, da ima što za obući i da ima dom pun ljubavi i podrške - sve ostalo je bonus koji možemo a ne moramo imati.
Mislim, ja bez beda uzmem nasljedstvo koje mi ostavi neka nepoznata teta iz Amerike (iako će se to meni dogodit kad na vrbi zasmrdi) al da mislim da će me to napraviti sretnijom i da će moje dijete radi toga bit sretnije, ne mislim.

Just for the record, imam ja posao, zarađujem, al da sutra ostanem bez njega, ne želim doć u situaciju da lupam glavom o zid i ne znam što da obitelji stavim na trpezu. Mi smo život koncentrirali više na stjecanje znanja i vještina koje će nam pomoći da ne ovisimo o toj tankoj niti državne ekonomije tj globalne. Pa ako dođe do sr.anja da sam u debelim go.vnima. Želim bit sposobna i želim da je moje dijete sposobno neovisno o stanju u svijetu sebe prehraniti i kad propadne konzumeristički sistem i odjednom se nađemo u dučanima praznih polica (a to će se neminovno dogoditi jer povijest se ponavlja), da njega to ne tangira 5% jer u taj dučan ionako ne ulazi. To je moj prioritet. A onda dalje na listi prioriteta dolazi opća kultura, pa glazbena kultura itd.

[Pcelica Mara]

Vrijeska, bojim se da si me krivo shvatila

[Vrijeska]

Vrijeska, bojim se da si me krivo shvatila

ma ti si mi samo prelila čašu s primjerom aerodroma...

u biti sam tužna koliko je sav trud općenito omalovažavan, i što je svatko uvjeren da može bolje i da drugi rade samo loše (bila je ona reklama za neko pivo gdje su milijuni Hrvata nogometni treneri i sl. )

Godine su pokazale da je školovanje u škole u mnogim detaljima bolje, nego lošije... Saradedivi je iznijela pozitivan primjer, ali uz napomenu da se uopće ne zna koliko djece je HS i kakvi su im rezultati (a sudeći po nekim napisima u britanskim novinama, ne bih rekla da je društvo nešto pozitivno profitiralo od HS - dapače, sve im je lošija situacija među mladima i po pitanju obrazovanja i općenito društvenog ponašanja, ovdje mislim na delinkvenciju i sl.)

Uvjerena sam da naše društvo (mislim na RH) nije doraslo takvim promjenama jer bi mnoga djeca ni kriva ni dužna ostala zakinuta za obrazovanje i školovanje. Kod nas je i ovako razina obrazovanosti vrlo niska, dapače, mislim da je većina našega naroda vrlo neuka, da ne upotrijebim drugu riječ ... Mnogi i ovako nisu uopće nikakav poticaj svojoj djeci, HS bi im bio izlika za njihovu vlastitu roditeljsku lijenost i neznanje.
Pa i ona sva djeca čiji su roditelji slabijeg imovinskog stanja i jedva plaćaju djeci prijevoz do škole. Vjerujem da bi većina odmah odustala od slanja u školu. A ti isti roditelji nemaju niti znanja niti volje da nauče svoje dijete osnovnim znanjima za koje mi većina smatramo da je opća kultura... I dalje je u našim krajevima vlada razmišljanje "neka se Anica dobro uda, što će joj škola..." A možda bi baš ta Anica uz malo truda i podrške sastrane, mogla biti jednoga dana na Jadrankinom mjestu ...

MamaJu, Roza i slične su drugi par rukava. No, to je manjina u RH. Ma na prste bi se takvih roditelja moglo izbrojati ... Čak bih im i svoju djecu dovela na dodatne satove nečega o čemu ja nemam pojma ...

[Pcelica Mara]

ma ti si mi samo prelila čašu s primjerom aerodroma...

Eto vidiš da si me krivo shvatila.
Primjer aerodroma je bio nešto pozitivno, ni slučajno nisam željela omalovažavati nečiji trud.

Uz to, čini mi se da i nije baš uobičajeno da se vrtićku djecu puno vodi okolo, ne mislim pri tom na šetnje, nego na organizirane izlete autobusom (barem ja nemam taj dojam, niti iskustvo, a išla sam godinu dana u vrtić). Samo zato sam navela taj primjer.

[rosa]

MamaJu, Roza i slične su drugi par rukava. No, to je manjina u RH. Ma na prste bi se takvih roditelja moglo izbrojati ... Čak bih im i svoju djecu dovela na dodatne satove nečega o čemu ja nemam pojma ...

Upravo to.Na prste jedne ruke.

Roditelja koji žele HS (bilo kojeg oblika)
koji imaju energije
koji imaju vremena
koji imaju podršku okoline
koji znaju kako
i na kraju koji imaju dijete koje bi od toga profitiralo.

[mikka]

mislim, kuzim na koju se foru snimaju dok filmovi, ekipa iz danske koja ima para snima o rudnicima u boliviji. di je tu osobni motiv? prica koju zelis ispricati? kao eno, red patetike, red djece, teskog zivota, psi koji laju i to je to. super. to moze bilo tko, pa i ne mora dobiti nagradu

[sis]

Roza razumijem strah od kataklizme, ali zar nismo već preživjeli (i nekoliko puta) prazne police? Mene je strah od nuklearne katastrofe ili podizanja razine mora, ali ne znam kako bi mi tu pomogao bijeg iz sustava.
Vrijeska, slažem se da hrvatsko društvo nije doraslo HS-u, ali zar svako društvo nema svoje rubne dijelove?

O terenskoj nastavi od vrtića i nižih razreda OŠ...od dočeka i mahanja zastavicama drugu Titu, Indiri Gandhi, Elizabeti II. pa do...zračne luke, mljekare, vinarije, seoskog gospodarstva, promatranja gredica u vrtovima, promatranja ptica, domaćih životinja, prikupljanja bilja za herbar, sadnje 88 stabala u parku (naravno za druga Tita), posjete hidrometeorološkoj stanici, testiranju plivanja na bazenu... Ne sjećam se muzeja i koncerata osim s roditeljima i kad smo putovali s plivačkim klubom na natjecanja.
u višim razredima smo išli na malo dalje izlete...Sutjeska, Neretva, Luka Ploče(+željeznica), a o ekskurziji u 8-om razredu da i ne govorimo (Plitvice, Zagreb, Donja Stubica, Kumrovec, Petrova gora, Postojnska Jama, Pula, Brijuni, Venecija...). Najmanje se sjećam nastave van školske zgrade u Srednjoj školi - iako je toga bilo). Studirala sam na fakultetu koji je nudio gotovo jednako praktične i teoretske nastave, bio je izvrsno organiziran, a i nahodali smo se bliže i dalje...

Eto, naviru mi sjećanja, sad bih mogla drvit po tome, ali nije tema...samo sam htjela napomenut da baš nismo svi prošli kroz potpuno dosadan sustav...

[Kaae]

Netko je spominjao da je isao svagdje u osnovnoj i srednjoj skoli. I ja sam. Nadam se da je barem djelomicno jos uvijek tako u tim ustanovama (za jednu forumasicu znam da joj dijete ide u moju osnovnu skolu ). Za neke profesore sam sigurna da su u mirovini (to zato sto mi je tek 17 pa ih je... stislo vrijeme).

[apricot]

Netko je spominjao da je isao svagdje u osnovnoj i srednjoj skoli. I ja sam. Nadam se da je barem djelomicno jos uvijek tako u tim ustanovama (za jednu forumasicu znam da joj dijete ide u moju osnovnu skolu ). Za neke profesore sam sigurna da su u mirovini (to zato sto mi je tek 17 pa ih je... stislo vrijeme).

je, ali mi imamo fantastičnu učiteljicu.
kojoj je draže za lijepa vremena pješke s djecom otići do Ribnjaka, nego u razredu učiti matematiku.
jučer su bili na Bundeku, otpješačili do Save... učili o vodama.
za desetk dana idu vlakom u Ogulin, vidjet će Đulin ponor... od 22 djece u razredu, njih čak 18 se nikada nije vozilo vlakom pa je učka odlučila da se ovo mora tako organizirati.

skupljaju plastične boce pa će na kraju godine svi otići na sladoled...

ona se stvarno trudi i ja sam sigurna da nemaju svi toliko volje i energije.
ali isto tako mislim da ih većina ima (sudeći po fotkama po školi)

Roza, Bog mi je svjedok da nisam materijalistica.
daleko od toga.
ali, nije mi domet "u se, na se i poda se".
lako ti je sad govoriti kad si prošla više no što će većina nas proći: vidjela i amerike i parize i londone.
a to se bez novca ne može.
i ne možeš poreći da si na tim putovanjima jako puno naučila.
kao i svakim drugim iskustvom i događajem u životu.

[krumpiric]

Roza, Bog mi je svjedok da nisam materijalistica.
daleko od toga.
ali, nije mi domet "u se, na se i poda se".
lako ti je sad govoriti kad si prošla više no što će većina nas proći: vidjela i amerike i parize i londone.
a to se bez novca ne može.
i ne možeš poreći da si na tim putovanjima jako puno naučila.
kao i svakim drugim iskustvom i događajem u životu.

vrlo dobra poanta..

[RozaGroza]

je, ali mi imamo fantastičnu učiteljicu.
kojoj je draže za lijepa vremena pješke s djecom otići do Ribnjaka, nego u razredu učiti matematiku.
jučer su bili na Bundeku, otpješačili do Save... učili o vodama.
za desetk dana idu vlakom u Ogulin, vidjet će Đulin ponor... od 22 djece u razredu, njih čak 18 se nikada nije vozilo vlakom pa je učka odlučila da se ovo mora tako organizirati.

skupljaju plastične boce pa će na kraju godine svi otići na sladoled...

ona se stvarno trudi i ja sam sigurna da nemaju svi toliko volje i energije.
ali isto tako mislim da ih većina ima (sudeći po fotkama po školi)

Roza, Bog mi je svjedok da nisam materijalistica.
daleko od toga.
ali, nije mi domet "u se, na se i poda se".
lako ti je sad govoriti kad si prošla više no što će većina nas proći: vidjela i amerike i parize i londone.
a to se bez novca ne može.
i ne možeš poreći da si na tim putovanjima jako puno naučila.
kao i svakim drugim iskustvom i događajem u životu.

Evo ovo što si napisala o učiteljici me iskreno baš oduševilo, da ih je bar više takvih. Sječam se kad je moja tetka bila učiteljica, vodila je djecu bar 2 puta tjedno van i učila da beru ljekovito bilje, vodila ih na ribanje, radili su vježbe svako jutro na livadi, al šta'š kad učitelji danas masu toga više ni ne znaju, samo prate kurikulum i dosadni su.
Nije ni meni domet u se na se i poda se, zapravo više mi je domet u mom životu imati toliko da mogu podjeliti sa onima koji nemaju, ja sam jedna od onih koji zaista nikad ne traže ništa zauzvrat i sutra dan zaboravim kome sam i što pomogla. Mrzim u se na se i poda se.

A to što sam vidila, pa želim da i moja djeca sve to vide i više. Mene roditelji NIKAD nisu vodili niti na jedno kampiranje, izlet ili putovanje jer su radili od jutra do sutra, zato sam morala sve sama, ali uvijek sam željela ići sa starcima (do određenih godina).
Ali to što ću ja tu i tamo uprijet i uštedit da odemo na putovanje se ne može mjeriti sa nekim materijalizmom u smislu paničnog zarađivanja za sve komoditete koje današnje društvo nudi. Materijalno mi je potrebno naravno, ne mogu se dovest u stanje indijskih jogija koji žive od sunca, nit bi htjela, ali ne želim bit rob konzumerizma, i naravno ne želim da mi dijete bude.

[apricot]

materijalizmom u smislu paničnog zarađivanja za sve komoditete koje današnje društvo nudi.

nažalost, danas je više onih koji "panično zarađuju" kako bi si priuštili minimum.
ljudi rade po dva posla za režije i hranu.
malo je takvih kakve gledamo u američkim filmovima.
a i mnogi od njoh HS-aju djecu.
jer im se može.

nije, dakle, HS povezan samo s idiličnim obiteljskim životom.
dapače.

[Vrijeska]

... al šta'š kad učitelji danas masu toga više ni ne znaju, samo prate kurikulum i dosadni su.

Opet ti ...
Ima ih takvih kao u što u svemu ima i lošega, ali nemoj generalizirati. TEBI su bili dosadni!

(Nekako si mislim koliko si nabrijana do bi ti bili dosadni i da su dobili Nobelovu nagradu za najzanimljivijeg učitelja godine ...)

I napokon si priznala da ti ipak treba novac. Samo što imamo različita mjerila i potrebe.
Moja potreba je da mi djeca nauče dobro strane jezike, a mislim da će to najbolje naučiti ukoliko odu u zemlju u kojoj se taj jezik govori, a za to mi treba PUNO novaca. Htjela bi da imaju najbolji bio vrt u državi, a za to mi treba PUNO novaca. Živim daleko od grada, na nekoj osami i htjela bih da mi djeca završe dobre škole i fakultete i da se ne muče kao ja, i za to mi treba PUNO novaca... I s niti jednom od tih želja nisam konzumerist.

A ja taj novac nemam ... Moram ga zaraditi jer ne želim i ne mogu živjeti od sunca i ljubavi... Možda bih i mogla, ali to nisu MOJE želje i potrebe, ti ćeš svoje ostvariti kako ti želiš i kako misliš da je najbolje. Nažalost, za sve je potreban novac, pa i za puko preživljavanje, a sunce i ljubav su samo dobro došli.

[Anemona]

Mene roditelji NIKAD nisu vodili niti na jedno kampiranje, izlet ili putovanje jer su radili od jutra do sutra, zato sam morala sve sama, ali uvijek sam željela ići sa starcima (do određenih godina).

A vidiš i mene i brata roditelji nisu nikad vodili na zajednički godišnji odmor - ono mama, tata, brat i ja, ali zato jer su imali ogromno poljoprivredno zemljište i užasno puno životinja koje nisu mogle ostati same.
Išli smo uvijek na dan dva ili npr. tata i brat, ili mama, tata i ja, dok je brat bio velik i brinuo "za imanje",...
Eto, to bi se moglo dogoditi tvojem djetetu.
Meni je to tada bilo koma, svi prijatelji su se spakirali na 2 tjedna mora, a ja čamim doma.
Danas mi to nije više koma, presretna sam kad se sjetim načina na koji sam provela djetinjstvo.
Tu smo opet napočetku - djetetu će uvijek neka roditeljska odluka krivo sjesti iz razloga što oni nisu mi, oni imaju svoje želje, misli i potrebe.

[Kaae]

je, ali mi imamo fantastičnu učiteljicu.
kojoj je draže za lijepa vremena pješke s djecom otići do Ribnjaka, nego u razredu učiti matematiku.
jučer su bili na Bundeku, otpješačili do Save... učili o vodama.
za desetk dana idu vlakom u Ogulin, vidjet će Đulin ponor... od 22 djece u razredu, njih čak 18 se nikada nije vozilo vlakom pa je učka odlučila da se ovo mora tako organizirati.

skupljaju plastične boce pa će na kraju godine svi otići na sladoled...

ona se stvarno trudi i ja sam sigurna da nemaju svi toliko volje i energije.
ali isto tako mislim da ih većina ima (sudeći po fotkama po školi)

Takva je bila vecina mojih ucitelja i uciteljica (u svim razredima osnovne), a onda i ovih iz visih razreda, u toj istoj skoli, ali tamo nekih... prijasnjih, malcice davnih godina.

Brat je u cetvrtom razredu dosao u tu istu skolu i dobio neke od istih ucitelja/profesora. I novi su, uglavnom, svi bili super. On zavrsava treci srednje ove godine pa je iskustvo puno blize i svjezije od mojeg.

Vec rekoh da sam bila te srece da mi i srednja skola bude na tragu takvog obrazovanja. Neki profesori (a i predmeti) su bili bezveze, neki su meni bili bezveze, ali uglavnom mi je sve skupa jako lijepo iskustvo.

zasada stignem samo citati, malo vise pisati ne,
ali evo jedne male upadice:
ja dobro znam sto su mi prioriteti u zivotu, te koje vrijednosti zivim.
medutim sasvim jasno kazem da me vesele i raduju sitnice i malo vece sitnice tipa:
dobro jelo u nekom restoranu, kavica sa prijateljima,
neki lijepi komad odjece ili obuce, parfem, putovanja i manja i veca, koncerti, kazaliste i slicno koji ovdije nesto i kostaju....
pomoc u kucanstvu...itd
sad si nakon ovih postova o minimaliziranju svega i negativnom prizvuku svega sto nije minimum egzistencije, izgledam kao neki cudnovati kljunas.

Ovako je i kod mene. Stvarno postoje i neke prizemne stvari, da ih tako odvojim od ovih svetih vrijednosti o kojima pisemo, koje uljepsavaju dane. I onako, opcenito uljepsavaju zivot. Evo, veselim se tenisicama-cipelama koje sam ubola za deset dolara na djecjem odjelu, a i dugom vikendu jer cemo, eventualno, otici nekamo i potrositi nesto novca i vremena na nesto sto nikako nije minimum egzistencije.

I bas mi je drago da to mogu. Prije nego sto sam preselila, standard mi uglavnom to i nije dozvoljavao.

[Pcelica Mara]

Ja se ne sjećam baš nekih silnih izleta i posjeta muzejima.

Ali sjećam se da smo na ekskurziji išli u Mimaru i da mi je bilo strašno dosadno


Zato sam na faksu sve nadoknadila.

Ustvari, to moje studiranje mi se čini stvarno vrlo blizu (za mene) idealnom školovanju, malo studenata, puno terena, praktikuma, lijep odnos profesora i studenata... baš sam uživala na faksu (i zaboravil sam se prije par stranica, kad je to bila podtema, pohvaliti da nisam pala niti jedan ispit).

[mikka]

pa da, dosadno je kad ucis ni za sta. kuzis. kako se kao klinac koncentrirati na cilj, na neku karijeru, nesto takvo? kad ti je bitno sve samo ne to. a samodisciplina nije odlika djece i tinejdzera. ali nesto drugo je, a to je energija i entuzijazam. pa im nekako treba to i omoguciti. nije kasno za skolovanje, eno md je bio diplomirani masmediolog+zavrsena vojska kad je imao 21 godinu. radio je par godina u novinarstvu dok mu se nije zgadilo, presao u dokumentarni film i sad to svoje podrucje razvaljuje, sve njegove dijelove, od produkcije, pisanja, snimanja, montaze, reziranja, promo materijala, sve radi potpuno sam. a pogodite kako je sve naucio naravno, sam. nit je isao u kakvu skolu ni na faks ni na predavanja. covjek je radio i citao, i radi i cita jos uvijek, i razvaljuje sve vise. to sam jednom napisala za teslu pa ste me pribile na stup. covjek je radio i istrazivao, i dolazio do rezultata. ok, vjerojatno je bio nesto pametniji, i md je mozda nesto pametniji, a mozda samo ima takav pristup pa je zbog toga pametniji jer ne ogranicava mozak da radi 200%. sta je bilo prije, pamet ili rad. ako me kuzite. tak sam ja i dosla do ovih nekih radikalnih zakljucaka, djeci treba dati da rade i istrazuju, i bit ce super. jer im mozak sam po sebi sljaka 200%, a osobna motiviranost je jaca od svakog drugog pokretaca, ukljucujuci samodisciplinu.

naravno, tu podrazumijevam (sto mi se nekad cini da vi podcjenjujete djecu i njihovu zelju za znanjem, a mozda sam u zabludi) da ce svako dijete prema osobnim afinitetima biti ludo zainteresirano za neko (ili 10-20, sky is the limit) podrucja i da ce im samima biti u cilju da se u toj svojoj grani sto vise razviju, plus to sto ce nemnovno skuziti da ce im visak znanja biti plus, a ne minus u poslu. sazeto--da posao i ucenje idu zajedno, jedno s drugim, stalno se nadopunjujuci i tjerajuci naprijed. i ne mislim da 7-8-9 godisnjaci nisu sposobni raditi. zasto ne? samo sto im mi ne damo

a ovo o dosadi kad sam procitala, ljudi, koliko je to vrijeme izgubljeno dok ste mogle raditi nesto drugacije.. ne znam kako tako hladno gledate na to? eno (opet ja o md-u) njemu je odlazak na more, ma sta more, na kavu, gubitak vremena u kojem bi mogao nesto nauciti. dobro on je malo frik, ali kuzite me.

o boze, citam svoje postove i sama sebi ne vjerujem kako uspijem sve nabacati, ne ide mi bas, valjda mi se mozak spustio u otecene noge

[Vrijeska]

naravno, tu podrazumijevam (sto mi se nekad cini da vi podcjenjujete djecu i njihovu zelju za znanjem, a mozda sam u zabludi) da ce svako dijete prema osobnim afinitetima biti ludo zainteresirano za neko (ili 10-20, sky is the limit) podrucja i da ce im samima biti u cilju da se u toj svojoj grani sto vise razviju, plus to sto ce nemnovno skuziti da ce im visak znanja biti plus, a ne minus u poslu. sazeto--da posao i ucenje idu zajedno, jedno s drugim, stalno se nadopunjujuci i tjerajuci naprijed. i ne mislim da 7-8-9 godisnjaci nisu sposobni raditi. zasto ne? samo sto im mi ne damo

Očito nisi bila u dodiru s velikim broje djece raznih godišta kao netko tko radi u obrazovnom sustavu pa ih dnevno susretne desetine ...
Djeca o kojo ti pričaš su u velikoj manjini - ma jedno-dvoje po razredu u nekoj prosječnoj školi. U boljim srednjim školama je postotak veći. Ostali - pa ti bi najradije "Bogu krali dane" i baš bi im leglo da ništa ne moraju raditi. Lijeni, nemotivirani, roditelji se bave svojim životom, digli ruke od nih; djeci je do brzo zarađene love itd. Tek ih možda kasnije lupi nešto u glavu pa shvate da bi trebali nešto i raditi u životu jer ih roditelji nemaju stvarno više od čega financirati - a ne mogu svi biti konobari, prodavačice, raditi u videotekama i sl.

Mikka ti pričaš o jednom čovjeku koji nije mjerilo za društvo. On je iznadprosječan.
Sjetim se Petre koja je otišla s foruma (nisam pratila raapravu pa ne znam detalje i izvlačim iz konteksta) koja je rekla da je njoj i njezinoj obitelji vidjeti Kioneski zid opća kultura. na što se pola foruma diglo na tipkovnicu i popljuvalo ju kako ima visoke zahtjeve i da je nerealna ... E pa mislim da se tvoj stav isto razvio iz situacije i primjera koji su iznadprosječni i koji ne odgovaraju realnom stanju u društvu.

[krumpiric]

td je talentiran za to šta radi. Onih koji to pokušavaju, a ne ide ima ima 500, samo jedan od tih 500 dobije nagradu za film. :mrgreen

[mikka]

zato sto je osobno motiviran, a ne zato jer radi nesto samo zato da radi nesto

[krumpiric]

e, izeš to, ja mogu biti vrlo vrlo motivirana (i jesam) za trčanje, al svemogući nije bio motiviran kad je djelio noge. Ja nikako nebi taj elemenat odbacila, to mi je zapravo-apsolutno nerealno.
Doduše, cijenim ja rad, ko i Einstein, al mislim tj.živim u uvjerenju da bez ovih 1%-ništa od ovih 99.

[mikka]

ok, moguce. mozda je stvar u tome kako se u startu postavis prema djetetu/bebi. evo onaj pionir o kojem sam pisala prije par strana, pogledaj samo na ovom sajtu kratko uvodno predavanje, a covjek ima iskustva u radu sa djecom

http://www.gdbaby.com.sg/index.aspx

[Vrijeska]

ok, moguce. mozda je stvar u tome kako se u startu postavis prema djetetu/bebi. evo onaj pionir o kojem sam pisala prije par strana, pogledaj samo na ovom sajtu kratko uvodno predavanje, a covjek ima iskustva u radu sa djecom

http://www.gdbaby.com.sg/index.aspx

ma o čemu ti pričaš?!
kakav stav ima Barica iz Keruma o svome djetetu ili Pero iz Gornje Drndije?!
(ima Barica i Barica,Pera i Pera, ali mislim da većina nema blage veze o ovome o čemu mi pričamo nego im život čine posve neke druge stvari...)

[sis]

Kao doprinos temi u zadnjh par postova,iz primjer nije vezan uz obrazovanje, ali jest uzizlazak iz sustava - sigurna sam da obitelj Kostelić nije jedina koja je podvrgla djecu specifičnom načinu života, ali je jedna od rijetkih koja je postigla uspjeh.

[Kaae]

U neku ruku svi pricamo manje ili vise iz vlastitog iskustva ili jednostavno potaknuti necim iz vlastite okoline.

Ali ipak mislim da bi bilo skroz pogresno da odjednom napisem da mislim da je jako pametno (i zgodno) odseliti u Ameriku i udati se. Mislim, je, ali nije bas opcenito izvedivo, a najmanje od svega moze postati pravilo ili mjerilo drustva.

[Vrijeska]

Kada čitam Rozu, njezinom i životu njezinog djeteta na ranču sjetim se svojih učenika iz srednje škole koji su živjeli daleko od grada.
Svi do jednoga su bili jako nesretni, usamljeni. Nekima su isto roditelji imali dobru namjeru, uvjeravajući sebe i okolinu kako je život udaljen od grada i na osami bolji i za njih i za njihovu djecu.
Toj djeci je i sam ostanak na školskom plesu, odlazak u kazalište tijekom tjedna, a da ne kažem odlazak u kino ili duži izlazak vikendom bio gotovo nezamisliv i neizvediv (osim u slučaju kada je koji roditelj imao volju voziti do grada sat vremena, čekati dijete, potom ga vraćati kući u prekrasnu prirodu, što je bilo vrlo rijetko ...).

Ovakva situacija se može vidjeti i HRT-ovoj emisjia Matura koja prati djecu iz zagrebačke Kemijske škole. Nekoliko njih živi isto jako daleko od grada, na osami, rančevima, kako god da to mi zvali. Svi do jednoga ističu da im je želja položiti maturu kako bi mogli upisati fakultet i stvoriti sebi uvjete za život u nekom većem mjestu, raditi nešto što nije poljoprivreda (iako prema snimkama iz domova ne bih rekla da žive u velikoj oskudici) ...

Ja to svome djetetu ne želim učiniti u određenom životnom razdoblju. Dok su mali, onda ok, čim postanu školske dobi, važno im je društvo druge djece njihove dobi i to im ne mogu uskratiti. A i lijena sam organizirati vožnje, navažanja samo da bih djecu zadovoljila.
Kasnije, kada odrastu, što se mene tiče, mogu kao Roza, u najdublju džunglu...

[Zdenka2]

I ja imam u svojoj najužoj okolini jednu obitelj koja je djecu, sada već odrasle ljude, stjecajem okolnosti odgajala u usamljenoj idili, čak i ne toliko usamljenoj i izdvojenoj kao Rozino imanje. To je za tu djecu tijekom njihova odrastanja bio izvor velike frustracije i problema.

[RozaGroza]

Ja imam u svojoj okolini desetke mladih koji su odrasli u urbanim sredinama i to je bio veliki izvor nezadovoljstva i frustracija za njih dok su odrastali (ubrajam i sebe među te) - i što sad to nama govori? Da bi svi trebali odrastati u istim uvjetima pa kad nam budu zamjerali bar da nam svima zamjeraju isto jer onda imamo super excuse da su svi tako odrasli? Šta ste zaprle više s tim selom...

[Anemona]

Svako će vrlo lako pronaći razlog da bude nezadovoljan.

[anamar]

ja bih na topicu o HS-u radije čitala iskustva roditelja koji HS-aju, tips and tricks, modele HS-anja, suočavanje s problemima, pitanje motivacije, kako djece tako i roditelja, pitanje dubine obrade gradiva, samokontrole roditelja, načine pripreme, odabir vremena za podučavanje i sl. nabrojala sam samo neke stvari koje su mi prve pale na pamet.


o obrazovanju kod kuće ne znam puno, ali vjerujem da i roditelji čija djeca pohađaju školu imaju potrebu za nadopunom njihova obrazovanja kod kuće. stoga bi iskustva ili saznanja o HS-u bili vrijedni svakome.

[Vrijeska]

ja bih na topicu o HS-u radije čitala iskustva roditelja koji HS-aju, tips and tricks, modele HS-anja, suočavanje s problemima, pitanje motivacije, kako djece tako i roditelja, pitanje dubine obrade gradiva, samokontrole roditelja, načine pripreme, odabir vremena za podučavanje i sl. nabrojala sam samo neke stvari koje su mi prve pale na pamet.


o obrazovanju kod kuće ne znam puno, ali vjerujem da i roditelji čija djeca pohađaju školu imaju potrebu za nadopunom njihova obrazovanja kod kuće. stoga bi iskustva ili saznanja o HS-u bili vrijedni svakome.

ja ti mogu svoje iskustvo pričati, to nije HS nego samo dodatan rad s djecom ... koji vjerujem provode mnogi

[Beti3]

Veliki gradovi su precijenjeni. Kod djece iz našeg mjesta nisam primijetila nikakve frustacije jer moraju autobusom bar 45 minuta do srednje škole. Uglavnom su pametni, vrijedni, pristojni, jednaki kao velegrađani. U osnovnoj školi su manji razredi i možda su zato uspjesi veći.

Ljeti im je još ljepše, slobodnije, i mogu reći sigurnije.
Ne osjećam da svi znaju sve o mom životu. Naravno, da ću s njima proslaviti vjenčanje i rođenje, ili suosjećati u tuzi, poznajem daleko više ljudi nego u riječkom neboderu, ali kad poželim, imam prirodu i samoće koliko hoću.

Ja sam staru kuću naslijedila, zato smo i odlučili otići iz grada, mlađa djeca su tu od rođenja. I niš im ne fali. Ni slobodne aktivnosti, ima toga i tu, ni izazova u učenju, ni igre oko kuće, ni voća sa stabla, a kina, kazališta, muzeji sve se to može, imamo prijevozna sredstva svih vrsta, pa u 21. smo stoljeću, sve je blizu. Mi volimo ovaj sporiji tempo.

[Vrijeska]

Beti3, ti govoriš o naselju, manjem gradu, ne o osami, daleko od bilo kakvog javnog prijevoza, a ako ga i ima onda je vrlo rijedak, tj. neprilagođen djeci i mladima koji bi voljeli sudjelovati u druženjima kolega njihove dobi.
Manji gradovi su ideal. Ja bih se vrlo rado preselila u Varaždin, Požegu i sl. Zadar je već prevelik iako je krasan...

[RozaGroza]

Beti3, ti govoriš o naselju, manjem gradu, ne o osami, daleko od bilo kakvog javnog prijevoza, a ako ga i ima onda je vrlo rijedak, tj. neprilagođen djeci i mladima koji bi voljeli sudjelovati u druženjima kolega njihove dobi.
Manji gradovi su ideal. Ja bih se vrlo rado preselila u Varaždin, Požegu i sl. Zadar je već prevelik iako je krasan...

Dakle jesam dobro shvatila, idealno je živjeti ili u gradu ili u manjem mjestu blizu grada, za svih? Svima je tako? Pretpostavljam da bi onda farmeri poput "nas" trebali postat izumrla vrsta za vlastito dobro?