Homeschooling?

[apricot]

puno nas to tako gleda.
a pogotovo je gledalo u vrijeme dok smo se školovali.
ali zato i jest mamaju u pravu kada kaže da trebamo mijenjati ovo što imamo.

ja ne znam u kojoj ti to državi planiraš živjeti kad će ti dijete samo zaraditi za školovanje.
puno nas je radilo za vrijeme srednje škole, po nekim uljarama, benzinskim pumpama... i uspijevali smo zaraditi za neko jadno ljetovanje u ferijalcu na Boriku ili Šubićevcu.
ne znam koliko godina bi djeca srednjoškolskog uzrasta trebala raditi (do starosne mirovine, valjda) da zarade za školovanje.

[Kaae]

Mali dodatak, jer je netko pitao - americki fakulteti nemaju ogranicen broj mjesta. Upisuje se svatko tko zadovoljava kriterije. Sam upis kosta gotovo nista (recimo mene je upisna taksa kostala $40), ono sto kosta su pojedini predmeti i, naravno, udzbenici, radne biljeznice, mape, ovo, ono, pristupi internet stranicama neophodnima za ta predavanja.

Svaki predmet, iliti, jel class, ima odredjen broj mjesta za studente. Kad se ona popune, onda, jel, ne upisujes taj predmet. Uglavnom je rijec o first come, first served metodi, ali za takozvane predmete viseg ranga (znaci ne nesto s prve godine), cesto treba blagoslov profesora. Ako su ti ocjene smrdljive, uco ce reci - nece moci sinko, ti cekaj, a Pero ce ovaj semestar slusati moje XY predavanje.

Znaci student mozes postati u bilo kojem trenutku, ako zadovoljavas uvjete. Stvarno studirati neces moci bas kad god. Evo ja cekam vec treci semestar da se vrijeme odrzavanja predavanja nekako uskladi s mojim radnim vremenom. I ne ide pa ne ide. U medjuvremenu studiruckam sto stignem.

[RozaGroza]

Ovo što ću napisat nema veze sa mojim htjenjima za moje dijete, ali tko garantira da će visoko obrazovanje i na kraju krajeva završen toliko željen fakultet lučit srećom u životu? Tko nam garantira da ako dijete završi fakultet koji je želio studirati svejedno neće bit mizeraj jadan siromašan nesretan u ljubavi?
To visoko obrazovanje se ovdje postavlja (pomalo) kao največi čimbenik za individualnu sreću, a po meni istina je miljama daleko. Koliko ja vidim danas imamo jako velik postotak visoko obrazovanih ljudi koji grcaju u dugovima, nisu zadovoljni životom, brak/veza im je koma ako je uopće imaju...

[Kaae]

Sto se visokog obrazovanja tice, (ne)skromnog sam misljenja da je cesto vrlo bolje nego prosjecno ili ispodprosjecno.

Jer rijetko tko ima debelo nasljedstvo koje ga ceka. Malen broj ljudi ce zavrsiti u obiteljskim obrtima. Jos manji ce dobiti na lotu.

A nitko te nece zaposliti na radnom mjestu koje je placeno vise od prosjecnog dzeparca ako jedva znas zbrojiti dva broja i ako si zavrsio pola jednog razreda osnovne skole tamo negdje u 13. godini. Sto je ok. Svakom po zaslugama i prema mogucnostima. Ja sam kao neki pravednik, jel.

Od ljubavi se ne zivi, to ponavljam od teme do teme. Tako da... svastanesto je i u lovi. Koja uopce ne mora biti obiljezena tako prestrasno konzumeristicki. Jednostavno je neophodna.


Sto se testova tice, pa testiraju za sve. Nisam bila ni na jednom razgovoru ni za jedan posao (osim nekih pradavnih ranostudenstkih, polusumnjivih od kojih sam odustala) gdje me nisu formalno testirali. Zasto onda da me ne nauce tom sistemu vec u skoli? Mozda ne bubanjem cinjenica (recimo, meni nedostaje hrvatski sustav ocjenjivanja i pisanja testova, a da ne pricam o usmenim ispitima - ovdje je to prebolesno prestrasno), vec malo kreativnije. Onako kako to dobri profesori znaju.

[n.grace]

Ovo što ću napisat nema veze sa mojim htjenjima za moje dijete, ali tko garantira da će visoko obrazovanje i na kraju krajeva završen toliko željen fakultet lučit srećom u životu? Tko nam garantira da ako dijete završi fakultet koji je želio studirati svejedno neće bit mizeraj jadan siromašan nesretan u ljubavi?

A za što u životu postoje garancije?
Ne razumijem - zar želiš da tvoj sin završi fakultet? Nisi li pisala suprotno, da ti je to nevažno?

[Pinky]

Ovo što ću napisat nema veze sa mojim htjenjima za moje dijete, ali tko garantira da će visoko obrazovanje i na kraju krajeva završen toliko željen fakultet lučit srećom u životu? Tko nam garantira da ako dijete završi fakultet koji je želio studirati svejedno neće bit mizeraj jadan siromašan nesretan u ljubavi?
To visoko obrazovanje se ovdje postavlja (pomalo) kao največi čimbenik za individualnu sreću, a po meni istina je miljama daleko. Koliko ja vidim danas imamo jako velik postotak visoko obrazovanih ljudi koji grcaju u dugovima, nisu zadovoljni životom, brak/veza im je koma ako je uopće imaju...

a moja roza - meni je npr. moj prisio.
zato što nismo norveška već hrvatska pa se posao ne dobija na osnovu toga kakav si student bio već pripadaš li kradezeu ili ne, tko ti je babo, a tko stric. barem u mojoj struci i barem ovdje.

tako sam ogorčena da sam tisuću puta rekla da mi djeca neće na faks već da će biti zanatlije. nekad iz zezancije, nekad iskreno.
da sam čupala dlake sa nogu i oko đurđice zadnjih 20 godina otkad sam srednju završila mogla sam imat kuću na 3 kata.
i to rekoh nekidan jednoj vrlo uspješnoj kozmetičarki.
a ona uzdahne i reče da se pored sve love i uspjeha osjeća neispunjenom i manje vrijednom jer faks nije završila.
ja njoj nisam mogla vjerovati, ona meni.

vjerojatno je trava uvijek zelenija u susjeda.
samo je činjenica da ja sa faxom mogu krepat od gladi jer živim u malom mistu di dica ne idu ni na repeticije (što je pohvalno) a ona će se uvijek sa svojih 10 prstiju snaći.

tako da ne omalovažavam zanate, dapače.
kad si dugo godina nezaposlen i kad skužiš da nemaš konkretnih 10-prstnih talenata, nahebo si ko žuti u današnjem svijetu.
a s diplomom mogu dupe obrisat.

[Kaae]

Vidis, pinky, tu gdje sam ja u principu bez diplome ne mozes nista. Osim ako ti stvarno krajnji domet nije preslagivanje paradajza u Walmartu.

Ne omalovazam, vec nekako ne vidim puno ljudi ni ovdje ni u Hrvatskoj kojima je to zivotni ideal.

[krumpiric]

Nitko nam, roza, ništa ne garantira. Ni da će imat što jest, ni da će bit zdravo, ni da će imat ljubav, ništa...ali dijete koje ima visoko obrazovanje ima daleko veće šanse za normalan život, osobito ako kreće od nule i na početku dobije samo nogu u guzicu. ZAšto, jer je jedan arhitekt-a stotine bauštelaca, jer arhitekt može nakon 2dana naučit štemat, a bauštelac ne može naučit projektirat. Jer lječnica može čistiti WC ako je to usrećuje, a čistačici je prekasno s 35 odlučit da bi bila liječnica.
I možda nepismeni građevinski poduzetnik ima više para nego arhitekt i svi bauštelci zajedno-i možda on vozi bmw-a, a arhitekt je nekonzumerista koji ima biciklu i taman plaćom pokrije kredu za mali stan...to uopće nije važno, važno je da poduzetnik može spiskat sve pare i bit sirotinja i više nikad ne doći u situaciju da ima :
a)dobar kredit
b)nasljedstvo
c)ukradeno
d)sreće u investiranju
a arhitekt će uvijek imati svoje znanje, uvijek može to znanje prodati. I uvijek kad tržište kaže ne, može naučiti raditi ono za što ne treba VSS.

[n.grace]

krumpirić, slažem se.

[Svimbalo]

Nitko nam, roza, ništa ne garantira. Ni da će imat što jest, ni da će bit zdravo, ni da će imat ljubav, ništa...ali dijete koje ima visoko obrazovanje ima daleko veće šanse za normalan život, osobito ako kreće od nule i na početku dobije samo nogu u guzicu. ZAšto, jer je jedan arhitekt-a stotine bauštelaca, jer arhitekt može nakon 2dana naučit štemat, a bauštelac ne može naučit projektirat. Jer lječnica može čistiti WC ako je to usrećuje, a čistačici je prekasno s 35 odlučit da bi bila liječnica.
I možda nepismeni građevinski poduzetnik ima više para nego arhitekt i svi bauštelci zajedno-i možda on vozi bmw-a, a arhitekt je nekonzumerista koji ima biciklu i taman plaćom pokrije kredu za mali stan...to uopće nije važno, važno je da poduzetnik može spiskat sve pare i bit sirotinja i više nikad ne doći u situaciju da ima :
a)dobar kredit
b)nasljedstvo
c)ukradeno
d)sreće u investiranju
a arhitekt će uvijek imati svoje znanje, uvijek može to znanje prodati. I uvijek kad tržište kaže ne, može naučiti raditi ono za što ne treba VSS.

Jako, jako, jakoooooooooooooo dobro

[aleksandra70vanja]

Nitko nam, roza, ništa ne garantira. Ni da će imat što jest, ni da će bit zdravo, ni da će imat ljubav, ništa...ali dijete koje ima visoko obrazovanje ima daleko veće šanse za normalan život, osobito ako kreće od nule i na početku dobije samo nogu u guzicu. ZAšto, jer je jedan arhitekt-a stotine bauštelaca, jer arhitekt može nakon 2dana naučit štemat, a bauštelac ne može naučit projektirat. Jer lječnica može čistiti WC ako je to usrećuje, a čistačici je prekasno s 35 odlučit da bi bila liječnica.
I možda nepismeni građevinski poduzetnik ima više para nego arhitekt i svi bauštelci zajedno-i možda on vozi bmw-a, a arhitekt je nekonzumerista koji ima biciklu i taman plaćom pokrije kredu za mali stan...to uopće nije važno, važno je da poduzetnik može spiskat sve pare i bit sirotinja i više nikad ne doći u situaciju da ima :
a)dobar kredit
b)nasljedstvo
c)ukradeno
d)sreće u investiranju
a arhitekt će uvijek imati svoje znanje, uvijek može to znanje prodati. I uvijek kad tržište kaže ne, može naučiti raditi ono za što ne treba VSS.

Jako, jako, jakoooooooooooooo dobro

veliki potpis na svimbalo

[aleksandra70vanja]

o HS ne znam ništa, priznajem vetrex i ostale da sam nekompetentna o tome pričati, pa ni neću o njemu
već o nečem o čemu nešto malo znam, prošla sam kroz nešto škole, a i sad mi je dijete krenulo u nju, uglavnom sam zasad zadovoljna, kako će biti poslije vidjet ćemo

školski sustav je daleko od savršenstva
i na njemu se treba puno, puno raditi, puno toga mijenjati (mada se ja bojim promjena, jer kod nas je već pravilo da je svaka promjena, samo promjena na gore)

ali za sada moje dijete uživa u školi, pogotovo u odmorima, zajedničkoj igri
uskratiti joj tako nešto, za nju bi bilo strašno
i mislim da se ni u kakvim dodatnim aktivnostima ne može dobiti onaj osjećaj pripadanju razrednoj ekipi
tako da je po meni HS veliki gubitak za dijete u socijalizaciji
a činjenica da su ljudi danas totalno nekritični prema svom (ne)znanju i da misle da su pametniji i sposobniji od učitelja i profesora iza čijeg znanja stoji školovanje i rad i iskustvo me totalno izbacuje iz cipela

općenito su danas ljudi jako pametni i svi se u sve razumiju, uz veliku pomoć google-a
a nikad nije bilo manje znanja i poštovanja prema onima koji ga imaju

sada govorim tako, da mi se dijete nađe u situaciji da je maltretirano od učitelja, profesora ili učenika, a nadam se da nikad neće, ili da vidim da se ona ne snalazi u sustavu, da pati, možda bi promjenila ploču

ali to onda, a ne unaprijed neka svoja iskustva projicirala na dijete i išla s pretpostavkom da će djetetu biti loše i da će ga maltretirati jer će morati znati da je amerika otkrivena 1492. godine
i u takvoj situaciji ne bi se osjećala kompetentnom sama dijete obrazovati već bi tražila druga riješenja

[Pcelica Mara]

A ja ću aleks tebe potpisati.
Također jaaako dobro


(Za ove školske drugove je Zubić Vila nekad u počecima ovog topica upotrijebila dobar izraz - ratni drugovi. Da, to je stvarno jedna posebna pripadnost ekipi i ja se nadam da će je moja djeca osjetiti )

[Zdenka2]

Roditelji grade (koliko je to u njihovoj moći) i sreću djece i neku osnovu njihove buduće egzistencije. Sreću djece graditi znači pružiti im sreću u njihovom djetinjstvu, voljeti ih, poštivati i podržavati, njegovati im samosvijest, odgojiti ih moralno i nastojati im poduprijeti emotivnu i socijalnu strukturu tako da oni, dok rastu i kad uzrastu budu sposobni biti sretni. Osnovu buduće egzistencije, s moga gledišta, pružamo im što boljim obrazovanjem, a sudeći prema vlastitom iskustvu, to pridonosi i sreći.

Obrazovanje kod kuće prihvaćam kao poseban izbor, u posebnim okolnostima. Ne za moju djecu - njima želim obrazovanje i socijalizaciju kakvu sam ja imala i višedestljetna školska prijateljstva koja su meni donijela toliko radosti i dobra. Osim toga, sustav, uza sve svoje nedostatke (a poznam ih) mojoj djeci nudi više nego što bih mogla nuditi ja, iako sam vrhunski i cjeloživotno obrazovana. Ipak ima puno slabih točaka i neznanja kod mene koja bi, kada bi i postojali takvi uvjeti u kojima bih se ja (polu) profesionalizirala kao učiteljica svoje djece, stvorila rupe u njihovom obrazovanju, skrojene po meni, a ne po njihovom uvidu i odabiru. Jesam sklona kontroli, ali ne u toj mjeri da sebe stavljam kao mjerilo obrazovanja svoje djece. Sloboda je bolja od viška kontrole, širi odabiri su bolji od užih ili nikakvih.

[krumpiric]

dodala bi na alexin post koji sažima puno toga:
i teško mi je razumijeti zašto vlada mišljenje da nezagovaratelji HSa imaju samo dobra iskustva iz škole i da je "škola idealan sustav za njih", kao da su po nekoj špranci baš takvi kakve je zamislio kreator kurikuluma
ja nisam uopće tip kojem je klasična škola idealan sustav, nisam kako je ono rečeno "mirna uredna curica" nego netko tko je ulazio s učiteljima u diskusije zbog različitih stavova i pitao pitanja na koja nisu imali odgovor ili htjeli odgovarat. Usput sam nemirna, očito. A i neuredna. A i sve samo ne tipična "curica". A i ne volim trošiti vrijeme na stvari koje mi nisu zanimljive. I da, imala sam grbavih situacija. Ali sve u svemu, i oni osvješteni i apsolutno neosvješteni učitelji su mi na kraju priče priznavali znanje i adekvatno ga ocjenjivali.
I da, znam ja hrpu ljudi koji rade u tom sustavu, i da, neki su apsolutno nekvalitetni ljudi, a neki (neki su i na ovom forumu) žive i dišu svoj posao. Ko u svemu.
Meni se baš to sviđa, iako nebi voljela da dijete od 1-4. dobije nekvalitetnu učiteljicu, samo jer je sama prema njima, samo jer o njenom znanju puno ovisi.
I znam ja da učiteljica neće znat idealno neke stvari koje su meni drage i koje znam i da ćemo možda trebat nadopunjavat znanje. Al vjerujem da će dobar dio učiteljica znati metodu kojom to približit djeci.
-e, dijete moje, ja te volim i sve ću napravit za tebe. I super je da nemaš stresa u djetinjstvu. Al možda te prijatelji budu zezali što imaš velke uši. Ovi prijatelji van škole. I možda te cura ostavi s 15. I možda odeš na 500 razgovora za posao i ništa. I možda šef bude manijak koji nabija nevjerojatne rokove. Ili se nedaj dragi bože razboliš pa vidiš kakvih doktora ima, i genijalaca i apsolutnih luđaka. I što onda kad ne budeš znao da nije cijeli sustav i cijeli svijet okrenut tome da tebi bude dobro, mirno, bez stresa, veselo, zanimljivo, bez pritiska? Kad odjednom skužiš da se moraš boriti, a ti si naučio da se drugi bore za tebe?

E, ja znam da je vama ovo smješno, da se onda mogu povuć paralele s onim "treba dijete namlatit, da zna da život nije pjesma"-ali ne, ja pokušavam reći da smo mi orijentirani na naše dijete, al nikakvo društvo na svijetu, čak ni najbolja izolirana skupina ljudi, van svih sustava svijeta, nije.
Čak ni da dijete u nikakvu školu ne ide, da ne osjeti "testiranje, maltretiranje, utjerivanje, pritisak" morat će sve ovo gore proći.
Ubijte me, ja vjerujem da je kad bolestan, naviknut na to da je tvoja dobrobit prioritet, sretneš liječnika kojem je prioritet profit il konačni rezultat za izvještaj, neusporedivo veći stres od dvojke iz prirode, nerazumijevanja učiteljice o tvojim stavovima o nečemu, neuklapanja u obrazac...svega što te polako navikava na ovo gore. NA činjenicu da ti nisi sunce i da se ne okreću svi oko tebe. Nema toga roditelja koji to djetetu može usadit ko bilo koji oblik sustava. To se vidi čim krenu u vrtić.
Eto, možda je to osnovna postavka u kojoj se ne slažemo, dio misli da je stres negativan, dio misli da je prirodan, da je uklapanje u okolinu uvijek praćeno stresom, bio to neki nestruktuirani izolirani sustav, bio to ekonomski orijentirani sustav. To je tako-nisi otok.

Inače, alex mi je zapravo navela ono što mene najviše muči-danas svi sve znaju, jako su pametni, progooglaju nekakav "znanstveni" tekst i onda si umisle da su jednakog znanja ko netko ko je to proučavao 10 godina. Onda još nadobudno takvo priučeno znanje prenose djeci. Google (i enciklopedije) služe za pomoć u informiranju. Di je tu znanje? Iskustvo? TI možeš reći ovu godinu kad je otkrivena amerika djetetu. Ali ako nisi malo duže proučavao povijest, nećeš djetetu moći reći kontekst u kojem je izbio neki rat. Čak ni za ove bliže ratove, a dalje u povijest da ne pričam.
Vidjeli smo to na temi o odgoju u duhu vjere. Svi izlažu svoje mudre teorije o Bibliji nakon čitanja iste 2-3 puta. Uključujući mene. Sve puni "znanja". TEk kad se pojavila ronin ( i dijelom puntica) i stvari stavila u kontekst mjesta, vremena, ljudi, načina života-onda normalan čovjek može vidjeti zašto su pisci smislili baš takve pričice o situacijama. Onaj za znanje otvorena uma

Nakon ovih skoro 40 stranica, mogu reći da mi je poneki argument sjeo, istina je da sustavno maltretirano dijete, ono koje se apsolutno nije snašlo, dijete s iznimnim (neprepoznatim) talentom, ....možda može profitirati individualizacijom programa i odvajanjem od sustava. Možda. Jer još nisam sigurna koliko štete može napravit roditelj koji misli da sve zna. A ne zna.

[smedja]

Apropos zarade za skolarinu. Moze se. Skolarina mi je bila ispod 7000 kn godisnje. Istu bih zaradila radeci cijelo ljeto, i koliko sam stigla preko godine. Roditelji su mi platili samo prvu godinu (ali i to ljeto sam cijelo provela radeci). Pred kraj faksa sam dobila stipendiju jedne tvrtke pa je ona pokrila zadnju godinu skolovanja i olaksala mi ljeta.
Smatram da sam sposobnija nego sto bi bila da nisam trebala uloziti toliko truda, a opet tesko mi je zamisliti da bi moja djeca prolazila isto, jer je bilo puno teskih trenutaka...

Smatram da me sustav orobio i smanjio ne mozda moju znatizelju i glad za spoznajama, ali mogucnost i vrijeme da se bavim njima i istrazujem u smjeru u kojem sam zelila...
Studirala sam nesto zbog statusa, sigurnog zaposlenja i relativno dobre place a ne iz ljubavi, znatizelje ili entuzijazma...

[krumpiric]

Apropos zarade za skolarinu. Moze se. Skolarina mi je bila ispod 7000 kn godisnje. Istu bih zaradila radeci cijelo ljeto, i koliko sam stigla preko godine. Roditelji su mi platili samo prvu godinu (ali i to ljeto sam cijelo provela radeci). Pred kraj faksa sam dobila stipendiju jedne tvrtke pa je ona pokrila zadnju godinu skolovanja i olaksala mi ljeta.
Smatram da sam sposobnija nego sto bi bila da nisam trebala uloziti toliko truda, a opet tesko mi je zamisliti da bi moja djeca prolazila isto, jer je bilo puno teskih trenutaka...

Smatram da me sustav orobio i smanjio ne mozda moju znatizelju i glad za spoznajama, ali mogucnost i vrijeme da se bavim njima i istrazujem u smjeru u kojem sam zelila...
Studirala sam nesto zbog statusa, sigurnog zaposlenja i relativno dobre place a ne iz ljubavi, znatizelje ili entuzijazma...

mogu te potpisat, iako sam ja imala sreće (ne pameti) pa upala u onih 400...medicinu nisam studirala iako sam samo to htjela jer su me obeshrabljivali-smatrali su vjerojatno da nema načina da se odškolujem na nečem što traje toliko dugo, a da oni to mogu isfinancirati
Ja to ne namjeravam raditi svojoj djeci, ako misle da će biti sretni ko pekari, neka budu. Ali mogu im reći iz vlastita iskustva, da čak i ako o nečem nisi sanjao i čak i ako si studiranje "odradio" a ne živio za to-postoji neusporedivo veća mogućnost da ćeš imati normalan život. Ja s ikakvom plaćom, a koja nije u našoj i srodnim strukama nebi mogla imati vl.stan, npr. ili plaćati beskonačno dugo podstanarstvo i ino. mislim, mogla bi, ali morala bi se trgati od posla. A to bi me daleko više obeshrabrilo nego ova situacija u kojoj sam se svojoj struci prilagodila i nakon školovanja počela radit u nekim smjerovima koji su mi od struke najzanimljiviji, koji su joj blizu i srodni...itd.
nego, to je jeftina školarina, to ti je kao subvencija za vrtić-prava školarina se mjeri desecima tisuća kuna. ovo je samo dio koje ministarstvo ne odobrava onima koji nisu u 400 prvih.

[n.grace]

aleksandra, krumpirić, lijepo vas je čitati.

[puntica]

Apropos zarade za skolarinu. Moze se. Skolarina mi je bila ispod 7000 kn godisnje. Istu bih zaradila radeci cijelo ljeto, i koliko sam stigla preko godine. Roditelji su mi platili samo prvu godinu (ali i to ljeto sam cijelo provela radeci). Pred kraj faksa sam dobila stipendiju jedne tvrtke pa je ona pokrila zadnju godinu skolovanja i olaksala mi ljeta.
Smatram da sam sposobnija nego sto bi bila da nisam trebala uloziti toliko truda, a opet tesko mi je zamisliti da bi moja djeca prolazila isto, jer je bilo puno teskih trenutaka...

jesi živjela sa svojima u vrijeme studija? ili si studirala u drugom gradu? TO je ogromna razlika. MM si je sam platio studij, isto je radio ljeti. ali on je živio sa svojim roditeljima

ja sam radila ljeti od kad sam imala 14 godina (ljeto prije 8. razreda). zaradila bih za dio onoga što mi je trebalo (školarinu nisam plaćala, sva sreća, ali sve ostale stvari jesam). mjesečno sam od roditelja dobivala 500kn. to je bilo sve što su mi mogli dati. ostalo sam zaradila sama. i za odjeću/obuću, i za knjige/skripte, i za izlaske, i za stan, i za hranu, i za put doma svako toliko i za SVE. je, moguće je (pogotovo ako ne moraš plaćat školarinu) ali baš da je lako i nije. jedva sam čekala počet radit da mogu na godišnji
više mi je bio pun kufer samo uči radi odriči se, uči radi odriči se, i tako godinama. neke stvari nikad neću zaboravit, kao jednu predstavu u kazalištu koju sam jaaaaako htjela pogledati, ali je upad bio 50kn, a toliko nisam mogla dati nikako. pokušala sam zaraditi tih dodatnih 50kn, ali nisam mogla (ne možeš baš raditi po cijele dane ako si na faxu od 8-7), a ne moš se baš ni odreć hrane :/
evo, to recimo neću zaboravit

i slažem se sa smedjom da sam iz tog iskustva puno naučila, ali, s druge strane, da je bilo bar upola manje naporno, i dalje bih naučila iste stvari samo bih manje živaca izgubila i prije diplomirala

[RozaGroza]

A za što u životu postoje garancije?
Ne razumijem - zar želiš da tvoj sin završi fakultet? Nisi li pisala suprotno, da ti je to nevažno?

Za ništa, zato mi je i smješna tolika ogromna "briga" za Hs populaciju, kad je apsolutno nepoznato dal će "moje" dijete bit obrazovanije od "tvog" i obrnuto.

Apropo fakulteta, jedna stvar koja mene uistinu smeta i fakat mi je dosta više slušanja o tome je to da svatko ama baš svatko ima bolje izglede u životu ako završi faks - i to ne zbog znanja nego zbog novca - ne sviđa mi se sustav vrijednosti koji se nameće djeci a taj je da su novac i posao pa čak i ugled, najvažniji. A iskreno, ja osobno ne pravim razlike između guvernera narodne banke i tete u trafici po tome koliko love imaju i koliko su obrazovani, već koliko su ljudi. I to je ono što želim usaditi svojem djetetu u glavu, ne neku panika za obrazovanjem i dobrim poslom, jer i bez toga on može bit sretan, ispunjen i dobar čovjek. To je po mom apsolutno najvažnije.
Meni je osobno život prekratak da otplačujem kredit do 60e, dane trošim u uredu i boravim sa obitelji 5 sati dnevno - ko voli nek izvoli, ali ja nemam vremena za to, i ne želim da moje dijete u tome izgubi godine. Radije bi za njega da živi u kamp kučici i kupa se na kiši nego da zaluta u svijet u kojem sam ja do nedavno lutala misleći da će nam lova i uspijeh napraviti brak i život još boljima.

[smedja]

Da, zivjela sam s roditeljima i uistinu nisam snosila troskove hrane i rezija. I znam da je skolarina samo simbolicna, ali jos uvijek je tako... Dobivala sam cca 200 kn mjesecno za uzinu. Robu/cipele/knjige/skripte/biljeznice/izlaske itd sam zaradjivala sama, od 16. godine...
Ima to dobrih i losih strana... i muz i ja smo jako skrti i ne priustimo si ni dan danas skoro pa nista jer smo tako navikli i sve mi se cini skupo... Djeci takodjer ne kupujem skoro pa nista... nekako sam antikonzumerist... sad iz uvjerenja, prije iz nuzde, a izmedju sam si jedno kratko vrijeme malo dala oduska...

[Zdenka2]

Meni bi bilo zanimljivo da ovdje doista ima ljudi koji svoju djecu obrazuju kod kuće - konkretna iskustva u tome me zanimaju, jer, kao i većina nas, nadopunjavam sustav kod kuće. Bili su mi zanimljivi postovi Saradedevii jer su prenosili stvarno iskustvo. Nasuprot tome, ovo je samo rasprava o željama i namjerama mama vrlo male djece, u vezi s njihovim budućim obrazovanjem.

Što se rasprave o studiju tiče, sve ovisi o pojedincu i o njegovim životnim izborima. Istina je da fakultetska diploma otvara više mogućnosti, ali opet je najvažnije što tko želi u profesionalnom smislu i što može. Meni osobno je, uz predivni posao u kojem uživam i koji su mi moji studiji omogućili, važno znanje koje sam dobila. To je dio onog što ja jesam. Svojoj djeci želim što više znanja, u skladu s njihovim željama i sposobnostima, uz svu širinu mogućnosti, bez ograničavanja na moja znanja.

[n.grace]

Za ništa, zato mi je i smješna tolika ogromna "briga" za Hs populaciju, kad je apsolutno nepoznato dal će "moje" dijete bit obrazovanije od "tvog" i obrnuto.

Apropo fakulteta, jedna stvar koja mene uistinu smeta i fakat mi je dosta više slušanja o tome je to da svatko ama baš svatko ima bolje izglede u životu ako završi faks - i to ne zbog znanja nego zbog novca - ne sviđa mi se sustav vrijednosti koji se nameće djeci a taj je da su novac i posao pa čak i ugled, najvažniji. A iskreno, ja osobno ne pravim razlike između guvernera narodne banke i tete u trafici po tome koliko love imaju i koliko su obrazovani, već koliko su ljudi. I to je ono što želim usaditi svojem djetetu u glavu, ne neku panika za obrazovanjem i dobrim poslom, jer i bez toga on može bit sretan, ispunjen i dobar čovjek. To je po mom apsolutno najvažnije.
Meni je osobno život prekratak da otplačujem kredit do 60e, dane trošim u uredu i boravim sa obitelji 5 sati dnevno - ko voli nek izvoli, ali ja nemam vremena za to, i ne želim da moje dijete u tome izgubi godine. Radije bi za njega da živi u kamp kučici i kupa se na kiši nego da zaluta u svijet u kojem sam ja do nedavno lutala misleći da će nam lova i uspijeh napraviti brak i život još boljima.

Ni ja ne radim razliku između guvernera i spremačice, a rekla bih da i drugi dijele isto mišljenje. Cijeniti visoko obrazovanje ne znači omalovažavati one koji ga nemaju.

Krumpirić je sve lijepo sročila. Bilo bi mi drago da moja djeca završe fakultet, da imaju više mogućnosti. A poslije toga neka budu što žele, meni svejedno, ako su zdrave, sretne i zadovoljne svojim izborom.

I ne razumijem u čemu je razlika - kad ja kažem da bih voljela da mi djeca budu visokoobrazovana, ili kad ti kažeš da bi radije da žive u kamp kućici i kupaju se na kiši? Jer si i sama rekla da u životu nema garancija za sreću. Pa ni u kamp kućicama ni u kupanju na kiši.

[sne]

Sreća je, za mene, pored osnovnog, u mogućnosti izbora.

Obrazovan čovjek (visoko obrazovan, koji je završio ono što je želio učiti) može izabrati hoće li raditi svoj posao u kojem uživa i /ili se kupati na kiši.

[Čokolina]

Imam jedno pitanje, iz čiste raznodalnosti - na koga se zapravo taj pojam "unschooling" odnosi, na dijete ili na roditelja? Ako na dijete onda mi nije jasno, od čega će se dijete unskulirati ako nije išlo u školu. Onda bih rekla da se odnosi na roditelja. Ili je to samo simboličan pojam za ono što se želi postići hoomeskulingom?

[sladjanaf]

Za ništa, zato mi je i smješna tolika ogromna "briga" za Hs populaciju, kad je apsolutno nepoznato dal će "moje" dijete bit obrazovanije od "tvog" i obrnuto.

Apropo fakulteta, jedna stvar koja mene uistinu smeta i fakat mi je dosta više slušanja o tome je to da svatko ama baš svatko ima bolje izglede u životu ako završi faks - i to ne zbog znanja nego zbog novca - ne sviđa mi se sustav vrijednosti koji se nameće djeci a taj je da su novac i posao pa čak i ugled, najvažniji. A iskreno, ja osobno ne pravim razlike između guvernera narodne banke i tete u trafici po tome koliko love imaju i koliko su obrazovani, već koliko su ljudi. I to je ono što želim usaditi svojem djetetu u glavu, ne neku panika za obrazovanjem i dobrim poslom, jer i bez toga on može bit sretan, ispunjen i dobar čovjek. To je po mom apsolutno najvažnije.
Meni je osobno život prekratak da otplačujem kredit do 60e, dane trošim u uredu i boravim sa obitelji 5 sati dnevno - ko voli nek izvoli, ali ja nemam vremena za to, i ne želim da moje dijete u tome izgubi godine. Radije bi za njega da živi u kamp kučici i kupa se na kiši nego da zaluta u svijet u kojem sam ja do nedavno lutala misleći da će nam lova i uspijeh napraviti brak i život još boljima.

ma da, to je ustvari izbor
a ranč ti je pao s neba

[Zdenka2]

Imam jedno pitanje, iz čiste raznodalnosti - na koga se zapravo taj pojam "unschooling" odnosi, na dijete ili na roditelja? Ako na dijete onda mi nije jasno, od čega će se dijete unskulirati ako nije išlo u školu. Onda bih rekla da se odnosi na roditelja. Ili je to samo simboličan pojam za ono što se želi postići hoomeskulingom?

Unschooling je neškolovanje - dok obrazovanje kod kuće (homeschooling) podrazumijeva praćenje i učenje programa kod kuće, umjesto u školi, od roditelja i/ili u njihovoj organizaciji, a ne od učitelja i profesora u školi, neškolovanje odbacuje svaki formalni obrazovni program. To znači da dijete uči samo kroz iskustvo svog života, onakvo kakvo ono je, dakle, kroz rad, igru, socijalnu interakciju. To je ono što je postojalo tisućama godina, za većinu koja se nije imala prilike školovati, pa su seoska djeca učila obrađivati zemlju i uzgajati domaće životinje, a obrtnička su izučavala razne zanate. Tako nešto se ne može provesti u intelektualnim zanimanjima.

[krumpiric]

ma da, to je ustvari izbor
a ranč ti je pao s neba

ja ću krepat, da, i net ja djaba ))

[krumpiric]

Tako nešto se ne može provesti u intelektualnim zanimanjima.

baš tako.

[miniminia]

Gledam ja jučer svoju djecu i mislim si kako bi poludjeli da sam im ja teta učiteljica, da jadni moraju sjediti jedno pored drugog u klupi

Nego, hvala na kakvimtakvim odgovorima na pitanje da li im bi bio stresan jedan ispit na kraju godine. Odgovori me nisu zadovoljili. ni najmanje.
Jer, Mikka kaže kako strah od stresa njoj i nije ni razlog za HS. Pa sam totalno zbunjena. ajde to i mogu prihvatiti...Ali ovo Roza tvoje, da do mature nema ispita mi je apsolutna glupost. Ako bi u nekoj idealnoj državi i postojala mogućnost HS ,to po meni zasigurno nije nekotrolirani HS, jer to bi značilo vraćanje u doba Franje Tahija.

Sve u svemu dosta su maglovite te vaše vizije kućnog školovanja djece...

[Čokolina]

Zdenka hvala na objašnjenju. Da, okrenula sam se malo i internetu, da ne čitam samo na formu. Zapravo mi je jasno da sam o tome čitala i ranije ali nisam znala da se zove unschooling.
Zanimljivo mi je ovo (na engleskom, koliko vidim većina ovdje vas je dosta obrazovana pa sam sigurna da ćete razumjeti):
Unschoolers often state that learning any specific subject is less important than learning how to learn.[5] They assert, in the words of Aleck Bourne, "It is possible to store the mind with a million facts and still be entirely uneducated", and in the words of Holt:

Since we can’t know what knowledge will be most needed in the future, it is senseless to try to teach it in advance. Instead, we should try to turn out people who love learning so much and learn so well that they will be able to learn whatever needs to be learned.[5]

It is asserted that this ability to learn on their own makes it more likely that later, when these children are adults, they can continue to learn what they need to know to meet newly emerging needs, interests, and goals.

To mi je zanimljivo, jer se sama smatram lifelong learnerom i stalno učim nešto novo (s 80 ću početi s japanskim, to mi je u dugoročnom planu, a s 100 se možda počnem baviti planinarstvom). Ali ovo mi ništa ne odudara od redovne škole, ljudi koji steknu obrazovanje kroz školu i kasnije nastave učiti. Buduća znanja? (meni se ovaj odnos prema budućnosti sviđa jer se djeca odgajaju za neka nova vremena, koja nama nisu potpuno poznata). ALi tko zna što je to i kakva je to budućnost? Sigurna sam ne znaju ni oni u školi ni oni koji djecu obrazuju van škole, svi nagađamo i improviziramo. Dakle, ako znanje nije toliko upitno kako se ovdje kaže onda mnoge stvari koje su se na ovom forumu rekle o tome (pogotovo ono ugnjetavačko znanje) padaju u vodu. meni se ovo što je Holt rekao sviđa i ne vidim da to odbacuje učenje u školi.

I dalje:
Unschoolers argue that, in the words of John Holt, "[I]f [children] are given access to enough of the world, they will see clearly enough what things are truly important to themselves and to others, and they will make for themselves a better path into that world than anyone else could make for them."[

Ni ovo mi ne odudara od školskog znanja. Po meni, bolje je znati više nego manje.
Naravno, razlika je valjda u načinu kako se to znanje stječe. Ali po meni škola je samo jedan mali otok načina stjecanja znanja, nakon škole ono stječe i druga znanja, iz života, kao i unskuleri. Pa nije dijete po cijeli dan u školi.

Ovo je s wikipedie, najbrži put do znanja

[mikka]

a cuj, nitko nije rekao da je lako biti pionir. u vb postoji neki razradeni sistem za hs i us-ere, a kod nas nista, plus to sto vecina gleda sa totalnom skepsom i nerazumijevanjem. ja osobno jos ne znam tocno kako to funkcionira tamo gdje je to uobicajeno i razvijeno, ali planiram saznati na vrijeme. plus to sto ne znam u kojoj cemo mi kao obitelj zemlji zavrsiti i kako ce to sve zajedno izgledati, zasad samo saznajem stvari i razmisljam o tome evo i razglabajuci tu s vama na forumu

a strah od stresa kao razlog za hs mi je medu smjesnijima, sori miniminia, isto ko sto se svako tolko netko osvrne na to da je roditelj ucitelj a vec smo 100 puta rekli da nije, tj. u pocetku je a kasnije vise nije, ali ajde, ako vas to veseli..

[Čokolina]

da, da dodam znala sam za taj unskuling of Ivana Illicha

[mikka]

to i md prakticira, a i ja uslijed druzenja s njim, s tim da on puno lakse uci od mene, moram se malo pozabavit tim razlogom

ali ne znam bas puno ljudi kojima je to cilj, da se stalno usavrsavaju. i bas vjerujem da to ima veze s nametnutim stilom ucenja u djetinjstvu/skoli, a ne sa osobnim karakteristikama

znas ono, postoji 1 ispravan nacin, a ja mislim da ih postoji bezbroj

[Beti3]

Ali, da ne duzim dalje jer pisem sve isto sto i vi svi mislite, kako zelim da mi dete ima dobro obrazovanje, nego mi sve vreme zuji u glavi ova scena iz Desperate Housewives:
http://www.youtube.com/watch?v=fQ8ftVSuAtY

Ova scena je izvrsna. I istinita.

Malo pitanje u vezi tvoga nicka. Ima i veze s temom. Da li taj "kli_kli" ima veze sa imenom jedrilice u kojoj je bračni par iz BG zajedno sa svojom djecom oplovljavao svijet? Oni i dalje plove. Samo su djeca odrasla u međuvremenu.
Djeca su se homeskulala ( tj.boatskulala), a stali bi povremeno da ipak vide i pohađaju pravu školu negdje na nekom otoku...

Inače, za mene život iz snova.

[Čokolina]

Još malo (sori, uhvatih se wikipedije malo previše):
In 2003, in Holt's very influential book Teach Your Own, originally published in 1981, Pat Farenga, co-author of the new edition, provided such a definition:

When pressed, I define unschooling as allowing children as much freedom to learn in the world as their parents can comfortably bear.[8]

In the same passage Holt stated that he was not entirely comfortable with this term, and that he would have preferred the term "living". Holt's use of the term emphasizes learning as a natural process, integrated into the spaces and activities of everyday life, and not benefiting from adult manipulation

Moje mišljenje o ovome. Ja se smatram slobodnim misliocem, bez obzira što sam malo previše vremena provela u školi. Meni se ove ideje sviđaju, ali ja znam da sve ideje prihvaćam s puno razmišljanja, ma koliko se one činile prihvatljivim poput ove. Recimo, mislim da danas ipak živimo u jednom drugačijem vremenu od Holtovog. Zanima me, što bi Holt rekao danas (umoro je davne 1985.). Danas na planeti ima više ljudi nego prije, konkurencija za najmanji posao je velika, nezapolsenost veća nego ikada prije, znanja razbacana i polarizirana, obrazovanje ipak ne tako kruto kao što je bilo prije i postoje pomaci da se prilagodi djeci, informacije dostupnije nego prije, roditelji su obrazovaniji i osjećaju se samopoudaniji i samostalniji u odgoju svoje djece, znači, više sudjeluju u školskom obrazovanju svoje djece, a djeca imaju veći izbor vanškolskih aktivnosnti gdje mogu više i slobodnije slijediti svoje interese itd. Dakle, stvari su se znantno promijenile. Ne da bih dijete odgojila u strahu od budućnosti i od malih nogu ga pripremala da bude spreman na konkurenciju, nego bih ga jednom nogom ipak stavila u sustav da se zna nositi s tim, a na drugoj strani ga učila samostalnosti. Izgleda da sam ja negdje između.

[miniminia]

Mikka, ja ne kužim tvoju motivaciju, stvarno, najiskrenije nikako, možda sam propustila nešto, ali ako ti nije problem opet napiši... Odnosno, pišeš jako kontradiktorno, čas navodiš traumu od ispitivanja, pa ti stres tvog djeteta nije motiv...ROza mi je potpuno jasna, meni način života stran i možda grubo zvuči neprihvatljiv, ali ipak jasna mi je...

[Čokolina]

"and not benefiting from adult manipulation"

ovo sam zaboravila komentirati. Mislim da ni jedno djetetovo znanje nije slobodno od manipulacije od strane odrasle osobe, velikim dijelom kad su djeca mlađa. Mislim da djeca dosta kopiraju i roditelje, vide da oni čitaju, pa ih zanima što je to, pa roditelji sretno dijele s njima zbog čega dijete ode u to još više, pa dijete počme nešto raditi i kad je roditelj sretan i naasmijan zato što dijete to radi, dijete to nastavit raditi, pa zavoli glazbu ili neku drugu umjetnost jer ga roditelj, koji to voli, vodi na koncerte ili izložbe, itd. Nisam sigurna kad smo stvarno imuni na utjecaj naših roditelja. Odrasli stalno oblikuju malu djecu. Sad, sigurno stoji onaj argument da roditelj utječe na to da mu dijete ne bude podložno glupostima iz današnje kulture (on će ga rdije hs), kao slušati cajke, ali to mi je baš i argument za to da dijete nije tako slobodno u izboru svega toga (svojih interesa) kao što se na prvi pogled čini. Dakle, roditelj će više manje oblikovati dijete na svoju sliku i priliku i toga što on misli da je za njega dobro, što meni ne smeta toliko ako je to nešto pozitivno, ali nije to ni toliko "slobodno".

[miniminia]

Čokolina , većina nas je između, bar sam ja stekla takav dojam...

Možda bi bila tema neke druge teme, ali činjenica je da bi školu kao sustav trebalo promijeniti...Paradoksalno je da kurikulum koji je na snazi zagovara rasterecivanje učenika, korelacije među predmetima itd., dok s druge strane znamo da su nam prvašići preopterećeni....
ja bih recimo ukinula bilo kakve vanjske predavače u prvom razredu. Gradivo smanjila na minimum. Po meni taj prvi razred treba biti prijelaz iz vrtića u školu...Ono na čemu bih se bazirala je razvijanje samostalnog, istraživačkog , kreativnog razmišljanja... Po meni je u tome glavni problem cijelokupnog školstva danas, od osnovne škole , pa do fakulteta, i dalje. Diplomski radovi su prepisivanje citata, magisteriji isto većinom, zbrajanje znanstvenih radova u biografiju, po meni totalni užas. Da se vratim na Leonarda i na to da on nije većinu vremena šarao ili slikao, nego istraživao.... i tu se djelomično slažem sa zagovarateljima HS (ne ovima na forumu), nije najnužnije sa 7 godina znati puno toga, nego znati kako tražiti, razvijati maštu, spajati znanja, zaključivati samostalno...

Jedan od razloga zbog kojih sam protiv HS kao izbora za moju djecu je to da škola nije samo obrazovna institucija, nego se uči neformalno jednako koliko formalno...RAzvija se društveno ponašanje, prijateljstva , pristojnost, koncentracija, poštivanje autoriteta (molim ROzu da to ne shvati anarhistički , ne govorim o autoritativnosti), i još milijun stvari...
Ja bih držala niže razrede do 6-og, od trećeg uvodila dodatne predavače predmete, osnovnu školu produžila još jednu godinu i tako još puno stvari

[Čokolina]

miniminia, slažem se s većinom što si rekla. ne znam da li bih produžila osnovnu školu, ali definitivno bih promijenila puno toga u prvih par razreda, i ocjenjivanje bi po meni došlo dosta kasnije.

[Beti3]

"and not benefiting from adult manipulation"

ovo sam zaboravila komentirati. Mislim da ni jedno djetetovo znanje nije slobodno od manipulacije od strane odrasle osobe, velikim dijelom kad su djeca mlađa. Mislim da djeca dosta kopiraju i roditelje, vide da oni čitaju, pa ih zanima što je to, pa roditelji sretno dijele s njima zbog čega dijete ode u to još više, pa dijete počme nešto raditi i kad je roditelj sretan i naasmijan zato što dijete to radi, dijete to nastavit raditi, pa zavoli glazbu ili neku drugu umjetnost jer ga roditelj, koji to voli, vodi na koncerte ili izložbe, itd. Nisam sigurna kad smo stvarno imuni na utjecaj naših roditelja. Odrasli stalno oblikuju malu djecu. Sad, sigurno stoji onaj argument da roditelj utječe na to da mu dijete ne bude podložno glupostima iz današnje kulture (on će ga rdije hs), kao slušati cajke, ali to mi je baš i argument za to da dijete nije tako slobodno u izboru svega toga (svojih interesa) kao što se na prvi pogled čini. Dakle, roditelj će više manje oblikovati dijete na svoju sliku i priliku i toga što on misli da je za njega dobro, što meni ne smeta toliko ako je to nešto pozitivno, ali nije to ni toliko "slobodno".

Kako je ovo točno! Volim čitati tvoje postove.

[mikka]

ne znam bas da sam imala na umu traumu od ispitivanja, vise to kao, kak da objasnim, zasto djetetu nametati da nije usvojilo nesto sto ce ionako prirodno vec usvojiti. ma ja se samo ne znam izrazavat. da ga ne ogranicavas vremenom u kojem mora nesto nauciti, a siguran si da ce nauciti, kao sto nauci hodati i govoriti.

md je nazvao nas skolski sistem "isfrustriranim i anahronim", tu se slazem. nas problem je jos u tome sto puno putujemo i vezanje za jedno mjesto/grad nije bas opcija. sad, kako to objasniti administraciji.. vjerojatno nikako, vec i sad imamo problema zbog toga sto zivimo ovako zbrckano, to nijedan sistem na poznaje

vidis, meni je u obrazovanju to famozno postivanje autoriteta jedan od vecih problema, bar bio kod mene, ne svida mi se to nikako. tu ne govorim o nepristojnosti niti icemu slicnom.

[Beti3]

nas problem je jos u tome sto puno putujemo i vezanje za jedno mjesto/grad nije bas opcija. sad, kako to objasniti administraciji.. vjerojatno nikako, vec i sad imamo problema zbog toga sto zivimo ovako zbrckano, to nijedan sistem na poznaje

Ali, to nije problem. Poznajem vlasnike luna parka. Redovno se sele i djeca promijene nekoliko škola i gradova godišnje. I njima je to normalno, nikakav stres, uživaju u upoznavanju novih ljudi, jer su tako navikli. Možda bi im bilo grozno da su čitav život na jednom mjestu.

( Za popis stanovništva smo morali malo razmišljati kako ih popisati, ali rješili smo )

[Peterlin]

ne znam bas da sam imala na umu traumu od ispitivanja, vise to kao, kak da objasnim, zasto djetetu nametati da nije usvojilo nesto sto ce ionako prirodno vec usvojiti. ma ja se samo ne znam izrazavat. da ga ne ogranicavas vremenom u kojem mora nesto nauciti, a siguran si da ce nauciti, kao sto nauci hodati i govoriti.

md je nazvao nas skolski sistem "isfrustriranim i anahronim", tu se slazem. nas problem je jos u tome sto puno putujemo i vezanje za jedno mjesto/grad nije bas opcija. sad, kako to objasniti administraciji.. vjerojatno nikako, vec i sad imamo problema zbog toga sto zivimo ovako zbrckano, to nijedan sistem na poznaje

vidis, meni je u obrazovanju to famozno postivanje autoriteta jedan od vecih problema, bar bio kod mene, ne svida mi se to nikako. tu ne govorim o nepristojnosti niti icemu slicnom.

Ja sam se na svojoj kozi (u vrlo maloj mjeri - dijete je tjednima bilo doma bolesno, pa smo se trudili stizati gradivo) uvjerila da to bas tak ne ide... I to u 2. osnovne, a to je gradivo koje je lagano i jednostavno. Nes ti nauciti tablicu mnozenja zato jer to zelis, vrlo je malo takve djece. A nek mi netko dokaze da ti to ne treba... i jos 1000 takvih stvari.

Isto tako, taj minimalni uvid u homeschooling dao mi je puno jasniju sliku zasto to NIJE za moju obitelj. Covjek ne zna dok ne proba... Nisam bila zadovoljna sama sobom. Dijete nije imalo nikakav problem - njemu je bilo super, uciteljica je isto bila zadovoljna jer smo sve stigli, ali... ali... to mi je bilo vrlo vrlo tesko cak i sa nezahtjevnim gradivom i dok sam bila doma na bolovanju. Uz posao izvan kuce i 2 sina + slobodne aktivnosti, nikako.

Eh, sad, slazem se da bi bilo dobro otvoriti zakonsku mogucnost za hs kao u Sloveniji. Za nekog to vjerojatno jest dobro. I sloboda izbora isto. Ako nista drugo, bilo bi manje guzve u skolama.

[cvijeta73]

dok s druge strane znamo da su nam prvašići preopterećeni....
ja bih recimo ukinula bilo kakve vanjske predavače u prvom razredu. Gradivo smanjila na minimum. Po meni taj prvi razred treba biti prijelaz iz vrtića u školu...

ma diš više smanjivat
ok, al onda škola mora početi s pet godina, a ne sa sedam.

pa pol prvog razreda uče čitati i pisati, a 90% djece već zna čitati i pisati. uče zbrajati do 20, il kolko, a 90% djece to već zna.
fakat ne znam s čime su opterećeni tolko u prvom razredu
veći problem može biti što im je dosadno. iako ja dosadu ne priznajem kao problem.
i prvi razred i je nekakav prelaz iz vrtića u školu, ne znam, moj ide u treći i nemaju klasični raspored klupa. u prvom su imali tepih sa strane da se djeca mogu igrati, nose igračke...
smiješni su totalno bili najviše su bili (meni) smiješni u odnosu prema učiteljicama, ono - teta ovo, teta ono, kao u vrtiću.

[miniminia]

Cvijeta , onda je tvoja škola po mom čefu.... U našoj , tek krećemo istina, ali mala nećakinja sad završava prvi razred i piše diktat iz engleskog....Sltkica je pametna ali uopće ne voli ići u školu....

Dosada u prvom razredu nije do gradiva nego većinom nesposobnog učitelja...

[Svimbalo]

Slažem se s cvijetom da dosadu nije problem.
Neka se nauči nositi s dosadom, pa evo i meni je sad dosadno na poslu pa forumiram .

[miniminia]

Ali nije to glavna stvar, nego to da u prvom razredu zavole školu i da nauče kako se koristiti svojim mozgom što će im biti kasnije potrebno, a to nema veze s gradivom... Mogu usput i učiti .

[miniminia]

Slažem se s cvijetom da dosadu nije problem.
Neka se nauči nositi s dosadom, pa evo i meni je sad dosadno na poslu pa forumiram .

i to što kažeš

[AdioMare]

pa pol prvog razreda uče čitati i pisati, a 90% djece već zna čitati i pisati. uče zbrajati do 20, il kolko, a 90% djece to već zna.
fakat ne znam s čime su opterećeni tolko u prvom razredu

nemoj ti uzimati forumsku djecu za uzorak
mislim da je ovaj postotak ipak puno manji u odnosu na "nepismene".
i u tom slučaju je prvi razred pljuga, ali to dosta ovisi o učiteljici i njenom odnosu prema 1. razredu.