 |
|||
Jao ja ne mogu vjerovati da dosadu ne smatrate problemom.
Ja kad se sjetim škole, sjetim se dosade. Meni je u školi bilo toliko dosadno da je to bilo nepodnošljivo.
Na početku dana sam znala nacrtati svaki sat sa 45 kućica pa bih križala minutu po minutu.
Kakve veze ima moj ranch sa tim što ne želim da mi djetetu glavni cilj (zapravo ne želim da mu ikad to bude cilj) u životu bude poslovan uspijeh i novac?sladjanaf prvotno napisa
ma da, to je ustvari izbor
a ranč ti je pao s neba
I da, ja biram odgajati svoje dijete na svoj način, i usaditi mu vrijednosti za koje ja smatram da su ispravne. Ima vas školovanih urbanita svakakvih na svakom kantunu, onda može bit i nas "totalno uvrnutih" tu i tamo pokoji. To što su zakonski postavljeni neki standardi koji bi kao za svakog trebali dobri nije moj izbor, i ako mi nešto ne paše protiv toga ću se boriti.
Inaće meni su sasvim jasni Mikkini razlozi za HS, ne moraš bit "freak" poput mene da bi htjeo HSat.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 25.05.2011. at 15:16
kad sam se opet pripojila, sjetila sam se jedne zgode koja je tako beznačajna naizgled, ali ja je se svako malo sjetim...
ja sam imala Superbakuimam je još uvijek, ali ona je bila moj edukator, i svašta (mama je radila
Bila sam ljuta ko pas na nju (ona je sva mila ko iz priča), mislim da sam se i rasplakala od jada, ali sam rješila sama (bila je matematika)... I više mi nikada nije palo na pamet ne rješiti sama zadaću... I nikada nisam imala problema sa školom...
Što sam htjela reći?
Pretpostavljam na sličan način-ja sad ćerce odoh na kavu/kuhinju/nešto, a ti sama riješi zadaću (ima li je?) ili nauči do 15. stranice (ako ima udžbenika-ima li ga?) i tome slično.
Pa trebala si biti malo kreativnija i vrijeme bi ti brže prošlo
Meni nikad nije bilo dosadno, a još uvijek čuvam kutiju punu papirića s dopisivanjima preko sata, ima tu svega, crteža, pjesmica, priča, planova, ogovaranja
Vidiš, kod nekih ljudi možda baš dosada dodatno razvija maštovitost.
Pa trebala si biti malo kreativnija i vrijeme bi ti brže prošlo
Meni nikad nije bilo dosadno, a još uvijek čuvam kutiju punu papirića s dopisivanjima preko sata, ima tu svega, crteža, pjesmica, priča, planova, ogovaranja
Vidiš, kod nekih ljudi možda baš dosada dodatno razvija maštovitost.
ja isto.
napisala sam cijelu zbirku Biseri antike pod satom, a bila je tu i Saga o Eneji.
Kad sam ja išla u školu za papiriće se dobijalo šibom po ruci i/ili klečalo na kuruzi.
pa kako onda možeš reć da vam je bilo dosadno?!
Lako je fantazirati o načinu školovanja djeteta dok je ono malo, dok je samo jedno, dok je mama mlada i puna volje. S vremenom se sve to prizemlji. Samo fizički dio posla oko njege i hranjenja dvoje djece uz balansiranje njihovih psihičkih potreba, je posao za izluditi, ma koliko mama bila cool i imala pomoći. S vremenom je lakše, ali uz to još i sebi dati zadatak kompletnog obrazovanja djeteta mislim da prelazi mogućnosti normalne mame.
Dok ne probaš, ne znaš.
postoji cijela lepeza nijansi između tog dvoje i ne treba to brkati.I još jedna crtica o "live and let live" filozofiji. Čini mi se da je ona sasvim ok za pojedinca i stavove o nekim pitanjima. Ali kad država zauzme takav stav po pitanju obrazovanja djece, to zapravo znači "We don't give a f*ck".
Ali Roza, školovanje ne znači da ti je cilj poslovni uspjeh i novac. Ja sam podosta školovana ali jako daleko od tge slike. I moji roditelji su mi usađivali vrijedosti koje su podrazumijevale i obrazovanje i ideale koji su daleko od materijalnog.
Ali svatko ima svoje razloge, to uopće nije upitno.
Moje konkretno pitanje je - kako riješiti problem situacije?
Ne mislim kao provokaciju nego me baš zanima.
Inače tema je malo previše borbena
Mima,tebi je u školi pod svim satima bilo dosadno?
Ne znam,ubijte me, no meni je normalno da djetetu pod nekim predmetom bude i dosadno.
I nije sve uvijek na profesoru,npr.kemija je meni bilav ubojstvo od dosade,a kod te iste profe moja frendica nije blinkala pod satom i na kraju završila PMF,prošle godine i doktorirala.
Jer,da nisam naučila da ponekad mora biti i smrrrtno dosadno,ne znam kako bih danas tri sata u potpunoj tišini dežurala na državnoj maturi...nema knjige,mobitela,maltene nisam smjela na wc izaći...mogla sam jedino crtati kućice s minutama i križati ih.
U osnovnoj školi mi je bilo dosadno pod apsolutno svim satovima, osim tu i tamo na biologiji kad bi došla jedna učiteljica na zamjenu.
Ooooo, ja sam onda puno mlađa od tebe
U moje doba su šiba i kuruza bile skroz passe.
Da podebljam: smatram da je vrlo vjerojatno za očekivati da će djetetu od deset predmeta na jednom biti dosadno,ali nikako ne na svim.
Sjetila sam se da mi još nije bilo dosadno na satu razredne zajednice
Onda si vjerojatno bila kandidat za preskakanje razreda,pretpostavljam da si bila odličan učenik.
Slažem se.
a u ovome dobu te šibom tjeraju da passeš kuruzu.
o tempora, o mores!
šta to ima veze?
to je više do karaktera nego do ičeg drugog
ja sam bila odlikašica od početka do kraja školovanja, ali jednostavno ne mogu funkcionirati u ničemu, pa ni u učenju, ako mi je nešto dosadno
pa sam sama sebe uvjerila da mi ništa nije dosadno, pa mi nije ni bilo
uvijek bih našla nešto zanimljivo i u najdosadnijem predmetu
i dan danas kad zbog posla moram slušat takve dosade od kojih bi normalnim ljudima ovapnio mozak, meni zabavno, totalno se uživim
to mi je bilo malo problematično na faxu i na poslijediplomskom, jer sam za svaki ispit učila puno više nego što sam realno trebala. jer sam zabrijala da je ful zanimljivo i postalo mi je zanimljivo pa sam htjela što više toga naučiti
nikad štreberice od mene
Bila sam odličan učenik ali ništa posebno pametna, a kamoli napredna.
MM se recimo iz škole isto najviše sjeća dosade a on nije uopće bio odličan učenik nego ga škola jednostavno nije zanimala.
Npr. on kaže da pod matematikom uopće nije prepisivao s ploče i da nije imao pojma o čemu se radi.
Slažem se, i uopće mi je čudna ideja da je cilj obrazovanja novac i poslovni uspjeh. Nekima jest, ali svima?
Ima veze.
Ako dijete ima sve pet bez da makne malim prstom,a usput umire od dosade na satu i zapravo ne podnosi školu,tj. bolje rečeno nastavu,onda u osnovnjaku imaju instrument preskakanja razreda ( o tome nemam isključivo pozitivno mišljenje,no to je sad druga tema).
A to da se može raditi i o nedostatku unutarnje i/ili vanjske motivacije za učenjem na baš svim predmetima je isto moguće,no vjerujem da nije baš česta pojava.
Posljednje uređivanje od rosa : 25.05.2011. at 16:17
ja nisam morala učit ni za jedan predmet, nikad me nisu ni ispitivali, smatrali su da nema potrebe (slali su me vani u vrijeme ispitivanja da ne šapčem drugima)
molili su moje roditelje da me pošalju u školu s nepune 6 godine, ali nisu htjeli
molili su ih da preskočim razred, više od jedanput, i opet nisu htjeli
i unatoč svemu tome meni u školi nikad nije bilo dosadno
zato kažem da vjerujem da ima veze s karakterom, jer bi nekim ljudima, kao što i sama kažeš, na mom mjestu bilo prestrašno dosadno
Ma ne bi baš rekla da je samo nekima, više bi rekla da je večini. Na kraju krajeva se mnogima svodi na egzistenciju a tu pak nema previše početne romantike.Slažem se, i uopće mi je čudna ideja da je cilj obrazovanja novac i poslovni uspjeh. Nekima jest, ali svima?
Pomi nisam skužila pitanje, kako bi rješila situaciju? Koju? Trenutnu situaciju u državi? Mir u svijetu? Glad u Africi? Ili kako je onaj M.B. rekao siromaštvo u prašumama Australije?
meni je isto bilo dosadno. al i zabavno
a šta je, je, stoji da mi škola, a valjda ni mama, nisu uspjeli usaditi upornost, ono, ne odustaješ dok ne dođeš do nekog cilja, a baš ni radne navike. sve mi je nekako prelako išlo.
zato sam tu di jesam.
odnosno, radim ono što volim, al nemam neku vau karijeru ni neki vau poslovni uspjeh. a mislim da imam, odnosno da sam imala za to potencijala.
ajd, sad se bar mogu furati na onu da mi je obitelj važnija od bilo koje karijere, prioriteti u životu i te spike
Znači, kako god okreneš, visoko obrazovanje je... ništa. Bilo željeno ili neželjeno, s entuzijazmom ili bez, većina ih se školuje iz isključivo materijalnih pobuda, a na kraju mnogi neslavno završe, boreći se za egzistenciju.
A rekla bih da ima i drugih primjeraka poput mene. Koji su studirali ono što vole i čime su se htjeli baviti i kojima krajnji cilj nije novac i poslovni uspjeh.
Visoko obrazovanje mi je skroz OK. Pričala sam o vrijednostima na kojima leži naše društvo, a to su; završi faks, nađi poso, kupi auto, kupi stan, postani uspješan.... S tim da se ovo završi faks panično tura klincima pod nos da bi se mogao nastaviti niz.
Ovo nisu samo moje riječi, eto u Pulsu Hrvatske nekidan rekli istu stvar, da nam je sustav vrijednosti poremečen.
Sto je lose u novcu, sto je lose u poslovnom uspjehu? Sto je lose u uspjehu?
Cvijeta, bas so me nasmijala sa prioritetima.
slažem se, Zdenka. izgleda da su njeni, usprkos unschoolanju, previše svugdje samo ne kući
probat ću je cimnuti da opet nešto napiše
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 25.05.2011. at 17:11
Po meni "završi faks" nije poremećen sustav vrijednosti. Bilo bi lijepo da ga svi završe. No, to je SF.
"Kupi auto" je već više u sferi mogućega, ali može i bez njega. (Ja bi jako teško mogla bez. )
"Kupi stan"- ako ne naslijediš nešto, ne odeš raditi van ili ne dobiješ na lotu, nemoguće za mladog čovjeka danas i ovdje.
"Postani uspješan" je u redu, nije važno na kojem polju, uspješan roditelj, uspješan blagajnik, uspješan direktor, uspješan ribar...
Čovjeku je svojstveno da voli biti uspješan.
I djetetu.
A s kim će uspoređivati vlastitu uspješnost, ako je sam u "razredu", doma.
Pretpostavka da glavnina uspješnih ima poremećen sustav vrijednosti. Vjerojatno i odsustvo duhovne sfere.
meni nikad nije bilo dosadno, sad kad raspravljate o tome.
možda bi tvom m bilo zanimljivije da je prepisivao i pratio, možda mu ne bi bilo dosadno?
a učenika koje škola ne zanima bilo je i bit će svagda, da je i najbolji i najliberalnij hs u pitanju.
Loše je kad se to svima predstavlja kao ključ ka sretnom životu.
A kako je n.grace spomenula, meni nije u skladu sa uvjerenjima pa mi je automatski odbojno. I da, brijem da danas dosta ljudi ima poremečen sustav vrijednosti.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 25.05.2011. at 18:02
upravo tako. zato se meni čini da trenutno ne bih mogla provoditi HS.
ali moja sestra, barem se meni tako čini, sasvim dobro provodi US. a mislim da je ovdje među najstarijima na forumu i ima dvoje djece ispod 8 godina.
ovako slično je bilo i kod mene
barem kroz osnovnu školu.
gimnazija mi je bila veliko razočarenje jer sam ja zaista bila gladna znanja i intelektualnih izazova i nadmudrivanja
a samo 3-4 profesora od njih 17ak, koliko smo otprilike predmeta imali, su to zadovoljavali.
velika većina toga je bio uglavnom pusti štreberluk i mogla bih ovako na pamet bez puno razmišljanja naći nekoliko boljih načina predavanja gradiva od onog što smo tada imali, a najčešće se svodilo-pohvataj na brzaka što možeš više(čitaj: prepisuj s ploče ili zapisuj dok profa govori dok ti ruka ne otpadne), a onda se doma probaj snaći u svemu tome uz pomoć udžbenika, ako ga ima).
trebalo se jako samomotivirati da bi 4 godine sa žarom učio na takav način. na mene je to imalo "kampanjski " utjecaj
tako da sam sustavno učila to što mi je bilo zanimljivo, a ovo ubitačno ispredavano sam počela učiti kampanjski.
eto, gimnazija mi u kombinaciji s razmahalim buntovnim pubertetom, rasturila do tad lijepo odnjegovane radne navike.
ali da može drugačije, sigurna sam.
jer je ta nekolicina profesora, koji su izgledali kao živi ljudi a ne nekakvi izvršitelji, pokazala da može.
šteta što su bili u manjini i što to ovakav šk.sustav (a nije se od tad skoro niš promijenio) uopće ne olakšava.
i jedino što doživljavam da sam doista naučila, bez obzira na ipak (štreberski) odličan i vrlo dobar uspjeh u gimnaziji, je upravo ono iz osnovnjaka i samo tih par svijetlih primjera u srednjoj školi.
faks je bio druga priča, ali zato što je specifičan i od 1. godine
je bilo barem jednako prakse koliko i teorije.
i pružao je dovoljno prostora za samoedukaciju kroz praksu i nadogradnju nekih temelja koje smo tamo dobili.
i sve se svodi na to kakve karte tj učitelje vam dodijeli život.
bilo u školi, bilo u vidu roditelja koji te obrazuje.
jer, recimo, u osnovnjaku je bilo i puno raspravljanja, komentiranja,
etičko-moralnih debata pa makar i bile ideološki obojene (iz onog sistema), a u srednjoj se većina toga nekako izgubila,
baš kao da je bio cilj da nam uliju nešto u glave bez puno vremena za razmatranje i propitivanje, ono, tako je jer ja ili xy tako kaže(m) a ti vidi jel ćeš nać vremena još i za provjeravanje...
a meni se takav način ne čini ni pedagoški dobar a bome ni intelektualno poticajan.
i opet kažem, par onih svijetlih izuzetaka, kao i par tih učitelja iz osnovnjaka su mi bili dokaz da može drugačije, ma može puno bolje..
kao što reče jedan učitelj iz škole u koju idu moja djeca, učitelj (tj. onaj koji podučava ili prenosi neka znaja) treba biti autoritet.
ali ne u smislu sile, nego kao autentičan, autor (-itet).
X
Inače tema je malo previše borbena
ovo boldano nije sasvim točno, barem koliko sam ja shvatila.
US znači da dijete ne prati školski kurikulum. i to je to.
hoće li dijete ići na razne tečajeve(kojih u UK recimo ima puno više nego kod nas) ili organizirane radionice, predavanja, ili pak ono što mi nazivamo nastavom u prirodi, njihov je izbor.
i dakako da se može provesti u svim zanimanjima, jer ne isključuje to da dijete uči i iz knjiga.
bdw, koja su to intelektualna zanimanja
i da, otkud to da "prirodnjaci" više vole strukturu a "društvenjaci" ne?
mislim da je Pinky (ili Beti?) ovo navela.
mislim da je način učenja pitanje temperamenta a ne područja.
naš je nedostatak što imamo predrasude ali i to je za razumjeti- čini se da su nas većinom na taj način i učili.
jer prirodne znanosti se mogu učiti na puno kreativniji način nego se uče u školama,
struktura se može dati i humanističkim i umjetničkim predmetima, itd...
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 25.05.2011. at 18:35
mislim da je to bit svega
ja mislim da sam imala sreće u školi, jer su i osnovna i srednja škola koje sam pohađala bile odlične, unatoč krutom školskom sustavu njegovao se individualni pristup (jer su bile male škole), profesori su se svi redom trudili (bilo je samo nekoliko koji nisu bili baš nešto, ali nitko od njih nije ostao u školi jako dugo, zamijenio bi ih netko s više volje/entuzijazma)
nije se rijetko događalo da bi zvonilo a nitko se nije dizao s mjesta jer smo svi čekali da prof dovrši on što je počela/o objašnjavati jer nam je bilo zanimljivo (pogotovo prof. iz povijesti umjetnosti iz srednje, nema te osobe koja je prošla kroz njene razrede da nije zavoljela povijest umjetnosti)
ja sam jako jako svijesna da moje dijete neće imati takve mogućnosti. i to mi je baš jako žao
i ne znam što ću kad dođe vrijeme da je upišem u školu, ne biste vjerovali, odavno o tome razmišljam.
mislim da je početak školovanja jako bitan, ako kreneš na krivu nogu (s učiteljicom koja ti ne paše) teško da ćeš ikad zavoljeti školu. nažalost imam puno primjera oko sebe
ja sam uvijek za mogućnost izbora, u koju ćeš školu upisati dijete, ili ćeš ga školovati doma ili...
zašto ne bismo mogli birati?
Npr. moje - znanstveničko - ne možeš postati znanstvenik učeći samo kroz svakodnevno iskustvo u svojoj okolini.bdw, koja su to intelektualna zanimanja
Što se tiče strukture, evo jedne društvenjakinje koja je voli.
Mislila sam na propisani školski program.
I mislim da se neškolovanje ne može provesti u svim zanimanjima, jer mu nedostaje sustavnost.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 25.05.2011. at 19:22
ali unschooling ne isključuje učenje i iz knjiga.
Znam da ne isključuje učenje iz knjiga, ali ga ne provodi na sustavan način koji sam ja prošla u svom obrazovanju za ovaj posao.
ok, ali ne znači da recimo neki anskulani 20godišnjak koji je u Londonu upisao college
ne može završiti sličan fakultet.
formalno školovanje je novija tvorevina
znanost je stara, prastara...postojala je i puno prije formalnog školovanja
najstariji poznati znanstvenici učili su iz iskustva, promatranjem okoline, proučavanjem starih knjiga (to kad su već postojale knjige) - i da su željeli nešto načiti od nekoga, nisu imali od koga
Pa, vrlo vjerojatno bi mu bilo zanimljivije, ali poanta i jest u tome da ga u školi nitko nije zainteresirao za učenje, za gradivo i za predavanja i da mu je škola bila dosadna obaveza, baš kao i meni. Ja sam bila super odlikašica a čitavo školovanje sam učila za ocjene, a ne iz ljubavi prema znanju. Dakle - da, vjerojatno uvijek ima onih koje ne zanima škola, ali nema baš puno onih koje ne zanima znanje.
Roza, zapravo ne zelim zadirati u tvoju intimu pa te direktno pitati odakle vam ijedno od materijalnih dobara, ali ne znam kako da to izbjegnem bez da pitam.
Jer, nikako mi nije jasno, ako je materijalno tako lose i ako vecina ljudi radi samo da zaradi (a onda samim time i, u vecini slucajeva, osigura najnuzniju egzistenciju u vidu krova nad glavom, hrane i eventualno prijevoza), kako onda trebamo doci do bilo cega?
Gdje zivi obitelj koja ne misli o materijalnom, ne zeli biti dio sustava, ne zeli doprinositi konzumerizmu bilo kakve vrste? U sumi? Sumnjam. Zivi u nastambi, najcesce boljoj od neceg izgradjenog od granja, zar ne? I ta nastamba je na nekakvom zemljistu. U vlasnistvu, ili iznajmljenom. Odakle im novac za to, ako ne rade i ne zele raditi?
Ako je njihovo, netko im je to najvjerojatnije dao, zar ne?
Tamo negdje prije upisa na faks, zivjela sam od maminih prihoda. I skroz sam drugacije gledala na svijet nego sad, kad moram zaraditi za ono sto mi treba. A cak mi nije tesko i povremeno dobijemo skroz ok pomoc od muzeve obitelji, povrh svega. I jos uvijek ne mogu, ni priblizno, reci da ne zelim raditi, jer me to sputava u razvoju [necega], da se kosi s mojim moralnim i ostalim vrijednostima i da zelim da i moje dijete uziva plodove.... pa valjda necijeg rada, onog koji je i meni poklonjen, s obzirom da sama necu raditi.
Inace se slazem s dijelom u kojem mama Ju kaze da se sve svodi na to kakve ti karte dodijel zivot, sudbina, sto god. I onda s tim kartama dolaze i ucitelji. Ali i razne druge zivotne okolnosti. Onda netko krvavo mora raditi za koru kruha i sobu, a netko zivi u poklonjenom, na ovaj ili onaj nacin.
I meni je u skoli cesto bilo dosadno jer sam bila ispred gradiva, pogotovo u osnovnoj. No ipak mi je drago i da me mama nije pustila da preskacem razrede, a i zato sto sam, opcenito, isla u skolu. Uvijek se naslo nesto za raditi, kako kazu i druge cure. A i imala sam uglavnom predobre profesore i u osnovnoj i u srednjoj skoli.
Pa je, i ja sam nešto radila - čitala udžbenike i učila unaprijed. Onda bi mi kasnije bilo još dosadnije.
jezuš mima, ja sam mislila da se ja dosađujem, ovako nezaposlena i još bez djece, al šta si se ti nadosađivala u životu!!
juanita, i ja sam društvenjak koji voli strukturu, ali mislim da je u principu više vole prirodnjaci, ne znam.
edit: da, istina je da jako puno ovisi o profesoru. zbog njega se čak predmeti vole ili mrze.
Posljednje uređivanje od Pinky : 25.05.2011. at 20:18
mene muči isto što i kaae.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom