Homeschooling?

[Zdenka2]

bdw, koja su to intelektualna zanimanja ?

Npr. moje - znanstveničko - ne možeš postati znanstvenik učeći samo kroz svakodnevno iskustvo u svojoj okolini.

Što se tiče strukture, evo jedne društvenjakinje koja je voli.

[mamma Juanita]

Npr. moje - znanstveničko - ne možeš postati znanstvenik učeći samo kroz svakodnevno iskustvo u svojoj okolini.

ali unschooling ne isključuje učenje i iz knjiga.

[puntica]

Npr. moje - znanstveničko - ne možeš postati znanstvenik učeći samo kroz svakodnevno iskustvo u svojoj okolini.

formalno školovanje je novija tvorevina
znanost je stara, prastara...postojala je i puno prije formalnog školovanja

najstariji poznati znanstvenici učili su iz iskustva, promatranjem okoline, proučavanjem starih knjiga (to kad su već postojale knjige) - i da su željeli nešto načiti od nekoga, nisu imali od koga

[Zdenka2]

formalno školovanje je novija tvorevina
znanost je stara, prastara...postojala je i puno prije formalnog školovanja

najstariji poznati znanstvenici učili su iz iskustva, promatranjem okoline, proučavanjem starih knjiga (to kad su već postojale knjige) - i da su željeli nešto načiti od nekoga, nisu imali od koga

Učili su od učitelja i škole su postojale i u starom Sumeru i u Egiptu i u Grčkoj...

U ovoj raspravi nisam apsolutno na strani sustava, iako ga biram kao ipak bolje rješenje za sebe i za svoju djecu. Pokušavam u tom smislu i argumentirati pomoću osobnog iskustva i znanja o obrazovanju koje imam. Djeca mi idu u školu, u niže razrede i imam vrlo konkretno iskustvo sa sustavom i vrlo sam kritična prema njemu. Znam koja su slaba mjesta i uvidjela sam da se to može ispraviti samo nekom vrstom dodatnog "obrazovanja kod kuće". Rješenje da to bude dodatak smatram najboljim za moju djecu i našu situaciju.

Uopće ne sumnjam da bi neka mlada osoba obrazovana kod kuće mogla upisati fakultet i baviti se poslije znanošću, ali mislim da je ipak preduvjet za to da se kuća pretvori u školu, odnosno da ga/je stručni učitelji umjesto u školi poučavaju kod kuće.

Meni je u bilo dosadno u školi u prva četiri razreda, smrtno dosadno. Bilo je 5.0, a dosada do krova. Isto je s mojim sinom koji sad završava 4. razred. Ali, peti razred je za mene bio početak uživanja u školi, uživanja u učenju, druženju sa sebi sličnima, sklapanja prijateljstava koja traju do danas. Bila je to klasična osnovna škola koja mi je pružala dovoljno izazova i spojila me sa sličnom djecom. Mislim da to treba i mom sinu. Mojoj kćeri će, pretpostavljam, u školi uvijek biti više manje dosadno, jer ona ne voli učiti. Ona ima i privatnu učiteljicu, s kojom bolje radi, ostvaruje bolje rezultate, ali joj je u školi ipak manje dosadno, jer tamo ima prijatelje, druženje, odmore i one neke sadržajne stvari koje u školi ipak voli. Mislim da je taj socijalni moment u školi vrlo bitan. To je jako moćna mreža, važna za cijeli život. Uvijek slušam od mojih prijatelja koji su nakon školovanja otišli u inozemstvo da tamo nemaju tu mrežu kontakata i da im to otežava život.

Ima još nešto što nitko ne spominje. Obrazovanje djeteta, a pogotovo više djece kod kuće, zahtijeva rekla bih potpuni angažman roditelja. To znači odustajanje od svoje profesije, bila ona znanost ili obrađivanje zemlje. Ja vidim koliko vremena i snage od mene traži samo ovo dodatno angažiranje oko obrazovanja moje djece, a potpuno preuzimanje tog obrazovanja na sebe bilo da ih ja sve poučavam bilo da angažiram druge, je za mene potpuno nemoguće. To bi značilo da za moj posao ne ostaje vremena, a niti za redovite kućne obaveze.

Također, iskustvo mi pokazuje da roditelj nije ista vrsta autoriteta kao učitelj - roditelj teže može motivirati djecu na učenje. Mojoj kćeri smo našli učiteljicu, upravo zato da bismo mogli ostati roditelji, a ne pretvoriti se u učitelje.

Još jedno, zanimaju me statistike o odraslima obrazovanima kod kuće - dokle je to obrazovanje došlo, kakvim se zanimanjima bave, kakvi su u poslu i što misle o svemu tome.