Homeschooling?

[seni]

ja samo ovako kratko upadam, jer ne stignem vise. a i linkove moram jos pogledati.

dodala bih da je jedan od najvaznijih utjecaja na djecju motivaciju, kao i stav prema ucenju i znanju, onaj roditeljski. i moram reci da je on vrlo cesto negativan. kada se roditelji sami zgrazaju ( a koliko vidim na forumu ih imajako puno), pa sto ce latinski, pa komplicirana matematika, pa kemijske formule, pa nepotrebna znanja i podatci, mene uopce ne cudi kada i njihova djeca imaju taj stav. njihovi senzori su fantasticni i tocno osjecaju sto raoditelji misle, cak ako to i ne kazu.

drago mi je da vidim da na forumu ima dosta onih kojima je skola bila piece of cake, pa su uspijeli da im ne bude jako dosadno i koliko vidim svi ste/smo ispali ok.
bez obzira sto je meni u skoli pocesto bilo dosadno i prelagano, zaista sam voljela skolu i cijelo to razdoblje. i o velikoj vecini profesora mogu reci samo dobro i najbolje.
ponekad se pitam da li na ljubav moje kceri prema skoli i znanju opcenito ima i ponesto utjecaja moj stav, kao i stav mm-a.

jako me cudi tolika negativna energija forumasica prema njihovim skolskim iskustvima, te profesorima (a ja sam sama prilicno kriticna prema obrazovnom susrtavu kakav sad jest) koji cisto statisticki ne mogu biti sve idiot do idiota, kako ih neke forumasice opisuju.

i pitam se ponekad da li su oni koji tvrde da na fakultetu nisu ama bas nista naucili, (sto mi je prilicno sokantna cinjenica) sami odgovorni za to?
sama radim u visokom skolstvu i mogu reci da je najvazniji faktor uspjeha i obrazovanja stav studenta prema studiju.
eto npr. mikka kaze da nije nista naucila na fakultetu, te da je sve ostalo sto joj treba samonaucila.
mikka, ako nije preintimno, mozes li nam reci kakva i koja su to zannja koja si samonaucila, te da li s njima zaradujes za svoj kruh svakodnevni?

osim toga cijelozivotno samoucenje je sastavni dio zivota u kojem svatko od nas uci ovisno o periodu zivota i potrebama u obrazovnim institiucijam, kroz praksu i rad, te kroz samoucenje u slobodnom vremenu. tako je uvijek bilo, nema to nikakve veze sa HS.
to je uvijek kombinacija raznih nacina. i gdje ima volje ima i nacina.

[n.grace]

dodala bih da je jedan od najvaznijih utjecaja na djecju motivaciju, kao i stav prema ucenju i znanju, onaj roditeljski. i moram reci da je on vrlo cesto negativan. kada se roditelji sami zgrazaju ( a koliko vidim na forumu ih imajako puno), pa sto ce latinski, pa komplicirana matematika, pa kemijske formule, pa nepotrebna znanja i podatci, mene uopce ne cudi kada i njihova djeca imaju taj stav. njihovi senzori su fantasticni i tocno osjecaju sto raoditelji misle, cak ako to i ne kazu.

drago mi je da vidim da na forumu ima dosta onih kojima je skola bila piece of cake, pa su uspijeli da im ne bude jako dosadno i koliko vidim svi ste/smo ispali ok.

jako me cudi tolika negativna energija forumasica prema njihovim skolskim iskustvima, te profesorima (a ja sam sama prilicno kriticna prema obrazovnom susrtavu kakav sad jest) koji cisto statisticki ne mogu biti sve idiot do idiota, kako ih neke forumasice opisuju.

Slažem se, i još ću dodati da je vrlo frustrirajuće kad se želje roditelja ne poklapaju s djetetovim. Već sam navela primjer svog muža; da je poslušao svoje roditelje u vezi budućeg zanimanja, bio bi vrlo nezadovoljan.

[krumpiric]

ja samo ovako kratko upadam, jer ne stignem vise. a i linkove moram jos pogledati.

dodala bih da je jedan od najvaznijih utjecaja na djecju motivaciju, kao i stav prema ucenju i znanju, onaj roditeljski. i moram reci da je on vrlo cesto negativan. kada se roditelji sami zgrazaju ( a koliko vidim na forumu ih imajako puno), pa sto ce latinski, pa komplicirana matematika, pa kemijske formule, pa nepotrebna znanja i podatci, mene uopce ne cudi kada i njihova djeca imaju taj stav. njihovi senzori su fantasticni i tocno osjecaju sto raoditelji misle, cak ako to i ne kazu.

drago mi je da vidim da na forumu ima dosta onih kojima je skola bila piece of cake, pa su uspijeli da im ne bude jako dosadno i koliko vidim svi ste/smo ispali ok.
bez obzira sto je meni u skoli pocesto bilo dosadno i prelagano, zaista sam voljela skolu i cijelo to razdoblje. i o velikoj vecini profesora mogu reci samo dobro i najbolje.
ponekad se pitam da li na ljubav moje kceri prema skoli i znanju opcenito ima i ponesto utjecaja moj stav, kao i stav mm-a.

jako me cudi tolika negativna energija forumasica prema njihovim skolskim iskustvima, te profesorima (a ja sam sama prilicno kriticna prema obrazovnom susrtavu kakav sad jest) koji cisto statisticki ne mogu biti sve idiot do idiota, kako ih neke forumasice opisuju.

i pitam se ponekad da li su oni koji tvrde da na fakultetu nisu ama bas nista naucili, (sto mi je prilicno sokantna cinjenica) sami odgovorni za to?
sama radim u visokom skolstvu i mogu reci da je najvazniji faktor uspjeha i obrazovanja stav studenta prema studiju.
eto npr. mikka kaze da nije nista naucila na fakultetu, te da je sve ostalo sto joj treba samonaucila.
mikka, ako nije preintimno, mozes li nam reci kakva i koja su to zannja koja si samonaucila, te da li s njima zaradujes za svoj kruh svakodnevni?

osim toga cijelozivotno samoucenje je sastavni dio zivota u kojem svatko od nas uci ovisno o periodu zivota i potrebama u obrazovnim institiucijam, kroz praksu i rad, te kroz samoucenje u slobodnom vremenu. tako je uvijek bilo, nema to nikakve veze sa HS.
to je uvijek kombinacija raznih nacina. i gdje ima volje ima i nacina.

bravo.

[n.grace]

I onda zamišljam - da su ga roditelji houmskulali, sasvim je sigurno što bi oni smatrali suvišnim, upravo ono što je njihovog sina najviše zanimalo. I zato se slažem s krumpirić - ni ja ne razumijem toliko samopouzdanje u tako osjetljivom području kakvo je obrazovanje.

[jennifer_gentle]

Čini mi se da zagovornici hs-a stalno uzimaju primjere obrazovanja iz matematike i ostalih predmeta prvih razreda osnovne škole, a
da se ovi drugi referiraju na nešto zahtjevnija znanja i područja. Da, elementarnu aritmetiku djeca mogu naučiti dijeljenjem bombona ili
sokratovkskom metodom u autobusu. Ali neka zahtjevnija znanja se ne mogu prenijeti samo kroz igru, aktivnosti, posjete muzejima, praksu.
Za neke stvari jednostavno treba sjesti i dobro zagrijati stolac. I onda to na ovakvom topicu zvuči nazadno.

[n.grace]

Čini mi se da zagovornici hs-a stalno uzimaju primjere obrazovanja iz matematike i ostalih predmeta prvih razreda osnovne škole, a
da se ovi drugi referiraju na nešto zahtjevnija znanja i područja. Da, elementarnu aritmetiku djeca mogu naučiti dijeljenjem bombona ili
sokratovkskom metodom u autobusu. Ali neka zahtjevnija znanja se ne mogu prenijeti samo kroz igru, aktivnosti, posjete muzejima, praksu.
Za neke stvari jednostavno treba sjesti i dobro zagrijati stolac. I onda to na ovakvom topicu zvuči nazadno.

Slažem se.

[Saradadevii]

Čini mi se da zagovornici hs-a stalno uzimaju primjere obrazovanja iz matematike i ostalih predmeta prvih razreda osnovne škole, a
da se ovi drugi referiraju na nešto zahtjevnija znanja i područja. Da, elementarnu aritmetiku djeca mogu naučiti dijeljenjem bombona ili
sokratovkskom metodom u autobusu. Ali neka zahtjevnija znanja se ne mogu prenijeti samo kroz igru, aktivnosti, posjete muzejima, praksu.
Za neke stvari jednostavno treba sjesti i dobro zagrijati stolac. I onda to na ovakvom topicu zvuči nazadno.

Primjer je bio samo ilustracija za motivaciju, ne i za to kako se na nju treba odgovoriti.

Svako znanje moze biti vrlo zahtjevno za usvojiti, ako ne postoji interes za njega, samopouzdanje, ako postoji otpor ili osjecaj neadekvatnosti ili izoliranost iz konteksta onoga sto se vec zna.
Tada ni grijanje stolice puno ne pomaze.

Velika predrasuda o obrazovanju bez skole, koja je prepreka u razumijevanju o tome kako se ucenje dogadja bez skole, je pretpostavka da netko, u ulozi ucitelja, treba nesto (propisano gradivo) pouciti kroz direktnu poduku.

I da je dijete u tom slucaju samo sa tom drugom osobom koja preuzima ulogu ucitelja, a izolirano od druge djece svoje dobi.

Cini mi se da se oko ovoga vrti vecina argumenata protiv OKK

[jennifer_gentle]

Što se tiče izvanjske i unutarnje motivacije, ne mislim da je ova unutarnja striktno vezana za hs. Vjerojatno hs-ana djeca imaju viši stupanj internalizirane motivacije, ali to pripisujem uvjetima rada,
individualiziranom i osobnom pristupu. Također mi nije nezamislivo da hs-ana djeca imaju i izvanjsku motivaciju, tj. da neka znanja ne žele usvojiti iz vlastitih interesa, nego recimo kako bi zadovoljili roditelje.
Isto tako mislim da se često događa da školska djeca internaliziraju motivaciju koja im je ispočetka vanjska. Ono što želim reći da pitanje motivacije nije striktno pitanje hs-a i škole, i da bi se puno toga moglo napraviti po tom pitanju i u okviru škole.

[seni]

Što se tiče izvanjske i unutarnje motivacije, ne mislim da je ova unutarnja striktno vezana za hs. Vjerojatno hs-ana djeca imaju viši stupanj internalizirane motivacije, ali to pripisujem uvjetima rada,
individualiziranom i osobnom pristupu. Također mi nije nezamislivo da hs-ana djeca imaju i izvanjsku motivaciju, tj. da neka znanja ne žele usvojiti iz vlastitih interesa, nego recimo kako bi zadovoljili roditelje.
Isto tako mislim da se često događa da školska djeca internaliziraju motivaciju koja im je ispočetka vanjska. Ono što želim reći da pitanje motivacije nije striktno pitanje hs-a i škole, i da bi se puno toga moglo napraviti po tom pitanju i u okviru škole.

da se nadovezem na jennifer:
djeca jako puno toga rade da bi zadovoljili roditelje i odrasle osobe koji su im pozitivan autoritet (autoritet u pozitivnom smilu i na nacin vodenja - juul to dobro objasnjava). u to sam duboko uvjerena i to tvrde mnogi djecji psiholozi ukljucujuci juula.

i to je dobro da je tako. to je nacin kako djeca rastu i zriju. to je nacin na koji mi djecu odgajamo, tim sto jesmo i tim sto se stalno razvijamo kao osobe.

jasno je da motivacija za odredene interese dolazi ili bi treba ladoci iz djetetove unutrasnjosti, naravo da se i na to moze utjecati, davanjem uvida u interesantna podrucja i kod kuce i u skoli i u blizoj i daljnjoj okolini.
medutim strukturiranost tog interesa, uklapanje u strukture koje nude odredenu metodologiji i strukturiranost koja obrazovanju i znanju daje potreban okvir, skelet, koji je nuzan da bi dobio sirinu, uvid..itd, dolazi od odraslih.

dakle djeca to iz pocetka kada su mala (kao i mnogo toga, od jedenja vilicom, do ponasnja za stolom, na igralistu s drugom djecom) rade zbog roditelja koje vole i zele im ugoditi, te zbog uciteljica kao pozitivnih autoritete (tako bi barem trebalo biti)
u tome nema nista lose, dapace mislim da je to nuzno.
sa sazrijevanjem djecije licnosti, razvojem sposobnosti reflektiranja djeca, razumiju potrebu strukturiranosti, sljeda, povezanosti, itd... te i u tom podrucju dobivaju unutarnju motivaciju.

[miniminia]

Vezano uz stvari kojih ste se sada dotakle.
Prednost razreda nad HS , uz ne nužno idelanog učitelja, ali sposobnog da motivira učenike je i sama činjenica grupe učenika, dvadesetak malih pametnih mozgova koji misle. Obrađuje se tema, i onda započinje uvod, učenici se pitanjima uključuju. I onda jedan odgovor upali lampicu kod drugog. Neprocjenjivo

[rosa]

Vezano uz stvari kojih ste se sada dotakle.
Prednost razreda nad HS , uz ne nužno idelanog učitelja, ali sposobnog da motivira učenike je i sama činjenica grupe učenika, dvadesetak malih pametnih mozgova koji misle. Obrađuje se tema, i onda započinje uvod, učenici se pitanjima uključuju. I onda jedan odgovor upali lampicu kod drugog. Neprocjenjivo

Slažem se, no bilo bi idealno da je malih glavica 15-20,a ne 30...
Moj ravnatelj je dobio naputak s vrha da maksimalno smanji broj razrednih odjeljenja ( u svrhu "racionalizacije",jasno )...tako da imamo nekoliko razreda po 38 učenika...e to je koma.

[sis]

Žao mi je što opet moram Rozi postavit pitanje, ali mi zaista nije jasno kako roditelj-učitelj može obrazovati dijete do kraja srednjoškolskog obrazovanja i pri tom određivati sadržaj, a nije svladao poželjno (ili kako ćemo ga već nazvati) gradivo.

I slažem se da je zabrinjavajuća činjenica da nekiu akademski građani ništa korisno nisu naučili tijekom studija (kako je to već lijepo seni komentirala).

[sirius]

Žao mi je što opet moram Rozi postavit pitanje, ali mi zaista nije jasno kako roditelj-učitelj može obrazovati dijete do kraja srednjoškolskog obrazovanja i pri tom određivati sadržaj, a nije svladao poželjno (ili kako ćemo ga već nazvati) gradivo.

I slažem se da je zabrinjavajuća činjenica da nekiu akademski građani ništa korisno nisu naučili tijekom studija (kako je to već lijepo seni komentirala).

Mislim da uopće nema potrebe postavljati bilo kojem odgovornom roditelju takvo pitanje. Ja nekako smatram da roditelji koji obrazuju kod kuće odlučuju to na nekoj godišnjoj razini (a ne za dijte u dobi od jedne godine što će raditi i kako do fakulteta), pa ako vide da bi sustav bio bolji za njihovo dijete iz bilo kojeg razloga, tada bi ga ubacili u sustav.

Mislim, meni je to isto kako da me se pita kako sam svojoj djeci isplanirala život, školovanje i edukaciju do 20 godine.

[sis]

.

[sis]

Zdenka

[rosa]

x na Zdenku

[sis]

Mislim, i ja zam dijete naučit slova, zbrajanje i oduzimanje. Ali usprkos činjenici da sam svojevremeno rješavala integrale u podne i u ponoć, ne bih se baš usudila nekoga to učiti...pa bih možda odlučila da je to i tako suvišno.

[RozaGroza]

Mislim, i ja zam dijete naučit slova, zbrajanje i oduzimanje. Ali usprkos činjenici da sam svojevremeno rješavala integrale u podne i u ponoć, ne bih se baš usudila nekoga to učiti...pa bih možda odlučila da je to i tako suvišno.

Ok ako izuzmemo činjenicu da je moj tata matematičar i maltretirao me je sa vježbanjem matematike dok nisam upisala faks na kojem je matematika apsolutno nevažna, što meni u mom svakodnevnom životu vrijedi to jel znam višu matematiku ili ne? Vrijedno bi mi bilo jedino da imam zanimanje koje je vezano uz matematiku, ali pošto nemam, viša matematika mi je eto bila totalno nepotrebna muka, i danas mi je primjenjena jednostavna matematika sasvim dovoljna da funkcioniram u društvu i u poslu. A za must krave da i ne govorim.

[seni]

Ok ako izuzmemo činjenicu da je moj tata matematičar i maltretirao me je sa vježbanjem matematike dok nisam upisala faks na kojem je matematika apsolutno nevažna, što meni u mom svakodnevnom životu vrijedi to jel znam višu matematiku ili ne? Vrijedno bi mi bilo jedino da imam zanimanje koje je vezano uz matematiku, ali pošto nemam, viša matematika mi je eto bila totalno nepotrebna muka, i danas mi je primjenjena jednostavna matematika sasvim dovoljna da funkcioniram u društvu i u poslu. A za must krave da i ne govorim.

matematika nije tu da bismo na placu zbrojili sto smo kupili, niti da bi placali racune. to se da i bez skole nauciti.
matematika je umjetnost logicnog razmisljnja i upravo razvoju tog razmisljanja sluzi izmedu ostalog matematika u skoli!!!

skola nije tu da nas pripremi za zanimanje s koji cemo zaradivati za zivot (mada naravno sluzi i tome), ona je tu da nam pomaogne da se razvijemo u inteligentne, obrazovane, sposobne i kricki razmisljajuce gradane koji su sposobni zivjeti i unaprijedivati demokratsko drustvo u kojem zive.

[sis]

Možda nisam navela najsretniji primjer, ali zar zaista misliš da djeca trebaju učiti samo ono što će izravno koristiti? I kako znaš da što će im u životu trebati, a što ne?
Osim toga, korist od učenja matematike je puno šira od rješavanja pojedinih zadataka za ocjenu.

[Ifigenija]

Moja će djeca ići u škole, ali ovo sa civilizacijskim tekovinama mislim da se promijenilo. Ja ih neću u školu zbog civilizacijskih tekovina, nego zato jer je kod nas to tako, i škole su dobre. Volim školu. Škola je spasila stvar u trenu kad je bilo stani-pani da se opismeni narod i da se stvori kvalificirana radna snaga i prosvijetli narod koji je vjerovao u vještice i uroke (makar u mainstream medijima to i danas živi, zarađuje i nikoga to ne uznemiruje); moj dida je bio učitelj (rođen je bio 1901.), i hodao je ljudima po kućama da vidi jel daju djeci da uče, kako žive, jel znaju prati ruke, jel koriste sapun, jel znaju s djecom, stokom, jel se pravilno hrane, donosio im je novine da imaju nešto pismenoga doma... - njegov doseg bio je puno, puno više i značajnije od abecede i periodnog sutava elemenata u učionici. I respekt koji imam za školu i učitelje ide do neba i nazad. U međuvremenu pismenost je opće dobro, nemreš imam iPhone ako si nepismen, dakle SVATKO će naučiti pisati i čitati da je ne znam gdje i kakav; uostalom, da bi uopće pročitao jel marmelada il pekmez isto moraš znat čitat, dakle naša kultura je pismena kultura i to se upija od malih nogu. Koji je sad povijesni trenutak? Imamo visokopismenu kulturu, informatiziranu, globalnu, imamo niz visokospecijaliziranih poslova, projektni rad; više nego ikad prije ljudima su nužne sofisticirane i socijalne vještine i samosvijest - jer više nema okvira koji drži ljude - sve je otvoreno, i ništa nije stalno, korporacijska kultura je kakva jest i da li je starinska škola primjerena? Ne znam. Possibly maybe. I korak dalje od toga - tekovina općeg školovanja i ideje POSTIGNUĆA na radnom mjestu mislim da je malo dotukla ideju obitelji, a osobito održive obitelji, dakle one od četvero djece na dalje (koja mogu održati pozitivan natalitet i osigurati mirovine i socijalu i ekonomsku stabilnost zemlje). Mene više ne brine ideja hoće li mi dijete čitati, pisati, računati integrale ili vladati naprednim inženjerskim vještinama (moje šestogodišnje dijete koje trenutno opet ne ide u vrtić je složilo funkcionalan detektor materijala od smeća koje je našao po kući...,kraj matere profesorice književnosti koja ne razumije ništa inžinjerski osim promijeniti žarulju i uključiti usb), ali me brine društveni kontekst koji s jedne strane druka ka karijeri, a obitelj ćemo kasnije, a s druge strane na konzumaciju seksa, droge, zabave bez kraja i konca. Mene brinu vrednote kako društvenog konteksta, tako i škole same. Kad razgolimo stvar do kraja ja sam sigurna da većina homeschoolera homeschoola iz uvjerenja da će lako sa znanosti i matematikom (hej ljudi, pa zar stvarno u matematici vidite bauk -ja sam kažem prof. književnosti, pa umem da integriram ako je baš nužno - a i podsjetim se na Internetu), ali da neće tako lako provesti dijete kroz meandre tog ludila i osigurati da većinu vremena gleda jasno svoje životne priritete. Odškolovati se za posao za koji si sposoban, i koji je za tebe financijski dovoljno lukrativan, sabrati se u glavi, spoznati tko si što si i kamo ideš i naći partnera s kojim ćeš rodit tih x djece, i odgojit ih za normalne ljude. Osobno i dalje držim da je većina ljudi normalna, i da se da provuć dijete kroz sustav zdravo i normalno, ali da ima problema - ima. I vjerujem da neka mater u tamo nekoj zemlji, možda i ovdje, neko vrijeme strpljivo razgovara s djetetom na ovaj način.... - Ne sine, nije u redu slikati spolne organe i slati ih drugima na mobitel. - Ne, sine, nisi najgori jer si sa 13 godina još uvijek djevac. - Zlato, nije u redu puštiti kad imaš 9 godina, osobito ne drogu. - Koka, znam da su vam rekli da je gej okej, ali ne, nemoj se zaljubiti u prijatelja, malo ipak više gledaj cure, ma što ti rekli. - Da, znam da ti kolege imaju iPhone, džeparac od 150 kn dnevno, i da putuju na Maldive, ali mi ne možemo, i nismo zato "golje". - Znam da xy tata dođe pa prebije nastavnika jer je dala jedinicu njezinom sinu, ali tvoj tata neće doći prebiti xy zbog jedinice, moraš ispraviti ocjenu. Možeš reći da je papčina, ali mi ne tučemo ljude. .... a onda kaže - okej, sad više ne ideš u školu, nego si doma, družiš se sa tim i tim ljudima, i za tebe ni BB ni gole cice ni porn chat na zajedničkom učenju s drugom djecom ne postoji. Mogu razumjeti. I zato mislim da je HS pravo svakog čovjeka. Da ne izloži dijete ideološkom sklopu koji mu se ne sviđa, odnosno da obrazuje dijete tako da je zadovoljan njegovom perspektivom. Opet je sve do roditelja. Netko će poslat dijete u školu, još ga doma podučit. Najveći je problem onaj koji neće učit ni brinut za dijete ni u školi ni doma... ali zato nam i je potreban snažan školski sustav.

[vertex]

Ja se ne slažem sasvim s ovim Zdenkinim o motivaciji. U grubim crtama da, međutim, dosta mi je pogledati razliku kod A. prve četiri godine, kod uzvrsne učiteljice i sada u petom razredu. Motivacija u nekim predmetima je osjetno, osjetno! išla nizbrdo. On je i dalje generalno sposobno dijete željno znanja, ali neki predmeti mu lagano postaju ne baš dragi jer se na tim satovima osjeća ne baš dobro. Ne kažem da će ga to trajno obilježiti i da mu je interes za ta područja ubijen zauvijek, ali razlika je primjetna - uči ih manje i površnije.

[seni]

Ja se ne slažem sasvim s ovim Zdenkinim o motivaciji. U grubim crtama da, međutim, dosta mi je pogledati razliku kod A. prve četiri godine, kod uzvrsne učiteljice i sada u petom razredu. Motivacija u nekim predmetima je osjetno, osjetno! išla nizbrdo. On je i dalje generalno sposobno dijete željno znanja, ali neki predmeti mu lagano postaju ne baš dragi jer se na tim satovima osjeća ne baš dobro. Ne kažem da će ga to trajno obilježiti i da mu je interes za ta područja ubijen zauvijek, ali razlika je primjetna - uči ih manje i površnije.

vertex, to je nazalost jedna od boljki sistema, kojeg bi trebalo mijenjati.
ja se slazem sa svima koji se zalazu za to da se sadasnju obrazovni sustav treba korjenito mijenjati i poboljsati, nemam ni nista protiv kontroliranog HS-a.
ali naprosto ne mislim da je HS rijesenje svih problema, niti mislim da ce na nacin kako se sad provodi postati standard.

o samoj metodologiji HS-a ne znam dovoljno, da bih mogla usporedivati dvije metodologije.

sto se tice usporedbe znanja i obrazovanosti djece skolovane u skolskom sustavu razlicitih tipova sa djecom skolovanom HS-om nemam statisticke podatke, ali moj je osjecaj da u prosjeku djeca skolovana HS_om nisu bolje obrazovana nego druga djeca skolovana u sustavu. znam da zvuci paradoksalno, ali tako mi se cini.

vec sam negdje prije pisala o istrazivanju u njemackoj koje je trajalo 25 godina s ciljem usporedebe znanja djece skolovane u klasicnom sustavu i djece skolovane u tkz. "alternativnim" skolama tipa montessori, waldorf i slicno.
istrazivaci su ocekivali rezultat u korist klasiscnog sustava.
rezultat je bio da su djeca bila podjednako dobro/lose educirana.
zanimljivo, zar ne?

djeca iz alternativnim modela nisu bila losije, ali ni bolje obrazovana, mada bi se meni cinilo da bilo za ocekivati rezultat u korist tog individualnijeg koncepta alternative.

danas mi se cini da je to zato, jer je covjek cudesno prilagodljiv i zeli izvuci optimalno ili najbolje u svakoj zivotnoj situaciji.

osim toga razni modeli imaju i prednosti i mane. ja sam razmisljala o modelu montessori sa zajdnickim razredom od 1-4. medutim kada model koji je predstavljen na webu i kao takav zvuci super, pocnes istrazivati u praksi, npr. u razgovoru s roditeljima i djecom iz te skole, te sa nastavnicima, onda se papir malo relativira. pa ti postaje jasno da je taj model barem u praksi te skole prilagoden djeci koja sporije usvajaju, a da se individualizacija za one brze nalazi samo na papiru, a ne u praksi.

moja dobra prijateljica koja je sam zavrsila waldorfsku skolu, polagala externu maturu prije faksa i njena mama koja predaje u waldorfskoj skoli su meni objasnjavali da taj tip skole (barem onakvo provodenje kakavo je ovdje u dvije wald. skole koje bi mogle doci u obzir) nije za moju curu, jer da njene izrazene kognitivne sposobnosti, matematicki potencijal i jos neke katrakteristike, bi bile i svjesno i nesvjesno potiskivane u korist nekih drugih sposobnosti.
i srednje dijete prijateljice koje je i karakterom i kognitivnim sposobnostima slicno mojoj curi ide u vrlo slican tip skole (klasicne) kao i moje dijete. sa slicnim uspjehom i ljubavlju prema skoli.
njen prvi sin je isao u montessori razred 1-4. odnosno jos je jednu godinu produzio.

time hocu reci da stvari nisu crno bijele, da su djeca razlicita i prilicno prilagodljiva, te da bi jedna raznolikost pristupa i metoda sigurno bila dobrodosla.

u tom kontekst mislim da obrazovanje HS-om u prosjeku gledano nije nuzno bolje obrazovanje. (stvarno bi me zanimalo da li uopce postoje neka istrazivanja na tu temu)

drugi par cipela je to da ono u svom kontroliranom obliku (meni je nekontolirani oblik prilicno diskutabilan) nije dozvoljeno u hrvatskoj. bilo bi mi drago da jest. ali pretpostavljam da ce uskoro i biti.

[sis]

Dosta forumašica živi u inozemstvu. Jako bi me zanimalo njihovo viđenje školstva u zemljema u kojima žive u usporedbi s hrvatskim. Koliko sustav uopće drži do širine obrazovanja? Teži li obrazovni sustav isključivo proizvodnji za tržište radne snage ili ipak nije postavljen tako usko?
Imala sam prilike boraviti na inozemnim sveučilištima pa sam uočila da prosječan student fakulteta na kojem sam studirala ostavlja nevjerojatan dojam svojim širokim znanjem. A onda zapinje na rješavanju nekih konkretnih problema, koji su zapravo vrlo jednostavni.
Već je netko spominjao učenike koji su tijekom školovanja išli na razmjenu u inozemstvo gdje su mahom postizali izvrsne rezultate. Mene to navodi na zaključak da bismo trebali djelovati u smjeru osuvremenjivanja metoda poučavanja i sadržaja (iako se to unutar sustava radi, ali sporo), a u skladu krilaticom 'live and let live' neka HS-a onima koji imaju mogućnosti i smatraju da mogu. Ja sam od onih "znam da ništa ne znam". I HS-am svoje vrtićko dijete jer ono tako traži...ali ipak mislim da će mu sutra škola dobro doći.

[Kaae]

Dosta forumašica živi u inozemstvu. Jako bi me zanimalo njihovo viđenje školstva u zemljema u kojima žive u usporedbi s hrvatskim. Koliko sustav uopće drži do širine obrazovanja? Teži li obrazovni sustav isključivo proizvodnji za tržište radne snage ili ipak nije postavljen tako usko?

Nemam direktnih iskustava s osnovnoskolskom i srednjoskolskom djecom, samo posrednih. Nizi razredi osnovne skole su produzeni vrtic. Ne uci se gotovo nista, vec nekakve tete cuvaju djecu i usput mozda malo nauce citati i pisati.

Srednja skola je neusporediva s nasom i u nasoj obitelji, kad i ako bude djece, zapravo razmatramo mogucnost skolovanja u Hrvatskoj, ili nekoj trecoj zemlji. Ovdje... samo ako moramo (no dobro, vjerojatno cemo morati). I to su rijeci mojeg muza, koji je svakako prosao cijeli sustav americkog obrazovanja i to mu se nikako ne svidja, sve tamo negdje do fakulteta. Ono sto on zna, to iz (srednje) skole doslo nije, vec je igrom slucaja i stjecajem okolnosti samonaucio. Nije homeschoolan, niti je imao privatne poduke bilo kakve vrste. Samo vrlo specificnu zivotnu situaciju. I sad uci/zna vise od drugog prosjecnog covjeka (Amerikanca, u prvom redu) jer mu je to bitno i subjektivno i objektivno, s obzirom da znanjem 'mora' nadomjestiti neke druge nedostatke.

U usporedbi izmedju mojeg brata, odlicnog ucenika treceg razreda MIOC-a i muzeve sestricne, odlicne ucenice cetvrtog razreda privatne (vjerske) srednje skole ovdje u Mankatu... tesko je uopce bilo sto usporediti i ostati politicki korektan. Moj je brat morao odustati od natjecateljskog plivanja jer mu je bilo bitno stici napraviti sve sto skola od njega ocekuje, a pritom dobiti i odlicne ocjene (nitko ga na to nije tjerao). Obozava skolu, nista mu nije tesko, predavao je ove godine dva puta na fakultetu. Spomenuta cura obozava skolu, radi vise nego sto skola trazi od nje, a uz skolu se bavi natjecateljskom gimnastikom, radi kao mic bejvoc na bazenu, izlazi i sto sve ne. Evidentno joj je lakse, no... moj brat joj pomaze oko radova, seminara, eseja i jednostavnih pitanja/priprema koje je morala odraditi za faks. Ono, to se nekako preskocilo u redovnom obrazovanju. Hoce li joj to trebati kasnije? A tko zna, sve ovisi o tome sto ce, zapravo, odabrati do kraja skolovanja. Onako iskreno? Mi ocekujemo da ce ostati trudna i udati se unutar sljedecih par godina. :malobezobrazna:

S fakultetom imam osobnog iskustva, studiram i dodiplomski i postdiplomski u isto vrijeme, a mogu i usporediti s nasim visokim skolstvom jer sam zavrsila i nas faks. Bolje, zbog vise prakticnog iskustva. Ovdje je praksa obavezan dio svakog studija, kako ona na faksu, tako i rad u firmi koja se bavi onime sto studiras. Knjige mi se ne svidjaju. S ovoliko godina (pa cak i 18, za one predmete koje sam morala slusati s uvodnih godina) ne mogu vise ozbiljno shvacati - slikovnice. Bezbroj slika i boja mi ne pomaze u ucenju ni najmanje, iako sam poprilicno vizualan tip. (Da ne pricam o tome koliko su skupe i kako se ne mogu posuditi u knjiznici. Ako kopiram.... odo u rest, jel, da malo, ali ne previse karikiram.) Sastav studenata na predmetima s nizih godina je.. boli glava. Na jednom od uvodnih ekonomskih predmeta, zapeli smo na - razlomcima. Ne na kvadratnim jednadzbama i ne znam ni ja cemu, koje su sadrzavale razlomke, vec na 1/2+3/5+ tipu zadatka. Ili na koordinatnom sustavu, jer nam je i on trebao za rjesavanje problema iz ekonomije. Nisu znali nabrojati niti neke vece aviokompanije u Americi, da ne pricam nepoznavanje zemljopisa ili bilo kakve opce kulture. Profesora ima i ovakvih i onakvih, bas kao kod nas. Neki znaju prenijeti znanje, neki nemaju pojma o metodici.

Treba li sve to skupa nekome u zivotu? Pa, kako kome. Ja bih upala u rupu i pokrila se usima da sa 33 godine ne znam zbrojiti dva razlomka. S 16 ili 18, takodjer sam to morala znati i drago mi je da jesam. Hoce li ova Americka djeca biti uspjesni ljudi? Vjerojatno ce poveci broj imati dosta za svakodnevni zivot po americkim standardima (sto bi za nas znacilo, prema mojem iskustvu, puno i previse). Neki ce biti jako bogati i uspjesni. Neki ce biti fah idioti, neki, naravno, nece. Djelomicno ovisi o covjeku i njegovoj pozadini, djelomicno o skolstvu i opcenitim prilikama.

Kad i ako mogu birati, glasam za nase, iako u isto vrijeme mislim da nasem treba unaprijedjene u raznim smjerovima. To je sto se osnovnog i srednjoskolskog sustava tice.

Fakultet je bolji ovdje, utoliko sto ima vise novca i onako, bolja je tehnologija (sto opet ima veze s novcem).

[Saradadevii]

Škole i obrazovanje su civilizacijsko postignuće

Obavezna skola s drzavnim propisanim programom je relativno nova stvar u povijesti civilizacija i kako neki autori ukazuju (Ken Robinson, Gatto), nastala je zbog potrebe jednog odredjenog ekonomskog modela, standardizirane industrijske proizvodnje.

Obrazovanje je postojalo i prije takvih skola, postoji i bez skola i postoji nakon zavrsenih skola i temelji se na inherentnom potencijalu ljudskoga uma da se siri, da se zeli siriti i da spoznaje i mijenja svijet oko sebe.

Ken Robinsonovo predavanje o potrebi mijenjanja edukacijske paradigme , koja pociva na ovom prvom (standardizirana industrijska proizvodnja) je vrlo zanimljiva food for thought.

[Saradadevii]

I nikako se ne slazem s time da se unutarnja motivacija radja s djetetom.
Mislim da svako dijete rodjenjem ima unutarnju motivaciju da uci i da se ta motivacija moze odrzavati, povecavati ili smanjivati i da obavezno skolovanje s propisanim kurikulumom i ocjenjivanjem, u vecini slucajeva tu motivaciju narusava.

[miniminia]

I nikako se ne slazem s time da se unutarnja motivacija radja s djetetom.
Mislim da svako dijete rodjenjem ima unutarnju motivaciju da uci i da se ta motivacija moze odrzavati, povecavati ili smanjivati i da obavezno skolovanje s propisanim kurikulumom i ocjenjivanjem, u vecini slucajeva tu motivaciju narusava.

Intrizična motivacija proizlazi iznutra. Talentiranost ne može nitko stvoriti.
Ovo što ti govoriš je vanjska motivacija. Možeš ti kao roditelj, škola, odnosno učitelj, društvo, televizija, država i zakoni, vizija dobrog života biti vanjski poticatelji motivacije... Loši ili dobri...
Naravno, svi imamo radoznalost. Pobuditi nju je cilj svakog obrazovanja

[Saradadevii]

Intrizična motivacija proizlazi iznutra. Talentiranost ne može nitko stvoriti.
Ovo što ti govoriš je vanjska motivacija. Možeš ti kao roditelj, škola, odnosno učitelj, društvo, televizija, država i zakoni, vizija dobrog života biti vanjski poticatelji motivacije... Loši ili dobri...
Naravno, svi imamo radoznalost. Pobuditi nju je cilj svakog obrazovanja

Talentiranost nije isto sto i motivacija koja dolazi iznutra. Niti je to isto sto i radoznalost
Vjerojatno onda pricamo o razlicitim stvarima.

[Saradadevii]

dakle djeca to iz pocetka kada su mala (kao i mnogo toga, od jedenja vilicom,
do ponasnja za stolom, na igralistu s drugom djecom) rade zbog roditelja koje
vole i zele im ugoditi

seni, rade i zbog toga sto im je u biloskom programu da uce, a uce od onih kojima su okruzeni. Ako roditelji ne jedu vilicom, i djeca ce prstima. U nekoj kulturi to ce biti standard, u nekoj drugoj neodgojenost.
To sto djeca vole ugoditi onima koje vole (uostalom, kao i odrasli), ne znaci da nemaju unutarnju motivaciju koja bi ih potaknula da uce (ukljucujuci i to kako jesti)

[Zdenka2]

Intrizična motivacija proizlazi iznutra. Talentiranost ne može nitko stvoriti.
Ovo što ti govoriš je vanjska motivacija. Možeš ti kao roditelj, škola, odnosno učitelj, društvo, televizija, država i zakoni, vizija dobrog života biti vanjski poticatelji motivacije... Loši ili dobri...
Naravno, svi imamo radoznalost. Pobuditi nju je cilj svakog obrazovanja.

Upravo tako.

[Zdenka2]

Obavezna skola s drzavnim propisanim programom je relativno nova stvar u povijesti civilizacija i kako neki autori ukazuju (Ken Robinson, Gatto), nastala je zbog potrebe jednog odredjenog ekonomskog modela, standardizirane industrijske proizvodnje.

Obrazovanje je postojalo i prije takvih skola, postoji i bez skola i postoji nakon zavrsenih skola i temelji se na inherentnom potencijalu ljudskoga uma da se siri, da se zeli siriti i da spoznaje i mijenja svijet oko sebe.

Ken Robinsonovo predavanje o potrebi mijenjanja edukacijske paradigme , koja pociva na ovom prvom (standardizirana industrijska proizvodnja) je vrlo zanimljiva food for thought.

Da, prije nego što je škola postala dostupna svima, bila je dostupna samo privilegiranima, tj. muškima i bogatima. Ostala djeca su sa oko sedam godina ulazila u svijet rada. O programu i njegovim funkcijama mogla bih se djelomično složiti s tobom, o tome se ima puno za reći. U okviru diskusije, pitanje programa je važno utoliko ukoliko ga djeca obrazovana kod kuće moraju ili ne moraju slijediti.

O unutarnjoj motivaciji znam ono što osjećam i vidim - ja sam je uvijek imala, što ne znači da nije bilo utjecaja vanjske motivacije, o kakvima piše vertex. Ima i tu uspona i padova. Ali mene je unutarnja motivacija uvijek dizala i gurala da učim i radim još i još i to i sad osjećam. To je jedan unutarnji poriv za učenjem i radom koji imaš ili nemaš. Ako nemaš, ne znači da je sve izgubljeno, jer onda treba pojačati utjecaj vanjske motivacije, kao što ja radim sa svojom kćeri. Moguće je, ja se tome i nadam, da će se i kod nje taj unutarnji poriv probuditi, ali nije to isto što sam kod sebe osjećala otkad znam za sebe, a to prepoznajem i kod svog sina.

[Saradadevii]

Da, prije nego što je škola postala dostupna svima, bila je dostupna samo privilegiranima, tj. muškima i bogatima. Ostala djeca su sa oko sedam godina ulazila u svijet rada. O programu i njegovim funkcijama mogla bih se djelomično složiti s tobom, o tome se ima puno za reći. U okviru diskusije, pitanje programa je važno utoliko ukoliko ga djeca obrazovana kod kuće moraju ili ne moraju slijediti.
.

Ja bih zato rekla da je decentraliziranost znanja i informacija civilizacijsko postignuce, ne skola.

[seni]

Ja bih zato rekla da je decentraliziranost znanja i informacija civilizacijsko postignuce, ne skola.

obavezno skolovanje je dovelo do decentraliziranosti znanja i informacija.
marija terezija je uvela obavezno skolovanje u habsburskoj monarhiji prije industrijske revolucije. naravno da je uloga in.rev. bila vazna.
ali zasto bi to bilo lose? to su takozvane win-win situacije koje dugorocno donose dobrobit svima.

ako je svaki sustav tako stetan, zasto se onda u doba bez obaveznog skolovanja desavalo tako rijeto ,da se netko iz neprivilegirane klase vine do visina visokoobrazovane jedinke. ako je unutarnja motivacija i znatizelja sve, a sustav sluzi samo tome da je ubije?

da li bi gauss postao "the gauss" da ga njegov ucoitelj matematike nije poslao na daljnje strukturirano skolovanje u sustav?

[Saradadevii]

obavezno skolovanje je dovelo do decentraliziranosti znanja i informacija.
marija terezija je uvela obavezno skolovanje u habsburskoj monarhiji prije industrijske revolucije. naravno da je uloga in.rev. bila vazna.
ali zasto bi to bilo lose? to su takozvane win-win situacije koje dugorocno donose dobrobit svima.

ako je svaki sustav tako stetan, zasto se onda u doba bez obaveznog skolovanja desavalo tako rijeto ,da se netko iz neprivilegirane klase vine do visina visokoobrazovane jedinke. ako je unutarnja motivacija i znatizelja sve, a sustav sluzi samo tome da je ubije?

da li bi gauss postao "the gauss" da ga njegov ucoitelj matematike nije poslao na daljnje strukturirano skolovanje u sustav?

ovo je funkcionalni link iz prijasnjeg posta cokolini.
seni, pogledaj, kratak je, desetak minuta. Mislim da ce ti se barem svidjeti, ako se neces i sloziti s njim .

http://www.youtube.com/watch?v=zDZFc...eature=related

[miniminia]

ako je svaki sustav tako stetan, zasto se onda u doba bez obaveznog skolovanja desavalo tako rijeto ,da se netko iz neprivilegirane klase vine do visina visokoobrazovane jedinke. ako je unutarnja motivacija i znatizelja sve, a sustav sluzi samo tome da je ubije?

Slažem se
Po meni škola nikako nije nužno zlo. Naprotiv. Zahvaljujući obvznoj školi puno je djece svoj rođenjem u lošim uvjetima popravilo svoj život. Ne moraju to biti poznati znanstvenici, već obični fiškali, učitelji, činovnici. Po meni to nije zanemarivo...

Temu žene i školovanje neću ni dotaći. Sjetite me neke žene znanstvenice iz 16.stoljeća....Još i danas bi puno curica u školskoj svjedodžbi imalo samo predmet domaćinstvo da je po volji njihovih roditelja.

[miniminia]

Ja bih zato rekla da je decentraliziranost znanja i informacija civilizacijsko postignuce, ne skola.

Ne bih nikada umanjivala tako značaj škole. Zamislimo svijet bez školskih knjižnica, školskih kabineta... Imamo li svi doma kemijske laboratorije, dvorane, biblioteke svih školskih lektira...

[apricot]

Ja bih se najviše bojala recentnosti informacija koima raspolažem.
Da nije ovoga foruma, ne bih ni znala da su samoglasnik i sglasnik postali otvornikom i zatvornikom. (A i to su informacije prispjele iz školovanja u sustavu).
Dobro, to je potpuno benigan primjer, ali se mogu provući i puno važnije informacije, neke koje bi mogle utjecati na moj ili nečiji život.
A ne možeš se, kao roditelj/učitelj/čovjek stalno doškolovavati iz svih područja.

[vertex]

Zdenka, ja bih rekla da ti spadaš u one izuzetno željne znanja, u rijetke koje ne može gotovo ništa omesti da slijede svoj unutarnji put. Mislim da je kod većine unutarnja motivacija podložnija vanjskom utjecaju, pa ovisno o njemu cvate ili se zatire.

[miniminia]

Zdenka, ja bih rekla da ti spadaš u one izuzetno željne znanja, u rijetke koje ne može gotovo ništa omesti da slijede svoj unutarnji put. Mislim da je kod većine unutarnja motivacija podložnija vanjskom utjecaju, pa ovisno o njemu cvate ili se zatire.

Unatrnja motivacija se ne povećava nagradom,pohvalom, ali se niti ne smanjuje kaznom. To je osnovna razlika od vanjske. VEćina ljudi funkcionira po vanjskom principu i to je u principu dobro i ne treba bježati od toga. Jer inače bi svatko radio što hoće.

Slažem se sa Seni da učiti matematiku( i ne samo matematiku) nije samo radi matematike, nego temelja na kojima gradimo neka buduća znanja i interese, razvijamo tu sivu masu u glavi...

[vertex]

Unatrnja motivacija se ne povećava nagradom,pohvalom, ali se niti ne smanjuje kaznom. To je osnovna razlika od vanjske. VEćina ljudi funkcionira po vanjskom principu i to je u principu dobro i ne treba bježati od toga. Jer inače bi svatko radio što hoće.

Prvo, mislim da nagrada/pohvala ili kazna nije jedini vid odnosa koji može biti motivirajući ili demotivirajući. Zapravo, to mi nije ni palo napamet kad sam govorila o okolini.
Drugo, odkud tako decidirane tvrdnje, je li to tvoje mišljenje ili je to stav (tvoje?) struke?

[Zdenka2]

Zdenka, ja bih rekla da ti spadaš u one izuzetno željne znanja, u rijetke koje ne može gotovo ništa omesti da slijede svoj unutarnji put. Mislim da je kod većine unutarnja motivacija podložnija vanjskom utjecaju, pa ovisno o njemu cvate ili se zatire.

Da, točno. Moj šef kaže da bi se mene moglo korbačem po leđima mlatit, a ja bih i dalje istraživala. :lol.

Ali, Seni, ja uopće ne sumnjam u velike mogućnosti vanjske motivacije - ja sam je iskusila. Gdje bi moja unutarnja motivacija za grčki bila da mi u sedmom razredu nije predavao najdivniji profesor, Dubravko Škiljan? Ali, mnogo je teže kada se ta vanjska motivacija ne naslanja na unutarnju, kada sve dolazi izvana, od toga kakav je profesor, voliš li ga, na koji te način okolina izvana motivirati na učenje, koju će ti zadovoljštinu ponuditi za uspjeh itd. Unutarnja motivacija i nije glavna tema ovog topika, a o tome sam počela pisati zato što se negdje pojavila teza da HS djecu motivira iznutra, a škola ne, što smatram apsolutno netočnim. I škola i obrazovanje kod kuće mogu motivirati dijete izvana i pomoći ili odmoći njegovoj unutarnjoj motivaciji da se razmaše ili pogubi, ali, iz mog iskustva sa sobom i samom i kao mame (nisam psiholog da bih to mogla stručno objasniti) unutarnja motivacija je svojstvena osobi, izvire iznutra.

Cvijeta je lakonski i odlično sažela ono što i mene smeta u ovoj diskusiji - suprotstavljeni tabori, obrazovanje kod kuće na pijedestalu brige o djetetu i roditeljske odgovornosti, škola zastarjeli sustav koji ubija osobnost. Na ovom forumu i drugdje mnogo sam puta sudjelovala u kritici sustava, potrebom i mogućnostima za promjene. No, obrazovanje kod kuće naprosto nije idealna zamjena kakvom se predstavlja. Ono može biti rješenje za neku djecu u nekim situacijama, to sigurno, ali nije ideal obrazovanja i ima puno nedostataka, daleko više neko školski sustav.

[krumpiric]

čokolina
zdenka

[Čokolina]

Samo bih kratko dodala komentar o tome da je škola nastala "zbog standardizirane industrijske proizvodnje". Mislim da je tu Gatto u krivu u jednoj bitnoj stvari. Ako je mislio da su djeca poslana u školu kako bi postali idealni radnici za novu industriju onda je tu nešto loše, jer kapitalistima nikada nije bilo važno da djeca znaju pisati i čitati, lijepe manire, povijest i prirodu, nešto što se učilo u školi (a zanati su se i dallje učili kroz šegrtovanje, dakle, škole ni tada nisu bile tako važne - a tvornice su trebale radnike, a ne pismene ljude). Kad je nastao industrijski bum i kad se masa seljaka spustila u gradove kako bi našla poslove u tvornicama, nastao je kaos s gomilom divlje djece po ulicama jer su u tim tvornicama morale raditi i žene kako bi si mogli platiti skup život u gradu. I tako su nastale škole - kako bi te male divljake strpali na jedno mjesto dok su im roditelji na poslu. Loše ili dobro ne znam. ALi ja u svemu tome vidim jednu povijesnu stvar koju elita koja je htjela tu djecu maknuti s ulica nije očekivala - ta siromašna masa se kroz obrazovanje počela izdizati (i kroz društvene stepenice) i razmišljati svojom glavom. Sad, po novoj priči, škole su nas opet ubile u pojam i prestajemo razmišljati svojom glavom. Ne znam. Sve mi te teorije zavjere malo zvuče zbrkano. Ja školi i dalje dajem palac gore za to jer su mnogi koji su bili siromašni ili došli od neobrazovanih roditelja našli nekakvo svoje mjesto u svijetu koje im ne bi bilo omogućeno da nisu išli kroz školu (pa ne mogu svi biti sportaši ili Trump, pa odmah do novca). Nisam sretna zbog mnogih stvari u školi i mislim da ih treba mijenjati, ali nije sve za baciti.

[Saradadevii]

Samo bih kratko dodala komentar o tome da je škola nastala "zbog standardizirane industrijske proizvodnje". Mislim da je tu Gatto u krivu u jednoj bitnoj stvari. Ako je mislio da su djeca poslana u školu kako bi postali idealni radnici za novu industriju onda je tu nešto loše, jer kapitalistima nikada nije bilo važno da djeca znaju pisati i čitati, lijepe manire, povijest i prirodu, nešto što se učilo u školi (a zanati su se i dallje učili kroz šegrtovanje, dakle, škole ni tada nisu bile tako važne - a tvornice su trebale radnike, a ne pismene ljude). Kad je nastao industrijski bum i kad se masa seljaka spustila u gradove kako bi našla poslove u tvornicama, nastao je kaos s gomilom divlje djece po ulicama jer su u tim tvornicama morale raditi i žene kako bi si mogli platiti skup život u gradu. I tako su nastale škole - kako bi te male divljake strpali na jedno mjesto dok su im roditelji na poslu. Loše ili dobro ne znam. ALi ja u svemu tome vidim jednu povijesnu stvar koju elita koja je htjela tu djecu maknuti s ulica nije očekivala - ta siromašna masa se kroz obrazovanje počela izdizati (i kroz društvene stepenice) i razmišljati svojom glavom. Sad, po novoj priči, škole su nas opet ubile u pojam i prestajemo razmišljati svojom glavom. Ne znam. Sve mi te teorije zavjere malo zvuče zbrkano. Ja školi i dalje dajem palac gore za to jer su mnogi koji su bili siromašni ili došli od neobrazovanih roditelja našli nekakvo svoje mjesto u svijetu koje im ne bi bilo omogućeno da nisu išli kroz školu (pa ne mogu svi biti sportaši ili Trump, pa odmah do novca). Nisam sretna zbog mnogih stvari u školi i mislim da ih treba mijenjati, ali nije sve za baciti.

cokolina, ovdje je odgovor
http://www.youtube.com/watch?v=zDZFc...eature=related



Kaze (Sir Ken Robinson) da "broken model" ne treba popravak

[Saradadevii]

obavezno skolovanje je dovelo do decentraliziranosti znanja i
informacija.

Mislim da nije. Tehnologija, intraplanetarno gibanje, razvoj intelekta i sveg ostalog.
Cak i da je, recimo da se sve ovo razvilo zbog masovne dostupnosti skolovanja, mozda je vrijeme da ga napustimo

[miniminia]

Mislim da nije. Tehnologija, intraplanetarno gibanje, razvoj intelekta i sveg ostalog.
Cak i da je, recimo da se sve ovo razvilo zbog masovne dostupnosti skolovanja, mozda je vrijeme da ga napustimo

U redu, ako hipotetski prihvatim OKK kao svoj odabir, kako je to fizički i tehnički moguće?
Moje radno vrijeme je i prihvatljivo, ali kako će to izvesti majka liječnica, specijalistist iz XY, koja recimo kad joj je dijete došlo do neke određene dobi, želi subspecijalizirati još nešto?

[Cubana]

Moje radno vrijeme je i prihvatljivo, ali kako će to izvesti majka liječnica, specijalistist iz XY, koja recimo kad joj je dijete došlo do neke određene dobi, želi subspecijalizirati još nešto?

U novoutopijskoj Hrvatskoj sa HS-om dolaze i plaće kojima se mogu isfinancirati privatni učitelji.

[Saradadevii]

U redu, ako hipotetski prihvatim OKK kao svoj odabir, kako je to fizički i tehnički moguće?
Moje radno vrijeme je i prihvatljivo, ali kako će to izvesti majka liječnica, specijalistist iz XY, koja recimo kad joj je dijete došlo do neke određene dobi, želi subspecijalizirati još nešto?

da ga napustimo kao jedini prihvatljivi model.
Tko zeli, neka izvoli; tko ne zeli/ne moze, ne treba.

[miniminia]

da ga napustimo kao jedini prihvatljivi model.
Tko zeli, neka izvoli; tko ne zeli/ne moze, ne treba.

Dobro,oko stoga se slažemo, ali to čini u relanoj situaciji jednog OKK kakvim ga ja vidim (težnja k boljem znanju od školskog) elitističkim. Prosječna mama koja radi, ne može si ni uz najbolju volju posložiti dan za kvalitetno OKK svoje djece.