Ali nisu meni ti predmeti bili dosadni, nego škola. Ja sam obožavala povijest, čitanje, knjige, matematiku, biologiju.
Što ja znam u čemu je bila stvar u školi, u dosadnim učiteljima, u pristupu, u tempu ..?
Kako bi meni moglo biti zanimljivo na satu matematike ako se cijeli sat vježbaju zadaci koje ja riješim od prve i za minutu i nemam ih nikakve potrebe više vježbati, a cijeli sat se provodi tako da se ti zadaci rješavaju na ploči.
(i na napredne matematičare sam išla, i tamo smo opet samo zbrajali i množili).
Ja sam komotno mogla izaći sa sata i plesati na hodniku, to bi bilo korisnije.
Naravno da drugačiji pristup i metode prilagođene pojedinom djetetu, tempo prilagođen pojedinom djetetu ima itekakvog smisla.
Individualni pristup u obrazovanju itekako ima smisla, pa to je ono čega su svima puna usta.
Nije školovanje kod kuće niti slučajno jedini način da se ostvari takav pristup, ali kod školovanja kod kuće pristup definitivno jest maksimalno individualan.




Odgovori s citatom

