 |
|||
zato jer bi možda i Simonica HSala malu o šminki, XYo friganju liganja, a XYZ o tome kako se dobro udati..i smatrali bi da je to dovoljno.
ja se stalno vraćam na to da djeca nisu roditeljsko vlasništvo i da nemaju svi roditelji iste namjere..a pogotovo često ni slične želje ko djeca.
Ovu XYZ sam upoznala. :Dkrumpiric prvotno napisa
Potpuno se slažem.
x
pa ne radi se, ljudi dragi, tu o vlasništvu nego o odgovornsoti i brizi.
vas plaši kad pomislite na to kakvih sve roditelja ima i kakve sve štete njihova djeca zbog toga mogu imati,
a mene pak plaši prebacivanje te odgovornosti na velikog brata iliti državu, ne samo u ovom području.
mislim da to i jest razlog što se uvijek slična ekipa u ovakim raspravama nalazi kao s dvije različite strane.
da, Majka i Otac su roditelji, ne država.
shodno tome, mislim da roditelji trebaju snositi odgovornost za svoju djecu, ne država.
prvi put kad mi se to osvijestilo bilo je prije 10ak godina kad sam rodila prvo dijete i nakon što su mi je bez puno objašnjavanja jednostavno odnijeli u nepoznatom smjeru... jer je takav protokol.
zaista sam ostala trenutno zatečena, bez obzira što sam znala da je takva praksa.
i zapitala sam se po prvi put "pa dobro, čije je ovo dijete, moje ili bolničko ili državino, čije??? "
država bi trebala uskakati kao zamjena roditelju samo iznimno, kada je nužno, kada roditelja nema ili dokazano ne zadovoljava neku donju granicu roditeljske brige/odgovornsoti, ili još gore-zanemaruj ili zlostavlja vlastito dijete.
a ne po defaultu.
mene zaista plaši to olako prepuštanje odgovornosti institucijama bez kojih bi kao nastala anarhija.
pa ne bi- ako institucije služe da prate, tj. nadgledaju ima li bitnih odstupanja, a ne da kruto određuju što i kako,
jer eto, u svakom žitu ima i kukolja pa onda najbolje svo život posut insekticidom, da budem slikovita...
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 28.05.2011. at 19:11
ne znam, juanita, ali mislim da je ovo što si napisala prilično utopistički.
Ja mogu reći nešto za tebe, ti možeš za mene, zajedno možemo za nekog trećega. Ali znam više djece kojima je činjenica da idu u državnu školu poboljšala život, nego onima kojima je "pogoršala".
Mogu ja gledati iz svoje perspektive pa reći-ja većinu predmeta (osim umjetnosti, al zato imam talentiranog muža) mogu objasniti djetetu bolje od učiteljice, ili barem slično, ili ako lošije-onda malo lošije-ali individualizirano-pa je to bolje.. Ali ja te predmete-znam. I matematiku i fiziku i engleski i hrvatski i osnove povijesti, zemljopisa...itd.
Prvo, većina ljudi ne zna, jer imaju loše vlastito obrazovanje. Onda, hrpa ljudi smatra da to djetetu nije potrebno.
Možda je to legitimno, da smatraju da je dovoljno da cura dobro kuha i ima dobre noge, dobro se uda i ćao.
Imam ja frendice kojima su roditelji bili razočarani kad su upisale faks, a ne udale se. Sreća tada su bile punoljetne i nisu homskulane-osim u kuhanju i peglanju. A sasvim su normalni roditelji-nikakvi divljaci ni zlostavljači. Ma, hrpa mojih visokoobrazovanih frendova koji imaju lijepe živote, baš jer su visokoobrazovani i rade što vole, bi, da su homskulani i da se pitalo roditelje, kopali.
Ne znam, vi mislite da je to u redu, jer to je "njihovo dijete i njihova odgovornost"?
naravno da imam malo povjerenja u našu državu, ko nebi imao? Ali stvarno-još manje povjerenja imam u pojedinca.
Znam da djeca imaju različite prilike za život-al ubijte me, mislim da nikad nisu imali sličnije prilike nego sada.
pa nije utopistički, na "trulom zapadu" mnoge države baš tako funkcioniraju.
evo, da ne pilim po UK, Skandinavci su prilično osjetljivi.
još se sjećam kako mi je sirius pričala koje je to nebo i zemlja odnos prema roditeljima malih pacijenata tu u HR i u Njemačkoj.
ovdje kod nas te ne doživljavaju nešto, tamo su bili jako zainreseriani čuti mamina zapažanja kako se dijete ponaša.
i tako, našlo bi se još masu primjera.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 28.05.2011. at 19:29
Upravo tako. I što onda s odgovornosti onog roditelja koji u nekontroliranom HS-u odluči da je njegovom djetetu dosta da zna pomusti kravu? To je ujedno i najbolji način da ga zauvijek veže uza sebe na zemlji,baš kao svoje vlasništvo,zar ne?
Ma, o čem pričamo?? Zar zaista vjeruješ da su SVI roditelji odgovorni i brižni? A ja sam duboko uvjerena da baš SVAKO dijete ima pravo na makar osnovno obrazovanje i socijalizaciju,bez obzira kakve karte mu život poslagao.
naravno, to je nešto čega nama debelo fali-odnosa institucija i roditelja-
a šta da ja sada kažem da na r.sastanak u vrtić dolazi 15% roditelja?
ja ipak idem s polazišta da roditelji znaju što rade.
inače bi trebali u startu određivati tk osmije imati djecu.
a apsurdne li činjenice, o roditeljstvu smo najmanje školovani.
i onda, polazeći od toga, uvijek se može reagirati ako pojedinac stvarno zastrani.
a ne u startu svima oduzeti slobodu.
to ti je ono "preventivno"...
ovo je ujedno odgovor i rosi.
Kako se može reagirati ako zastrani u USu?
mislim, to je na savjesti-ko zdrava prehrana?
Kako se može reagirati? I tko? Država? Pa kako ako se bunite čak i protiv toga da se dijete jednom godišnje testira i smatrate to zadiranjem u vlastiti život,odluke...
a za zdravu prehranu odgovaramo kome?
kužite kako je ta granica skliska.
za US mi je ok da postoji nekakvo stvarno suptilno nadgledanje države, znači NE da, ne znam, s 10 godina mora tečno čitati i pisati,
jer imaš i školske djece kojima treba i više vremena.
znači jedna puno veća fleksibilnost nego sada.
amislimono, povezivanje muženja krave s posesivnošću i sebičnošću roditelja je možda bilo na tapeti prije 30-40 godina...
problem je što mi nismo u stanju zamisliti nikakav drugi sistem osim onog koji naizmjence predaje i testira.
i tako godinama.
pa se čudimo kako djeca gube kreativnost s godinama.
a recimo (opet) u UK (o njemu imam najviše info) imaš mogućnost upisati višu školu ili faks na osnovu svojih interesa i intervjua.
nije ovo kod nas jedini mogući i najbolji obrazac.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 28.05.2011. at 19:42
Onda se slažemo.
mene zanima kako bi ,recimo, HS -ala gđa Marijana Č. ( ŽMK ) ? Ako bi se odlučila na to ?
pa je, ja sam to još prije par stranica rekla.
jasno mi je da nekakva kontrola u državi mora postojati,
isto kao što moraju postojati zatvori.
ali postoji cijela paleta mogućnosti između krajnje restriktivnog, umjerenog i liberalnog pogleda na nju.
maria, jel to ona BB? (ne pratim, ali vidim da često spominješ na FB neku Mariju
Ja bih rekla da je to ta. Bojim se da ona ne bi nikad HE-sala, vidiš da ima puno posla u drugim životnim područjima.maria, jel to ona BB? (ne pratim, ali vidim da često spominješ na FB neku Mariju
Meni je zanimljivo kako većina misli da bi samom činjenicom da postoji HE svi to htjeli i provoditi. Pa ovi primjeri koje Maria spominje jedva čekaju da netko drugi preuzme i dio savakodnevne roditeljske odgovornosti, a još da bi i obrazovanje preuzeli na sebe.
E, to, malo sutra.
meni se naše školstvo ne sviđa ( u HR )
ja sam za male razrede, testiranja na kraju godine i za učenike i učitelje, osposobljavanje za cjeloživotno učenje a ne da klinci u jednoj krajnosti uče kao u doba moga dede, ili da se da prostite zahebavaju kao što će čini mi se uskoro i izgledati ,a znanje na nuli ili ispod nje
pa ne znam baš, svatko za sebe misli da je idealan obrazac za svoje dijete.
pa ih netko može npr. ne dati u školu da ne uče evoluciju jer im se protivi načelima, a netko može svoju kći ne dati u školu da ne uči previše jer pametna neće uspjet naći adekvatnoga muža, od tolkog će joj sjedenja guzica narast.
karikiram, al "obrazovanje" može biti i ništa, ako nema vrlo dobre kontrole.
ma naravno, fali nama promjena itekako-pogotovo u veličini razreda, individualizaciji i nekim ispraznim glupostima koje se djeci ponavljaju (tipa tisuću puta napiši slovo A)..da ne nabrajam dalje, nemam školsko dijete.
Ja ću samo reći da puno vas ne živi u stvarnom svijetu , nego misli da je ova mala virtulana zajednica ogledalo jedne Hrvatske. Što je jako daleko od istine. Ovi primjeri koji vas brinu sigurno bi dali svoju djecu u školu samo da se sa njima ne gnjave doma.
Posljednje uređivanje od sirius : 28.05.2011. at 20:03 Razlog: spavala na satu kad se ućio pravopis
stvarno zanimljiva tema.
definitivno više naginjem školi vulgaris, hs-anje mi za mene zvuči kao noćna mora (i da mene hs-aju i da ja hs-am), ali uviđam pozitivne strane u svemu tome. svi smo, na kraju krajeva, različiti. naravno, sve pet uz dobro provedenu kontrolu.
nego, da sad tu ne idem previše u pro et contra... čitajući zadnje postove sam se sjetila jedne prijateljice. nije romkinja, ali je također pripadnica jedne manjine. stravično zatucana obitelj. STRAVIČNO. naravno, udaja i kućanski poslovi jedino što ženi treba. u osnovnu je išla zato jer je bila obavezna. silno je željela upisati srednju (tada nije bila obavezna), ali joj nisu dopustili. kad se sjetim kako je tužna bila...a vjerujem da su njezini bili uvjereni kako čine najbolje za nju.
mislim da je najvažnije od svega da pratimo svoju djecu i uvažavamo njihove želje i potrebe (ne i hirove).
koja je razlika u tome hoćeš li im "zabraniti" odlazak u školu zbog teorije evolucije
ili ćeš im doma nakon škole reći da je to "belosvetska ateistička zavera"
sigurna sam da toga već ima
jer i ti koji to uče svoju djecu nekad su prošli kroz školski sustav
ili još bolje, zamisli roditelje koji su prisiljeni svoje dijete slati na vjeronauk
i dijete dođe doma iz škole i kaže kako je, štajaznam, abraham primjer divnog i požrtvovnog oca
hoću reći, imaš ti danas već puno homskulanja
a onaj otac koji bi svojoj kćeri rekao da joj za udaju ne treba škola, može joj to reći i sada - jer ako je nakon osnovne ne pošalje u srednju (a ima toga), kakvu ona budućnost ima?
i potpisujem mamu juanitu u nekoliko zadnjih postova
a ovaj cijeli koncept HS-a nije mi uopće strašan jer sam upoznala preko nekoliko homskulane djece, tj. u to su vrijeme već bili studenti
bili su, između ostaloga, prvi amerikanci koji su poznavali zemljopis
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 28.05.2011. at 20:21
Potpis. Ovi primjeri su apsolutno smješni.
I potpis na sve zadnje postove od MammaJuanite i evo da copy-paste-am jedan koji sve tako lijepo objašnjava da ne mogu vjerovat da bi netko to nazvao utopijom, ja to zovem zdravim razumom.
vas plaši kad pomislite na to kakvih sve roditelja ima i kakve sve štete njihova djeca zbog toga mogu imati,
a mene pak plaši prebacivanje te odgovornosti na velikog brata iliti državu, ne samo u ovom području.
mislim da to i jest razlog što se uvijek slična ekipa u ovakim raspravama nalazi kao s dvije različite strane.
da, Majka i Otac su roditelji, ne država.
shodno tome, mislim da roditelji trebaju snositi odgovornost za svoju djecu, ne država.
prvi put kad mi se to osvijestilo bilo je prije 10ak godina kad sam rodila prvo dijete i nakon što su mi je bez puno objašnjavanja jednostavno odnijeli u nepoznatom smjeru... jer je takav protokol.
zaista sam ostala trenutno zatečena, bez obzira što sam znala da je takva praksa.
i zapitala sam se po prvi put "pa dobro, čije je ovo dijete, moje ili bolničko ili državino, čije??? "
država bi trebala uskakati kao zamjena roditelju samo iznimno, kada je nužno, kada roditelja nema ili dokazano ne zadovoljava neku donju granicu roditeljske brige/odgovornsoti, ili još gore-zanemaruj ili zlostavlja vlastito dijete.
a ne po defaultu.
mene zaista plaši to olako prepuštanje odgovornosti institucijama bez kojih bi kao nastala anarhija.
pa ne bi- ako institucije služe da prate, tj. nadgledaju ima li bitnih odstupanja, a ne da kruto određuju što i kako,
jer eto, u svakom žitu ima i kukolja pa onda najbolje svo život posut insekticidom, da budem slikovita...
Krumpirić, pratim tvoje postove i glavni ti je argument - tko zna što bi oni učili dijete...
Osobno, u svojoj glavi živim u svijetu u kojem je obrazovanje mnogostruko, u kojem si svjestan da postoje ove i one teorije, i da većinom nijedna nije točna posve - jer je samo teorija, ali kao takva je relevantna jer dijete i čovjek da bi razumjeli svijet u kojem žive moraju baratati sustavima koji u njemu postoje; da uopće mogu razgovarati.
Pa onda ideja da će netko učit dijete samo kopanju; ja živim u svijetu u kojem smo svjesni da je svako dijete priča za sebe i da svako od njih ima neku svoju mjeru što bi radili, gdje bi išli, koliko im treba. Meni je u redu da svaka ljudska časna i poštena djelatnost, da se radi kako treba, da je odabrana tako da čovjek može time sebe i svoju obitelj uzdržavati - i super. Moji kopaju u vrtu, ali i čitaju o Svemiru, idu na Net, u kazalište, računaju i navijaju za nogometne klubove. Sve što je dio normalnog ljudskog života.
I isto tako ne shvaćam obrazovanje svog djeteta - jer svi mi HS.lamo dijete iako ide u školu, jel tako - učimo ga životu htjeli ne htjeli - kao priču gdje ja sipam nešto u njegovu glavu. Jednako mi je važan proces u drugom smjeru - da ja upoznajem svoje dijete, i učim se njegovom poimanju svijeta, tražim povratnu informaciju o tome što mu se sviđa, što ga zanima, širim svoje horizonte njegovim uvidima i interesima.
Nekako mislim da sam servis svojem djetetu u tom otkrivanju svijeta, i koliko vidim to rade i drugi roditelji s kojima imam kontakt. Možda sami ne sviraju, ne znaju o strojevima, ili ne znaju sto jezika, ali su spremni pomoći djetetu i omogućiti da to isproba ili ustraje ako je to za njih dobro.
Mislim da HS-lerska filozofija svijeta vraća fokus na to da je učenje izvorna ljudska potreba, da je učenje strast, da je učenje zabavno, da ćemo naučiti sve što je potrebno, i više, ako samo živimo u okružju u kojem je znanje na cijeni. Štojaznam, možda neka obitelj ima ideju o lijepim nogama, i dobroj udaji, te kopanju dok se udaja ne realizira, ali moguće je da ih ta kćer dirne, dotakne, pomakne svojom strašću, interesima, uvidima, i ne samo da ona svašta nauči, nego i njih vrati u onu točku iz koje su ih izbacili sustav, rutina, prisila ili nešto takvo.
Temeljni problem škole, kojeg HS_nema, je to što se znanje uzima za neku mjernu jedinicu u danom trenu, dakle - ovo znaš za tri, četiri, pet... i time formira sliku čovjeka o tome gdje mu je domet, i istodobno ga ostavlja zakinutim za to znanje.
I onda imamo cijele generacije kojima je važno spapuljat za peticu, snaći se, prevariti, kratkoročno zapamtiti, kojima je važna ta vanjska stvar, a ne znanje samo, obrazovanje, unutarnje zadovoljstvo.
Homeschooleri ne mjere, nego poučavaju i daju priliku čovjeku da uči dok ne nauči, točno onoliko koliko dijete najbolje može. Ne zapenderiš djetetu dvojku, nego pronađeš način da s neke druge strane približiš, motiviraš za gradivo - dok ne sjedne. To je pobjeda, to je nešto posebno, i na koncu - to je upoznavanje djeteta.
Osobno sam poučavala djecu, i to, naravno, uvijek djecu koja su imala problem, pa su roditelji tražili tutore. Nema veće sreće nego kad vidiš da si nekoga doveo do toga da je shvatio. Osobno sam vidjela transformaciju "lošeg" učenika u dobrog učenika puno previše puta, a da bih naivno vjerovala školskom sustavu koji nekoga otpiše i metne među "loše". Cijeli taj proces poučavanja nije da stoti put ponoviš nešto na isti način, kao što to radi školski sistem, nego da upoznaš čovjeka, da osvijestiš njegove kanale prihvaćanja podataka, njegovu motivaciju, njegovo ja, ajmo reći.
Nekome je to lako, ali imaš djece koja ne znaju koliko mogu jer netko stalno u njima lupa krivu tipku.
Neki ljudi pamte vizualno, neki auditivno, nekima je potrebna logika ili mnemotehnika u svemu. Netko se mora kretati da zapamti, svačega imaš.
HS-leri afirmiraju tu ideju da ti učenjem poučavaš dijete o svijetu, znanosti, ali i o njemu samom, tko je, kakvo je, kako prima podatke, kako vidi svijet, koje su mu jake strane, kako da se motivira za one slabe... a u svemu tome roditelj profitira, i dijete profitira jer se u tome upoznaješ s djetetom i samim sobom, s njegovim granicama, i svojim granicama, s njegovim i svojim jakostima, i imaš mogućnost da se ljudski dodirnete i isprepletete do kraja.
Mislim da HS - ili neki dobar nastavnik ili individualna nastava . pružaju djetetu samosvijest. O tome se radi.
Da nisi broj koji mora znati valenciju ugljika, a nemaš pojma niti gdje ideš, čemu se nadaš, i što će ti uopće škola kao takva - nego taj koji jesi, koji uči kako uči, s ciljem koji je samo njegov, na način na koji može postići najbolje rezultate.
I još jednom, da me se krivo ne shvati - posve simpatiziram HS filozofiju, to je u osnovi afirmacija individualnog rada (koji jest najvredniji oblik podučavanja) i samosvijesti kao takve, ali svjesna sam prednosti sustava, dobro je da postoji, u njemu ima divnih ljudi i puno toga daje. Naježili smo svi skupa ako se javno školstvo raspadne.
Ja sam za zdravu kombinaciju - pošalješ dijete u školu na tih par sati, a ostatak vremena ga poučavaš doma.
Ifi, baš mi je inspirativno ovo što si napisala
mislim da nas većina ovdje, bez obzira pro ili contra HS, navija da nam javno školstvo ne samo opstane,
nego da se digne na jednu kvalitetniju razinu, primjereniju vremenu i potrebama djece.
i mislim da to treba biti osovina obrazovnog sustava,
ali također i da izbor mora postojati i da ga raznolikost može samo unaprijediti.
jer meni se sve dosadašnje promjene čine manje-više kozmetičke, nova pomagala, ponegdje klupice u krug isl., ali suština sustava se nije bitno promijenila.
a da ima sjajnih učitelja koji usprkos malim plaćama imaju entuzijazma, energije i ideja, ima.
samo, bojim se da i njima ta energija splasne s vremenom, jer su i njima često podrezana krila u mnogo čemu.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 28.05.2011. at 23:45
pitam svoje dijete što misli o tome da ne ide u školu kao školu
kad bi postojala ta mogućnost
već da je mi , tata i mama obrazujemo kod kuće
ona se zamislila pa sva ozbiljna - onda ne bi mogla imati tjelesni!
toliko o tjelesnoj aktivnosti kao pozitivnom primjeru
izbrisao mi se jedan detaljniji post, pa sada samo brzo..
Bila sam pitala Beti ako malo može reći o svom HS, vidim da svi pitaju, a ona šuti, valjda nije bilo traumatično za nju
Onda, mislim da u HR postoji mogućnost HS jedino kad je dijete bolesno, a mislim da postoji mogućnost da se pomakne polazak u školu za nekih par godina, ali nisam sigurna. Pa sam razmišljala da bi bilo zanimljivo kad bi uveli mogućnost da dijete preskoči prvih nekoliko razreda (o broju bi se još dalo raspravljati), tako da ga roditelji hs kad je manji, njima je lakše poučavati niže razrede i dok je manji duže ostane s roditeljima. Kasnije bi vjeorjatno trebao poližiti neke ispite da bi se mogao priključiti djeci u višim razredima. To bi valjda bio neki polu-hs, dijete bi još uvijek imalo priliku izgradit prijateljstva s drugom djecom u jednom razredu. Recimo kad ja razmišljam o svojoj os uvijek se sjetim tih bliskih odnosa koje sam imala s prijateljima i prijateljicima. Ne gledam to kao socijalizaciju, nego baš kao stvaranje bliskih odnosa (i danas se izljubimo i zgrlimo kad se sretnemo na ulici, većina nas, i kad vidim te svoje iz osnovne imam osjećaj kao da smo zajedno prošli nešto važno... ali s obzirom da ne znam kako bi bilo da je bilo drugačije, ne znam je li to sve pozitivno ili negativno). Ne znam kako bi to bilo u HS. Vjeujem da je u engleskoj a pogotovo u londonu život dinamičniji i postoji ti razni klubovi i sve i svašta. Kod nas bi to bilo puno manje, pogotovo van zagreba.
da, vjerojatno neće bit prihvaćeno kad kažem da su meni prelijepe te ifine teorije-al totalno utopističke.
ne znam, ja sam s druge planete valjda.
rekla bi da je veći postotak ljudi sretan kad im dijete osvoji nagradu u bigbrotheru nego kad usvoji Langrageov polinom, a možda sam u zabludi.
vidiš da se razumjemo, bar na nekoj razini...
Krumpirić, za taj polinom ne znam koliko ljudi smatra nekim velikim uspjehom da ga dijete savlada, ali sigurna sam da je većina ljudi unutar neke normale i ima zdrave vrijednosti i normalan odnos prema školi i ostalome, a i BB.
Samo su mediji agresivni i što si nenormalniji, to više medijskog prostora imaš.
Osobno uopće ne gledam BB, ne disktutiram o njemu, pravim se da ne postoji jer je to ispod svake civilizacijske razine. Možda mi je prebolno suočiti s time da živim u prostoru gdje to ima IKAKVU prođu. Da nekom tako nešto degutantno padne na pamet - ajde, svatko od nas ima svoje momente, to je istina. Ali da je to prošlo kroz hrpe odluka i papira i dogovora i da netko to GLEDA, e s time ja ne mogu da živim bez da plačem ko pijani Mujo nad zvijezdama padalicama (popadaše sve zvijezde s neba). To je žalosno i prežalosno. Nemam riječi. I onda te sve ljude, koji su negdje na granici - i učili bi polinome, ali mogu i BB pogledati - mediji serviraju taj debilizam i jednostavno pogurnu svijet u glib. Koma!
Ali i dalje mislim da je većina svijeta normalna i da im se gledanje BB.a omakne. Ionako su preumorni navečer pa ne bi ni polinom gledali, a i ne kuže ni BB. Slike se miču, a narod spava. Ne dopire, ja to tako sebi objašnjavam, i iza toga stojim.
A što se HS.a tiče, ja mislim da je to više praksa prilagođena drugim kulturama.
Čisto sumnjam da bi toliki Ameri hs.lali djecu da imaju školovanje kao što je naše, i uvjete kao što su naši u smislu socijalnih prava.
Ako si već domaćica (a jesi jer su tamo nenormalni porodiljni i nema socijalih prava, pa radiš samo za taj tren koji si zdrav, nisi trudan, nisi rodio...i ako želiš bar onaj civilizacijski minimum za djecu, i želiš više od jednog ili dvoje), a škola kojoj se usudiš povjeriti dijete košta do neba, a što ćeš, još ćeš naučit dijete doma da piše, čita i informira se. Je teško, ali nije neki neshvatljiv izbor, ako ti u lokalnoj javnoj školi dileri imaju štand, svako toliko netko poubija djecu šmajserom, a postotak trudnoća u pubertetskoj dobi je štojaznam 10 posto.
Osim sto u vecini americkih skola dileri nemaju stand, smajserom ubijaju rijetko i, opet, u malom broju skola. Postotak trudnoca prije 20. godine zivota, tu si blizu istine.
Mase su zadovoljne skolama tj. glavno je da su im djeca negdje, na sigurnom, dok oni moraju raditi. Samim time, vecina djece ide u javne skole jer ove druge kostaju puno, previse. Privatne skole nisu dobre zato sto su privatne, i ovdje treba znati pronaci pravu, a onda jos i biti u mogucnosti platiti je. Poneka djeca su homeschoolana. Velik broj zato sto im je skola nekoliko dana jahanja predaleko, neki zbog vjerskih i drugih uvjerenja, neki zato sto roditelji imaju mogucnosti (znanje i krug ljudi koji ce dijete nauciti bolje nego sto to moze uciniti redovna skola), neki zato sto su roditelji idioti koji misle da mogu, a dijete nakon toga ostane opceniti tupson. Ovo zadnje se cesto dogadja u obiteljima prestrogih uvjerenja, takodjer.
Muz poznaje nekoliko homeschoolanih i kaze da se nalaze samo na vrhovima obiju krajnosti. Pola ih je izuzetno skolovanih, iz obitelji sveucilisnih profesora (djecu su ucili ostali profesori, samo kod kuce), a druga polovica je doslovno ukrala bogu dane. Ono, nula bodova, jedva pise i nista vise intelektualno nikad u zivotu nije napravio.
Jedini kojeg ja znam je iz zatucane strogo-religijski-orijentirane obitelji i tesko mu je u zivotu, sad kad se maknuo od mame.
sirius, motivacija potrebna za nesto sto dodje izvana je drugacija od one koja dodje iznutra.
Interes je najbolja motivacija, interes u sirokom smislu, ne samo interes za odredjeno podrucje; interes za zivot, interes za druge ljude, interes za stjecanjem znanja o svijetu i ljudima i na kraju, i onaj liberalisticki prosvijetljeni samo-interes.
Ilustracija za ovaj posljednji je kada S. danas, na putu do baletne predstave (to bi bio interes za odredjeno podrucje, kombinacija onoga sto ona ima u sebi i onoga cemu je izlozena), tijekom voznje busom kaze meni da je "ucim matematiku". Kako? zasto? Tata joj je rekao da ce je on "uciti", ali ona hoce da sada, tu na busu, to radimo.
Kako? zasto?
Zato jer Manon (kolegica s baleta, desetak mjeseci starija, ali vec ucenica cetvrtog razreda) je uvijek pita koliko je xy plus z, a onda ona ne zna.
I tako smo (prvi puta) pocele sa zbrajanjem i oduzimanjem, i to po sokratovskoj metodi iz Menona; na kraju naseg puta od kojih sat i pol, pao je zakljucak da ona ustvari ZNA matematiku.
Sastavak iz hrvatskog na zadanu temu, sa propisanom temom i odredjenim stupnjem urednosti, je nesto sasvim drugo.
Vjerujem da je netko vec prije linkao Sir Ken Robinsa http://www.youtube.com/watch?v=zDZFc...eature=related
Animirano, zanimljivo i vjerojatno istinito.
U svakom slucaju, dat ce ti odgovore na neka pitanja.
Kljucna rijec je industrijalizirana proizvodnja
Isti autor, ovaj put bez animacije na temu Do Schools Kill Creativity?
Nasmijava akademsku publiku, vjerojatno ce i vas
http://www.youtube.com/watch?v=r9Lel...feature=relmfu
Bring On the Learning Revolution!
Saradadevii, neki dan sam na nekoj čudnoj televiziji gledala jako dugačak prilog u kojem ti govoriš o HS-u.
TRajao je sigurno pola sata. (Novinarka je bila strašna, ali ti si bila fantastična).
Ja bih tebi uvijek dala svoju djecu da ih "houmskulaš".
Ali, malo je takvih kao što si ti.
ja ne poznajem saradadevii, al vjerujem apri na riječ, pa ću ovo poopćit-i reć-malo je takvih
0,001% ljudi u našoj državi može i pojmiti što je to "sokratovska metoda" učenja dijalogom.
a svi smo išli u srednje škole u kojima se ući o tome, npr.
Inaće gledala sam Saradadevii na Dobro jutro Hrvatska, nisam gledala taj duži intervju, i svidio mi se prilog, ali iskreno nije mi se svidilo što se radio "big issue" od socijalizacije koja uopće zapravo u HS nije neki problematičan faktor.
prvo, nismo
drugo
e, a da smo homskulani onda bi znali. Inače, kad prenosiš neznanje s koljena na koljeno bez vanjskog utjecaja-nestaje, sigurno.
Kad mater nema pojma o tome, pa uči dijete-onda zna, kad ga pak uči učiteljica koja zna -e onda dijete neće naučit. Mora bit.
Tako da sad ovih s ništa posto obrazuje novu generaciju-sigurno bi bili turbogenijalci.
Jer ja mojem djetetu mogu reć ono što znam-a nije naučilo u školi. A bome, ono što ne znam, ako u školu ne ide-ne mogu.
ja samo ovako kratko upadam, jer ne stignem vise. a i linkove moram jos pogledati.
dodala bih da je jedan od najvaznijih utjecaja na djecju motivaciju, kao i stav prema ucenju i znanju, onaj roditeljski. i moram reci da je on vrlo cesto negativan. kada se roditelji sami zgrazaju ( a koliko vidim na forumu ih imajako puno), pa sto ce latinski, pa komplicirana matematika, pa kemijske formule, pa nepotrebna znanja i podatci, mene uopce ne cudi kada i njihova djeca imaju taj stav. njihovi senzori su fantasticni i tocno osjecaju sto raoditelji misle, cak ako to i ne kazu.
drago mi je da vidim da na forumu ima dosta onih kojima je skola bila piece of cake, pa su uspijeli da im ne bude jako dosadno i koliko vidim svi ste/smo ispali ok.
bez obzira sto je meni u skoli pocesto bilo dosadno i prelagano, zaista sam voljela skolu i cijelo to razdoblje. i o velikoj vecini profesora mogu reci samo dobro i najbolje.
ponekad se pitam da li na ljubav moje kceri prema skoli i znanju opcenito ima i ponesto utjecaja moj stav, kao i stav mm-a.
jako me cudi tolika negativna energija forumasica prema njihovim skolskim iskustvima, te profesorima (a ja sam sama prilicno kriticna prema obrazovnom susrtavu kakav sad jest) koji cisto statisticki ne mogu biti sve idiot do idiota, kako ih neke forumasice opisuju.
i pitam se ponekad da li su oni koji tvrde da na fakultetu nisu ama bas nista naucili, (sto mi je prilicno sokantna cinjenica) sami odgovorni za to?
sama radim u visokom skolstvu i mogu reci da je najvazniji faktor uspjeha i obrazovanja stav studenta prema studiju.
eto npr. mikka kaze da nije nista naucila na fakultetu, te da je sve ostalo sto joj treba samonaucila.
mikka, ako nije preintimno, mozes li nam reci kakva i koja su to zannja koja si samonaucila, te da li s njima zaradujes za svoj kruh svakodnevni?
osim toga cijelozivotno samoucenje je sastavni dio zivota u kojem svatko od nas uci ovisno o periodu zivota i potrebama u obrazovnim institiucijam, kroz praksu i rad, te kroz samoucenje u slobodnom vremenu. tako je uvijek bilo, nema to nikakve veze sa HS.
to je uvijek kombinacija raznih nacina. i gdje ima volje ima i nacina.
Posljednje uređivanje od seni : 30.05.2011. at 09:30
Ti krumpiric zapravo ne razumiješ HS
Filozofija se uči samo u gimnazijama (neka me netko ispravi ako griješim). A nisu svi gimnazijalci.
Slažem se, i još ću dodati da je vrlo frustrirajuće kad se želje roditelja ne poklapaju s djetetovim. Već sam navela primjer svog muža; da je poslušao svoje roditelje u vezi budućeg zanimanja, bio bi vrlo nezadovoljan.dodala bih da je jedan od najvaznijih utjecaja na djecju motivaciju, kao i stav prema ucenju i znanju, onaj roditeljski. i moram reci da je on vrlo cesto negativan. kada se roditelji sami zgrazaju ( a koliko vidim na forumu ih imajako puno), pa sto ce latinski, pa komplicirana matematika, pa kemijske formule, pa nepotrebna znanja i podatci, mene uopce ne cudi kada i njihova djeca imaju taj stav. njihovi senzori su fantasticni i tocno osjecaju sto raoditelji misle, cak ako to i ne kazu.
drago mi je da vidim da na forumu ima dosta onih kojima je skola bila piece of cake, pa su uspijeli da im ne bude jako dosadno i koliko vidim svi ste/smo ispali ok.
jako me cudi tolika negativna energija forumasica prema njihovim skolskim iskustvima, te profesorima (a ja sam sama prilicno kriticna prema obrazovnom susrtavu kakav sad jest) koji cisto statisticki ne mogu biti sve idiot do idiota, kako ih neke forumasice opisuju.
ne, ja ne razumijem razine ljudskog samopouzdanja.
bravo.ja samo ovako kratko upadam, jer ne stignem vise. a i linkove moram jos pogledati.
dodala bih da je jedan od najvaznijih utjecaja na djecju motivaciju, kao i stav prema ucenju i znanju, onaj roditeljski. i moram reci da je on vrlo cesto negativan. kada se roditelji sami zgrazaju ( a koliko vidim na forumu ih imajako puno), pa sto ce latinski, pa komplicirana matematika, pa kemijske formule, pa nepotrebna znanja i podatci, mene uopce ne cudi kada i njihova djeca imaju taj stav. njihovi senzori su fantasticni i tocno osjecaju sto raoditelji misle, cak ako to i ne kazu.
drago mi je da vidim da na forumu ima dosta onih kojima je skola bila piece of cake, pa su uspijeli da im ne bude jako dosadno i koliko vidim svi ste/smo ispali ok.
bez obzira sto je meni u skoli pocesto bilo dosadno i prelagano, zaista sam voljela skolu i cijelo to razdoblje. i o velikoj vecini profesora mogu reci samo dobro i najbolje.
ponekad se pitam da li na ljubav moje kceri prema skoli i znanju opcenito ima i ponesto utjecaja moj stav, kao i stav mm-a.
jako me cudi tolika negativna energija forumasica prema njihovim skolskim iskustvima, te profesorima (a ja sam sama prilicno kriticna prema obrazovnom susrtavu kakav sad jest) koji cisto statisticki ne mogu biti sve idiot do idiota, kako ih neke forumasice opisuju.
i pitam se ponekad da li su oni koji tvrde da na fakultetu nisu ama bas nista naucili, (sto mi je prilicno sokantna cinjenica) sami odgovorni za to?
sama radim u visokom skolstvu i mogu reci da je najvazniji faktor uspjeha i obrazovanja stav studenta prema studiju.
eto npr. mikka kaze da nije nista naucila na fakultetu, te da je sve ostalo sto joj treba samonaucila.
mikka, ako nije preintimno, mozes li nam reci kakva i koja su to zannja koja si samonaucila, te da li s njima zaradujes za svoj kruh svakodnevni?
osim toga cijelozivotno samoucenje je sastavni dio zivota u kojem svatko od nas uci ovisno o periodu zivota i potrebama u obrazovnim institiucijam, kroz praksu i rad, te kroz samoucenje u slobodnom vremenu. tako je uvijek bilo, nema to nikakve veze sa HS.
to je uvijek kombinacija raznih nacina. i gdje ima volje ima i nacina.
I onda zamišljam - da su ga roditelji houmskulali, sasvim je sigurno što bi oni smatrali suvišnim, upravo ono što je njihovog sina najviše zanimalo. I zato se slažem s krumpirić - ni ja ne razumijem toliko samopouzdanje u tako osjetljivom području kakvo je obrazovanje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom