Homeschooling?

[krumpiric]

pa ne znam baš, svatko za sebe misli da je idealan obrazac za svoje dijete.
pa ih netko može npr. ne dati u školu da ne uče evoluciju jer im se protivi načelima, a netko može svoju kći ne dati u školu da ne uči previše jer pametna neće uspjet naći adekvatnoga muža, od tolkog će joj sjedenja guzica narast.
karikiram, al "obrazovanje" može biti i ništa, ako nema vrlo dobre kontrole.

[sladjanaf]

pa ne znam baš, svatko za sebe misli da je idealan obrazac za svoje dijete.
pa ih netko može npr. ne dati u školu da ne uče evoluciju jer im se protivi načelima, a netko može svoju kći ne dati u školu da ne uči previše jer pametna neće uspjet naći adekvatnoga muža, od tolkog će joj sjedenja guzica narast.
karikiram, al "obrazovanje" može biti i ništa, ako nema vrlo dobre kontrole.

koja je razlika u tome hoćeš li im "zabraniti" odlazak u školu zbog teorije evolucije
ili ćeš im doma nakon škole reći da je to "belosvetska ateistička zavera"
sigurna sam da toga već ima
jer i ti koji to uče svoju djecu nekad su prošli kroz školski sustav

ili još bolje, zamisli roditelje koji su prisiljeni svoje dijete slati na vjeronauk
i dijete dođe doma iz škole i kaže kako je, štajaznam, abraham primjer divnog i požrtvovnog oca

hoću reći, imaš ti danas već puno homskulanja
a onaj otac koji bi svojoj kćeri rekao da joj za udaju ne treba škola, može joj to reći i sada - jer ako je nakon osnovne ne pošalje u srednju (a ima toga), kakvu ona budućnost ima?

i potpisujem mamu juanitu u nekoliko zadnjih postova

a ovaj cijeli koncept HS-a nije mi uopće strašan jer sam upoznala preko nekoliko homskulane djece, tj. u to su vrijeme već bili studenti
bili su, između ostaloga, prvi amerikanci koji su poznavali zemljopis

[Ifigenija]

pa ne znam baš, svatko za sebe misli da je idealan obrazac za svoje dijete.
pa ih netko može npr. ne dati u školu da ne uče evoluciju jer im se protivi načelima, a netko može svoju kći ne dati u školu da ne uči previše jer pametna neće uspjet naći adekvatnoga muža, od tolkog će joj sjedenja guzica narast.
karikiram, al "obrazovanje" može biti i ništa, ako nema vrlo dobre kontrole.

Krumpirić, pratim tvoje postove i glavni ti je argument - tko zna što bi oni učili dijete...

Osobno, u svojoj glavi živim u svijetu u kojem je obrazovanje mnogostruko, u kojem si svjestan da postoje ove i one teorije, i da većinom nijedna nije točna posve - jer je samo teorija, ali kao takva je relevantna jer dijete i čovjek da bi razumjeli svijet u kojem žive moraju baratati sustavima koji u njemu postoje; da uopće mogu razgovarati.

Pa onda ideja da će netko učit dijete samo kopanju; ja živim u svijetu u kojem smo svjesni da je svako dijete priča za sebe i da svako od njih ima neku svoju mjeru što bi radili, gdje bi išli, koliko im treba. Meni je u redu da svaka ljudska časna i poštena djelatnost, da se radi kako treba, da je odabrana tako da čovjek može time sebe i svoju obitelj uzdržavati - i super. Moji kopaju u vrtu, ali i čitaju o Svemiru, idu na Net, u kazalište, računaju i navijaju za nogometne klubove. Sve što je dio normalnog ljudskog života.

I isto tako ne shvaćam obrazovanje svog djeteta - jer svi mi HS.lamo dijete iako ide u školu, jel tako - učimo ga životu htjeli ne htjeli - kao priču gdje ja sipam nešto u njegovu glavu. Jednako mi je važan proces u drugom smjeru - da ja upoznajem svoje dijete, i učim se njegovom poimanju svijeta, tražim povratnu informaciju o tome što mu se sviđa, što ga zanima, širim svoje horizonte njegovim uvidima i interesima.

Nekako mislim da sam servis svojem djetetu u tom otkrivanju svijeta, i koliko vidim to rade i drugi roditelji s kojima imam kontakt. Možda sami ne sviraju, ne znaju o strojevima, ili ne znaju sto jezika, ali su spremni pomoći djetetu i omogućiti da to isproba ili ustraje ako je to za njih dobro.

Mislim da HS-lerska filozofija svijeta vraća fokus na to da je učenje izvorna ljudska potreba, da je učenje strast, da je učenje zabavno, da ćemo naučiti sve što je potrebno, i više, ako samo živimo u okružju u kojem je znanje na cijeni. Štojaznam, možda neka obitelj ima ideju o lijepim nogama, i dobroj udaji, te kopanju dok se udaja ne realizira, ali moguće je da ih ta kćer dirne, dotakne, pomakne svojom strašću, interesima, uvidima, i ne samo da ona svašta nauči, nego i njih vrati u onu točku iz koje su ih izbacili sustav, rutina, prisila ili nešto takvo.

Temeljni problem škole, kojeg HS_nema, je to što se znanje uzima za neku mjernu jedinicu u danom trenu, dakle - ovo znaš za tri, četiri, pet... i time formira sliku čovjeka o tome gdje mu je domet, i istodobno ga ostavlja zakinutim za to znanje.
I onda imamo cijele generacije kojima je važno spapuljat za peticu, snaći se, prevariti, kratkoročno zapamtiti, kojima je važna ta vanjska stvar, a ne znanje samo, obrazovanje, unutarnje zadovoljstvo.

Homeschooleri ne mjere, nego poučavaju i daju priliku čovjeku da uči dok ne nauči, točno onoliko koliko dijete najbolje može. Ne zapenderiš djetetu dvojku, nego pronađeš način da s neke druge strane približiš, motiviraš za gradivo - dok ne sjedne. To je pobjeda, to je nešto posebno, i na koncu - to je upoznavanje djeteta.

Osobno sam poučavala djecu, i to, naravno, uvijek djecu koja su imala problem, pa su roditelji tražili tutore. Nema veće sreće nego kad vidiš da si nekoga doveo do toga da je shvatio. Osobno sam vidjela transformaciju "lošeg" učenika u dobrog učenika puno previše puta, a da bih naivno vjerovala školskom sustavu koji nekoga otpiše i metne među "loše". Cijeli taj proces poučavanja nije da stoti put ponoviš nešto na isti način, kao što to radi školski sistem, nego da upoznaš čovjeka, da osvijestiš njegove kanale prihvaćanja podataka, njegovu motivaciju, njegovo ja, ajmo reći.

Nekome je to lako, ali imaš djece koja ne znaju koliko mogu jer netko stalno u njima lupa krivu tipku.

Neki ljudi pamte vizualno, neki auditivno, nekima je potrebna logika ili mnemotehnika u svemu. Netko se mora kretati da zapamti, svačega imaš.

HS-leri afirmiraju tu ideju da ti učenjem poučavaš dijete o svijetu, znanosti, ali i o njemu samom, tko je, kakvo je, kako prima podatke, kako vidi svijet, koje su mu jake strane, kako da se motivira za one slabe... a u svemu tome roditelj profitira, i dijete profitira jer se u tome upoznaješ s djetetom i samim sobom, s njegovim granicama, i svojim granicama, s njegovim i svojim jakostima, i imaš mogućnost da se ljudski dodirnete i isprepletete do kraja.

Mislim da HS - ili neki dobar nastavnik ili individualna nastava . pružaju djetetu samosvijest. O tome se radi.

Da nisi broj koji mora znati valenciju ugljika, a nemaš pojma niti gdje ideš, čemu se nadaš, i što će ti uopće škola kao takva - nego taj koji jesi, koji uči kako uči, s ciljem koji je samo njegov, na način na koji može postići najbolje rezultate.


I još jednom, da me se krivo ne shvati - posve simpatiziram HS filozofiju, to je u osnovi afirmacija individualnog rada (koji jest najvredniji oblik podučavanja) i samosvijesti kao takve, ali svjesna sam prednosti sustava, dobro je da postoji, u njemu ima divnih ljudi i puno toga daje. Naježili smo svi skupa ako se javno školstvo raspadne.

Ja sam za zdravu kombinaciju - pošalješ dijete u školu na tih par sati, a ostatak vremena ga poučavaš doma.