potpis na gornje postove. i dalje mislim da je više mogućih izbora benefit za sve, bez obzira što odabrali.
 |
|||
|
|
|||
potpis na gornje postove. i dalje mislim da je više mogućih izbora benefit za sve, bez obzira što odabrali.
ja stalno pitam kako, ali ne dobivam baš konkretne odgovore.
UK opis kako mi je vrlo konkretan i zanimljiv.
Bas tako. No meni je UK opis, uz konkretan i zanimljiv, jos i zgodan i sladak i stolisamvectamonapisala. U Hrvatskim okvirima mi izgleda skroz neodrziv.ms. ivy prvotno napisa
ja stalno pitam kako, ali ne dobivam baš konkretne odgovore.
UK opis kako mi je vrlo konkretan i zanimljiv.
Zato cekam kako. I nemam nista protiv alija.
To da li netko ima realnih mogučnosti (vremenski ili financijski) HSat ili ne nije nikakav faktor u donošenju zakona o HSu. Svatko ima svoje prioritete, i onaj tko želi HSing će uvrstiti u svoj dnevni raspored ili će već naći načina da posloži stvari tako da im bude moguć.
U mom slučaju, apropo onog da je HS privilegija za bogate, mi smo sve rasprodali da bi kupili imanje na selu, živjet ćemo relativno siromašnim životom, al ćemo oboje bit kod kuće i brinut se 24/7 za odgoj i obrazovanje svojih klinaca. To naravno nije prihvatljiva opcija za svakog, ali eto mi smo odlučili posložit svoje kockice tako da nam sve sjedne na svoje mjesto, naravno uz puno odricanja. Sad samo još trebaju prihvatit prijedlog zakona.
Mislim da to nije bi blizu istine, barem kod Saraddevii ( a za ostale ne znam). Ona rado daje svoju djecu prijateljima i poznanicima na brigu, nema tu govora o nekoj posesivnosti i ili isključivoj usmjerenosti. Jedino što to više kao plemensko zajedništvo, a ne organizirana , državna institucija (jaslice, vrtić, škola). Ja to tako vidim.
ma meni je to super, nisam ni pomislila da je saradadevii, ma ni nitko ovdje-posesivan. Mene zanima pozicija roditelja, ne djeteta-koji obavlja HS-što kad prestane?
Vjerojatno na interese koji su imali prije i za vrijeme OKK-a ? Vjerujem da imaju neke interese osim da obrazuju vlastitu djecu. Ovakvo obrazovanje mi se čini kao dio njihovog puta na kojem su odlučili se najviše posvetiti jednoj stvari, što ne znaći da su oni prestali biti osobe (i )sa drugim interesima. Treba se odmaknuti od ideje da je život postigao cilj kad dobijemo stalno zaposlenje, pa onda tako furamo do penzije sa malom pauzom za rodiljni. Nekako nas ova nova ekonomija tjera da budemo jako fleksibilni i da mjenjamo način razmišljanja koji je našim roditeljima bio normalan i poželjan, a tada i moguć.
Posljednje uređivanje od sirius : 01.06.2011. at 18:28
Pa HS ne ćini 10 sati od 24 u danu jednog roditelja, ja prije mislim da zauzima nekih 1-2 sata dnevno. Nije to posao pa kad odeš u penziju osjećaš se malo izgubljena. Odradiš HS i ideš dalje sa životom, a taj sat - dva koja sada imaš slobodna ispuniš pijuckanjem čaja u vrtu i opuštaš se nakon što si i bez HSa imala masu obaveza. I kako je Sirius rekla da Sara bez problema da svoje dijete nekom drugom u zajednici, ni ja se neću buniti ako takve osobe bude u našim životima, čak kad bi se oformila nekakva grupa gdje bi se podučavalo 4-5 djece koja dolaze iz obitelji sličnih uvjerenja, to bi mi bilo čisto OK.
Roditelji koji se posesivno vežu za svoju djecu tj. imaju takav odnos prema djeci, imat će ga išla djeca u školu ili ne, i kad dijete jednom ode na faks ili se odseli, taj će roditelj bit jednako izgubljen kao i HS roditelj koji se posesivno veže uz svoje dijete. Fakat nema valjda ništa teže za dijete nego kad roditelj kroz dijete pokušava naći smisao svog života. HS nema previše veze s tim.
Apsolutno si u pravu, al dan traje samo 24h, a ja sam vrlo praktična i zato me sve zanima
Ne kužim odakle ova priča da je "stalno zaposlenje s pauzom za rodiljni" ikome ovdje cilj, čisto sumnjam. To si želi rijetko koja osoba s VSS u 21.st.
(doduše, danas dio ljudi u HR sanja i o tome, čisto jer je prioritet jesti i platiti režije)
Posljednje uređivanje od krumpiric : 01.06.2011. at 18:40
Meni je tako tesko prepoznati i sebe i sve ove gore prijateljice pobrojane u tome.
Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi
problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav
prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za
dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za
svoje dijete" i mene užasava
Kada budem imala vise vremena opisat cu vam sto ,na primjer, Elena i Lola u zivotu rade, i placeno i neplaceno uz 11 djece kada ih se zbroji zajedno (u rasponu od 25 godina razlike, nisu svi jedni drugima do uha).
Njihova djeca svakako nisu u centru paznje roditelja (ako zbog niceg drugog onda zbog broja), nisu ni zanemarena ili na teretu drzave/rodbine/starijih siblinga, a medjusobno se razlikuju i po interesima i po tome gdje zele u zivotu ici i sto zele raditi ili vec rade, da je tesko reci kako su u vlasnistvu roditelja koji znaju sto je za njih najbolje.
Iz mnogih komentara i primjedbi, vidim da je tesko odmaknuti se od ideje da OKK znaci roditelja okupiranog poducavanjem svoje djece ili djeteta.
Vjerojatno je to najveca prepreka.
Druga prepreka je ideja da se ne moze zivjeti u Hrvatskoj bez dvije pune place.
Ja vec 12 godina ne zivim u Hrvatskoj i svasta se u to vrijeme izdogadjalo, pri posljednjem posjetu sam uvidjela kako se recesija odrazava na drugaciji nacin nego ovdje (ili preciznije, da je moralna recesija uz rame financijskoj i da je u kolektivnom umum gotovo opipljiv gubitak nade)
Vjerojatno bi bilo dobro da se javi netko tko zivi u Hrvatskoj i misli da bi mogao OKK bez obzira no takvu ekonomsku situaciju jer bilo koja sugestija s moje strane je mozda neprimjerena.
Pa može se živjeti, mnogi žive i bez ijedne plaće, pitanje je samo kako.
(malo off-topic, ispričavam se zbog toga)
Pa da, to je i bio moj point, moze se zivjeti, ali drugacije od onoga kako zivis kada imas dvije pune place; mozda bez kredita, bez vlasnistva stana, bez privatnih ljecnickih usluga itd...
Trebas biti jako motiviran da se toga odreknes, ako bi se trebao odreci.
I zato OKK u Hrvatskoj ne bi bio privilegij hiperbogatih nego mozda onih kojima bi bilo jako stalo do toga.
A takvih sigurno ima.
Ako roditeljsko vrijeme i financije zanemaris i uredotocis se samo na to pitanje izoliranosti od vrsnjaka koji su u skoli, mislim da nema puno razloga za veliku brigu, cak i u Hrvatskoj.
I naravno da stranjsko iskustvo HS-a pokazuje da udruživanje HS.lera radi
sasvim dobar posao, i da je sve to pet, ali ja se posve slažem s Cvijetom i
svima ostalima koji kažu da je u ovom trenu u Hrvatskoj to teško do
nemoguće.
A moram iskreno reći da me malo stegne srce kad roditelji na
svojem djetetu krenu lomiti povijest i raditi neke velike promjene; kao da nije
dovoljno teško odrastati i ovako i onako, još trebaš i tu stigmu u ovoj zemlji,
koja nije široka ni raznolika ni melting pot kao SAD. Sažalim se, ja temeljni
simpatizer HS-a, na djecu koja će jedina u stotinama kilometara prolaziti taj
tip obrazovanja. Ako dijete bude malo nesigurnije, malo možda društvenije, pa
može biti jako tužno ili jako smotano u dobi kad dolazi na faks, i ako roditelj
ne odradi svoj posao stvarno maestralno mislim da to može svakako
završiti.
Netko mora početi, ali ne znam... nadam se da će se početi onda
kad bude dovoljno ljudi, dovoljno podrške, kad bude moguće djetetu pronaći
njegov krug i van obitelji.
Postoje skola u turnusima tako da su slobodna djeca dostupna u svako doba dana (sto recimo nije ovdje slucaj, svi su u skoli 9-3.30 pa nikoga nema po igralistima osim mama s todlerima i bebama);
postoje knjiznice, radionice po knjiznicama, svijet prica i slicno;
postoje sportski klubovi, muzicke skole, tecajevi plivanja, jezika itd...
postoje obrazovne ustanove koje pruzaju usluge skolama(grupni posjeti muzejima, kazalistima, koncertima), pa bi isto tako mogle pruzati usluge home ed djeci, ako se oni udruze u nekakvu grupu i to zatraze (po cijeni po kojoj se naplacuje skolama/grupama, dakle, nizoj od uobicajene).
Udruzivanje i kooperacija je srz postanka (i opstanka), ne samo HomeEda nego i svega ostalog
Zato s veseljem ocekujem tvoju i siriusinu kavu!
I kavu svakoga tko ce vam se pridruziti; podrsku inicijativi mozete nam dati na http://www.druginacin.hr/ukljuci-se/
Pocetna clanarina samo 50 kuna
Želimo promijeniti način na koji ljudi u Hrvatskoj razmišljaju o obrazovanju, školstvu, poučavanju, učenju, odgoju i igri.
Propitivanjem ideja da je osnovna svrha školstva obrazovanje, da je učenje proizvod poučavanja, da je svrha odgoja kontrola ponašanja, da igra nije sastavni dio življenja, pa tako i rada i učenja želimo ljude potaknuti da odbace uvriježenu nekonzistentnu logiku, te se oslobode oklopa koji ih spriječava da ispune svoj puni potencijal.
Postoji nekoliko načina na koji ti možeš pomoći radu Udruge.
Učlani se u Udrugu
Članstvo u udruziSukladno Statutu Udruge podupirući članovi udruge mogu postati sve poslovno sposobne fizičke osobe koje dostave pristupnicu i suglasne su sa Statutom i općim aktovima Udruge te plate članarinu.
Odluku o prijemu u redovno članstvo Udruge donijeti će Upravni odbor ukoliko je osoba aktivno sudjelovala u radu Udruge.
Članarina Članarina se plaća za kalendarsku godinu. Udrugu možeš podržati članarinom od 50, 100 ili 150 kuna. Drugi član iste obitelji ima popust od 50%.
Pristupnica Ispunjenu pristupnicu pošalji poštom na našu adresu:
Udruga Obrazovanje na drugi način
Črešnjevec 66
10 000 Zagreb
Napiši članak
Zanimaju nas članci koji obrađuju teme kao što su obrazovanje, školstvo, poučavanje, učenje, odgoj i igra kroz prizmu hrvatskog iskustva.
U nastavku su izlistane par tema koje su nam posebno drage, a koje ti mogu poslužiti kao inspiracija za tvoj članak:
Prevedi članak
- U Školskom zakonu Hrvatske iz 1874. godine hrvatskim građanima omogućeno je obrazovanje svoje djece kod kuće. Koje su povijesne okolnosti dovele do ukidanja te opcije u obrazovanju djece? Imena odgovornih osoba i njihovi osobni motivi u donošenju takve odluke. I Slovenija i Crna Gora imaju u svom zakonu o školstvu opciju obrazovanja kod kuće. Čini se da je do te promjene došlo neposredno nakon raspada SFRJ-a. Tko je inicirao promjenu i zašto?
Članak 50 Zakona iz 1874. godineRoditeljem ili njihovim zamjenikom ostaje prosto djecu svoju dati podučavati ili doma ili u kojem god budi privatnom budi javnom zavodu ili u kojoj drugdje postojećoj pučkoj školi. Nu u tom su slučaju roditelji ili njihovi zamjenici dužni svake godine dotičnu nebiljegovanu svjedočbu o napretku djece podnositi obćinskomu školskomu odboru; a ovaj je dužan na to paziti, da se takova djeca poduče bar u onom obsegu, kakov se po ovom zakonu zahtjeva za javne pučke škole.- Osnovno, srednje, više i visoko školstvo financira se velikim dijelom od strane poreznih obveznika. Dobar dio hrvatskog gospodarstva zasniva svoje poslovanje kako na udjelu u tom kolaču, tako i na prodaji proizvoda i usluga korisnicima školskog sustava. Koliko je novčano težak sektor školstva? Na koji se način novčana sredstva raspodjeljuju? Kolika je cijena školovanja po učeniku? Koliko je teška industrija proizvoda i usluga koja zasniva svoje poslovanje na postojanju školskog sustava? Kakav je povijesni trend po tim pitanjima?
- U Hrvatskoj postoje nekolicina alternativnih škola. Kakav je bio njihov životni put? Povijesni pregled alternativnih i eksperimentalnih programa u hrvatskom školstvu, sa razlozima njihovog začeća, načinom i uvjetima njihovog vođenja, te što je dovelo do njihovog gašenja.
Stvori korisnički račun i baci se na prevođenje jednog od članaka koje imamo u pripremi. Ukoliko znaš za dobar članak koji nije na našem popisu, podijeli to s nama.
Hrvatska Wikipedija sadrži stranicu o obrazovanju kod kuće koja je djelomičan prijevod vrlo iscrpne stranice na engleskoj Wikipediji. Prijavi se za uređivanje Wikipedija stranica i smanji razliku u sadržaju tih dviju stranica.
Pored tekstova, tu su video sadržaji na Internetu za koje postoji mogućnost stvaranja podnaslova. Primjer su govori na TED-u za koje još (svibanj 2010.) ne postoje podnaslovi na hrvatskom: Bring on the learning revolution! (Sir Ken Robinson) i Can kids teach themselves? (Sugata Mitra). Upute za stvaranje podnaslova za govore na TED-u nalaze se na TED-ovoj stranici za prevođenje.
Članci u pripremi:
Prevedi i objavi knjigu
- Alfie Kohn. Rethinking Homework
- Daniel Quinn. Schooling: The Hidden Agenda
- John Holt. Common Objections to Homeschooling
- John Taylor Gatto. The Seven-Lesson Schoolteacher
- Peter Gray. Children Educate Themselves I: Outline of Some of the Evidence
- Peter Gray. Children Educate Themselves II: We All Know That’s True for Little Kids
- Peter Gray. Children Educate Themselves III: The Wisdom of Hunter-Gatherers
- Peter Gray. Children Educate Themselves IV: Lessons from Sudbury Valley
Većina knjiga koje su duboko utjecale na naš način razmišljanja trenutno (svibanj 2010.) nisu dostupne na hrvatskom jeziku. Iznimka su knjige Oružja za masovno poučavanje (John Taylor Gatto) i Vaše kompetentno dijete (Jesper Juul).
U Hrvatskoj se može živjeti s jednom plaćom, ali ne ako je to hrvatska plaća, od hrvatskog poslodavca ili zarađena u Hrvatskoj. Bar je takvo moje iskustvo.
Ne troši ti dijete cijeli dan kad ga podučavaš, ali iziskuje daleko više vremena i organizacije, jer mu treba ispuniti dan ( a ne da se dosađuje ili izležava, iako i za to mora biti vremena). Kad imaš troje djece sa velikom razlikom u godinama to je još kompleksnije.
I kada muž radi u inozemstvu, jer naravno od čega bi živjelo pet osoba sa jednom hrvatskom plaćom, još je teže naći snage, volje i vremena za HS. Nađeš, ali sebe staviš u neki zadnji plan...
Opcija HS je za one koji sve to mogu bez problema posložiti, financijski i vremenski. Tako ja mislim ( nije baš divergentno, zar ne?).
mene jos vise uzasava ideja da drzava zna sto je najbolje za nas, pa tako i za moje dijeteOve ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za
svoje dijete" i mene užasava
nedavno su statistike u hr pokazale da masa ljudi zivi sa roditeljima do 40 godina, da se zaposljavaju tek sa 30-ak godina
svi proizvod regularnog skolskog sistema
Joj, stray, a to ima jednake veze sa školstvom koliko i oni Rozini BBB-ovci i Torcidaši.
Ajmo još i proanalizirati koliki ih je postotak bio dojen i koliko dugo, možda i u tom grmu leži zec
Nevjerojatno za što je sve moguće optužiti regularni školski sistem...
Oprosti, ali ovo je glupost. Nemogućnost imati vlastiti stan ( ili podstanarski) nije proizvod redovnog školskog sistema.
Hm...
Veliku ulogu igra lifestyle. Sigurna sam da ima obitleji koje mogu preživjet sa 4-5 somova mjesečno, ali sam isto tako sigurna da se ti ljudi odriču mnogo stvari kojih se one obitelji koje žive na dvije plače od po 5 somova ne odriču. Neko je bio napisao, koliko para toliko muzike. Ja osobno npr nemam love za nove krpe pa si krpam stare i učim šit da bi mogla taj dio za obitelj sama rješavat bez šopinga. Ima tu jako puno prostora za manevar, kad si ne možeš priuštiti stvari shvatiš da ti ni ne trebaju ili naučiš improvizirat.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 01.06.2011. at 21:48
Ja sam dobila sasvim solidan HS iz šivanja, pletenja, kukičanja, veza i ostalih ručnih radova. I iz kuhanja. I iz obrade vrta/voćnjaka, skupa s plodoredom, iako to koristim čisto vikendaški jer sam odabrala živjeti u gradu. Iz stočarstva nisam jer nije bilo prilike (nisam to vidjela uživo). I nisam jedina (trenutno mi vještičica pada na pamet kao odličan primjer domaće edukacije iz raznih praktičnih vještina).
Iako su me roditelji mogli poučiti i matematici i glazbi, nisu to učinili nego su me poslali u školu. Popunjavali su rupe u redovnoj edukaciji kako su znali i umjeli.
Mislim da je danas i ovdje također pametno uzeti najbolje od svega što se nudi za edukaciju djece i regularno obrazovanje dopunjavati kod kuće.
Jako puno ovisi o tome i za što dijete/osoba ima interesa - ako nema smisla za npr. krojenje i šivanje, uzalud edukacija. A na svojoj vlastitoj koži sam se osvjedočila kako sam dvije svoje bake koje su me poučavale krojenju prestigla zahvaljujući znanju nacrtne geometrije. Iz srednje škole.
da, to su sve dr.znanosti s velikim plaćama, oni ostaju s roditeljima. Ne ostaju oni što se ne mogu osamostalit jer nemaju novaca za otići, mora bit
Ovdje moram reci da nazalost u hr dr znanosti ne podrazumjeva veliku placu i znam ih dosta koji u svojim kasnim 30im jos zive s roditeljima ili ako su se osamostalili, balansiraju na rubu ponora (i to samo uz pomoc onih kredita sa 2% kamate)da, to su sve dr.znanosti s velikim plaćama, oni ostaju s roditeljima. Ne ostaju oni što se ne mogu osamostalit jer nemaju novaca za otići, mora bit
To je sramota naseg drustva i nema veze s HS ili ne HS
Posljednje uređivanje od smedja : 02.06.2011. at 09:25
Ovo je istina i radi se o državnoj politici prema znanosti i visokom školstvu. Današnji mladi doktori znanosti su ljudi bez sigurnog zaposlenja, koji nakon što su se odškolovali i napravili doktorate mogu ostati na cesti vrlo lako, pa mnogi i ostaju, pa makar bili i izvrsni. Uvjeti života su im tako nesigurni da mnogi odgađaju brak, a pogotovo djecu.
"Zemlja znanja" čini sve da to ne bude.
naravno da to jako dobro znam, karikiram, samo sam htjela odvući od povezivanja našeg školovanja sa životom s roditeljima.
hm, naravno, da, prosječna plaća u UK je četverostruko veća nego u HR, a možda ja krivo računam...
Ubijte me, al ja stvarno ne znam čega bih se mogla odreći pa da možemo živjeti od jedne plaće i provoditi HS (kad bi htjeli).
Je, taj financijski aspekt je u RH itekako bitan. I nefleksibilnost radnog vremena. Bojim se da će kod nas HS biti na razini izdvojenog "incidenta".
dopuna: pri tom ne mislim na "krpice" i hranu, nego na stanarinu ili otplatu kredita za stan, prijevoz, koji je jako bitna i velika stavka u velikom gradu,
porezi, zdravstveno osiguranje i sl. stavke.
ali su i troškovi života u UK, posebice u vrlo skupom Londonu, prilično neusporedivi s ovima ovdje.
mislim da ti dođe tu negdje po redu veličine.
ja ne znam šiti ništa osim dugmadi, poruba i sl, al znam puno kućanskih "stvari"-em sam odrasla u zaj.domaćinstvu s bakom, em mi je mama kuharica, a od poljoprivrede znam samo sve o lovu ribe, to sam homskulana, ostalo me naučila svekrva-jel i to homskuling ? :D
nego, ovo sam htjela reći
danas šivanje- s financijske strane- nema nikakvog smisla, osim ako baš želiš homemade stvari, buniš se protiv neetičke proizvodnje itd...i ako nosiš neklasične veličine/krojeve.
Moramo htjeti da stvari postanu fleksibilnije oko posla i nacina obavljanja istog... Nece nitko doci i reci evo izvolte, tko zeli raditi 2 dana u tjednu? tko zeli raditi od kuce?
Ali kada se sakupi kriticna masa "VSS strucnjaka" koji ce zahtjevati i biti spremni na promjene, onda ce se promjene i dogoditi. Jer ima dosta i strucnjaka VSS ova koji Bogu kradu dane na poslu ili barem kojima se motivacija i ucinkovitost smanjuje proporcionalno radnom vremenu.
Kada ponudimo trzistu rada i poslodavcu strucnjaka koji radi od doma (ne generira troskove za firmu), koji radi povremeno po potrebi... onda ce se to poceti i ostvativati... nismo mi otok da to svugdje moze ici samo kod nas ne uvijek i zauvijek...
Posljednje uređivanje od smedja : 02.06.2011. at 09:29
slažem se.
ne sudjelujem u temi, ali skicnem da vidim da jos imate sta za dodat.
a kako poznajem dosta dr znanosti, mogu vam reci da ni vani dr znanosti nemaju neke velike novce, osim ako imaju dobar patetnt koju su unovcili ili ako su otisliu proizvodnju.
ja bi mozda i mogla financijski podnjeti HS, ali iskreno ja ga ne bi provodila doma. i ono sta sam letimicno procitala, zar zbilja roza mislis da 1-2 dnevno je dovoljan da savladas sve stvari koje se ipak dotaknu u skoli?
ono sto vidim romaticno u tom HS je da bi i ja ponovno savladala stvari za koje mislim da mi nedostaju, koje su jednostavo isparile iz mog mozga, a danas mi iskerno fale. mada moram priznati da sam bar naucila di ih mogu naci.
Pa tu je kamen spoticanja ove teme. Naravno da nije dosta, ali ako je HS nekontroliran i ako svaki roditelj odlučuje što će učiti dijete, onda će nekim roditeljima biti dosta i pola sata.
Ili niti toliko.
Jel u tih 1-2 sata dnevno za HS uključeno i vrijeme potrebno za naučiti kukičati i kuhati?
:DJel u tih 1-2 sata dnevno za HS uključeno i vrijeme potrebno za naučiti kukičati i kuhati?
Ovo prvo nikad nisam naučila, za ovo drugo sam se sama HS-ala.
Ne, to su slobodne aktivnosti...ne morate se kačit ko muha na govno na sve što napišem kao primjer, šivanje, ili popravak auta ili whatever već radimo kao sam svoj majstor i tako uštedimo novac i vrijeme - na to sam mislila.
I apsolutno mislim da je 1-2 sata dnevno dovoljno za osnovnu školu, možda pinkicu više za više razrede, al tad dijete već dosta toga i samo ući. To ne govorim ja svoje mišljenje, govorim ono što mi je rečeno od strane HS roditelja od kojih neki već imaju i klince na faksu a prethodno su bili HSani.
Nisam Roza, ali da , mislim da bi u nižim razredima OŠ bilo dovoljno 1-2 sata dnevno za ono što se u školi radi četri. Posebno ako postoji čaroban način da se dijete motivira za stvari koje mu nisu tako zanimljive.
Pa to je logično obzirom da je rad u manjoj grupi intenzivniji, a u razredu se i tako prati tempo većine , zapravo onih koji su najsporiji.
To ne znači da bi se samo neka super pametna djeca poučavala doma pa iz njih izrasli genijalci, nego bi se manje vremena trošilo na ono što im ide tj. ne bi bilo praznog hoda i moglo bi se proći više stvari. A opet bi se više vremena, uz individualni pristup, koristilo za stvari u kojima su sporiji na način koji bi njima bolje odgovarao.
ok, moram se ponoviti, da ima nas koji NE žele radit kod kuće, kupovat od kuće, školovati sebe i djecu kod kuće itd itd koji ne ljube tolko tu svoju kuću, da se ne mrdnu iz nje (figurativno, ne morate pisati da postoje knjižnice i muzeji)
al dobro, kužim, sto ljudi, sto ćudi...
ono što sam još htjela reći.
bila sam na roditeljskom sastanku i cijeli roditeljski sastanak mislila na ovaj topik.
dakle, ne bježim ja da imam predrasude prema hs, al velike su predrasude i prema školi.
čini mi se da većina njih zamišlja osnovnu školu na jedan pogrešan način. djecu koja sjede u klupama, ne smiju pisnut, ne smiju izraziti svoje mišljenje o ničemu, samo bespogovorno slušati dosadnu učiteljicu, nema nikakvog individualnog pristupa, ne razvija se kreativnost...
a stvarnost je sasvim drugačija, sa sasvim prosječnim učiteljicama kakve su naše, i jednim velikim razredom koji broji 26 učenika kakav je naš.
daleko od ideale, al nikad nije idealno. i na koncu, ne mora biti idealno. i naravno da postoji strašno velik prostor za promjene. al čini mi se da to nismo rekli na ovom mjestu, realnost kakva je sad, je daleko od nekakve institucije u kojoj djeca postaju brojevi i budući ljudi bez mozga.
na roditeljskom, na kraju godine, uvijek nas obuzme malkice nostalgija, pa je i roditeljski bio u tom tonu. prepričavale su se dogodovštine pojedinih učenika, njihove izjave, pojedinačni uspjesi, talenti (jedna curica ima strašan talent za crtanje, jedna za ples, jedan voli geometriju, kaže učiteljica, iz nekakvog neobjašnjivog razloga voli baš geometriju
eto, morala sam ovo napisati, znam da je off topik.
ok, moram se ponoviti, da ima nas koji NE žele radit kod kuće, kupovat od kuće, školovati sebe i djecu kod kuće itd itd koji ne ljube tolko tu svoju kuću, da se ne mrdnu iz nje (figurativno, ne morate pisati da postoje knjižnice i muzeji)
al dobro, kužim, sto ljudi, sto ćudi...
ono što sam još htjela reći.
bila sam na roditeljskom sastanku i cijeli roditeljski sastanak mislila na ovaj topik.
dakle, ne bježim ja da imam predrasude prema hs, al velike su predrasude i prema školi.
čini mi se da većina njih zamišlja osnovnu školu na jedan pogrešan način. djecu koja sjede u klupama, ne smiju pisnut, ne smiju izraziti svoje mišljenje o ničemu, samo bespogovorno slušati dosadnu učiteljicu, nema nikakvog individualnog pristupa, ne razvija se kreativnost...
a stvarnost je sasvim drugačija, sa sasvim prosječnim učiteljicama kakve su naše, i jednim velikim razredom koji broji 26 učenika kakav je naš.
daleko od ideale, al nikad nije idealno. i na koncu, ne mora biti idealno. i naravno da postoji strašno velik prostor za promjene. al čini mi se da to nismo rekli na ovom mjestu, realnost kakva je sad, je daleko od nekakve institucije u kojoj djeca postaju brojevi i budući ljudi bez mozga.
na roditeljskom, na kraju godine, uvijek nas obuzme malkice nostalgija, pa je i roditeljski bio u tom tonu. prepričavale su se dogodovštine pojedinih učenika, njihove izjave, pojedinačni uspjesi, talenti (jedna curica ima strašan talent za crtanje, jedna za ples, jedan voli geometriju, kaže učiteljica, iz nekakvog neobjašnjivog razloga voli baš geometriju
eto, morala sam ovo napisati, znam da je off topik.
Meni je ovo baš super! Osobno sam skoro umrla od dosade u školi i to više puta, i malo me šora taj feeling kroz život, pa rado poslušam svaku drugačiju priču, a ima ih. Valjda sam i ja sebe naštelila da hvatam te frekvencije! Ma super!
eh, prije sto godina sam otvorila topik na temu lijepih događaja iz vrtića, jer mi je bio pun k** čitati samo ružne stvari.
pa je brzo zamro
zato što je bio, budimo realni, dosadan da dosadniji ne može bit
niš, nema rasprava, par srca, par hagića i to je to. dosada živa
Roza, ta sva znanja koja navodiš , su znanja , sposobnosti, talenti roditelja. Oni ih znaju. I većina roditelja će naučiti svoju djecu tome. Meni to nije OKK.
Ako imam vinograd, normalno je da moja djeca idu okopavati, brat grožđe i što se sve već mora.
Nakon škole.
Ili ako imam prase normalno je da dijete vidi kako se rade kobasice.
OT Ja tražim nekog da me pozove na kolinje da moji klinci vide da svinjetina ne raste u mesnici
Ovo što sam navela nisam navela kao primjere onog što bi ja naučila dijete kroz HS, već kao primjere onog čega smo se gore dotakli vezano za materijalne ne/prilike u hrvatskoj u odnosu na HS, gdje sam govorila da radim sve više i više stvari sama kako bih mogla opstati recimo na jednoj plaći i osloboditi si vrijeme za HS - čitaj!Roza, ta sva znanja koja navodiš , su znanja , sposobnosti, talenti roditelja. Oni ih znaju. I većina roditelja će naučiti svoju djecu tome. Meni to nije OKK.
Ako imam vinograd, normalno je da moja djeca idu okopavati, brat grožđe i što se sve već mora.
Nakon škole.
Ili ako imam prase normalno je da dijete vidi kako se rade kobasice.
OT Ja tražim nekog da me pozove na kolinje da moji klinci vide da svinjetina ne raste u mesnici
jos cu reci koliko god razmisaljal meni se taj HS nikako ne uklapa u moju viziju zivota.
em bi mi bilo dosta pola sata dnevno, em bi bili zakinuti za niz stvari koje ipak donosi klasicno skolovanje.
recimo moji bi bojali s vodenim bojicama samo ljeti i to vani, da mi kuca ipak lici na nesto. a kako koncept HS bio da sam ja vise doma, to znaci da bi bili dobri iz predmeta koji se u moje doba zvao domacinstvo, a jako slabi iz kulture, jer ja sam prilicno nekulturna (pardon slabo kulturno potkovana)
a zašto djeca ne bi napravila recimo kvartovske novine?
ja sam išla u osnovnu u jednom kvartu a živjela u drugom.
i imala prijatelje i tu i tamo
i redovno smo i mi, ekipa u kvartu, smišljali kojekakve zajedničke aktivnosti (tipa ovih novina)
koje eto nisu bile vezane uz školu.
think outside the box
I nemojte mi reći da nije super kad na roditeljskom pohvale vaše dijete da je u nečemu najbolje. Srce k'o planina. Toga nema u HSS. Pohvala godi. Sad ćete reći da i doma dijete može dobiti pohvalu, ali to nije to. Meni to nije to.
Trudim se razmišljati divergentno, ali stalno me vuče misao: zar nije najbolje uzeti od svega pomalo: škola neka uči ono što moraju znati, a roditelji i tečajevi neka razvijaju druge sposobnosti.
Ima divnih učitelja i učiteljica, ne samo u osnovnim, nego i u srednjim školama. Meni je u školama bilo super. I doma, s mamom i tatom. I na putovanjima. I ljeti kod none na selu. I na talijanskom, baletu, glazbenoj. Bilo bi divno da djeca imaju takva sjećanja na svoje djetinjstvo.
ne sviđa mi se takva javna prozivka , bilo dobra , bilo loša na roditeljskim sastancima. pumpa ego, a prema nepohvaljenima ili ćak pokuđenima stvara predrasude od strane drugih roditelja i školskih kolega.
istina , ovo nema veze sa OKK-om nego školskim sistemom.
Ja na sastancima javno imenujem samo the best of. A roditeljska lica se ozare više nego da sam im poklonila vreću dukata.
Negativne stvari rješavamo u kabinetu,u četiri oka.
Jasno, vjerojatno se onima neprozvanim smrkne.
Hoću reći da bi smisao pohvale bio za sve koji su uložili poseban trud da bi postigli rezultate (kakvi god oni bili) i oni koji su napredovali od zadnjeg puta. Ne samo oni koji su po ocjenama posebno dobri.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom