It comes naturally, ja sam uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani.krumpiric prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
It comes naturally, ja sam uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani.
Znači da zapravo imaš jako puno vjere i poštovanja prema sustavnom školstvu kad ovako nešto izjavljuješ,
jer,konačno,svi mi smo prošli kroz iste klupe.
a, ne!
nismo!
Roza, ja ne bih mogla "izvući" ni treći osnovne.
Nemam ništa protiv da ti doma podučavaš svoje dijete, ali ja za svoju djecu nisam dovoljno dobra/obrazovana.
Njima želim više.
apricot,pa koliko nas ovdje ima koji su sami prošli HS?
Do sad se nitko nije javio.
Na to sam mislila.
u tom smislu se slažem.
i u smislu da smo imale sličan kurikulum. (generacijske razlike su donijele i izmjene).
ali su nivoi itekako različiti, ovisno o školi, nastavniku... posebno iz predmeta za koje ne postoji službena literatura.
onda program i metode itekako ovise o motiviranosti predavača, sluhu rvnatelja...
Ja sam se referirala na Rozinu izjavu da smo svi mi ovdje na forumu sposobni HS-at svoju djecu,samo ako imamo motivaciju.
Znači ili:
-smo svi kroz školski sustav dobili zadivljujuće dovoljno znanja na svim područjima da možemo uspješno (što god to značilo) podučavati svoje,susjedove itd. klince,što bi značilo da je sustav zapravo odličan
-je dovoljno skupljati,nadopunjavati "znanja" uz pomoć prijatelja google-a
-svi roditelji imaju urođenu sposobnost uspješnog podučavanja u smislu metodike
-količina znanja i vještina koje HS-dijete treba usvojiti je zapravo daleko niža od one koju aktualni sustav propisuje
None of the above rekla bi.
Ali mislim da su roditelji koji se upuštaju u HS (a pritom su zdravi i odgovorni roditelji) svjesni u što se upuštaju, i ako se već odluče upustit u HS vrlo je vjerovatno da su visoko motivirani svojoj djeci pružiti svu kvalitetu obrazovanja koju daje HS.
Vi možete do sutra govoriti da je škola sigurno za svakog bolja, ali to je samo vaše osobno mišljenje koje malo vrijedi kad se uzme u obzir da su stručnjaci koji se bave teorijama o HS pisali knjige i predavali o tome kako između ostalog kvalitetno obrazovanje kroz HS može pružiti svaki odgovorni i obrazovani roditelj. Obrazovani ne znaći nužno i školovani u državnim institucijama.
Pa sve 5, onda ti daš svoju djecu u školu, ja svoju HS-am.
Stalno se vrtimo u krug. Bottom line je da ja smatram da roditelj niti ne mora imati sva znanja svih profesora osnovne i srednje škole da bi uspješno HSao svoje dijete.
nsi shvatila.
ovo je bila reakcija na to da si ti "uvjerena da svi mi ovdje možemo relativno uspješno HSat svoju djecu, samo je pitanje da li smo dovoljno motivirani".
ne, ne možemo.
mnogi od nas smatraju da su nam znanja nedostatna da bismo to napravili kako treba.
o metodologiji da ni ne govorim.
Ja točno ovako mislim. Moje obrazovanje je vrlo visoko i izvrsno, ali specijalizirano, usmjereno, nedostatno na mnogim mjestima. Imam djecu u nižim razredima osnov ne škole i apsolutno sam svjesna da svojoj djeci ne bih mogla pružiti poželjnu širinu obrazovanja niti sada, a kamoli kasnije. Apricot spominje i metodologiju - osvjedočila sam se da učiteljica koja radi s mojom kćeri, koja je po struci učiteljica, primjenjuje u tom radu metodologiju o kojoj ja nemam pojma.
Rekla bih da se u ovoj diskusiji nerijetko potvrđuje ona grčka - što više znaš više shvaćaš da ne znaš, a što manje znaš više si uvjeren da sve znaš. Da se nadovežem i na onaj post koji govori o stvarnim isksutvima obrazovanja kod kuće, odnosno o dva ekstrema, izvrsno obrazovane djece i neobrazovane djece - ono što je sporno nije gdje se rad odvija i u čijoj organizaciji. S moga gledišta, može to biti kod kuće i u organizaciji roditelja, ali djecu moraju poučavati ljudi koji su za to stručni i osposobljeni. Sve ostalo je tek priučavanje nekim jednostavnim znanjima i poslovima koje znaju roditelji i krug njihovih prijatelja (s tim da metodologija izostaje).
Škole i obrazovanje su civilizacijsko postignuće, a da može i mora biti bolje, jasno je. Meni je dosta blizak koncept koji i provodim - djeca idu u školu, tamo uče mnogo toga što ja na znam, a ja, muž i naši prijatelji opskrbljujemo ih dodatnim znanjima, pomažemo im u razumijevanju onoga što uče, ispravljamo što treba, dodatno ih opismenjujemo, dodatno učimo svirati, pomažemo im formirati literarni ukus, razvijati radne navike, dijelimo s njima sva naša specifična znanja u mjeri u kojoj možemo i u kojoj oni to žele.
Dodala bih još nešto o unutarnjoj motivaciji, to jest da mislim da ona nema veze s obrazovanjem u školi odnosno kod kuće. To je unutarnje, izvire iz samog čovjeka. Moj sin je ima i uvijek je imao, a kći je nema. Zato je njoj u učenju potrebno više pomoći škole i roditelja.
To se i ja pitam. Koliko na tu unutrašnju motivaciju možemo djelovati ako bi metode poučavanja potpuno promjenili? Da li je kriv način ? Da li bi motivacija bila bolja kad bi se radilo puno više individualno , a ne po programu za većinu?
TAko je. Unutarnja motivacija koja se zove intrizična ,jednostavno se rađa s djetetom. TO je ono što je Ujevića gonilo pisati, Van GOgha slikati, Mariju TErezu izlagati se bolesnima, Kopernika heretički gledati u nebo,to je onaj Eppur si muove zbog kojeg radiš ono u što si siguran, pa makar krepao od gladi ili riskirao život. VAnjska ili ekstrinzična motivacija je ono izvanjsko što nas navodi da radimo. U većini to je novac, slava, moć, pohvala... I nema ništa lošeg u toj motivaciji, ne treba je bagatelizirati, jer većina ljudi funkcionira na taj način. Kad se bolesnome operira srce , njemu je sasvim svejedno da li kirurg radi za kikiriki iz svoje unutarnje motivacije ili zato jer ima plaću kojom će kupiti novi auto.
Ne potvrđuje se nikakva grčka ili ti ga Dunning–Kruger, nego vi malo sjedite na ušima.
Ako uzmem sebe ka primjer, nikad nisam tvrdila da posjedujem sva znanja koja posjeduju svi profesori u osnovnoj i srednjoj školi, ali isto tako smatram da mi sva ta znanja nisu ni potrebna da bih svoje dijete uspješno HSala, a kad zapnem tražim pomoć, isto tako kad dijete malo odraste i samo masu toga naući bez ičije pomoći. Tako da se za polaganje recimo državne mature ne brinem.
NEkoliko puta sam kod zagovaratelja vidjela kako spominju razlog kako sva djeca ne mogu naučiti čitati do 10 godine... Čini mi se nezrelo razgovarati o o obrazovanju u bilokom obliku na taj način. Vjerujem da svi mi ovdje govorimo o djeci normalnih sposobnosti.
Jedan od osnovnih postulatata pedagogije, i svake metodologije je kako novo gradivo,tema ili zadatak koji se obrađuje mora biti za mrvicu dignut iznad prethodnog. U suprotnom dolazi do dosade, a i nema napretka. Puštati dijete da ide svojim tempom zvuči vrlo lijepo , ali u praksi to može značiti stagnaciju i nepravovremeno izvlačenje onog najboljeg iz djeteta.
Moja nećakinja Amerikanka ide u školu u kojoj se baš ovako radi - svako dijete radi svoje, ono za što pokazuje interes (u okvirima nečeg ponuđenog, čini mi se) i na tome radi dok ne savlada materiju svojim tempom. Malena je pametnica, mama je jako zadovoljna školom, moj brat mrvicu skeptičan. Mislim da se kroz neko vrijeme uključuje u neku standardnu školu, i mene zanima kakav će biti prijelaz.
neko vrijeme nisam pratila topic, ali ovo me je jako zainteresiralo.
je li itko od zagovornika hs ikad spominjao metodiku poučavanja?
ili ćemo didaktiku i metodiku izbrisati sa lica zemlje?
kao netko tko se obrazovao u učiteljskom zanimanju, moram naglasiti da mi je polaganje metodika predmeta bilo puno teže nego sam predmet.
Davno smo to spominjali na temi , da metodika nije ista ako pučavaš cijeli razred (25 komada djece različitih interesa i sposobnosti) ili vlastito dijete u kuhinji dok guliš mrkvicu.Što je meni prilično logično.
Ne bih se složila. Mislim da je za poučavanje potrebno više od motivacije, potrebno je znanje i vještina prenošenja tog znanja. Ja to mogu u glazbenom području. U matematici i fizici, primjerice, ne mogu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom