 |
|||
Ja nisam mislila na zaposlene djeteta od 13 (al od 16 mi je okej, što kaže Peterlin, sve ti postane jasno), ali sam mislila da moraju raditi po doma, imati dodatno obrazovanje o kojem se sami brinu da idu na vrijeme i izvršavaju obaveze, brinuti o mlađima unutar neki granica i to.
Slažem se s svime napisanim, ali za to škola nije ni kriva ni zaslužnaIfigenija prvotno napisa
Meni je puno draži ovaj trend kad obrazovani gotovo 40-godišnjaci još žive sa roditeljima bez želje da se osamostale, vjerojatno i oni misle o tome kako je životni vjek dug pa imaju fore do 80.)
Jućer je moj sin gledao "razred 2011" i šokirao se sa pričom djevojke koja se odselila od kuće i živi sa dečkom. On je naravno izjavio da on NIKAD ne želi odseliti od nas , svojih dragih roditelja. I zašto se djeca uopće žele odseliti ikada od roditelja??!Ma srce mamino!
E, ovdje stvarno postoje i percepcijske regionalne razlike unutar Hrvatske - neko tko je u ZG-u na zalazu, u nekom manjem mjestu u Dalmaciji bi možda mogao proći za mladog i perspektivnog. Ali, sigurno to nije zato jer je neka sredina lošija itd., ako ima posla, osamostaljivanje ide i ranije, da se sad ne vraćam na onu diskuskusiju nakon koje je bilo odlazaka s foruma - je li posao kreiramo ili prihvaćamo ili tako nekako.Meni je puno draži ovaj trend kad obrazovani gotovo 40-godišnjaci još žive sa roditeljima bez želje da se osamostale, vjerojatno i oni misle o tome kako je životni vjek dug pa imaju fore do 80.
Ovo vezano za trendove, prije i poslije, sve treba gledat, kontekst - ovo s produkcijom u 13.-toj godini, i životnim vijekom od 40.
sirius vidim potpis ti je 2002. moj je 2000.Meni je puno draži ovaj trend kad obrazovani gotovo 40-godišnjaci još žive sa roditeljima bez želje da se osamostale, vjerojatno i oni misle o tome kako je životni vjek dug pa imaju fore do 80.
Jućer je moj sin gledao "razred 2011" i šokirao se sa pričom djevojke koja se odselila od kuće i živi sa dečkom. On je naravno izjavio da on NIKAD ne želi odseliti od nas , svojih dragih roditelja. I zašto se djeca uopće žele odseliti ikada od roditelja??!
pa evo sto imam za reci.
do prije nekog vremena moje dijete nikako nije moglo razumjeti zasto mi ne zivimo u zg-u gdje su baka i deda, zasto ne zivimo s njima
pa kaze ona nama, da ce ona zauvijek zivjeti s nama, a kada bude imala djecu , muza i tako to, da cemo svi zivjeti u jednoj kuci, jos ce i prijateljicu s njeom djecom i muzem pozvati, da zivimo zajedno. (blago nama)
i evo slucajno ovih dana, nekako smo dosli na tu temu i evo sto kaze:
naravno da ce za vrijeme faksa otici od nas, i opcenito voli ona nas najvise na svijetu, ali zivjeti ce drugdje vjerojatno s najboljom prijateljicom ili vise njih, posjecivati nas (no barem nesto) i opcenito ce vise vremena provoditi sa svima njima, nego s nama. putovati ce i tako to.
ja sam jedva čekala faks i da se odselim. ne zato što su mi roditelji loši, dapače predobri su. ali naprosto to je bila slijedeća stepenica - novi grad, faks, studentski dom ( i normalno, opijanje i tulumarenje na koje se ifi grozi, a koje je meni studentska normala i žao mi je svakoga tko to nije prošao. p.s. sve sam završila u roku i sa fantastičnim ocjenama, tako da nije svako opijanje besciljno ko što ifi misli)
i nisam ništa radila sa 13 a bome ni sa 16. ne mogu sada tvrditi šta će moja djeca raditi jer se nisu ni rodila, ali da ne rade ništa nije problem.
učila sam i bila dijete. nisam se brinila o mlađem bratu, a dio kućanskih poslova bi odradila, što je i normalno. i nije nimalo teško. to je bio moj zadatak. i nije mi to ni čudno ni loše. i nisam ispala maloljetni delikvent ni žrtva sistema.
vidim da je cvijeta nešto puno slično napisala prije mene, dok sam ja pametovala
ma vi ste svi skupa skroz zbrkani
prvo bi da živite svi zajedno u obitelji, sad bi djecu ko njemci iselili nakon 18-te, a zaposlili nakon 13-te, taman nakon co-slipinga. ajde mikka, pusti tog gattu, šta misliš da ćeš svojoj djeci s 13 doći i reći, e djeco, od danas više niste djeca, sad ste odrasli, zaposlite se preko ljeta, a doma perite suđe.
moš misliti.
to ide od rođenja.
pa nema skakanja na svaku piz*ariju, ugađanja svake bubice onoj tvojoj ksjusi, te bi se nosala te ne bi u kolica te bi hodala te ne bi hodala
ja ovdje na kraju jedino rozu razumijem. i njen ranč. i špiru na konjima. i kako se mole i čitaju bibliju i rade i kopaju i uče i sviraju, majke mi moje.
Ha ha ha ajde ajde to se ti meni sad umiljavaš da ti dam još koji poker tip
ajme, cvijeto, obožavam te
Ja sam rodila s 22 godine, nakon što sam i odradila ponešto, i bila pred kraj faksa, i već skoro 5g živjela sama, tako da je meni pojam "žive s roditeljima do 40. "apsolutno stran. Svejedno, ne smatram da su djeca s 13-sposobna biti produktivni članovi društva u nekoj mjeri u kojoj ja to nazivam produktivnim članovima. I znate što me fascinira-u isto vrijeme se to čuje od sudionika na temi koji bi svoju djecu "sačuvali od testiranja i stresova i svega sa 6, jer je to lakše doživjet kasnije". Kako mislite da djeca koja su čuvana u bumbaku do 10.-u 13. postaju produktivni članovi?
Ne kužim. Nekako mi je to kontradiktorno. A možda sam skroz promašila.
Cvijeta, genijalno, upravo sam to htjela reći s ovim svojim kontekstom... Jer se o tome u HS-u radi... o određenom postojanju na rubu, pa je teško sve to spajati. Zato i mislim da će teško bit "rubnima" ulazit u sustav. I ovo da ne možeš uzimat one djeliće povijesti koji ti se sviđaju, pa od toga napravit neku cjelinu, a da funkcionira, čini mi se - ovo što si navela u poruci mikki - produktivni s 13, attachment parenting, sve su to neke kontradikcije....
Obiteljska klima i prioriteti oblikuju dijete išlo ono u školu ili se školovalo doma i moš ga frigat. VAljda to tko se školuje gdje ima više veze kako obitelji paše nego s nekim temeljnim razlikama u rezultatu, čini mi se.
Slažem se s cvijetom, jer i ja ovdje od svih proHS-era jedino razumijem Rozu. Iako su moji stavovi u gotovo svemu dijametralno suprotni njezinima, ipak RESPEKT Rozi.
I ja se ne umiljavam ni radi čega
I svimbam ifinu prvu rečenicu.
to da se nekužimo je očigledno
jedino što sad stignem napisat je da po meni nije normalno (a msilim da se na to sirius referirala)
ono što je danas jako često- djecu, maltene bebe se već želi gurnuti da se čim prije "osamostale"
da se tako izrazim (od odvajanja u rodilištu pa na dalje da se, jelte, čim prije navikne na surovi svijet), dakle u periodu kad bi dijete trebalo biti dijete,
a onda pak s druge strane je normalno da se za tu istu djecu kad više to nisu (dakle na pragu ili kad opunoljete) i dalje u potpunosti brinu roditelji.
po meni, ovako grubo rečeno, dijete treba dobiti maksimum brige u vidu majčinog tj roditeljskog vrmena i pažnje od trenutka rođenja na dalje,
s time da se to progresivno s vremenom polako smanjuje.
i postupno "puštaš" dijete od sebe s nadom da će negdje do puberteta usvojiti onu "kičmu",
jer nakon puberteta se ionako roditeljski utjecaj znatno smanjuje, što je i prirodno.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 03.06.2011. at 16:50
u biti, ja nemam osjećaj da ne razumijem vas koji se stavljate da smo na kakti suprotnim stranama.
samo se ne slažem s gro toga
kako će usvojit kičmu ako ne ide u vrtić, školu, sve je prilagođeno tome da mu ne bude stresno, uči što i kako ga/ju zanima...
evo to je ono kad kažem da se ne razumijemo.
možeš slijediti ideju da je za kičmu potrebno odmah od rođenja maksimalno prilagođavati dijete svijetu takav kakav je,
pa i ako je to na štetu djeteta (nek se nauči od malena)
ili pak možeš slijediti ideju da je za čvrstu kičmu potreban čvrst temelj
a to znači zadovoljavanje onih osnovnih potreba kada je to najpotrebnije u ranom djetinjstvu.
a to jest potreba za blizinom roditelja(osobito majke što je dijete manje) ili barem odnosa 1na 1 dok je dijete još jako malo.
itd.
to što dijete ide u vrtić i kasnije u školu bi trebalo značit da će čvrsto kročit kroz život?
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 03.06.2011. at 18:01
Ima li koje iskustvo kako se HS-ovac suočavao s društvom u kojem živi to kad ga obitelj ili "nišna obitelj" ispusti u ostatak društva... nadam se da je to ipak prije 18-te? Činjenica je da se ostatak sustava teže suočava s prirodom, ali imam dojam da se HS-ovci... da će oni imat izazova u konktaktima s društvom?
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.06.2011. at 17:02
HS dijete zivi u drustvu, ne zivi samo u obitelji i od pocetka zivota tako zivi.
To sto ne ide u skolu, ne znaci da nema doticaje sa icime izvan svoje obitelji.
Ima, vrlo cesto, puno vise doticaja s drustvom od djeteta koje je 7 sati dnevno u skoli (to je dnevna satnica u VB)
cvijeta, stvarno si to jasno i jezgrovito srocila.
a i duhovito.
mama ju, u ovoj recimo nasoj generaciji (svi preko 20-et
ovaj "fenomen" zivljenja s roditeljima do 40 u nasim krajevimaje cisti produkt ekonomske situacije, u kojoj je odvajanje financijski tesko.
cak i kod ovih, kako cvijeta kaze, njemaca se u posljednje vrijeme opaza porast broja djece koja zive duze s roditeljima, jer se je ekonomska perspektiva za mlade ljude promjenila na gore.
ovdje svi pricaju o "generation praktikum" - skraceno objasnjenje: pristojno obrazovani ljudi, koji nikako ne mogu dobiti stalno zaposlenje, ili na odredeno vrijeme ali s perspektivom, nego je najvise sto uspjevaju dobiti neka vrsta prakse koja se placa minimalno (300,400 eura), tako da od toga ne mozes si ni podstanarstvo platiti, a kamoli sto vise.
drugi fenomen je: "Prekarisierung".
Upravo to! A ne lijenština neke određene regije u Hrv. ili cijele zemlje.
ne znam seni, ja nemam dojam da je to samo iz ekonomskih razloga nego (i) iz kulturoloških, mentalitetnih razlika.mama ju, u ovoj recimo nasoj generaciji (svi preko 20-et
ovaj "fenomen" zivljenja s roditeljima do 40 u nasim krajevimaje cisti produkt ekonomske situacije, u kojoj je odvajanje financijski tesko.
recimo dominatno protestantski mentalitet je prilično drugačiji od dominantno katoličkog po tom pitanju.
neovisno jesmo li ili nismo vjernici, to je jednostavno kulturološko ozračje u kojem se rodiš i živiš.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 03.06.2011. at 18:18
ima tu naravno i mentaliteta. njemci su osim bavaraca vecinski protestanti.
ali austrijanci su katolici.
ovdje se svi zaprepaste kad cuju da zivis s roditeljima dok studiras, a kamoli nakon studija. ili bez studija, svejedno.
ja sam to već napisala strejketici, al me ne ferma nitko
naravno, pa di ćeš ako s 30 JOŠ nisi našao pristojan posao, kakva djeca, ženidba...kakvi bakrači.
Jedino grlom u jagode, nekad to bude super, a nekad prava katastrofa.
nadam se da se ne uči povijest u British M.
i potpisujem.
zasto ne?
Lakse ce tamo, nego u bilo kojoj engleskoj skoli, nauciti kakvi su vrhunski svjetski pljackasi Englezi bili...
ovisi o vodiču :D
to je bilo malo šale, naravno
nego, kao što je cvijeta i rekla, pa nećemo se na tome navlačit-na etečmentu.. naravno da su dobri temelji i samopouzdanje osnovni, ali nema šanse da se dijete koje živi samo okruženo onima koji svoje potrebe uvijek podređuju (ili uglavnom podređuju) djetetovima bude samostalno s 18, a o 13 da ne pričam.
Ok, razumijem da hs-ano dijete nije izolirano, al onaj tko ga obrazuje u niti jednom trenutku nije prema djetetu objektivan.
uuu, ovo je novi moment u diskusiji.
koji mi je jako zanimljiv.
bdw, da bi dijete bilo ok, važno je i da roditelj ima zadovoljene svoje osnovne potrebe.
naravno, ja to uvijek promoviram, al budimo realni...bdw, da bi dijete bilo ok, važno je i da roditelj ima zadovoljene svoje osnovne potrebe
ih, da se mi ugledamo na Švedsku...
krumpi, ali zašto bi to bilo nerealno?
kako ćeš se brinuti kako spada za dijete ako se nisi u stanju brinuti za sebe?
znate kako to ide u avionima, kažu da u slučaju nesreće prvo kisik uvijek date sebi
kako bi mogli pomoći drugima..
a sad meni baš nije jasno
Zasto bi trebao biti objektivan?ovisi o vodiču :D
to je bilo malo šale, naravno
nego, kao što je cvijeta i rekla, pa nećemo se na tome navlačit-na etečmentu.. naravno da su dobri temelji i samopouzdanje osnovni, ali nema šanse da se dijete koje živi samo okruženo onima koji svoje potrebe uvijek podređuju (ili uglavnom podređuju) djetetovima bude samostalno s 18, a o 13 da ne pričam.
Ok, razumijem da hs-ano dijete nije izolirano, al onaj tko ga obrazuje u niti jednom trenutku nije prema djetetu objektivan.
Polazis opet od toga da roditelj preuzima ulogu skolskog ucitelja i da ima zadacu prenijeti neko zadano znanje koje ce trebati prekontrolirati i kojeg ce trebati nekome pravdati (ocjenu, na primjer, roditelju ili skoli ili nekom drugom)
Dijete moze uciti na drugacije nacine.
Ne treba mu netko tko je objektivan. Dapace, upravo obrnuto, netko tko je subjektivan i zato lakse moze znati pa onda i omoguciti okolinu koja ce mu biti odgovarajuca za ucenje.
seni, jesi trudna?
MJ, ja se skroz slažem s ovim tvojim zadnjim postom. i svi koji me znaju znaju da nisam od tih čeličenja. i, slažem se da je za čvrst korak kroz život najvažniji čvrst temelj. i znam da se i krumpirić slaže.
i da i ja i ona slijedimo tvoju ideju.
al to nema veze sa školom.
ti ga, ako sam dobro shvatila (a sigurno nisam
ili, ga želiš zaštititi od ocjenjivanja, procjenjivanja, dosade we, dok mu ne bude 18, kad će se moći bolje nositi sa ocjenjivanjem, procjenjivanjem, dosadom, we, a tu onda dolazimo na ono o čemu priča krumpirić. nije to neki ultimativan stres za dijete. to je način kako funkcionira svijet. a sklona sam vjerovati da tako svijet funkcionira iz razloga jer tako funkcioniraju pojedinci. mi. pa djeca se ničim izazvana uspoređuju, ne treba im zato škola. ima te neke okrutnosti u nama, kako god okreneš.
otkud ti to?seni, jesi trudna?
ali priznat cu ti da sam bome osupnuta ovim brzinskim razvojem moje curke i nekako si mislim steta da nema jos jedne malesne glavice
a apropo ove tvoje price o co-sleepingu. mozda je greska bila u tome da se 10 godina co-sleepala (oprostite mi ovu nepismenost), pa sada kako kaze mama ju precvrsto kroci kroz zivot.
nisi dobro shvatilaMJ, ja se skroz slažem s ovim tvojim zadnjim postom. i svi koji me znaju znaju da nisam od tih čeličenja. i, slažem se da je za čvrst korak kroz život najvažniji čvrst temelj. i znam da se i krumpirić slaže.
i da i ja i ona slijedimo tvoju ideju.
al to nema veze sa školom.
ti ga, ako sam dobro shvatila (a sigurno nisam
ili, ga želiš zaštititi od ocjenjivanja, procjenjivanja, dosade we, dok mu ne bude 18, kad će se moći bolje nositi sa ocjenjivanjem, procjenjivanjem, dosadom, we, a tu onda dolazimo na ono o čemu priča krumpirić. nije to neki ultimativan stres za dijete. to je način kako funkcionira svijet. a sklona sam vjerovati da tako svijet funkcionira iz razloga jer tako funkcioniraju pojedinci. mi. pa djeca se ničim izazvana uspoređuju, ne treba im zato škola. ima te neke okrutnosti u nama, kako god okreneš.
ili valjda nisam dobro objasnila.
nit bi ja svoje dijete maknula iz škole(rekla sam već negdje ranije da sam ja s našom školom prilično zadovoljna
ja sam odgovarala krumpiruši na ovo :
jer se ne slažem da je to što je navela uvjet te "kičme".kako će usvojit kičmu ako ne ide u vrtić, školu, sve je prilagođeno tome da mu ne bude stresno, uči što i kako ga/ju zanima...
a da ti sad odgovorim na ovaj post, makar već jesam pisala što bi ja i kako.
voljela bi da se obrazovni sustav reformira ali ono, u potpunosti :trenutačno utopija:.
mislim da trebamo napustiti ideju da je samo jedan način obrazovanja ispravan pogotovo jer on pokazuje puno manjkavosti.
to što u HR postoje 3 alternativne škole nije ni blizu dovoljno (koje su, bdw, konstantno na rubu egzistencije i zatvaranja zbog ignoriranja institucija i činjenica da mi, roditelji tih škola izdavamo lovu u prirez i proračun za , najte zamerit, vašu djecu, a nas ko šljivi).
mislim da treba omogućiti obrazovanje izvan škole svima koji to mogu i žele.
mislim da bi svi skupa od ovoga imali koristi.
znate li, primjerice, da je program "korak po korak", koji će, vjerujem, biti sve zastupljeniji u školama,
mnogo toga naslijedio upravo iz alternativnih pedagogija, waldorfa i montessorija?
a konkretno, odgovor na pitanje o fukncioniranju svijeta i pojedinca- sve se to mijenja kroz prostor i vrijeme.
ako nije dobro, treba mijenjati, ne prihvaćati jer tako svijet funkcionira.
to ne znači da će nam djeca poginuti u toj borbi.
ja ti za svoju mogu reći da se ni malo za to ne brinem
Cvijeta, eno na, došlo je na moje od prije kojih 20 stranica da je tu jedino ROza čista u glavi, koliko god šašavo zvučala.
Ono što mene kopka po glavi, možda je već pisano, ali brate ne mogu ispočetka čitati, a ja plava pozabila...Kako su Skandinavci riješili OKK? Ja nisam anglosaksofil
Rijesili su nista restriktivnije od onoga sto je prijedlog za Hrvatsku; izuzetak je od nedavno Svedska koja je zakljucila da joj je skolski sustav toliko dobar i raznolik, da nitko nema dobrog razloga da OKK.Cvijeta, eno na, došlo je na moje od prije kojih 20 stranica da je tu jedino ROza čista u glavi, koliko god šašavo zvučala.
Ono što mene kopka po glavi, možda je već pisano, ali brate ne mogu ispočetka čitati, a ja plava pozabila...Kako su Skandinavci riješili OKK? Ja nisam anglosaksofil
(Sto se hrvatski zakonodavci, nadam se, ne bi usudili zakljuciti)
al mogli bi se ugledat u Švedsku-u svemu. Bila bi im zahvalna :D
i opet mislim da se ne kužimo.
nije stvar u podređivanju roditeljskih potreba naspram djetetovima
nego podređivanje jednom zastarjelom sistemu (iz prosvjetiteljskog doba, jel, nije baš najnovije i štošta se od tad u svijetu oko nas prominejilo) naspram djetetovim potrebama.
znači, ne igra više ona - "bez muke nema nauke"?
sve kroz zabavu i dokolicu.
Saradadevii, zašto bih se uvrijedila? Obožavam razgovor.
Nisam napisala da igra nije učenje. Igra jest učenje i te kakvo. Sve dok se igraju, oni i uče. Do kad se igraju. Jedanaest? Tu negdje. Nakon toga treba drugačiji način učenja. Učenje koje nije igra. Ozbiljno učenje. Zašto ne ozbiljno učiti? Polazim od sebe. Ja obožavam učiti. Nijedno znanje nije višak. Ni naučeno u školi, ni doma.
No, tvoj je način života drugačiji. I naravno da drugačije misliš. Ali i to je posve u redu. Možda bih i ja bila drugačija da sam mogla živjeti u Londonu i da mi je život išao drugim tokom. Nek ja odgojim ovo djece i dam im svjedodžbe u ruke, pa možda mm i ja sjednemo u auto (ili na motor) i krenemo...A oni neka rade ili ne rade, žene se ili ne, HSaju svoju djecu ili što već žele. Samo nek mi ostane zdravlja i snage.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 03.06.2011. at 19:47
Igramo se mi i nakon 11
Ovi nasi razgovor su zivi primjer toga (i igre i ucenja)
HE djeca koje ja poznajem, u toj dobi o kojoj pricas, uce "ozbiljno", neki polazu ispite, neki ne. Neki hoce u skolu, neki ne.
Sto je ozbiljno ucenje?
Nedostatak uzitka? Prisutnost mentalnog ili fizickog napora?
Kada ucis jer moras?
kako ćeš naučit svirat klavir, npr.?Igramo se mi i nakon 11
Ovi nasi razgovor su zivi primjer toga (i igre i ucenja)
HE djeca koje ja poznajem, u toj dobi o kojoj pricas, uce "ozbiljno", neki polazu ispite, neki ne. Neki hoce u skolu, neki ne.
Sto je ozbiljno ucenje?
Nedostatak uzitka? Prisutnost mentalnog ili fizickog napora?
Kada ucis jer moras?
do 50-te bi trebalo jednom pijanisti da počne uživati u sviranju klavira, slijedeći ovaj vaš tempo
zašto?kako ćeš naučit svirat klavir, npr.?
do 50-te bi trebalo jednom pijanisti da počne uživati u sviranju klavira, slijedeći ovaj vaš tempo
moja kćer je sama htjela počet svirat, zbilja je sama lani došla s tom idejom.
i jednom kad je MM spomenuo da bi je ispisao zbog pretrpanosti dnevnog nam ritma- ona se rasplakala samo na tu pomisao.
ona od početka istinski uživa u tome.
nadam se će tako i ostati, za sada ima predobru učiteljicu solfeggia i jednog old school ali jako simpa učitelja instrumenta.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 03.06.2011. at 20:22
mislim da je cvijeta htjela reci da osim ljubavi prema npr. klaviru, moras biti i postojan i uporan, te nekada moras vjezbati i kad ti se ne da i kad te ne veseli, imajuci na umu ono odgodeno zadovoljstvo, kada npr. naucis neki komplicirani komad i sretan si zbog toga, mada ti se prije cinilo da je prekomplicirani i prenaporno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
