I naravno da stranjsko iskustvo HS-a pokazuje da udruživanje HS.lera radi
sasvim dobar posao, i da je sve to pet,
ali ja se posve slažem s Cvijetom i
svima ostalima koji kažu da je u ovom trenu u Hrvatskoj to teško do
nemoguće.
A moram iskreno reći da me malo stegne srce kad roditelji na
svojem djetetu krenu lomiti povijest i raditi neke velike promjene; kao da nije
dovoljno teško odrastati i ovako i onako, još trebaš i tu stigmu u ovoj zemlji,
koja nije široka ni raznolika ni melting pot kao SAD. Sažalim se, ja temeljni
simpatizer HS-a, na djecu koja će jedina u stotinama kilometara prolaziti taj
tip obrazovanja. Ako dijete bude malo nesigurnije, malo možda društvenije, pa
može biti jako tužno ili jako smotano u dobi kad dolazi na faks, i ako roditelj
ne odradi svoj posao stvarno maestralno mislim da to može svakako
završiti.
Netko mora početi, ali ne znam... nadam se da će se početi onda
kad bude dovoljno ljudi, dovoljno podrške, kad bude moguće djetetu pronaći
njegov krug i van obitelji.