Meni "ne mirenje" s ovakvim sustavom podrazumijeva rad na poboljšanju sustava (koji npr. provodi RODA i hvala joj na tome), a ne bježanje iz njega jer ne valja
 |
|||
|
|
|||
Meni "ne mirenje" s ovakvim sustavom podrazumijeva rad na poboljšanju sustava (koji npr. provodi RODA i hvala joj na tome), a ne bježanje iz njega jer ne valja
nema bijega iz sustava. Čak je i u kibbutzu sustav
Krumpi, cak i ako ga (dijete/djecu) okruzis u ranijoj mladosti samo onima koji mu po necemu pasu (sto je nemoguce pa ni ja ne pasem vlastitoj djeci 100% vremena), zar zaista mislis da tvoje dijete, jednom kad bude mlada osoba, ne moze nauciti suradjivati s onima koji mu nisu bas po mjeri? S puno manje frustracije i popratnih nuspojava nego kad to uci od seste-sedme godine ili ranije?
Pod uvjetom da je od djetinjstva odgajano da postuje svoj integritet i granice, kao i drugih ljudi.
iskreno, ne znamBusyBee prvotno napisa
Krumpi, cak i ako ga (dijete/djecu) okruzis u ranijoj mladosti samo onima koji mu po necemu pasu (sto je nemoguce pa ni ja ne pasem vlastitoj djeci 100% vremena
Pod uvjetom da je od djetinjstva odgajano da postuje svoj integritet i granice, kao i drugih ljudi.
i nisam sigurna
nikad nisam upoznala dijete koje nije surađivalo sa svakojakima barem od škole, ako ne od jaslica.
Intuicija mi kaže da to treba trenirati.
Ja sam upoznala i ostala sam iznenađena koliko su socijalizirana HS djeca i kako se dobro nose u društvenim situacijama sa više nepoznatih ljudi, zrelo i fokusirano.
Vjerojatno razlicita djeca razlicito dugo trebaju trenirati timski rad i suradnju.
Ali, taj trening ili ucenje suradnje je sigurno manje frustrirajuce za koliko toliko formiranu mladu osobu.
Nista me ne moze uvjeriti da je prednost sto djeca od jaslica uce "suradjivati" s drugima (malima i odraslima), i onima koji im izazivaju neugodu i anksioznost.
Znam da se i iz frustracije uci i razvija, ali vjerujem da je zdravije da takvu frustraciju (o kojoj ovdje pricamo) pocnu dozivljavati puno kasnije u zivotu.
Posljednje uređivanje od BusyBee : 09.12.2010. at 20:09
X
sanja oprosti sto skrecem s teme, ali fascinirana sam ovim tvojim visestrukim citiranjem iz vise postova.
Respect!
moja mama ne zna ni izgovorit solfeggio
sorry mama
Posljednje uređivanje od summer : 09.12.2010. at 13:59
I sad bi ti da ti u ovo povjerujemo...a ne ovdje na forumu, naglašavam da ne bi bilo uvrijeđenih - pravilo: što manje znanja, tim veća samouvjerenost.
A čuj. To svatko mora odlučiti za sebe.I sad bi ti da ti u ovo povjerujemo...
(Valjda se tijekom godina koje sam provela ovdje uspjelo skužiti da nemam običaj vrijeđati ljude ili napaljivati atmosferu na forumu.)
Ok, samo malo čudno mjesto za baš ovakvu opasku...A čuj. To svatko mora odlučiti za sebe.
(Valjda se tijekom godina koje sam provela ovdje uspjelo skužiti da nemam običaj vrijeđati ljude ili napaljivati atmosferu na forumu.)
Pa, to je nešto što kontinuirano primjećujem kroz život i ne vidim zašto ne bih napisala.Ok, samo malo čudno mjesto za baš ovakvu opasku...
Ali, kad napišem, naći će se barem petero ljudi koji će (pogrešno) misliti da sam pričala baš o njima i eto ti uvrede silne.
Ili, kao što je Kishon jednom napisao, gađaš tigra, pogodiš majmuna.
Nadam se da sam sad objasnila i da možemo zatvoriti ovaj off topic.
Yes, yes, of course...
Reply za Sanju.
Posljednje uređivanje od Dijana : 09.12.2010. at 14:30
možda je već netko pitao, ali ne da mi se čitati odpočetka, pa sorite ako je - da li roditelji koji se odluče na HS prolaze nekakvo testiranje?
moraju li imati završene nekakve tečajeve-škole-štogod?
Ovo i mene zanima.
Kako gdje. U nekim zemljama ne upises dijete u skolu i to je to. U nekim imas kontrole. U Sloveniji dijete upises u skolu, i ono moze pohadjati tjelesni, školske izlete i jos neke predmete (zaboravila sam detalje), a na kraju polugodista ili godine polaze ispite iz odredjenih predmeta. Mislim da kod njih postoji i neka edukacija za roditelje homeschoolere, ali cini mi se da nije obavezna.
Inace i u nasem Ustavu negdje pise da roditelji odlucuju o skolovanju svog djeteta, ali to zapravo nije tako.
mislim da ne.
nisam sasvim upucena, ali mislim da u austriji moras postaviti zahtjev u kojem pretpostavljam objasnjavas zasto i kako.
nakon odobrenja, dobijas, mislim, listu, plan , program.
zatim, pretpostavljam, u odredenim razmacima dijete ima testove koje sluze provjeri stecenog znanja.
ovo je okvirno. nisam se bavila time, mozda netko zna sasvim tocno.
Posljednje uređivanje od seni : 09.12.2010. at 14:44
ovaj "omjer snaga" je stvarno jako nezahvalan
mendula i roza se razapinju ne bi li odgovorile na naše argumente i upadice
odoh bar ja sa svojim upadicama
roza, ne ljuti se
to što si napisala u zadnjem postu nitko nije rekao, pa ni ja
pa nisam zadovoljna spuštanjem na osobnu razinu i prozivanjem, ali argumentirana rasprava na temu je skroz zanimljiva.
ali je poprilično spušteno na osobnu razinu
možemo li nastaviti generalno?
Slažem se. I uvijek spuste isti ljudi kad ostanu bez argumenata. Naravno, uz vrijeđanje neistomišljenika. I obično topic bude zaključan. I to se tolerira svaki put iznova.
Ja nisam spuštala ovu raspravu na osobnu razinu i to sam na nekoliko stranica molila da ne radite - vrati se pa pročitaj zadnje 2 strane, i molila sam vas da ne prozivate mene kao advokata HS-a niti da mi spominjete Špira niti da spominjete moje Č i Ć niti da upučujete pitanja upućena baš meni jer nije rasprava o mojem znanju ili ne znanju već o HS! Sorry što kad me se napdane sa više strana over and over again ja reagiram, i da, ne volim kad me netko bocka i mješa moj osobni život u neku virtualnu raspravu.Slažem se. I uvijek spuste isti ljudi kad ostanu bez argumenata. Naravno, uz vrijeđanje neistomišljenika. I obično topic bude zaključan. I to se tolerira svaki put iznova.
ja mislim da sam otovrena prema protuargumentima, a još nisam uvjerena
Ovo je moj prvi i, nadam se, posljednji post na ovoj temi koji je na osobnoj razini.
Žao mi je što se osjećaš prozvanom, no budući da si sama krenula u objašnjavanje prednosti koncepta obrazovanja kod kuće, bilo je za očekivati da će ti biti upućena brojna pitanja - ne iz zlobe ili pakosti, nego iz interesa. Tvoja je odluka hoćeš li na njih odgovoriti ili nećeš, hoćeš li ih shvatiti upravo kao to što jesu (pitanja) ili na neki drugi način (napad). Svatko od nas bira svoj doživljaj svijeta oko sebe i reakcije na događaje u njemu.
Međutim, nazivati sugovornike "otužnima" i paušalno ocjenjivati da "ne znaju normalno razgovarati" ili da su "zatvorena uma", podrugljivo govoriti da se "uvijek nađu isti koji imaju nešto pametno za reći" te određivanje tko bi, kako, kada i zašto trebao ili ne bi trebao pisati na kojoj temi je ispod svake razine pristojnosti. (Pada mi na pamet i tema o burki, koja je imala sličan tijek i završetak.)
Iz čiste zlobe, jer što inaće nekog ima zanimat kako će moje djete naučit č i ć (i to se ponavljat više od valjda 15 puta kroz cijelu raspravu) - što uopće ima ikog zanimati ikoji aspekt osobnog života mene ili bilo koje druge sudionice rasprave u temama koje nisu direktno potaknute nećim osobnim? I jesu zaista potrebni komentari tipa onog što moje jednogodišnje djete radi dok ja čitam?
Meni je takav način komunikacije otužan, i da, mislim da puno cura ovdje dolazi raspravljati samo da bi iznosile "suprotno" mišljenje bez ikakve prave nakane za konstruktivnom raspravom. Takve osobu su apsolutno zatvorenog uma za temu.
I ja sam gotova sa ovim prepucavanjem jer smo OT - rado nastavljam o HS-u.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 09.12.2010. at 15:11
roza, ja ti se još jednom ispričavam zbog svog komentara koji nije bio zlonamjeran
po istini, nije me se ticalo
ono što sam željela reći, a mogla sam i bez toga je da vjerujem da postoje vrlo sebični razlozi koji roditelja potiču na neke stvari, evo recimo na taj HS
i da treba malo razmisliti (opet, ne tiče me se) koliko je u interesu djeteta da misli kako su mu roditelji i samo roditelji najadekvatniji i znaju najviše i najbolje
to misle sva djeca do neke dobi, ali kasnije?
koliko takvo dijete ima povjerenja u svijet s kojim će se neminovno, jednom susresti?
možda je to neka druga tema i ne tiče se HS-a
i meni bi HS bio ok opcija uz kontrolu, ne sve prepusteno izboru roditelja
ne bih je nikad pozeljela svojoj djeci, zbog vec opisanih uspomena vezanih za skolsko doba, ali tko voli...
Pa i meni isto. Ja bih u nekim boljim materijalnim uvjetima barem do neke djetetove
dobi bila zainteresirana za OKK, za sada ne dolazi u obzir i da ta mogućnost postoji,
ali sviđa mi se Rozin entuzijazam, i promišljanje i preispitivanje onog što u principu
shvaćamo kao datost...Ja bi barem to honorirala.
Ja sam otvorena za poslušati tuđe stavove, makar i drukčiji.
I toplo se nadam da nitko ne misli da je ovo (barem s moje strane) napad na njega kao osobu/nick.
No ako razglabamo konstruktivno...
HS u današnjim uvjetima u HR ne smatram pametnim odairom. Eventualno - kažem eventualno - da se radi o djetetu čija mama je sveuč. profesor iz matematike, tata hrvatskog, baka biologije, djed fizike, stic informatike..Te da potječe iz trojezične familije i da su roditelji 100% objektivni.
naravno, mislim da se možemo složiti da je to maltene nemoguće.
Sve drugo - ponavljam, u današnjim uvjetima u HR - mi je neodgovorno prema djetetu i njegovoj budućnosti.
Jer nijedan od roditelja koji zdušno zagovaraju HS na ovom topicu (ponavljam - danas u hr) meni ne odaje dojam osobe vrhunski potkovane u svim područjima. Uostalom, malotko je vrhunski potkovan u svim područjima.
I u tim okolnostima će djetetovo obrazovanje patiti.
A i, ja osobno nisam dovoljno samouvjerena da mislim da je moja razina znanja "top" koju želim za svoje dijete niti da sva područja pokrivam bolje od profesora.
Posljednje uređivanje od icyoh : 09.12.2010. at 15:06
Ja sam generalno za opciju izbora. Ali i za kontrole, da ne bi bilo svakakvih zloupotreba (jer kao što "u sistemu" ima svakakvih ljudi, tako ih ima i van sistema). Ali me zanima, za jednog prosečnog roditelja, koji je npr. završio pravni fakultet, a ajmo reći nek je drugi roditelj sa srednjoškolskim obrazovanjem, zanatom.... Koliko je to izvedivo? Finansijski, vremenski, kako god?
Ja ne mogu ni da zamislim kako bi to u praksi izgledalo. Odredimo neko vreme u danu kad sedimo i učimo (uzmimo za primer 6. razred, dete uzrasta cca 12 godina). I sad ja njemu pričam, objašnjavam.... šta? Čime se vodim, ako ne opet nekim kurikulumom? Koliko vremena meni treba da se za to pripremim, a posle još sa detetom? Gde je tu zarađivanje za život, kuća, ručak, drugo dete koje ima npr. 7 godina?
Imam prijateljicu koja je profesorka engleskog. Predaje u školi već 11 godina. Znam koliko njoj treba da se spremi da bi održala kvalitetan čas. A pazite, to je samo jedan jezik.
Pa uzmimo da bi mi za neke predmete trebala podrška, privatni profesori? Institucije? Kako se sve to finansira?
Slažem se.
Ja se za jedan sat solfeggia ili harmonije spremam dugo, ne bi li djeca imala kvalitetan sat - zato ne mogu zamisliti da na sebe preuzmem odgovornost za djetetovo obrazovanje u poljima u kojima nisam stručna, niti sam upućena u njihovu metodiku.
HS nije poducavanje djeteta od strane jednog roditelja svemu sto stoji u osnovnoškolskom programu. To jednostavno tako ne funkcionira.
Znaci pokusajte prekriziti u glavi taj model, jer se ne radi o tome. Za HS nitko ne mora imati odredjenu strucnu spremu niti znanje. Roditelj odnosno neka osoba koja bi bila zaduzena za obrazovanje djeteta (iako, ne mora ni to biti, neki prakticiraju unschooling) trebala bi omoguciti djetetu dostupnost znanja. Nacin je nebitan, odnosno, hoce li roditelj drzati instrukcije po skolskim udzbenicima svaki dan ili fukcionirati po nekom drugom modelu, a ima ih vise zapravo nije vazno.
Moram priznati da svejedno ne shvaćam.
Znači za edukaciju je zadužena jedna osoba (ili tri osobe, svejedno) čija stručna sprema nije propisana? Dakle, ja mogu doći i predavati o kemiji?
Pa zar nije očito da ta stvar ne drži vodu?
Zatim...može učiti iz udžbenika, ali i ne mora. Pa tako ja mogu naučiti dijete da ljudi dišu zrak i stavit mu 5 iz kemije.
Tko kontrolira kvalifikacije roditelja i što roditelji uče?
Dalje...opet dolazimo do toga da ja osobna nisam uvjerena da znam bolje od profesora koji se educirao za predavanje kemije.
Ili govorimo o tome da je svatko od nas s pristupom netu pametniji od svih stručnjaka raznih područja?
Ukoliko i zelis da ti dijete uci iz osnovnoskolskog udzbenika za kemiju, a ne recimo iz pokusa, filmova, opcenito literature na tu temu, u cemu je problem sto ti nisi prof. kemije? Uz ppretpostavku da znas citati i da razumijes sto pise u udzbeniku ne bi trebalo biti nikakvih problema da tvoje dijete uz tvoju pomoc savlada tu kemiju. Ne treba ti za to pristup netu. Dovoljna ti je clanska za knjiznicu.
Nitko te nece nauciti nicemu ako sam to ne zelis, dobar predavac je veliki plus, al postoji interes, nije nuzan da bi stvar funkcionirala.
Naprosto ne znam što da odgovorim na ovo.
Znači ako znam čitati i imam člansku iskaznicu od knjižnice mogu predavati što god želim?
I biti podjednako dobar predavač kao kemičar?
Zaista ne znam što da argumentiram.
Po toj teoriji nam visokoškolsko obrazovanje uopće nije potrebno - kad svi koji znaju čitati i imaju pristup knjižnici mogu predavati podjednako dobro.
U kojoj državi taj argument drži vodu?
X
Nisam izgleda dovoljno naglasila da govorim o HS-u u dobi do 15 godina. Tko je ista rekao protiv visokog skolstva? Ja govorim iskljucivo o osnovnoskolskom obrazovanju, o srednjem uopce ne bih razgovarala jer nismo ni ovo rascistili.
A meni je ovakav stav prestrašan. Pitam se, čemu onda ikakvo obrazovanje, od osnovnoškolskog do visokog, kad je poznavanje slova ustvari sve što nam u životu treba.
Ja sam se već deklarirala kao izrazito protiv HS, u bilo kojim okolnostima, ali moram priznati da bi mi bilo zanimljivo čuti neki argument koji ipak govori tomu u prilog. Međutim, do sad ništa.
Da li ovo znaci da kad tvoje dijete jednom krene u skolu i zapne na necemu iz kemije, da ces mu ti reci "Ne, ne, ne, ni slucajno ti ne mogu pomoci, izrazito sam protiv, postoje ljudi koji su se skolovali za to, njih pitaj."? Meni to tako zvuci. Ja cu opet naglasiti, bitno mi je znanje, ne nacin na koji se do njega dolazi.
Kod HS nema ocjena, djete savlada gradivo tempom kojim može i na način na koji najbolje razumije i koji su roditelji utvrdili da njihovom djetetu najbolje paše.
ponavljam - koliko roditelj može biti objektivan?
I kako roditelj može procjeniti koji tempo je zadovoljavajući?
Tako možeš desetogodišnjaka učiti slova i reći da njemu paše tempo s puno ponavljanja i utvrđivanja gradiva.
Meni je obrazovanje prebitan čimbenik da bi smatrala da se to može prepustiti needuciranom (za to) roditelju da sam odredi kad i koliko će dijete učiti.
Pa ako je roditelj osoba koja nema nikakvih mentalnih i psihičkih poteškoća, lako je za pretpostavit da može shvatiti kakav tempo paše njihovom djetetu.
a kako bi se HS dijete onda upisalo recimo u srednju školu?
Mislim da se u dijelu zemalja upisuju bez uvjeta, a u onima u kojima postoji kontrola, dijete dobije ocjene, pa se moze upisati u srednju. Kad se uvede mala matura kod nas, ne vjerujem da bi upis u srednju bio problem cak i u slucaju da nema nikakve kontrole.
nije istina da u HS-u nema ocjena
nema ih svaki dan i nema ih nakon svake lekcije
ali djeca koja se homskulaju idu na ispite
jednake ili slične ispitima koje imaju njihovi vršnjaci u školama
tako da onda kada završe srednju školu imaju jednake startne pozicije
kao i djeca koja su se školovala na klasičan način
tako je to u Americi, npr.
ili kod Amerikanaca koji su na privremenom radu izvan Amerike
ideja o nepostojanju ocjena je u najmanju ruku apsurdna,
osim u slučaju da govorimo o zamišljenoj obrazovnoj Utopiji
u kojoj se dijete podučava kod kuće sve do doktorata.
a znamo da to ipak nije moguće
mada moram priznati da ne znam postoje li u Teksasu
fakulteti koji će primiti dijete bez bilo kakvog dokumenta koji
približno oslikava razinu njegova znanja.
Zar u SAD-u SAT nisu zapravo jedino sto se trazi za upis na faks od formalnog obrazovanja (ne ulazim u detalje sto jos traze pojedina sveucilista)? Na SAT moze pristupiti bilo tko, bilo kad u zivotu. Zar to nije ono sto Ameri smatraju maturom?nije istina da u HS-u nema ocjena
nema ih svaki dan i nema ih nakon svake lekcije
ali djeca koja se homskulaju idu na ispite
jednake ili slične ispitima koje imaju njihovi vršnjaci u školama
tako da onda kada završe srednju školu imaju jednake startne pozicije
kao i djeca koja su se školovala na klasičan način
tako je to u Americi, npr.
ili kod Amerikanaca koji su na privremenom radu izvan Amerike
ideja o nepostojanju ocjena je u najmanju ruku apsurdna,
osim u slučaju da govorimo o zamišljenoj obrazovnoj Utopiji
u kojoj se dijete podučava kod kuće sve do doktorata.
a znamo da to ipak nije moguće
mada moram priznati da ne znam postoje li u Teksasu
fakulteti koji će primiti dijete bez bilo kakvog dokumenta koji
približno oslikava razinu njegova znanja.
icyoh, nema ocjena. mislim da u onim zemljama u kojima postoji kontrola i pracenje, moras na kraju semestra ici na ispit, test ili kako cemo ga vec nazvati.
sto znaci da je u interesu svih da dijete odredeno gradivo nauci. kako, to je obitelji na izbor. osim toga hs ne znaci da moras tako uciti citav zivot.
mozes recimo zavrsiti 4 razreda osnovne, pa poslije ici u neku "normalnu" skolu. ili tu i tamo koju godinu ici u sustav hs, pa natrag. puno je kombinacija moguce.
ja ne mislim da je u smislu znanja neki problem za prva 4 razreda (barem u austriji, meni se cini da je kad sam ja isla u skolu kod nas, da je bilo nesto teze)
malo mi je ovo nelagodno reci, te ne bi da me krivo shvatite, ali kao ilustraciju:
ja nisam prof. matematike, fakultetski sam obrazovana i odgovorno tvrdim da prva cetri razreda matematike, ako bih ja poucavala moju kcer (dobro ona ima jaki kliker za to, pa mozda nije primjenjivo kao pravilo) bi zavrsili u otprilike jednom semestru.
za ostale predmete bi se snasli sa strane uz kombinaciju s nama.
za ostalih 8 godina gimnazije matematiku bih mislim mogla, mozda bi mi trebalo malo prisjecanja za 7 i 8 razred), za ostale predmete bi trebalo organizirati privatnu poduku, odnosno neke druge sustave. i ako bih se uhvatila konkretno mog djeteta ona bi imala koristi od hs u kontekstu znanja, jer bi isla svojim tempom koji je prilicno brzi od prosjeka, te bi ili produbila materiju, ili bi ustedeno vrijeme za klasicni skolski program koristila za klavir, glazbu, proucavanje harry potter-a
ovo pricam ne da bih se sad hvalila, (i nadam se da to nitko nece tako shvatiti, a ja ne iznosim bas previse privatnog na forumu, pa mi je sad pomalo neugodno) nego da kazem da je samo poucavanje izvedivo. uz puno truda, mrezu pametnih ljudi koja bi preuzela svoj dio u poucavanju i vremensku organizaciju svega toga...
ne moras cak ni biti roditelj koji ostaje kod kuce ako imas fleksibilno radno vrijeme i mrezu ljudi koja daje privatnu poduku. necu lagati, pa ne reci da sam ponesto puta razmisljala o tome (u kontekstu osnovne skole), gledajuci sustav u kojem svi dobijaju isto i na isti nacin i u kojem ozbiljno nedostaje individualnog pristupa.
moj bi san bile reformirane skole koje bi imale puno vise profesorskog kadra, u kojima bi djeca bila grupirana u manje grupe sa svojim profesorima, u kojima bi se sastav grupe mjenjao od predmeta do predmeta, dakle dijete bi bilo mozda u jednoj grupi za prirodne znanosti, a u drugoj za npr. umjetnost npr,
u kojima djeca ne bi bila grupirana po starosti nego bi se recimo od 1-4 razreda grupe formirale po interesima, razlicitim brzinama i nacinima ucenja..itd...u kojima bi bilo puno vise produbljivanja, razmisljanja, trazenja paralela, workshopo-va, experimenata i slicno. u kojima bi otkrivanje, istrazivanje, propitivanje, samostalno iznalazenje pitagorinog poucka bilo samo po sebi razumljivo. u kojim bi od pocetka ucio o konceptu vremena kod babilonaca... velikom prasku.... zajedno citali knjigu koju je hawkins zajedno sa svojom kceri napisao za djecu.
u kojima bi svirali instrumente kao normalni dio skolskog programa. i. i. i
to bi mi bilo puno draze od hs-a.
sto se nas tice, nama bi problem bio da smo se recimo odlucili za tako nesto (ovo hipotetski, pogotovo sto prije skole nismo znali koliko ce osnovna skola biti prelaka za nasu curu) cijeli sustav druzenja, prijateljstva i slicno.
ta socijalna komponenta je u svemiru moje cure najsvjetlija zvijezda
sto znaci da bi takav sustav poucavanja bio moguce kada bi zivjeli u sredini gdje bi bilo jako puno djece koja se tako obrazuju, te bi ona imala cijeli ovaj svemir zajednistva s drugom djecom, koji je ne samo njoj, nego i nama jako lijep.
tako da osobno sumnajm da bi se odlucili za hs, ali mislim da sustav moze sasvim dobro funkcionirati, ako se ispune svi preduvjeti.
da imam jos jedan zivot, rado bi se upustila u osnivanje skole iz onog gore opisanog sna.
Beti, ja se mogu bez problema sjetiti sebe u djetinjstvu i mladosti i bez sumnje reci da moje najljepse uspomene nisu uopce vezane uz skolu.
Problem sa skolom lezi u cinjenici da cijeli razred uci brzinom onog najsporijeg. A doma dijete uci brzinom kojom ono moze uciti. Igrom slucaja, zbog profe iz matematike koji ne drzi satove, uopce nis ne predaje, a kad se sjeti predavati onda to cini takvom brzimon da ga nitko ne moze slijediti, moram dijete uciti matematici doma. Treba nam 15-20 minuta 4-5 puta tjedno.
Argument da bi djeca imala previse vremena da ne idu u skolu mi je u najmanju ruku cudnovat.
Znate li da je nakon 15.tog rođendana sasvim dozvoljeno obrazovanje od kuće?
Pa, bilo dijete još u osnovnoj ili već u srednjoj školi. Naravno, ispiti se plaćaju ako želite da dijete ima svjedodžbu. Možete izabrati vrijeme ispita. Možete izabrati želite li konzultacije s profesorom (to je plaćeno u cijeni ispita) ili ne. Dobijete nastavno gradivo koje se mora znati ( naravno i dalje je pretpostavka da želite svjedodžbu), spisak knjiga.
Nema izleta, nema kazališta, nema sjedenja u razredu, nema mogućnosti zaljubiti se u kolegicu, nema svakodnevnog odlaska među društvo.
Na učenje potroši dva-tri sata i onda treba osmisliti kako ispuniti vrijeme da dijete bude zaposleno, jer ne može cijeli dan biti na kompu. A i mama nema živaca cijeli dan učiti s njim. Iako uči i može ga naučiti. Ne, ne bih to nikome preporučila, ako stvarno nije neophodno.
A svjedodžu treba ako će išta kvalitetno i dobro plaćeno raditi u životu. A zato ih i školujemo, za život.
Lako je govoriti dok je dijete malo, ali oni rastu i oni su LIČNOSTI, koje treba uvažavati. Sjetite se sebe u djetinjstvu i mladosti. Koje su najljepše uspomene? Školske- ma makar to bio i školski odmor.
Mlade mame, puno je toga o čemu treba razmišljati dok vam beba raste. Srećom oni su nam najbolji učitelji.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom