 |
|||
To je taj problem sa školom, negdje prisutan više a negdje manje (a meni dobro poznat iz mojih školskih dana) - u školi ne treba govoriti i pisati kako misliš nego kako se od tebe očekuje. Ja sam jako dobro savladala tu vještinu pa sam uvijek bila odlična u školi, ali da je to blagotvorno utjecalo na razvoj mog mozgića, baš i nije.
to je ono što ja nisam naučila do odrasle dobi.Mima prvotno napisa
x
I prije nego uđemo u bijesne polemike oko vrtića i škole - nije mi cilj reći da to ne valja, ni u primisli. Samo je drugačije. Ja koristim usluge vrtića i organiziranih oblika obrazovanja u raznim segmentima, i prezadovoljna sam. Neke stvari od mene nikako doma ne može dobiti, i tu se slažemo. I školu volim.
Samo navodim neke stvari koje su dobre u kućnom obrazovanju, na licu mjesta i života kao takvog
ja sam isto naučila koji je odgovor zadovoljavajući i često sam se, pogotovo pri ulasku u pubertet, osjećala baš podvojeno oko toga.u školi ne treba govoriti i pisati kako misliš nego kako se od tebe očekuje. Ja sam jako dobro savladala tu vještinu pa sam uvijek bila odlična u školi, ali da je to blagotvorno utjecalo na razvoj mog mozgića, baš i nije.
imam i jedan vlastiti primjer: 1. razred gimnazije, zadaćnica iz hrvatskog na temu "Zemlja- naš dom", tako nekako, treba napisati nešto na temu ekologije.
Ja napišem esej, gotovo novinarski članak i profesorica mi da 4, a vidim da nema nikakvih ispravki pravopisa, možda jedna.
Pitam ja nju zašto
a ona kaže NE da nije zanimljivo, ili da je ne znam, prešturo, fulana tema, votever, nego da nema dovoljno lirskih izraza.
Dakle ovo nije nešto što me trajno ranilo
ali jedno razočarenje u plitkost, površnost i uniformiranost pa čak bi rekla i tupost u pristupu.
A taj esej sam zaista napisala sva nabrijana na ranjenu majku Zemlju, ne lijevom nogom, i baš me razočarala takva njena procjena.
Eto jedan primjer kako ne treba funkcionirati obrazovni sistem, ak se mene pita.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 08.06.2011. at 14:49
Sad kad ovo čitam sjetila sam se da se i meni to dogodilo. Sastav je bio "drugačiji" nego je profesorica zamislila. Pitala sam razlog lošije ocjene, a ona mi kaže neka pročitam pred razredom pa neka mi oni kažu. A rezultat čitanja je bio opći zahtjev razreda da mi se da pet.ja sam isto naučila koji je odgovor zadovoljavajući i često sam se, pogotovo pri ulasku u pubertet, osjećala baš podvojeno oko toga.
imam i jedan vlastiti primjer: 1. razred gimnazije, zadaćnica iz hrvatskog na temu "Zemlja- naš dom", tako nekako, treba napisati nešto na temu ekologije.
Ja napišem esej, gotovo novinarski članak i profesorica mi da 4, a vidim da nema nikakvih ispravki pravopisa, možda jedna.
Pitam ja nju zašto
a ona kaže NE da nije zanimljivo, ili da je ne znam, prešturo, fulana tema, votever, nego da nema dovoljno lirskih izraza
Dakle ovo nije nešto što me trajno ranilo
ali jedno razočarenje u plitkost, površnost i uniformiranost pa čak bi rekla i tupost u pristupu.
A taj esej sam zaista napisala sva nabrijana na ranjenu majku Zemlju, ne lijevom nogom, i baš me razočarala takva njena procjena.
Eto jedan primjer kako ne treba funkcionirati obrazovni sistem, ak se mene pita.
Očito ni mene nije trajno ranilo, ali ostalo mi je u neugodnom sjećanju. Kao da su me htjeli uniformirati. A ja sam svoja. Ali nisam se dala.
Zar danas nije bolje? Ima li koja učiteljica ili prof da mi napiše da li se poštuje individualnost i različitost u današnjoj školi?
I ja imam slično iskustvo.ja sam isto naučila koji je odgovor zadovoljavajući i često sam se, pogotovo pri ulasku u pubertet, osjećala baš podvojeno oko toga.
imam i jedan vlastiti primjer: 1. razred gimnazije, zadaćnica iz hrvatskog na temu "Zemlja- naš dom", tako nekako, treba napisati nešto na temu ekologije.
Ja napišem esej, gotovo novinarski članak i profesorica mi da 4, a vidim da nema nikakvih ispravki pravopisa, možda jedna.
Pitam ja nju zašto
a ona kaže NE da nije zanimljivo, ili da je ne znam, prešturo, fulana tema, votever, nego da nema dovoljno lirskih izraza
Dakle ovo nije nešto što me trajno ranilo
ali jedno razočarenje u plitkost, površnost i uniformiranost pa čak bi rekla i tupost u pristupu.
A taj esej sam zaista napisala sva nabrijana na ranjenu majku Zemlju, ne lijevom nogom, i baš me razočarala takva njena procjena.
Eto jedan primjer kako ne treba funkcionirati obrazovni sistem, ak se mene pita.
mamma Juanita, zadaća iz hrvatskog, ne zadaćnica.
To naučih u školi.
ček, a kako se sad zove ono što smo mi zvali zadaćnica?I ja imam slično iskustvo.
mamma Juanita, zadaća iz hrvatskog, ne zadaćnica.
To naučih u školi.
ona velika tanka bilježnica?
Šta nije bila pisanka?
ahaaa, sad sam skužila da me n.grace htjela gramatički ispraviti.
da, da, to je zadaća u zadaćnici, ali mi smo je uvijek popularno zvali zadaćnica.
krumpi, sori ak sam te uvrijedila ali zvučalo mi je tako.
normalno da 6godišnjak nauči što mu je dobi primjereno,
ali to što je tad naučio od jezika je barem 90%, dakle priličan temelj.
recimo ako usporediš kako prosječni šestogodišnjak govori hrvatski jezik
s nekim strancem koji ga uči 6 godina, mislim da je 6 godišnjak u prednosti.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 08.06.2011. at 14:55
ne znam, stvarno ovisi. Iskreno, ne znam.
nije 6godina malo
meni je npr. isto ovo ifigenijino objašnjenje apsolutno neprihvatljivo, a gle-ona na njega ima pravo.
Jedno je znanost, i to tumačimo.ne znam, stvarno ovisi. Iskreno, ne znam.
nije 6godina malo
meni je npr. isto ovo ifigenijino objašnjenje apsolutno neprihvatljivo, a gle-ona na njega ima pravo.
Ali mislim da je ta ljubav zemljina na razini magije bez kojeg djetinjstvo puno gubi.
Meni je apsolutno prihvatljivo za dijete od 4-5-6 godina. Malo kasnije će se to objašnjenje preformulirati, izoblikovati u nešto točnije.meni je npr. isto ovo ifigenijino objašnjenje apsolutno neprihvatljivo, a gle-ona na njega ima pravo.
Kao što mi je OK reći djetetu od 4-5 godina da djeca nastaju tako što se mama i tata puno vole - sigurno neću sad na tako malo dijete bacat cijelo breme reprodukcije i svega što to u današnje doba znaći.
A to sa školom, sjećam se jednog svog sažetka rečenice iz knjige (moja sestra čuva sve moje zadačnice i sastavke od 1-8 osnovne, ne pitajte me zašto), gdje sam ja svojim riječima opisala koja je poanta rečenice, a profesor mi je zacrvenio zadačnicu sa velikim 1, jer je nisam samo preformulirala kao večina djece. Ukratko jedna od rečenica, jer ih je bilo 10ak, bila je Medo je ukrao pčelama med pa su ga zato pčele ubole. Moja verzija bila je Medo je loše prošao jer je kradljivac (ona koju je on tražio bila je Pčele su ubole meda jer im je ukrao med). Svjesna sam da nisam spomenula pčele ni med, al sam i tako mala shvatila poantu, za to sam dobila negativan - i baš se moja sestra i ja toga često sjetimo i komentiramo kako je to zapravo super sažetak bio.
Uf kad se sjetim tog profesora koji mi je predavao 1 i 2 osnovne, totalni idiot.
naravno. isto kao što budist, katolik, agnostik, musliman, ateist ima pravo na svoje.
i u samoj znanosti ima dovoljno čarolije da joj se cijeli život diviš, a dobar nastavnik će je znati i prenijeti.
ali malo smo skrenule s teme.
sirius
ma to su samo 3 poznatije od prekonekoliko teorija
Tek je drugi razred, ima vremena.sirius
ma to su samo 3 poznatije od prekonekoliko teorija
ja se iskreno nadam da je generalno bolje.Zar danas nije bolje? Ima li koja učiteljica ili prof da mi napiše da li se poštuje individualnost i različitost u današnjoj školi?
ali me ovi primjeri prvašića mojih prijateljica baš obeshrabruju.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 08.06.2011. at 15:09
znanost jest čarobna.
šteta što je tako često predstavljena kao nerazumljiva i naporna
i kao nešto odvojeno od duhovnog.
pa to je ok, nisi ga izložila samo jednoj teoriji.
moj je pročitao grafit "heroj, a ne zločinac", pa me upitao za objašnjenje. ne znaš šta je teže za shvatit, a bogami i za objasnit desetogodišnjaku. beskonačnost svemira il HS lekciju iz bliže nam povijesti.
bome.moj je pročitao grafit "heroj, a ne zločinac", pa me upitao za objašnjenje. ne znaš šta je teže za shvatit, a bogami i za objasnit desetogodišnjaku. beskonačnost svemira il HS lekciju iz bliže nam povijesti.
E, ovo je istina! Teorija relativnosti je niš prema pitanju - a tko je taj Mladić i što je zločesto radiomoj je pročitao grafit "heroj, a ne zločinac", pa me upitao za objašnjenje. ne znaš šta je teže za shvatit, a bogami i za objasnit desetogodišnjaku. beskonačnost svemira il HS lekciju iz bliže nam povijesti.
mislim da je lako opisati stvari koje su tebi jasne
lako je roditelju vjerniku objasniti sinu Boga....ili objasniti da darwinova teorija nije u suportnosti sa vjerom......
Zadaćnica je bilježnica a u nju se pisala zadaća.
I ja uvijek govorim 'pisala sam zadaćnicu' a MM jezični čistunac me obavezno ispravi.
Ali eto, i ja sam išla u školu a nisam to naučila, a sve sam petake imala, osobito iz zadaćnica
obzirom da sam generacija sa mamomju, mogu odgovorno tvrditi da se zadaca iz hrvatskog koja se pislaa u posebnu A4 tanku blijeznicu zvala zadacnica
roza, mog jedva-četverogodišnjaka je zanimalo puno više od "mama i tata se jako vole". koliko dijete pita, toliko odgovoriš, ne trebaš ići nepotrebno daleko.
/kao u onom vicu "Tell Mommy I'll be there in two secs"
Moje šestogodišnje dijete koje kuži sve i sva nikad još nije pitalo odakle dolaze djeca.roza, mog jedva-četverogodišnjaka je zanimalo puno više od "mama i tata se jako vole". koliko dijete pita, toliko odgovoriš, ne trebaš ići nepotrebno daleko.
/kao u onom vicu "Tell Mommy I'll be there in two secs"
Pitao je čemu služe jajčeka, i to sam objasnila u skladu sa suvremenom medicinom, kao i pitanje rađanja prirodnim putem i carskim rezom, i ne znam jel mu otad sve jasno, pa ne pita, il mu ništa nije jasno, pa ne pita.
Sve čekam veliki the talk, ali ga nema, pa nema.
Zadaćnica=bilježnica. Sastavak koji se piše u bilježnicu = školska zadaća.
Tako je.
ok, ali na nasoj biljzenici je pisalo zadacnica - i takva je tiskana, u skolskom programu se zvala zadacnica - sto vi niste imali to?
Da, to je i dan danas "zadaćnica". Posebna tanka bilježnica u koju se u višim razredima osnovne i u srednjoj pišu školske zadaće. Četiri puta godišnje.
I djeca to zovu: pišemo zadaćnicu, Tako odmah odvoje domaću zadaću ili sastav od zadaćnice koja je nešto više i nešto teže. Piše se dva školska sata (blok-sat). Ocjena iz zadaćnice se posebno uvodi u imenik.
I uglavnom ne vole pisati zadaćnicu, jer ima točno određenu temu i način pisanja. Nema slobode. Čast profesorima izuzecima.
ma jesmo, ali nismo smjeli reći da pišemo "zadaćnicu" - nas je nastavnica hrvatskog uvijek ispravljala.
a kad smo već kod tema, u mojim zadaćama nikad nije bilo lirskih izraza, ja bih radije crkla nego tako pisala, ali mi smo imali ponuđene dvije teme - lirsku i filozofsku. pa sam ja radije pisala o feminizmu i sl.
već smo prekonekoliko puta utvrdili da ima dobrih i manje dobrih nastavnika, a i onih koji ne bi smjeli kročiti nogom u školu.
mi smo ipak isle u suvarove skole
Pa da, i mi smo govorili: pišemo zadaćnicu. Ali to nije ispravno, jer ne pišu zadaćnicu nego pišu U zadaćnicu, a pišu školsku zadaću.
Nikako da komentiram ovog jadnog bistrić-maturanta s točnim godinama.
Mogu samo reći - mama mu nije redovito postala i čitala topic o darovitima... tipično za bistrića... sve zna, al se ne zamara detaljima, uputom na testu.
Da je pravilo - ne piši po testu jer test pregledava računalo... i zblesa se... ili već nešto.
Ajde, sad je naučio prvo pravilo života na Zemlji - svijet je prepun sitnih i sitničavih pravila i bolje ti je da ih se držiš...
A propos zadaca u zadacnicama, imala sam srece da su mi profesorice hrvatskog uvijek bile k'o HS predavaci pa smo smjeli pisati sto god. Uvijek su postojale dvije, tri teme i nikoga nije bilo briga je li lirski, filozofski ili matematicki stil. Sve dok si znao pravopis i gramatiku, a i koliko-toliko strukturu proznog teksta.
Jednako dobro, ako ne i bolje, smo obradjivali lektire. Ma i svastanesto drugo. Cak sam i fiziku jedne godine, zapravo, shvatila (u prirodoslovno-matematickoj gimnaziji).
Slažem se, svimbalo. Profesorica bi bila dobra kad bi pitala par stvarčica po nekim skripticama i "osigurala" visoku prolaznost. Odlično, samo tko bi poslije znao posao?
Mama Ju, ne znamo je li clanak vjerodostojan i u kojoj mjeri ima veze s bilo kakvom stvarnoscu. Barem se do sad nije javio nitko, a da zna dijete ili bilo sto u konkretnom slucaju. Vjerujem da moj brat zna barem nesto, ali nemam mogucnosti ovaj cas provjeriti.
S druge strane, jednako kako ti trenutno gledas na kritiku tvoje kritike sustava, tako gledamo i svi mi koji imamo NEKU kritiku HS-a. Nitko ne govori da je to najgora stvar na svijetu.
Oprosti, mamma Ju, ali meni tvoji postovi zvuče baš ovakoA imam onda i ja pravo iživcirati se, rajt?to ne znači da apsolutno niš u njemu ne valja
i da redom uništava ljude.
Daleko od toga da sustavu ne trebaju promjene, ali evo, konkretno tvoji primjeri koliko je sustav grozan meni osobno uopće nisu za to argumenti
(ono s dobrim sinom, npr.).
Da, moje dijete ima tek 4 godine, daaaa, vidjet ću ja kad on krene u školu itd.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 08.06.2011. at 19:31
Upravo tako.
Ali ajd, pravo se ionako najviše uči u praksi. I nitko nije umro ako se neki odvjetnik provukao kroz koji ispit na faksu.
Ali što da tako funkcionira svuda i na svim ispitima?
Na medicini npr.?
pa pričamo o kruškama i jabukama.
nitko nije ni dotaknuo ljubav onog dečka iz MIOCa prema povijesti i jel mu je netko usadio
ili ne ugušio, komentirali smo nebulozu u načinu ocjenjivanja tog testa.
ako je članak vjerodostojan.
zašto stalno moramo odlaziti u crno-bijele tonove i pričati da je generalno nešto super ili koma?
u postojećem obrazovnom sustavu sigurno da ima i nekih dobrih stvari,
ali jel to onda taj isti sustav amnestira od ikakve kritike i potrebe za poboljšanjem?
ako imam nešto za prigovoriti na taj sustav (a imam
i da redom uništava ljude.
i bezveze mi to stalno ponovo naglašavat.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 08.06.2011. at 19:21
..tj bio je jedan od najboljih srtudenata, da ne ispadne da se jedva provlačio
i zbilja je dao sebe tom pozivu.
Posljednje uređivanje od mamma Juanita : 08.06.2011. at 19:27
Odlican primjer profesora koji ne pita po skripti, a zapravo ne trazi NISTA van svake pameti je Tonci Kursar, s FPZG-a. Da nisam tamo studirala, ajde, rekla bih, mozebitno je malo nenormalan.
Ali nije. Samo trazi da se nauce, jel, uvod u politicku znanost - pojmovi i pristupi. Jer ima logike da se uvod u politicku znanost dobro nauci na Fakultetu politickih znanosti. Meni je na novinarstvu, davnih godina, predavao netko drugi. Ali jednako tako smo morali nauciti. Nekim cudom, starog profesora nitko nije pretukao (istina, trazio je mrvicu manje od Kursara).
joooj, sad ćete drvljem i kamenjem, ali znam za prekonekoliko njih koji su se vezama i vezicama provlačili baš na medicini.
jako dobar obiteljski frend, zaljubljen u medicinu od srednje škole i dečko iz srednjeg sloja,
bez ikakvog "obiteljskog pedigrea" , pričao neke zgode o sinovima i kćerima nekih koji su se tamo provlačili samo tako.
ovaj nije imao ni para ni veza i fakat se namučio da završi taj faks
ali bilo je puno ovih drugih.
Pa svagdje se mozes, vise ili manje, provuci vezicama ili vezama.
Jedino mi tu u Americi ne ide. Sve zaokruzis a/b/c/d i to je cijeli obrazovni sustav. Krivo zaokruzeno, prosao nisi. Nema ponovnog testa. Nista. I svima svejedno cija sam.
Ajd suti Svimbi, ja ni nemam dijete.
ja uopće nisam rekla niti jednom da ćeš vidjet kad dijete krene u školu, možda si me zamijenila s nekim?
možda ti tako moji postovi zvuče ali ja tako ne mislim.
probaj ih čitat drugim očima
U pravu si, ovo zadnje bilo je više za sirius, (ona jadna sad nije luk ni jela ni mirisala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom