Sad sam ovo otkrila. Ali ja bi malo drugačije:seni prvotno napisa
i da nam ne bude dosadno, sto fali zenama koje radaju izmedu 30 i 40?
nismo dugo.
Što fali ženama koje rađaju između 40 i 50?
 |
|||
|
|
|||
Sad sam ovo otkrila. Ali ja bi malo drugačije:i da nam ne bude dosadno, sto fali zenama koje radaju izmedu 30 i 40?
Što fali ženama koje rađaju između 40 i 50?
rad u maloj Home ed grupi s tutorom
posto si rekla da poznas jako puno home ed djece, da li medu njima ima onih
koji studiraju prirodne znanosti (fiziku, kemiju, matematiku, mikrobiologiju i
slicno) i to na jako dobrim sveucilistima?
kako je teklo njihovo
obrazovanje poslije recimo desete, jedanaeste godine?
javna predavanja poput ovih koje organizira npr. The Royal Institution http://www.rigb.org/contentControl?a...section&id=848
ili razliciti fakulteti ili znanstvene institucije
neki koledzi imaju funding za txv outreach programme, dakle da izadju u zajednicu; organiziraju nastavu iz recimo fizike, a otvorena je za javnost (u ovom slucaju koji znam za home ed djecu)
upis u further education college (16+) koji imaju znanstveni program, polaganje ispita (A levels) na kraju godine
Na visoj razini obrazovanja, 16+ uci se drugacije i unutar ovdasnjih skola; pristup je taj da je ucitelj facilitator, a student nezavisan u ucenju, sposoban evaluirati i analizirati informativno znanje.
Pretpostavka je da znajuci kako koristiti resurse, informacije su uvijek dostupne a kvaliteta koja se najvise vrednuje (na ispitu) je sposobnost analize i evaluacije
Home educators at the Royal Institution
We welcome home educators to participate in the schools programme at the Royal Institution.
Our popular programme of demonstration events operate during school term times, and tickets are available through our events calendar. We charge a small ticket fee to minimise non-attendance and we invest ticket income into the events that we put on. Our programme is primarily aimed at school audiences, and as such is optimised for them in terms of content and style, but many home educators benefit from attending.
Our Young Scientist Centre also runs sessions especially for home educators. If you are part of a home educators collective, please email ysc@ri.ac.uk for more information. Individual home educators wishing to find out more information about the Young Scientist Centre can register on our website or email ysc@ri.ac.uk to register your interest.
Home educators can also visit our museum. Our eGuides offer themed tours around the exhibition to bring the stories of the people and objects of the Ri to life.
We also have a wealth of learning resources available for use at home.
ja bi išla na te radionice s njima :D
ja bi na ovu i bez njih, samo da ih ima ko pricuvat
Schools event From x-rays to antimatter: the science of seeing inside your body
- Thursday 30 June 2011
- 11am-12pm - Good availability
- 1.30pm-2.30pm - Good availability
- Lecturers: Dr Michael Wilson
IOP Schools and Colleges Lecture 2011
Find out how physicists build machines that do what our eyes cannot – see inside the human body
Over the past hundred years physicists have developed increasingly sophisticated techniques to see inside the body. These techniques use x-ray, radioactive molecules and magnetic fields to produce images of the body and the images that they get allow doctors to better diagnose and treat illness and disease.
We charge a small ticket fee to minimise non-attendance and we invest ticket income into the events that we put on. Tickets are £1.50 per person (teachers, students, adults and children).
Everyone is welcome to combine their visit with a tour of the museum. Call the schools dept on 020 7409 2992 for more information, or to book our limited space for your students to have lunch.
This lecture will be recorded for the purposes of producing a DVD which will be distributed to schools to be used for educational purposes. You have the option to opt out of appearing in the recording by notifying the RI in writing before the lecture date by emailing schools@ri.ac.uk. Failure to do so will be assumed to be consent to appear in the recording.
Curriculum links include: How science works - applications and implications of science, the electromagnetic spectrum, electromagnetism and radioactivity.
A od ove bi moglo biti i neke prakticne koristi, osobito za one u grupi 40-50
Thursday 30 June 2011
7.00pm to 8.30pm - Good availability
Lecturers: Dr Aubrey de Grey
Ageing has long been viewed by most people as somehow different from diseases - somehow inaccessible, even in principle, to medical intervention. We are now approaching the point where we can finally show that this is a misconception. Ageing is merely a set of precursors of the diseases and disabilities of old age: a set of side- effects of normal metabolism that accumulate throughout life and eventually impair and overwhelm our biology. Regenerative medicine is the medicine of the 21st century: with stem cells, gene therapy and other techniques, including ones that are much less well known, we will be able to repair diseased and disabled bodies with increasing effectiveness.
In this talk, Aubrey explains that ageing is no exception: regenerative medicine for aging is coming, and it promises to bring aging under the same degree of medical control that we have today for most infectious diseases. 90% of Westerners die of aging, but within just a few decades we may be able to prevent all those deaths - and the ill-health and suffering that precedes them.
Tickets: £10 standard, £7 Concessions and £5 Ri Members.
Make a night of it! Come for a cocktail or something delicious, modern and British to eat at Time & Space.
ajme 1 i pol funtu ulaz, to je 10ak kuna...
pa takvih stvari ima i u RH
i tako izgledaju praktikumi na prirodnjačkim i tehničkim faksevima, al to su kapi u kapima u moru.
je, al za dugovjecni izgled, malo skuplje
eto, moguce je...pa takvih stvari ima i u RH
i tako izgledaju praktikumi na prirodnjačkim i tehničkim faksevima, al to su kapi u kapima u moru.
meni je samo super da ste se zasprdale samnom i da (opet) ispada da bi ja hs-ala da postedim djecu stresa i drzim ih "u bumbaku"
stvarno ponekad nema smisla objasnjavati, ili to meni uzasno lose ide, ne znam
Mikka, dear, bit će da loše objašnjavaš, mislim da smo svi dobili ovaj bumbak dojam.
ajmo lakše malo s tim "svi"
ja nemam pojma sto je bumbak pa nista ne etiketiram
ja se u jednom dijelu slažem s mikkom.
zato jer sam jučer poludila na izjavu 3 19-godišnjakinje koje su se
izgubile, pazi molim te, izgubile u Zagrebu ????????????? a trebale su
doć do UČiteljske akademije od autobusnog kolodovora ( sve 3 su iz KLc, znači nisu u zg prvi put )..... prestrašno, a kako su se samo uvrijedile na mene kad sam im rekla da to nije normalno .
Najiskrenije, nadam se da moje dijete neće niti željeti upisati studij medicine, potrudit ću se da ga odgojim tako da mu to ne bude krajnji cilj u životu - zašto - zato jer ako i upiše i završi i postane cjenjen lječnik, 90% svog života provodit će na poslu, zanemarit će obitelj koju će viđat kako spada možda 2 dana mjesečno, vrlo vjerovatno će razvit dozu bezosjećajnosti kako bi opstao na poslu itd itd.
A to da moje dijete možda neće moći upisati faks medicine nakon HSanja, možda i neće uspjet ako baš i bude želio, ali to je isto jedna od stvari sa kojima će se morati nositi u životu, jer sam sigurna da ima puno veći broj onih koji sanjaju cijeli život da postanu neko i nešto, upišu određen faks, završe srednju sve sa peticama, polože državnu maturu bez problema, a onda zakažu na prijemnom i ne zadovolje. Poznajem više takvih ljudi nego onih koji su upisali medicinu ili fiziku ili kemiju.Na tih 100 koji se prime ima još 2000 onih sa završenom školom koji su otpali i nisu zadovoljili - i sad, iako su sanjali cijeli život da budu doktori, nisu upali na faks, društvo pritišče da se mora studirati, ti svi ljudi pohrle za prvim sljedečim izborom gdje mogu zadovoljiti kriterije, jer ne dao ti Bog večeg zla od ne upisanog fakulteta.
I taj bumbak...whatever...
Xajmo lakše malo s tim "svi"
Jasno ti je da je ovo glupost?
MOže i pastir postati pa da ga mjesecima nema doma jer pase ovce negdje po brdima.
Svi pastiri koje poznam doma su više od prosječnih ljudi, a svi doktori koje poznam doma su manje od prosječnih ljudi - al nevažno, govorim o doktorima jer se stalno spominje taj faks medicine ko neki ultimate cilj, a ja osobno ne bih niti malo voljela da mi sin poželi biti doktor - možda ako poželi bit neki alternativni lječnik koji lječi ljekovitim biljima i uljima itd pa mu faks niti neće trebati.
Rosa, pa nisu liječnici zli zapuštavači obitelji! Sve je to u redu željeti najbolje svojoj obitelji, ali komotno koristiti usluge nekoga tko se žrtvuje teškim radom u bolnici za druge (i za plaću svojoj obitelji), a svom djetetu reći - nemoj ti meni je čisto licemjerje.
Razumijem Amiše.
Ponekad bih se k njima preselila, da nisam druge vjere, bih, majkemi.
Ali ako već živim u ovom svijetu, onda sam dosljedna. Živim tu s tim ljudima, taj život, tu doprinosim. Ako ću bit liječnik, moj moral će ići do toga da ne prodajem tuđe organe, ili da jednako tretiram sve ljude, ili da slušam na simpozijima pa da bolje liječim ljude, ali reći da su oni zli ljudi koji zanemaruju familiju - ?!
Roza , majketi ...
Ima,nećeš vjerovati , ali ima liječnika koji su to željeli biti iz poziva, a ne zbog toga da se selo hvali njima.
Ok istina, ja govorim iz vlastitih iskustava pa sam lagano osjetljiva na temu doktora, naravno da ih ima onih koji su divni ljudi itd. Al brate ima i onih koji su toliko grozni da ti život zagorčaju, prave zvijeri. Al ajde manimo se doktora, samo sam se zakačila radi tog spominjanog medicinskog fakulteta i radnog vremena koje je užasno.
Nevezano, imam osjećaj da se cijelo vrijeme roditeljima zapavo nedozvoljava da odgajaju svoju djecu po svojim uvjerenjima i usade im vrijednosti koje oni misle da su ispravne. Ne govorim da želim živjeti izolirano kao Amiši, ali mislim da u mnogome mogu od njih puno naučiti. Meni je jako važno da moja djeca dobiju od mene ispravan pogled na svijet (po mom mišljenju ispravan a i formiran po biblijskim svjetonazorima), ne bi volila da ganjaju lovu i posao zato jer je to potpuno suprotno onom u što moja obitelj vjeruje. Ifi je govorila o obitelji kao o temelju društva - i to je ono najvažnije što ja želim svojoj djeci usaditi. Ako ganjaš karijeru, obitelj pati, i to je činjenica. Obrazovanost je jedna stvar, i nadam se da će moja djeca moći sudjelovati u raznoraznim intelektualnim razgovorima, sa pozamašnom količinom znanja, jer znanje je jako važno. A da mi je najvažnije u životu da mi dijete završi faks i nađe dobro plačen posao, nije. To mi je onako skoro pa nigdje na listi prioriteta za moje dijete i ako ga ili ih uspijem odgojiti kako se nadam, i oni će slično razmišljati.
Ne vidim zašto ja npr ne smijem reči da želim da moje dijete bude pošten farmer, dobar Krščanin, uzoran otac i muž a da me se pritom ne smatra ko ludaru koja dijete drži u staklenom zvonu i isfurava svoje "spike" nad njim i ući ga isključivo kreacionizam - po mom to su jako pozitivne stvari za željeti za svoje dijete - a opet manje će me se poštovati (ili neće) jer želim "samo" to nego nekog tko će za svoju djecu željet diplome, magisterije i doktorate. I da, možda ne uspijem pa moj sin odluči biti nešto drugo od onog što sam ja željla za njega (ne iz sebičnih razloga nego iz ljubavi - jer smatram da je to ispravno i za njega najbolje) ali neke vrijednosti ću mu uspjeti usaditi, znanje će imati da dalje od toga nadograđuje što god bude sam za sebe želio (ioanko mi svi uglavnom sami ućimo kroz srednju školu), a u ocu i majci će uvijek imati potporu i utjehu, ali dok mogu i dok se mene pita, utjecat ću na njega i odgajat ga na svoj način, to je apsolutno moje roditeljsko pravo. Plus, do 18e će em bit obrazovan, em steći znanja i vještine koje koja ja osobno smatram važnijima od faksa.
Roza, ja sam prva za obiteljske vrijednosti i stavljam obiteljsko vrijeme na visoko prvo mjesto, ali nisam sigurna koliko je separacionizam rješenje. Okej, netko živi na svjetioniku, pa je i malčice izdvojen, ali dobro. To je vrednota jednog posebnog života. Ali to bježanje od društva, zatvaranje - nekako mislim da je to upravo ulje na vatru.
Ajmo svi koji imamo vrednote koje imamo maknuti, pobjeći, otići, ispisati se iz liječnika, poslovnih ljudi i ostalo.
ŠIPAK bi ostalo od ovog svijeta, sveukupno, a o novcu kojim se financiraju kojekakvi dobri programi, edukacije i ako hoćeš misije po gladnim državama mogli bismo samo sanjati da nema uspješnih poslovnih ljudi, žena, koga god hoćeš.
Nisu stvari baš tako jednostavne. I mislim da je prije temelj svega naučiti dijete kako se držati svojih vrijednosti u statusu liječnika, poslovnog čovjeka ili žene, i držati obitelj na okupu u vremenu u kojem jesi, nadilaziti samog sebe u svemu tome (jer da je teško - teško je), i ako hoćeš - graditi dijete u sustavu, ili kontra sustava ali unutar njega, na licu mjesta.
Jer jelte ako se svi ljudi određenih standarda i vrednota izmaknu - kome će sve ostati? Tko će nas dočekivati u bolnicama i bankama? Bojim se i mislit. Sto put sam rekla da sam osobno doma, s obitelji, ali isto tako sam stoput rekla da to nije samo iz ideologije nego iz niza specifičnih okolnosti i događaja i raznoraznih sklopova naših specifičnih uvjeta, i ne smatram to jedinim dobrim putem. Smatram obitelj prioritetom, ali i majka liječnica mislim da odlično može živjeti svoje prioritete, a pri tom činiti i puno, puno dobra. Je, trebaju nam fleksibilnija radna vremena, i dulji porodiljni, i puno društvene i obiteljske podrške - ali ljudi oko nas rade odličan posao, pronose svoje vrijednosti ne samo svom djetetu, nego i drugima, a to je veliki doseg. I na koncu nismo mi jedini koji o tom djetetu trebaju skrbiti, i skrbe. Kao prvo Stvoritelj, koji sigurna sam bdije nad zaposlenim roditeljima i obitelji na poseban način, samo ako su roditelji dali svoj ljudski maksimum, a zatim i puno drugih ljudi oko nas. Začudi se čovjek koliko ljudi dijeli kršćanske vrijednosti, i žive dosljedno, iako unutar najobičnijih poslova, na najobičnijim mjestima.
n
pa normalno da nije normalno! To je apsolutno nenormalno.
Ne znam, meni je normalno da dijete s 18, ako već ima vozačku dozvolu i može vozat prijatelje s pive-može npr.odvest i baku u bolnicu-ako me kužite.
nije problem jeli to normalno nego kako se to postiže
i da, ne postiže se naglo-moje mišljenje. Djeca odgovornost trebaju preuzimati oduvijek.
mikka, ja se nisam nigdje obratila tebi. Imala si vrlo hrabru tezu, doduše, da djeca s 13 moraju biti produktivna, a radi se o djeci koja se štite od testiranja, stresova, negativnog utjecaja....ne tvoja nego je općenito to argument za HE. Ja ne vidim vezu između HE i produktivnosti i samostalnosti, kao ni obrnuto, između klasičnog školovanja i neproduktivnosti i nesamostalnosti. Baš me ovo gornje (strah od stresa testiranja...da ne nabrajam) vuče na zaštitu od samostalnosti.
Krumpi, meni puno stvari nije jasno, ali ovo s testovima mislim da kužim. Radi se o čuvanju djece od nekorisnog stresa, koji nema puno veze ni sa čim, ne vodi ničim pametnom - odnosno kod dijela djece ima kontraučinak, ili nikakav učinak.
očito su ti tvoje ideje o životu neusporedivo važnije od djetetove sreće i zadovoljstva.
Samo još jedna rečenica o liječnicima : Roza, zamisli svijet bez njih.
Naravno da svaki roditelj odgaja dijete po svom. I nitko nigdje mu to pravo ne uzima (osim u slučaju maltretiranja i zanemarivanja).
Po mom mišljenju, djeca najviše uče iz primjera. Puno manje iz prodika. Samim svojim postojanjem, usađujemo im vrijednosti kojih se i sami držimo. Uglavnom, to dobiveno u prvim godinama, ostaje trajno i dobar je temelj za budućnost kroz koju će kročiti sami.
Pogled na roditeljstvo i odgoj se mijenja tokom života. Kad se onaj divni, maleni dječačić ili djevojčica pretvore u ne tako divnog i ni malo malog 13, 15, 17...godišnjaka, sa mišljenjem koje je uglavnom dijametralno suprotno onome roditeljskom, nadaš se da su vrijednosti koje si im usađivao ipak na plodnom tlu njihove pameti. Pameti koja je u vrtlogu hormona. Uf!
Uletilo puno postova dok sam ja pisala, pa sad vidim ovo.
krumpirić, mislim da je ovo previše netočno da možeš nekome napisati.
Pokušavam sastaviti rečenicu da te ne uvrijedim kao što si ti Rozu ovom svojom izjavom, ali ne ide mi.
Valjda je jasno što sam htjela reći.
ja mislim da je bilo jasno što sam htjela reći
a namjera nije nikog uvrijediti
apsolutno mi nije jasno kako je prihvatljivo vrijeđati liječnike i prihvatljivo je napisati da ćeš napraviti dovoljno da dijete ne ostvari svoje eventualne snove da bude lječnik?
možda ja liječim osobne slične frustracije, al ja tu u niti jednoj rečenici ne vidim dobrobit djeteta.
a mogu jednostavno reći ono što je istina-meni je roza simpa, pa se onda praviti da ne vidim što piše.
zašto se stalno provlači teza da netko tko je uspješan na profesionalnom planu jednostavno unesrećuje svoju obitelj?
obiteljska sreća je po meni, puno složeniji sklop raznovrsnih elemenata, netko može doma biti 24 sata dnevno i ne biti sretan nit pružati drugima sreću.
Roza ja donekle razumijem tvoj općeniti stav o vrijednostima koje proklamiraš, o poremećenim materijalnim sustavima, lažnim veličinama, itd. itd.
mislim da nas je većina ovdje svjesna koliko je bitno i znanje i usađivanje vrijednosti poput rada, poštovanja, istinoljubivosti, odanosti, vođenja brige o obitelji, znanje praktičnih vještina koje ti mogu recimo u teškim vremenima glavu spasiti i obitelj prehraniti itd...
ali ipak, nije svijet isključivo i samo pokvareno mjesto, ja ću se usuditi reći da postoji puno dobrih ljudi koji su spremni pomoći, dati, utješiti. bar oko mene.
pa tako i dobrih liječnika, koji su recimo odlični roditelji i supružnici, i puno vremena provode s obitelji jer su tako isplanirali svoj život. i ravnopravno sudjeluju u odgoju djece, voze ih na aktivnosti, rođendane i izlete.
mislim, nije nikako u redu raditi ladice i onda ljude slagati unutra po nekom našem nahođenju.
inače, ova tema mi je pravo osvježenje, saznala sam puno zanimljivih stvari, posebno su mi zanimljiva iskustva Saradadevii i Rozina razmišljanaja u pogledu organizacije takvog života!
Istina je, meni je Roza simpa, ali vidim što piše. No, ne gledamo svi istim očima. Neću više off teme. Idem malo i raditi, a čeka me i stehiometrija za objasniti. ( jao, homskuling vikendom...neka ih nauče u tim školama!!!!)
Posljednje uređivanje od Beti3 : 04.06.2011. at 10:37
Ajd dokaži da moje ideje o životu neće od mog djeteta napraviti sretog i zadovoljnog čovjeka?
imaš pravo, ne mogu dokazati
ništa ja iz sadašnje perspektive ne mogu dokazati
mogu ti samo reći da su moji mama i tata mislili da su lječnici nesretni, psihički opterećeni, emocionalno opterećeni, distancirani od obitelji, usamljeni, prenapregnuti, i sve te gluposti
pa im je dijete na studiju izgubilo sve ono u što se vi HSeri kunete-entuzijazam, želju, ljubav...pa je djetetu (ženetini sada, jel) trebalo dosta da ima ikakvu ljubav prema odabranoj struci
i da to "dijete" iliti ja ima prijatelje lječnike koji noćima istražuju nove metode kojima mogu pomoći svojim određenim pacijentima (o, da, znam ja i one "druge"), i da se ta sreća, žar i entuzijazam možda,eto, mogu pronaći i u kopanju (vidla sam ja tu sreću kad nikne nešto čemu se nisi nadao), ali možda je tvoje dijete tamo neće vidjeti, a ti smatraš da je u redu da ga ograničiš da ju ne nađe u ovome poviše
pa sad...
Ok vrijeđanje doktora generalno je bilo bezveze s moje strane, ispravila sam se. Ja nisam rekla da ću napraviti dovoljno da uništim njegove snove, ti interpretiraš stvari senzacionalistički ko da si novinarka 24 sata, već ću napravit sve što kao roditelj mogu da ga odgojim na svoj način i usadim mu vrijednosti koje smatram važnima za život. I mene nije strah javno reći da ne bih htjela da mi sin bude doktor, ne radi sebe, nego radi njega. Isto kao što ne bih voljela da bude vojnik, ne radi sebe nego radi njega itd. A ako na kraju on ispadne vojni doktor, sigurno ga neću mrzit i biti razočarana, nego ću znat da je odabro drugačije od onog što sam željela za njega, ali NHF i ja sam odabrala SKROZ drugčije od onog što su moji roditelji željeli za mene, a svejedno se volimo, podržavamo i pomažemo si.
pa naravno da se volite i podržavate. ja moje roditelje volim najviše na svijetu.
oni nikad nisu "branili" nego suptilno smatrali da znaju što je bolja odluka. Kao i ti, uostalom
ovo "ne radi sebe, nego radi njega" povlači da ZNAŠ što bi usrećilo tvoje dijete-koje sada ima godinu dana-a to je zapravo vrhunac zablude.
Nisam rekla da je to neprimjereno, imaš pravo misliti i željeti štagod. ALi tako možeš djetetu nesvjesno uskratiti sreću, pa sad možeš ovo što sam rekla doživjeti ispravno, a ne moraš
Samo da se nadovežem na samu sebe, sigurno nisam osoba koja je toliko nesvjesna svijeta oko sebe, svjesna sam ga i predobro da bi dijete odgajala u uvjerenju da je biti baš doktor užasno, ali ću ga odgajati u uvjerenju da je najljepše kad ti je obitelj na okupu i kad ti je obitelj važnija od karijere. A nažalost sa današnjim tempom života ne može se reći da su doktori previše vremena tjedno sa svojom obitelji, gledam po primjerim koje znam iz osobnog iskustva gdje doktori rade od 07 do 24! A dijete doma tendi dadilja i ne znam ni ja ko sve ne, da ne govorimo o odnosu muža i žene koji se viđaju preko vikenda, meni je to skroz neprirodno iako znam da nam je današnji tempo života i ekonomska situacija to nametnula i mnogi ne mogu birati, al ja ipak biram zube na policu radije nego da živim tako, bez uvrede ne želim nikoga omalovažiti niti omalovažiti ičiju predanost obitleji pa makar taj netko radio i na brodu ko moj otac, to za moju obitelj nije opcija, i mislim da bi i moje dijete bilo sretnije a i njegova žena (ako bude odlučio imati ženu i obitelj) da su na okupu. Vidim što ja imam i ako moj sin bude našao nekog sa kim bude želio provesti život, htjela bi da ima minimalno to što imamo njegov otac i ja, jer ću onda znati da ima tvrdu stijenu za oslon u svakoj životnoj situaciji.
ja nemam problema sa zanimanjima i interesima moje djece, jedino sto ne bih voljela je da postanu profesionalni sportasi (sto moj otac zeli za f., da bude tenisac), ali ako ce bas to htjeti, so be it
i stvarno ne razumijem kako se djecu koja ne idu u skolu stiti od "testiranja, stresova, negativnog utjecaja" i ostalog, pa ne zive u zooloskom vrtu, niti pod staklenim zvonomok od testiranja, bar do negdje 8-10 godina, ali od stresova i negativnog utjecaja.. ne kuzim
ja ih bas planiram poticati da budu sto samostalniji (da se ne izgube ni u mexico cityu sa 19
a to sto mislim da ce bolji start dobiti alternativnom edukcijom, to je drugi par rukava, samo pls nemojte vise etiketirat da ne zelim da mi djeca imaju stvaran zivot samo zato jer mislim da skolski sustav nije dovoljno dobar
pa liječnik može nakon nekog stečenog iskustva (koje stekne npr.dok je mlad i nema obitelj) otvoriti vlastitu ordinaciju i u njoj raditi 5-6-7 h i još se dodatno navečer, dok ostatak obitelji spava educirati i komunicirati s kolegama.
mislim, ništa neko zanimanje ne povlači, nikakav stil života...i sama sam rekla da je moja baka-poljoprivrednica-silom poljoprivrednih prilika bila distancirana od obitelji (nije mogla dijete nosit u polje, a još manje teglit u marami i slično), al dobro, to ćeš vidjet kad postaneš farmerica...to koliko ćeš imati vremena za što..
Da, istina s vremenom kako dijete odrasta mjenja se moja percepcija njega, upoznajem ga i osluškujem njegove afinitete, gledam koji su mu interesi, gledam. To je jako važno, biti tu, i znati svoje dijete dovoljno dobro da znaš kad si u krivu i kad si krivo procjenila (tu HS ima prednost naspram školskog sistema). Mogu se ja nadati da on neće htjeti biti doktor, ali ako vidim u određenoj dobi da je to njegov poziv, ja ne da mu neću stajati na putu nego ću mu pomoći kao što svaki ropditelj pomaže svojoj djeci. Sad pišemo hipotetski, bar mi koji još imamo malu djecu i ne HSamo, iznosimo svoje razloge i svoja uvjerenja. Pa sam i ja iznjela svoja. A da ću ja bit kamen spoticanja svojem djetetu neću sigurno, previše nekako ja to sve skupa kužim al valjda ko Mikka ne znam objasniti. Ali ne brinem se da ću iz nekog straha ili posesivnosti reagirat i zbog toga ga limitirat, jer toga nemam u sebi, ne bojim se, nisam posesivna, volim slobodu, i ako smatram da ja imam pravo na nju onda definitivno smatram i da moje dijete ima pravo na nju.pa naravno da se volite i podržavate. ja moje roditelje volim najviše na svijetu.
oni nikad nisu "branili" nego suptilno smatrali da znaju što je bolja odluka. Kao i ti, uostalom
ovo "ne radi sebe, nego radi njega" povlači da ZNAŠ što bi usrećilo tvoje dijete-koje sada ima godinu dana-a to je zapravo vrhunac zablude.
Nisam rekla da je to neprimjereno, imaš pravo misliti i željeti štagod. ALi tako možeš djetetu nesvjesno uskratiti sreću, pa sad možeš ovo što sam rekla doživjeti ispravno, a ne moraš
moj dragi je liječnik. stvarno radi ko konj. prije nego je otišao na medicinski studirao je nešto drugo, više društveno, čak i magistrirao i u vijetnamu par godina predavao na nekom faksu, dok nije shvatio da želi raditi nešto čime će izravno pomagati ljudima. sada povremeno volontira za liječnike bez granica i to ga potpuno ispunjava. dakle, ne radi to zbog karijere nego zato jer to voli. ima jaku humanitarnu crtu i samo misli na pomaganje drugima. mislim da mi se zbog toga najviše i svidio, a ne zato jer je visok, crn i lijep
zato ja često govorim o tome koliko će se djeca usmjeriti na znanost jer za to stvarno treba imati motivaciju za težak rad.
često govorimo o usvajanju znanja kao znanja. i ja sam tako mislila kad sam bila mlađa, ali kad se život otegnuo i ja nakupila gomilu znanja, često sam se osjećala isfrustirano ako ne bih dobila priliku to nekako iskoristiti. često razmišljam o tome da su znanja za to da bi se nekako iskoristila. kad su djeca manja može biti riječi o znanaju kao znanju, odnosno nekom interesu, ali kad su starija, mislim da ih ipak treba nekako usmjeravati da se ne pogube u tom silnom znanju. mislim da mi (pa i djeca) često imaju više interesa, nije to samo jedan, i kad postanu veći trebaju nekako početi shvaćati da znanja nisu samo neki ukras, nego imaju praktičnu svrhu, nešto ćeš s njima i raditi, pa trebaju nekako odabrati ono na što će se fokusirati u većoj mjeri. ne znam hoću li sad ispasti ko neki karijerista, uopće se ne radi u tome. imala sam prilično teško razdoblje kad sam shvatila da nije sve u znanju nego kad nemaš posao i novac, nemaš ni hrane i možeš spavati jedino na ulici. mislim da se djeca ni u redovnoj školi ne usmjeravaju na najbolji način, pogotovo jer kad dođu u adolescentsko doba postaju buntovnici i sve što roditelji kažu njima su gluposti. ali nije naodmet pokazati im malo staračke mudrosti. u nekim kulturama starci se baš cijene zbog toga iskustva, i ne bih htjela da dođemo u situaciju kad ćemo misliti da svaki savjet i poticaj može biti nametanje neke vanjske volje/sile. ali za sada izgleda poznajemo uglavnom isksutva hs s manjom djecom pa ne znamo kako to roditelji rade kad su djeca starija. ali i to je vjerojatno sve u individualnoj sferi svakog roditelja. koliko sam shvatila, pogotovo iz onog članka koji sam pročitala, i hs roditelji nekako imaju različite pristupe. u uk mi se sviđa to što mogu kad hoće biti hskuleri, pa onda opet otići u redovnu školu, pa kad im to dosadi opet hs i tako. zgodna sloboda.
čitajući sve čini mi se da homeskulirana djeca mogu izrasti sasvim ok, ali mi se isto čini da ako odaberu fakultete to prevaladavju društvene znanosti. nisam sigurna jesu li i mame koje se odlučuju na hs one koje dolaze iz sličnih područja. ali u svakom slučaju sam sigurna da roditelji ili bar jedan roditelj trebaju biti obrazovani da bi hs djecu. sigurno to mogu i smiju raditi i oni s manjim obrazovanjem, ali nisam sigurna da će to dobro ispasti, pogotovo ako ne koriste usluge instruktora. a iznad svega, čini se da roditelji moraju biti oni koji sami vole učiti jer prije nego počmu s poučavanjem djece i sami moraju obnoviti gradivo ili naučiti nešto novo.
meni je smisao za orijentaciju koma
ja se praktički svakodnevno negdje izgubim
ako ne idem poznatim rutama, nego samo jednu ulicu skrenem van uobičajenog više ne znam gdje sam i gdje treba ići
istok, zapad, sjever, jug
pojma nemam gdje je to
trebala sam ić na bundek
kažu mi idi u smjeru sljemena
ja ne znam gdje je sljeme
moram razmišljati što je lijevo, što je desno
kada negdje idemo moja V vodi, jer ako ja vodim izgubit ćemo se
tako da mogu te cure razumijeti
Potpuno se slažem.
ja ih privatno poznam , pa mi nije jasno ako netko može otić van na dernek u Sloveniju, da nije u stanju uzet kartu i doć do UA.od autobusnog kolodvora......
Točno, riječ je o ekonomskim razlozima.
Istraživanje provedeno u EU pokazuje da Talijani najduže žive s roditeljima; često zasnuju i vlastite obitelji u roditeljskom stanu ili kući bez i najmanje želje da se ikada osamostale.
Rekla bih da je to u Austriji više pitanje socijalno-ekonomskog položaja pojedine obitelji, nego bilo čega drugoga. Što je obitelj siromašnija, tim se ranije "rješava" djece (ne mislim to na loš način, zato sam i stavila navodnike). Nije neobično da djeca dobrostojećih roditelja žive s njima tijekom cijelog studija, ako studiraju u istom gradu ili da ih, ako studiraju u drugom, roditelji u potpunosti financiraju. Djeca iz siromašnijih obitelji koja se radi studija sele najčešće žive od stipendija i vlastitog rada.
Da, learning by doing.
Uhm... Učenje jezika, pogotovo materinjeg, sasvim se razlikuje od svih drugih vrsta učenja i stoga ih ne bi trebalo miješati.
Npr. studenti Filozofskog i PMF-a (ili bilo koja druga dva fakulteta) mogu zajednički slušati predmete poput pedagogije, didaktike, psihologije odgoja i obrazovanja i sličnih, no imaju odvojene, zasebne metodike.
Čitala sam o sličnom istraživanju provedenom u EU. Budući da je sreća krajnje subjektivan pojam i ne postoje mjerne jedinice, samoocjenjivanje je zapravo jedini način na koji se ona može "izmjeriti".
U istraživanju su došli do zaključka da su najsretniji zaposleni ljudi koji pripadaju višoj srednjoj klasi (dakle, ne i nezaposleni članovi dobrostojećih obitelji). Pripadnicima nižih društvenih slojeva, kao i onom najvišem, novac predstavlja preveliki stres, na ovaj ili onaj način i uvelike im umanjuje osjećaj sreće.
Nisam proučila link, ali moram reći da je prema javnim predavanjima potrebno imati prilično veliku količinu rezerve. Ako čovjek sam ne može ocijeniti kvalitetu predavača i onoga što on priča (a ukoliko se radi o posve drugačijoj struci, najčešće ne može), bolje je ne voditi djecu na to.
Potpis.
A kontradikcija je u tome što, da bi se djetetu moglo omogućiti OKK barem jedan roditelj mora biti izuzetno profesionalno uspješan ili pak cijela obitelj mora živjeti od nasljedstva. (Ako ne pričamo o OKK u stilu sela od prije stopedeset godina.)
a tek ako se zatvori ulica kroz koju uvijek prolazim.... prvi je poriv stati i panicariti
spasila me navigacija
kad je sebastian bio manji i nije ni on znao di je sparkiran auto vec bi na ulazu u garazu poceo dozivati "auto!! AUTO!!!" u zelji da mi pomogne. sad on pamti di je auto
ako idem sama to je drama, naci di sam ostavila auto ili bicikl (i to u gradu di zivim)
sad planiram nakaciti na auto chip i preko satelita ici natrag do auta
a ko ti garantira kvalitetu predavaca u skoli i osim kvalitete predavanja otkud znas na koj nacin prakticira kontrolu znanja kod djece
nitko
al njihova stručna sprema daje minimum kvalitete.
Završen fakultet valjda.
Imam dojam da se od dijece školovane u školskom sistemu očekuje zapravo manje od HS djece, jer HS djeca ne samo da (po mišljenju mnogih) moraju savladati sve što i djeca u školi nego moraju bit još i bolji da bi se dokazalo da je HS OK. A ako slučajno naiđemo na slučaj HS djeteta koje nije baš najnaprednije, osuda je puno veća nego kad školsko dijete zaostaje za kolegama.
Evo, Krumpirić je u međuvremenu odgovorila.
Predavači su educirani i po pitanju prenšenja znanja i njegove kontrole. U slučaju nezadovoljstva djece ili roditelja postoje mehanizmi kontrole, od razine škole pa sve do inspekcije nadležnog ministarstva.
Zbog čega imaš taj dojam?
Znam da je topic predug da bi se pratilo sve što je itko na njemu napisao, pa ponavljam da ja uopće nisam protiv HS-a, samo sam protiv njegovog nekontroliranog oblika. A kriteriji kontrole za svu bi djecu, obrazovanu kod kuće i obrazovanu u školama, trebali biti jednaki.
ne znam, nebi se složila
po meni moraju doseći nekakav optimum prema svojim sposobnostima. Isto ko i školska djeca.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom