Homeschooling?

[Sanja]

ovaj "fenomen" zivljenja s roditeljima do 40 u nasim krajevimaje cisti produkt ekonomske situacije, u kojoj je odvajanje financijski tesko.

cak i kod ovih, kako cvijeta kaze, njemaca se u posljednje vrijeme opaza porast broja djece koja zive duze s roditeljima, jer se je ekonomska perspektiva za mlade ljude promjenila na gore.

Točno, riječ je o ekonomskim razlozima.

Istraživanje provedeno u EU pokazuje da Talijani najduže žive s roditeljima; često zasnuju i vlastite obitelji u roditeljskom stanu ili kući bez i najmanje želje da se ikada osamostale.

ovdje se svi zaprepaste kad cuju da zivis s roditeljima dok studiras, a kamoli nakon studija. ili bez studija, svejedno.

Rekla bih da je to u Austriji više pitanje socijalno-ekonomskog položaja pojedine obitelji, nego bilo čega drugoga. Što je obitelj siromašnija, tim se ranije "rješava" djece (ne mislim to na loš način, zato sam i stavila navodnike). Nije neobično da djeca dobrostojećih roditelja žive s njima tijekom cijelog studija, ako studiraju u istom gradu ili da ih, ako studiraju u drugom, roditelji u potpunosti financiraju. Djeca iz siromašnijih obitelji koja se radi studija sele najčešće žive od stipendija i vlastitog rada.

cvijeto, danas već i mainstream pedagogija pjeva da svi mi najlakše i najdugoročnije učimo ono što nam je zanimljivo,
što možemo sami isprobati.
djeca najviše nauče kroz igru tj kroz neoficijelno, ne- podučavanje.

Da, learning by doing. Ali ta se metoda prakticira neovisno o tome obrazuje li se dijete u školi ili kod kuće.

naučimo materinji jezik savršeno govoriti do cca 4., 5. godine a da nas nitko nije podučavao u klasičnom smislu.
nisu nas učili gramatiku s dvije godine nego znatno kasnije, ali govoriti smo naučili.

Uhm... Učenje jezika, pogotovo materinjeg, sasvim se razlikuje od svih drugih vrsta učenja i stoga ih ne bi trebalo miješati.

Npr. studenti Filozofskog i PMF-a (ili bilo koja druga dva fakulteta) mogu zajednički slušati predmete poput pedagogije, didaktike, psihologije odgoja i obrazovanja i sličnih, no imaju odvojene, zasebne metodike.

po zadnjem istraživanju sreće u hrvata, najsretniji su muškarci, koji imaju VSS, i prihode po članu obitelji veće od 8000 kn. a najnesretnije domaćice i penzioneri. po vlastitoj procjeni osobnog osjećaja zadovoljstva sa svojim životom. pa vi sad vidite. ni farmeri ne kotiraju baš kao sretni, btw.
ovo samo kao anegdota, nemam pojma kako su i zašto provodili to istraživanje.

Čitala sam o sličnom istraživanju provedenom u EU. Budući da je sreća krajnje subjektivan pojam i ne postoje mjerne jedinice, samoocjenjivanje je zapravo jedini način na koji se ona može "izmjeriti".

U istraživanju su došli do zaključka da su najsretniji zaposleni ljudi koji pripadaju višoj srednjoj klasi (dakle, ne i nezaposleni članovi dobrostojećih obitelji). Pripadnicima nižih društvenih slojeva, kao i onom najvišem, novac predstavlja preveliki stres, na ovaj ili onaj način i uvelike im umanjuje osjećaj sreće.

javna predavanja poput ovih koje organizira npr. The Royal Institution http://www.rigb.org/contentControl?a...section&id=848
ili razliciti fakulteti ili znanstvene institucije

Nisam proučila link, ali moram reći da je prema javnim predavanjima potrebno imati prilično veliku količinu rezerve. Ako čovjek sam ne može ocijeniti kvalitetu predavača i onoga što on priča (a ukoliko se radi o posve drugačijoj struci, najčešće ne može), bolje je ne voditi djecu na to.

zašto se stalno provlači teza da netko tko je uspješan na profesionalnom planu jednostavno unesrećuje svoju obitelj?

Potpis.

A kontradikcija je u tome što, da bi se djetetu moglo omogućiti OKK barem jedan roditelj mora biti izuzetno profesionalno uspješan ili pak cijela obitelj mora živjeti od nasljedstva. (Ako ne pričamo o OKK u stilu sela od prije stopedeset godina.)