 |
|||
Ode ja u OT
Sjećam se stare poslovice koju je ponavljao moj pokojni deda:
Tko zna, a zna da zna, mudar je. Poštuj ga.
Tko zna, a ne zna da zna, skroman je. Slijedi ga.
Tko ne zna, a zna da ne zna, iskren je. Pomozi mu.
Tko ne zna, a ne zna da ne zna, budala je. Bježi od njega.
Kad malo bolje razmislim, ja sam bila ispred svog vremenaBeti3 prvotno napisa
, jer sam jedan mali dio svog obrazovanja odradila upravo ovako.
Naime, u višim razredima osnovne škole privatno sam učila njemački (u školi sam učila engleski). Negdje u sedmom razredu sam saznala da ću u srednjoj školi, ukoliko nemam školsku svjedodžbu o učenju njemačkog, morati učiti taj jezik ispočetka ili ću se morati prebaciti na neki drugi. Moja osnovnoškolska profesorica engleskog uputila me da tražim razredni ispit iz njemačkog, što sam i učinila. Bila je potrebna samo molba, a škola morala na sebe preuzeti obvezu organiziranja tzv. komisijskog ispita (tada se to tako zvalo) iz njemačkog (ispit je, koliko se sjećam, bio besplatan). Doveli su dvije profesorice njemačkog iz drugih osnovnih škola, a u komisiji su sjedile još i profesorica engleskog te razrednica. Propisno su me, u jedan dan (!) usmeno i pismeno ispitale gradivo sve četiri prethodne godine učenja, ocjenu sam dobila u svjedodžbu i u srednjoj sam školi upisala njemački kao nastavljač, a ne početnik.
I nikog nije bilo briga tko me je učio njemački, mama, tata ili neka plaćena profesorica.
To je poanta HS-a. Da se znanje stekne, ako treba (za daljnje skolovanje npr.) da se procijeni/ocijeni. Kako, gdje i kada je steceno - nije vazno.Kad malo bolje razmislim, ja sam bila ispred svog vremena
Naime, u višim razredima osnovne škole privatno sam učila njemački (u školi sam učila engleski). Negdje u sedmom razredu sam saznala da ću u srednjoj školi, ukoliko nemam školsku svjedodžbu o učenju njemačkog, morati učiti taj jezik ispočetka ili ću se morati prebaciti na neki drugi. Moja osnovnoškolska profesorica engleskog uputila me da tražim razredni ispit iz njemačkog, što sam i učinila. Bila je potrebna samo molba, a škola morala na sebe preuzeti obvezu organiziranja tzv. komisijskog ispita (tada se to tako zvalo) iz njemačkog (ispit je, koliko se sjećam, bio besplatan). Doveli su dvije profesorice njemačkog iz drugih osnovnih škola, a u komisiji su sjedile još i profesorica engleskog te razrednica. Propisno su me, u jedan dan (!) usmeno i pismeno ispitale gradivo sve četiri prethodne godine učenja, ocjenu sam dobila u svjedodžbu i u srednjoj sam školi upisala njemački kao nastavljač, a ne početnik.
I nikog nije bilo briga tko me je učio njemački, mama, tata ili neka plaćena profesorica.
Takodjer, ako bi netko objasnio sto smatra potrebnim uvjetima (u drzavi, sustavu, školstvu, kako hocete) bilo bi mi puno jasnije otkud toliki otpor. Jer ja ne vidim koji su to uvjeti koje RH nema. Naime ni slovenski sistem koji je prilicno kompliciran, jer postoje sve te kontrole, ne zahtjeva nikakvu dodatnu infrastrukturu niti dodatnu lovu.
Meni isto nisu jasni ti posebni uvjeti koji su potrebni...
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 09.12.2010. at 15:26
Uvjeti bi, po mome, obuhvaćali nekakvo osnovno ispitivanje roditelja (tj. osobe koja bi na sebe preuzela obrazovanje djeteta) i redovitu kontrolu djeteta.
Kod ispitivanja roditelja/podučavatelja ne mislim samo na njegova stručna znanja (npr. čula sam od prijatelja iz Slovačke da se kod njih mogu kod kuće obrazovati samo djeca čiji roditelji imaju sveučilišnu diplomu iz razredne nastave), nego i na poznavanje razvojne psihologije, (barem osnova) pedagogije i didaktike te metodike, koju na ovom topicu uporno preskačemo. Također bih uvela nekakvo ispitivanje psihološke i emotivne stabilnosti (nemoj me sad hvatati za taj termin, nijedan mi drugi trenutačno ne pada na pamet) roditelja.
Kontrola djeteta ne bi obuhvaćala samo kontrolu usvojenih znanja, već i psihološku i emotivnu evaluaciju. Npr. osmogodišnje dijete može biti presretno provodeći vrijeme kod kuće s mamom, koja ga podučava osnovnim pojmovima iz područja jezika, matematike i biologije, no to isto dijete samo četiri godine kasnije, kao dvanaestogodišnjak, može biti silno nesretno što nema priliku ići u školu s, recimo, djecom iz svoga susjedstva.
Kad bi me netko uvjerio da bi takva ispitivanja bila objektivna, a ispitivači nepotkupljivi, zaista ne bih vidjela neki veći problem u HS-u, no samo za prve četiri godine osnovne škole. Od petog razreda nadalje su, držim, znanja koja se od nastavnika traže, ipak prespecijalizirana da bismo si mogli dozvoliti da ih ignoriramo i da bismo vjerovali da ih može nadoknaditi naša opća kultura, zainteresiranost i članska iskaznica knjižnice.
Malo smo se dotakli tih uvjeta, ali osobno mislim da dok je god u ovoj državi životni standard takav da si jedan od roditelja ne može priuštiti biti doma s djecom da ih sam obrazuje (institut "majke odgojiteljice" to zasigurno ne može osigurati), odnosno da zarađuje dovoljno da plati obrazovanje, a ne da za osnovne životne uvjete mora crnčiti 12 sati dnevno da prehrani obitelj i poplaća te silne kamate za krov nad glavom, dotle u ovoj državi za to uvjeti ne postoje. Na stranu sad i zakonska regulativa koja je glavni i osnovni preduvjet, na stranu što je edukacije općenito za roditelje jako malo i premalo, na stranu što roditelj misli da je za to kompetentan, a nije....Ovo je država u kojoj su uvjeti života takvi da roditelj ne stigne sam odgajati svoje dijete, a kamoli obrazovati ga.
Posljednje uređivanje od Stijena : 10.12.2010. at 10:00
mislim da ima puno najsporijih u razredu koji se s gornjom tvrdnjom ne bi bas slozili :/
MIslim da sam previse generalizirala. U razredu se najcesce uci nekom brzinom koja je vecem dijelu ucenika puzev korak. Znaci kad drzis sat, njih 3 skuzi na prvu, onda ides dalje objasnjavati za sljedecih 10 dok se ovih troje nasmrt dosadjuje. Zatim i tih 10 skuzi, pa ti kreces na sljedecih 12-14. Sad ti se trecina razreda dosadjuje. A ako ovih 12 skuzi unutar skolskog sata, onda si na konju, jer ti mozda ostane i koja minuta za one najsporije. O tome govorim. Toga kod HS nema.
A što je s poznavanjem metodike?
Po svemu sudeći, metodika je nebitan faktor u obrazovanju?
Vjerojatno je za nekoga tko drzi sat razredu od 30 ucenika jako bitna. Kad ja doma drzim 15 minuta matke onda to mogu i dok perem sudje.
Mislim da je metodika vrlo, vrlo bitna. I da, kao predmet, iz nekog razloga postoji u nastavničkom studiju. Predavao ti jednom učeniku ili cijelom razredu.
moram se sloziti s tobom.
i da budem sad do kraja iskrena za matematiku 1-4 bi nam bilo dovoljno mjesec dana.
vidim sad smo marta i ja nesto slicno pricale.
Roza, od tvoje silne edukacije o HS sam pročitala da znaš što je najbolje za tvoje dijete, da čitaš o Napoleonu (vidim da ti je sin star 10 mjeseci ??!) i da možeš educirati dijete ako si mentalno i fizički zdrav.
Beti, to je tako u Sloveniji. U nekim drugim zemljama te nitko ne pita jesi upisao dijete u skolu ili ne.
Ne razumijem, što ti nije jasno?
Sladjana nadam se da su i ostali pročitali tvoj post.
Postoje čvrsti dokazi da je HS uspješniji od standardnog školovanja, na svim testiranjima HS djeca su opčenito bolje educirana, kulturnija i kompletnije ličnosti. Znam da to zvući neprihvatljivo za roditelje po kojima je HS zatvor za djete te egoistično roditeljsko isfuravanje, ali nije. I moguće je da upravo djeca koja idu u klasične škole, nikad u svom životu neće imat priliku doznati koji su njihovi pravi potencijali i što je to u ćemu su oni zaista najbolji, da ne govorim da je upravo škola, možda, uzrok zbog čega je netko u svom životu postao "absolute failure".
Evodva linka o temi. No, i djeca koja bi se doma školovala moraju biti upisana u školu i moraju položiti ispit znanja za određeni razred. Nije to ništa ovako:" ja ću moje dijete učiti što i kako ja hoću". Može, samo ako je to što roditelj hoće više od obaveznog. Ne može bez svjedodžbe ići dalje. Jer, valjda roditelj želi da dijete ide dalje sa školovanjem?
http://www.vjesnik.hr/html/2010/09/0....asp?r=tem&c=2
http://www.jutarnji.hr/skolovanje-ko...eljica/888485/
n.grace, ne vidim kako je moguće ikakvo prenašanje znanja bez metodike.
I ne kažem da je naša škola super, ali je bolja od kućnog, izoliranog učenja.
ajde nemojte sada niti vi pretjerivati s tom metodikom
ne bi da je to Sveto pismo
i da je se svi učitelji, nastavnici i profesori pridržavaju k'o 10 zapovijedi
nadam se da nećete spomenuti obvezno poznavanje dječje psihologije
jer naše učiteljice tu materiju zaista poznaju i primjenjuju
svi Amerikanci koje sam ja upoznala a prakticirali su HS,
bili su obrazovaniji od onih koji su se obrazovali na klasični način. Znali su npr. gdje je Hrvatska
Generalno postižu bolje rezultate na svim testovima prije upisa na fakultet, tj. oni koji idu na testiranja, jer koliko sam se uspjela educirati u zadnjih pola sata, mogu izabrati hoće li se testirati ili ne. Postoje fakulteti koji primaju i takve, netestirane.
moram priznati da mi ovaj argument "može to ali ne kod nas u ovakvim uvjetima" postaje vrlo izlizan.
odsad priznajem samo onaj "može to ali ne kod mene".
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 09.12.2010. at 17:04
Meni se čini da se zagovornici HS uopće ne slažu o bitnim stvarima tu na temi.
Jednima je ok slovenski model, drugi misle da bi dijete trebalo steći znanja bez ikakvog ocjenjivanja, trećima je ok kontrola znanja, ovim drugima nije. Jedni bi voljeli HS opciju jer im je dijete napredno, a drugi jer ga ne žele opterećivati školskim kurikulumom.
Pa nema tog zakona koji će svima udovoljiti.
U slovenskom modelu djeca se ne ocjenjuju. Nego na kraju nekog razdoblja, ne znam detaljno, polazu ispit koji mogu proci ili ne. A zakon koji bi svima nama udovoljio bi bio onaj koji bi HS omogucio, jer bi unutar propisa mogli prakticirati sve te modele koji nam odgovaraju.
Posljednje uređivanje od marta : 09.12.2010. at 17:14
Samo sam karikirala. Ako roditelj zna pomoci djetetu kojem nesto nije jasno, onda zna i pomoci da savlada lekciju. AKo zna pomoci da savlada jednu lekciju, onda moze i 3 i 5. I cijelo polugodiste lekcija. Pa i vise.
Primjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
Primjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
Aleksandra, ja to vidim ovako: kao nastavnik imas ispred sebe razred kojem predajes jer nisi u mogucnosti svakom pojedinacnom uceniku pomoci da gotovo samostalno savlada neko gradivo. Kao roditelj, ti zapravo uvijek samo pomazes. Ne predajes jer za tim nema potrebe cak ni kad si homeschooler. Mozda sam sad jasnija. A mozda i nisam, ne znam. Uglavnom, mislim da djeca mogu sama savladavati razne stvari, i na tome bih temeljila svoj vlastiti pristup hs-u da ga mogu prakticirati. Ja bih uskakala kad zapnu.
XDPrimjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
Neki sudjeluju...
mislim da to ne drži vodu
ako zna gradivo za 1. razred, zna i za 2.
ako zna za osnovnu, zna i za srednju
ako zna za srednju zna i za fax....
ne bi rekla
jedno je pomoći, drugo je podučavati
Znači marta, ti smatraš da su predavanja suvišna, nepotrebna i bez prevelike koristi?
I da ti odgovorim na pitanje - da zapnu u kemiji pomogla bi (i pomagala sam već drugima) jer imam dovoljno znanja za gradivo osnovne i srednje škole. Ali bome da zapnu u francuskom ne bi pomagala iz jednostavnog razloga što taj jezik ne znam.
Ne.
Ja smatram da bih svojoj djeci mogla pruziti doma kvalitetnije obrazovanje od onog koje ce dobiti u osnovnoj školi. Takodjer im mogu pruziti normalniju i kvalitetniju okolinu i uzore od onih koju pruza nasa osnovna skola.
Predavanja su za školu, odnosno za bilo koju situaciju u kojoj moras nekom broju osoba objasniti nesto novo, vrlo potrebna i korisna. Za po doma nisu nuzna.
A što si mislila s ovim?
Uglavnom, mislim da djeca mogu sama savladavati razne stvari, i na tome bih temeljila svoj vlastiti pristup hs-uNije stvar u tome čija su djeca, nego u tome da su neki ljudi educirani za rad s djecom i da u školi nastavnici predaju gradivo iz područja kojim dobro vladaju.Ja smatram da bih svojoj djeci mogla pruziti doma kvalitetnije obrazovanje od onog koje ce dobiti u osnovnoj školi.
Pa mi nismo protiv ničega, mi smo za HS, većina ovdje je protiv.
Pravo da izaberemo za svoje djete, je osnova ljudskih prava, i niti jedna država ili institucija ne može znati bolje od mene što je za moje djete najbolje. Uostalom koga se uopće moje djete i moja obitelj tiće?
ogovarala Kaae...
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 09.12.2010. at 19:49
Djeca su apsolutno u stanju određena gradiva sama savladati. HS ih između ostalog i ući kako čitati i ućiti sa razumjevanjem. Za dobar dio HS "kurikuluma" roditelj treba samo ispitati djete, i ako je nešto krivo shvatilo, pomoći mu da to shvati kako treba.
Djeca mogu sama nauciti vecinu osnovnoskolskog gradiva ukoliko im se to omoguci, odnosno ako im se stvori odgovarajuca okolina. To mislim. Naravno da ce negdje zapeti, ali to sve moze otpetljati bilo koji pismeni roditelj.
Vec je seni napisala kako radionice mogu navesti djecu da sama dodju do Pitagorinog poucka, a to vrijedi i za druge stvari.
Meni je jako vazno cija su djeca, odnosno da su moja djeca moja odgovornost i da bih ja trebala za njih napraviti ono sto smatram da je najbolje.
Naravno da su neki ljudi educirani za rad s djecom, da bi škole funkcionirale to mora tako biti. Medjutim ja sam savrseno sposobna raditi sa svojom djecom. I jos ponekom ponaosob.
Mogu raditi i u skoli, ali to insajdersko iskustvo mi je skroz otvorilo oci i dovelo me do stajalista na kojem sam danas. Pogled unutra kao ucenika i pogled iznutra kao predavaca uvjerio me je da su rijetka djeca koja su po mjeri škole. Jer današnja škola definitivno nije po mjeri djece.
Whew. Napokon. Eto mi sedmosatne razlike i dosadnog posla. Napokon sam sve procitala.
I dalje sam za izbor, ali sam i dalje protiv HS-a per se, bez konrole, bez propisa... bez svega i svacega sto su pametni ljudi na ovom topicu napisali prije mene.
Ne poznajem niti jednog Amerikanca koji je prosao kroz homeschooling - ovdje to em nije u modi em nije potrebno. Ovo drugo spominjem zato sto sam ih pitala tj. nebrojeno puta zavrsila u nekoj raspravi o tome. U velikom broju slucajeva, u Americi homeschooling postoji iz vjerskih ili ideoloskih razloga (vec spominjano ovdje na temi) ili cisto zbog cinjenice da dijete nema gdje u skolu. Amerika je ogromna, prepuna je poljoprivrednih regija i ponekad su farme na par sati udaljenosti jedna od druge. Ta djeca, a farmeri takodjer imaju djecu, jel, nemaju kamo po formalno obrazovanje. Istina, bilo bi moguce poslati sedmogodisnjaka u internat, ali vecina roditelja to ne zeli. Skoluju ih kod kuce, uz internet (nekad je to bila radio veza). Moram priznati da ne znam polazu li kakve ispite, vjerojatno ne, vec pristupaju SAT i slicnim provjerama nekad kasnije, kad i ako odluce nastaviti skolovanje. Vec rekoh, nisam osobno upoznala niti jednog pa nemam na temelju cega suditi o njihovom znanju, a jos manje o socijalnim vjestinama. Nekoliko ih poznajem preko interneta, uglavnom su iz jako religioznih obitelji i vrlo su nesocijalni. Otvoreno to i priznaju - upravo takav stav proizlazi iz obiteljske zajednice i opcenito je prihvacen. Ne zanima ih drustvo, ne zanima ih posao u timu/grupi, vec uzivaju u obiteljskom okruzenju, uglavnom zive na selu.
Ne osudjujem niti etiketiram nikoga, samo iznosim svoja iskustva koja su, recimo, suprotna sladjinima.
Osobno se ne bih upustala u homeschooling, usprkos fakultetskom obrazovanju, ne osjecam se spremnom niti mjerodavnom za takav posao. Nemam problema s gramatikom i pravopisom hrvatskog jezika, odlicno govorim i pisem engleski... ali otvoreno priznajem da ne znam nijedno objasniti nekom drugom. Vjerujem da sam sposobna napisati zadacu sa sedmogodisnjakom, ali s druge strane sam sigurna da jednostavno ne mogu pruziti razinu znanja, a ni pristup, koju bi mu pruzila osoba skolovana za upravo to. Jok. Ne ja.
Ako raspravljamo o tome bi li se dijete moglo skolovati van institucije (doma, kod profesora, gdje vec), moglo bi se. Ako su predavaci/ucitelji skolovani. Ali onda to vise ne smatram tipicnim homeschoolingom, vec nekom trecom verzijom skole. Nije javna, nije privatna... zapravo, jest privatna, ali je ocito rijec o individualnoj nastavi, ili o nastavi u jako maloj grupi.
Ovdje u mojem malom selu javne skole i nisu bas tako lose... u usporedbi s javnim skolama, mozebitno, u nekim drugim dijelovima Amerike. Ima i privatnih skola koje pohadjaju uglavnom djeca imucnijih roditelja, ili onih koji stede od malih nogu kako bi takvo skolovanje mogli platiti. Ne znam koje su skole bolje, djeca koju sam do sad upoznala drasticno se ne razlikuju po znaju, a i nije bas sad da ih testiram iz ciste dosade ili neke druge pobude. Odrasli uglavnom tuzno uzdisu pri spomenu ili opisima hrvatskog skolstva i voljeli bi kad bi takvo nesto bilo dostupno i njihovod djeci.
Za svoju buducu djecu, ako i kad ih bude, nadam se da cu biti u mogucnosti organizirati zivot tako da osnovnu i srednju skolu zavrse kod nas, u instituciji, a zatim ce studirati u Americi. Vec sam na drugom topicu napisala da isto namjerava napraviti moj 17-godisnji brat - kad zavrsi MIOC, planira doci ovamo i studirati... nesto. Ne zna ni sam jos sto, ali svakako namjerava doci (pogotovo ako dobije stipendiju, u suprotnom postoji mogucnost da za to nece biti financijskih mogucnosti - fakultet je ovdje skup, pogotovo za hrvatske prilike).
Eto, uglavnom nisam napisala nista sto vec nije receno... tamo negdje na prvoj strani.
Uz sva silna pitanja o HS-u, cesto se cudim tolikoj pobuni protiv bilo kakvih institucija, propisa, normi... kod svake barem malo kontroverznije teme (ajd' da je tako etiketiramo, jel), uvijek postoji neka struja koja je protiv svega, ali ama bas svega, sto nekakvo uredjeno drustvo donosi. Zbunjuje me to, moram priznati. I onda si sve mislim da stvarno neki vrag tamo lezi u poslovici icynog djeda, ili necemu slicnom.
Iako sam se tamo negdje kad mi je prvi put bilo 17 godina jako zanosila idejama o anarhiji (a i cinjenicom da sam najpametnija i apsolutno samodostatna), nekako me ta ideja prosla. Ne bih voljela egzistirati u svijetu bez pravila, iako nemam ama bas nista protiv da se ona korigiraju, preispituju i prilagodjuju raznim novonastalim situacijama.
Moja je starija cura u drugom razredu srednje i da sam je školovala sama, doma, umjesto da sam šljakala po cijele dane, danas bi sigurno bila obrazovanija, a možda i sretnija.
K. i naša škola u kvartu su od samog početka bile grozan spoj.
Socijalizaciju je odradila u ZKM-u, na Sveučilištu Dubrava, na ulici s vršnjacima, a ono što smo prolazili tijekom osnovne škole, bez toga bi joj bilo bolje.
Znate što; ja još nisam mama - zasad - ali nisam mogla ne pročitati sve postove na ovu temu.
Ja smatram da je ono najbolje za obrazovanje djece negdje na pola puta. Mislim da u određenom trenutku treba djeci dati na izbor da li žele učiti kod kuće (uz pretpostavku da je to moguće) ili žele ići u "normalnu" školu sa vršnjacima. Treba uzeti u obzir i prava i želje djeteta, a ne samo ono što roditelj misli da je za njega najbolje.
Forsiranje alternativnih metoda mi djeluje vrlo sebično i ograničavajuće poput npr. roditelja koji uz silu boga žele da im djeca budu veganci ili teški alternativci u bilo kojem drugom području. E baš tu prestaje sloboda izbora kojom se alternativci diče te tako iskulirani postaju histerični gnjavatori.
Roza - djeca koja su školovana putem HS-a zaista možda postižu bolje rezultate (od koga, koje je to relevantno istraživanje pokazalo, u kojoj zemlji, na kojem broju ispitanika, tko je davao izjave - djeca ili roditelji...), ali reći da su kulturnija i da se bolje ponašaju i sl. - je direktna implikacija da su sva ostala djeca nekulturna i u najmanju ruku neobrazovana. A zaista je teško povjerovati da je to točno i osjećam se u najmanju ruku blago uvrijeđenom.
Bilo bi zanimljivo pročitati priču odrasle osobe koja je kao dijete prošla kod HS i čuti kako se osjeća, bi li nešto promijenila itd.
Inače, nadala sam se da ću naći neke korisne informacije i argumente pro HS, ali ništa od toga. Sve mi to nekako lebdi bez čvrstih temelja.
Nemaš zašto biti uvrjeđena, sigurna sam da bi i tvoje djete, kad ga dao Bog budeš imala, bilo puno bolje obrazovano i odgojeno da ga HSaš. Nema u toj tvrdnji ništa uvrjedljivo, pa ja sam kao i ti, školarac, onda i sebe vrijeđam.
ma nije to išlo tebi u džep; više sam razmišljala o tome je li to istina
Marta i Roza - ja ne znam da li sam za HS - premalo znam o tome zasad; ali slažem se da bi trebalo stvoriti uvjete da svaka obitelj odluči za sebe
e pa u tom pogledu imate podršku. Ali uz bitan preduvjet -- da se u datom trenutku poštuju želje djeteta, a ne samo roditelja.
A može to onda vrijediti i za "klasičnu školu" ako se djetetu ne ide da ne mora? Jer npr ja sam plakala cijeli prvi razred, jer nisam nikako htjela u školu.ma nije to išlo tebi u džep; više sam razmišljala o tome je li to istina
Marta i Roza - ja ne znam da li sam za HS - premalo znam o tome zasad; ali slažem se da bi trebalo stvoriti uvjete da svaka obitelj odluči za sebe
e pa u tom pogledu imate podršku. Ali uz bitan preduvjet -- da se u datom trenutku poštuju želje djeteta, a ne samo roditelja.
naravno - u idealnom društvu. Nadam se da ćeš ti to dočekati - kad tvoj sin poraste možda se stvarno uvjeti kod nas promijene. Daj šansu društvu i budi uporna u zagovaranju svojeg sna o HS.
Meni je teško zamisliti da nisam išla u moju školu koju sam obožavala i dan danas kao odrasla osoba obilazim svoje nastavnike u penziji, jednostavno nezamislivo. Ali, iskustva su razna i treba to poštivati.
U zadnjih nekoliko godina sam stekla dojam da dosta ljudi smekša svoje mišljenje o HS-u nakon sto ih djeca jednom dorastu do školske dobi.
meni obratno
ovako, prvo što primjećujem je da zagovornici HS imaju loše iskustvo sa školom. što ne znači da će ih imati i vaša djeca. valjda se i krećete u sličnim krugovima ljudi, pa imate dojam da svi imaju loše iskustvo. a ima nas i kojima je poslovica "od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba" - istinita.
drugo, a vezuje se uz prvo, je to da zagovornici HS, nemaju samo problem sa svojim školovanjem, nego sa sustavom u cjelini. opet, ne znači da će ga imati i vaša djeca.
treće, što želiš postići HS?
bolju kvalitetu znanja, bolju pripremu za buduće školovanje?
dakle, radit ćeš po istom kurikulumu, samo doma?
taj model mi se čini - nemogućim.
ako je cilj HS izbjegavanje nepotrebnog znanja, ili čak ovaj unschooling, ili ono o čemu je pisala na početku mendula, obrazovanje prema interesima, onda je to drugo. ali tu postoji strašna opasnost uskraćivanja djeteta. no, i to mogu razumijeti, jer ja svoju djecu svjesno uskraćujem za religijski odgoj. a vjernici za ateistički. pa opet živimo
roza, sad čitam ulete - a šta kad špiro počne plakati da NEEEEĆEEE učit matematiku. i NEEEEEĆEEEE učit pisat slova. NEEEEĆUUUU!!! ni sad ni poslije ručka ni navečer ni ujutro ni sutra ni u subotu.
i NEEEEĆU se igrati sa slovima, nego OĆUUU igrati nogomet. i ništa mi to nije zanimljivo. NEEEĆUUU!
s ovime se u potpunosti slažem
a dodajem još da mi je malo smiješno kako se hrvatsko školstvo na ovom topicu uzdiže u nebeske visine, taman kao da nikad nismo čuli za 80% učenika kojima trebaju instrukcije i te instrukcije daju se za skoro sve predmete.
voljela bih da mi netko kaže zašto.
e da, a voljela bih i kada bi netko nekad pogledao rezultate istraživanja po kojima hrvatski obrazovni sustav ne proizvodi odlične učenike u usporedbi s učenicima iz drugih zemalja.
kod nas zabljesnu MIOC i V. gimnazija, ali to nije rezultat sustava kao takvog, nego više individualnih dostignuća profesora i učenika.
a što se tiče vjerskih sekti, u cjelokupnom broju homskuld djece u americi, oni zauzimaju oko 33, 34%.
i ja se sa ovim slažem . HS mi je nekad bio čista egzotika, a sad kad mi se dijete bliži školskoj dobi, a osnovano slutim probleme, bilo bi mi itekako drago da znam da negdje u rezervi imamo i takvu mogućnost.
Kaae - prvo asocijacija Hs-a koja je i meni pala na pamet su vjerske sekte u Iowi - usred ničega u poljima kuruza i sl. Ali nisam to htjela napisati da nekoga ne uvrijedim
Mozda bi ova rasprava bila smislenija da pogledamo malo dalje od tih vjerskih sekti. Kojih je uvijek bilo i uvijek ce ih biti. Ja nemam veze sa sektama pa svejedno zelim HS.
Roza, mislim da je netko vec napisao - misljenja se jednostavno razlikuju. Ono sto ti smatras najboljim za svoje dijete, ja mogu smatrati vise nego groznim. Za tvoje, neko drugo dijete ili bilo sto drugo u zivotu. I onda mi je nekako normalno da o tome raspravljamo. Ili o bilo cemu drugom.
Margot, nisam jos upoznala, a ni cula previse prica o vjerskim sektama u Iowi (iako mi je Iowa na manje od dva sata voznje). Ovi iz moje price su iz Michigana. A poljoprivrednih dobara... ima stvarno na svake strane. I sama trenutno zivim u polju kukuruza, iako sam samo 3 milje udaljena od sveucilista, koje je, zapravo, u centru ovog malog grada.
Kužim o čemu pričaš.
Zašto je pretjerivanje pitati posjeduje li osoba koja bi se nečim bavila osnove tog zvanja? Ili je obrazovanje toliko nebitno da ga može obavljati zaista bilo tko, s bilo kakvim kvalifikacijama (ili bez njih)?
Evo, ja sam je spomenula u jednom od prethodnih postova i ne razumijem u čemu je problem.
Žao mi je što imaš loša iskustva s učiteljima (jer čini se da imaš), no ja sam u svom školovanju imala izuzetno malo loših profesora - mogla bih ih nabrojati na prste jedne ruke (a riječ je o osnovnoj i srednjoj školi te fakultetu - znači, moglo bi se reći da sam susrela jednako ili čak manje loših učitelja kao i loših liječnika, vodoinstalatera ili frizerki). Svi ostali bili su negdje u rangu od prosječnih do vrsnih (više je bilo ovih drugih) metodičara, da ne kažem da su jako dobro poznavali psihologiju djeteta.
Ovo mi je jako zanimljivo. Znaš mnogo kod kuće školovanih ljudi i uspoređivala si njihovo znanje sa znanjem svojih konvencionalno školovanih poznanika? Jesi li imala neki reprezentativan uzorak i postavljala im ista pitanja ili je tvoj dojam stečen kroz uspotne razgovore? Istinski me zanima.
Izlizano ili ne, u Hr za HS nema uvjeta.
Imamo li legislativu kojom je HS reguliran? Ne.
Dakle, uvjeti nisu zadovoljeni, što god ti mislila o tome.
Da, zapravo ispada tako.
No dobro, mislim da ljudima kvalitetnog obrazovanja i talenta/vještine/sposobnosti za prenošenje znanja (te kvalitetne društvene i materijalne infrastrukture) ne bi trebao biti problem podučavati dijete gradivo od prvog do četvrtog razreda.
Već u višim razredima znanja postaju prilično specifična i tu bi ili trebalo uskočiti više ljudi (plaćenih ili ne).
Meni su u školovanju nastavnici zapravo bili najmanje važni za savladavanje faktografije - to sam mogla naučiti i iz udžbenika. Većinom su na mene ostavili jači ili slabiji dojam kao ljudi, zaboravila sam dio fizikalnih formula, ali sjećam se anegdota koje nam je profesorica pričala o velikim fizičarima, sjećam se odnosa nastavnika prema nama, njihovog entuzijazma i poleta i općenito neke priče koju je svatko od njih prenosio na nas.
Ok, Marta, ali koliko je takvih kao ti, koji su u stanju predavati u školi i koji to zaista i jesu radili?
* * *
Inače, koliko vidim i na topicu, a i drugdje na netu, postoje zaista različiti razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na HS. U priličnoj mjeri razumijem one čija djeca ne prate nastavu prosječnim tempom, jer i sama imam dijete koje sjedi na nastavi čije je gradivo savladalo prije godinu, dvije, pa čak i tri. No, imajući na umu društvene komponente škole (sa svim slojevitostima koje se podrazumijevaju), moram reći da svojoj djeci (tj. starijoj kćeri, budući da zasad samo ona ide u školu) više želim "školu iz snova" kakvu opisuje Seni, nego školovanje kod kuće. U datoj situaciji (a živim u državi u kojoj je HS dozvoljen) trudila sam se izabrati joj školu koja nudi popriličnu fleksibilnost i mnogo individualniji pristup od uobičajenog i nadam se najboljem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom