pitam se je li za takav odnos studenata prema ispitima rezultat sustava u kojem je ocjena bitnija od znanja?
inače, mislila sam sam da je taj problem niske prolaznosti, zbog odustajanja od ispita, rješen bolonjom i pravilom max 3 izlaska na ispit.
 |
|||
|
|
|||
pitam se je li za takav odnos studenata prema ispitima rezultat sustava u kojem je ocjena bitnija od znanja?
inače, mislila sam sam da je taj problem niske prolaznosti, zbog odustajanja od ispita, rješen bolonjom i pravilom max 3 izlaska na ispit.
no mene sad zaista zanima, kako bi vi koji stalno upotrebljavate taj vec otrcani argument "ocjena bitnija od znanja".(i da se razumjemo govorimo ne o prvom razredu osnovne skole, nego o fakultetu), uredile da se sustav organizira bez neke vrste ocjenjivanja?
lijepo nam obrazlozite, kako bi to izgledalo.
kako cemo vrednovati, da je netko svaladao znanja, da je zreo za diplomu.
kako cemo zaposliti nekoga, baz da nam pokaze neke "certifikate", bilo koje vrste, koji nam daju neki uvid u znanja i sposobnosti.
ili cemo recimo zaposliti ljecnicu, pravnicu, strojara na brodu, kad nas on recimo uvjeri da je bas on ili ona prava osoba za to mjesto?
da li cemi i recimo nasu djecu dati uciteljicama u ruke, koje nam kazu da ocjene nisu bitne, te one u tom smislu nemaju nikakav certifikat, diplomu ili nesto slicno, ali su 100% sigurne, da su bas one prave. (ne znaci da to tako ponekad i ne bude tako, ali kako graditi sustav na takvim principima?)
da li cemo uvesti pokusaj pogreske i pokusaja, pa recimo svakih 2 mjeseca mijenjati uciteljicu?
naravno da ima i ljudi sa diplomom, koji nisu na visini zadatka, ali pobogu to je karakteristika svakog, ali svakog sustava, da ljudski faktor nije uvijek optimalan.
da li to sto postoji 10% ocajnih, kriminalnih roditelja, te 20-30% prilicno losih, stavlja roditeljstvo kao takvo u pitanje?
Posljednje uređivanje od seni : 23.06.2011. at 09:16
ja ne znam, sto je uzrok nerada pojedinih studenta. prilicno sam sigurna da to nisu ocjene, vec nedostatka strukure, sustavnosti, respekta prema sebi, prema drugima i prema znanju. a toga sasvim dovoljno vidimo i na ovom forumu.
kada studentima dam plan na kojim korekturama trebaju sto pokazati, mogu biti prilicno sigurna da ih 30% nece donjeti nista od toga. i lagano mi se cini da ono sto je besplatno, nije uvijek adekvatno cijenjeno.
Mislim da na faksu treba bit ocjena, u dobu od 18 nadalje mladi su već sposobni, večina valjda, nositi se sa sustavnom ocjenjivanja.
Potpis uz dodatno pitanje-dajte meni, plavoj, objasnite što to točno znači "učim za ocjenu, a ne zbog znanja"?seni prvotno napisa
Mislim, kako je to uopće moguće?
Ako mi je motiv samo ocjena, onda ustvari nisam ni naučila?
KAKO; o kako to ide?
Iako nemam nista protiv sustava ocjenjivanja, u smislu da ne znam koji bi bio bolji i opcenito ne smatram da ga se trebamo rijesiti, moram priznati da ima ispita koje sam polozila samo zbog ocjene, odnosno prolaznosti.
Nema teoretske sanse da sam zeljela nauciti svih 45 i vise predmeta koje sam polozila da bih dosla do diplome i da su me svi zanimali. Neke sam, evo onako najiskrenije, naucila dovoljno selektivno da bih bila sigurna da cu proci kad me netko bude pitao. Nakon tog ispita, procitano sam spremila u zakutak mozga zvan recycle bin i nista od tog znanja vise nema. I to mi je ok. Jednako tako sam napravila s onim spomenutim racunovodstvom.
Alternativni obrazovni kružok
Zdravlje Sve
Mikkin md, ako smem.
Isčitah svih 60 stranica u cugu, svaka čast svima, vrlo ste mi simpatične, i sa muške i sa neforumaške i sa introspektivne strane.
Ja bi da pojasnim naš slučaj i kroz njega džarnem niz stavki u dosadašnjoj raspravi, a i da aludiram možda na jedno konstruktivno rešenje.
Dakle ovako: Homeschooling, Unschooling, Čćschooling, svejedno - bitno je da nije system schooling. Svi se slažemo da nije bajan, lično ne verujem da će se u dogledno vreme suštinski poboljšati, a da kockarski molim Svetog Wikija da nam udeli one retke izuzetke, cancel. Ono što meni u sustavu dodatno smeta, a da nije do sada eksplicitno pomenuto, jeste endemično potcenjivanje tj. ograničavanje dečijih kapaciteta, meta-ideološka indoktrinacija (ona ambijentalna, najgora, pojasniću), i kognitivna kakofonija (da se ja pitam, predavao bi samo metodologiju, retoriku i interdisciplinarnost - sve ostalo su činjenice.)
Ono što ćemo mi pokušati, u ovoj prelaznoj, šestoj Feđinoj godini, jeste jedan malo drugačiji model, koji pobija dosta gorenavedenih kritika, ali otvara naravno prostor i za nove.
Ideja je da se oformi jedan Alternativni obrazovni kružočić, nazovimo ga AOK, u kojem bi nekoliko porodica, a minimum 5, nakon detaljnog upoznavanja i uz svestranu saglasnost, rotiralo podučavanje dece na dnevnoj bazi u okviru nedeljnih ciklusa, a sve na osnovu individualnih kvaliteta i spoznanja roditelja, bilo formalnih ili neformalnih.
Na primer, razumemo se nas recimo 6-7 familija sa decom približnog uzrasta (naša imaju 5, 3 i minus 2 nedelje), pa uskladimo nekako ‘raspored časova’. Ponedeljak, svi kod mene na francuski, šah, fudbal, retoriku (sic), fotografiju i igračke iz celog sveta; utorak, svi kod drugog, na karikature, stripove, stolarstvo, stoni tenis, obijanje katanaca i tehnike doskoka; sreda, svi kod trećeg, na sintisajzer, photoshop, biciklijadu, voćarstvo ili štagod – ideja je znači da deca odrastaju u probranom a ne sistemski nametnutom okruženju, da im se iz sveg srca pruži svestrana edukacija u skladu sa njihovim realnim, a ne društveno-kategorizovanim mogućnostima, da se uz konstantnu, neobaveznu ponudu novih ideja prirodno zaraze zdravim razmišljanjem i voljom za znanjem. Erudicija, alhemija, kreativnost, pragmatičnost, savremenost, uz zdravu nesektašku hranu i inspirativno odabranu zabavu, bez histerija, pomodarstva, Holivuda, Diznija, televizija. U školu ih, dakle, uopšte ne bismo ‘davali’, a vremenom bismo angažovali dopunske, specijalizovane stručnjake, već po potrebi i afinitetima. Svaki roditelj ima obavezu da svu decu animira jedan dan u ciklusu, ostalim danima je slobodan, i tako u krug. Nešto kao edukativni co-op, ali trajniji i svrsishodniji.
Par dodatnih komentara, a i da skratimo analizu:
Mi fakat spadamo u manjinu kojoj klasičan model svakako ne bi odgovarao (2 fiksne adrese u 2 antagonistički nastrojene države, nepredvidivo radno vreme i lokacija, pragmatična averzija prema dominantnom sistemu vrednosti) i ovo je svakako individualno rešenje. Regulacija celokupnog sistema me ne interesuje, da prostite, molim samo da nas tolerišu kao diskretni izuzetak, i.e. da nas ne hapse kad je najlepše. “Ne postoji ništa što jedan normalan razgovor ne bi mogao rešiti”, k’o sto me citira md. Ako ne reši, zbogom đaci, nek nas uvek traže ‘na onoj drugoj adresi’.
Pride, čini se da će i našim klincima ovaj sistem pasati, ili smo ih možda mi (ne)svesno preformatirali za tako nešto. Kad se osvrnem na anegdote iz svoje i iz njihovih biografija, ovakav razvoj situacije me uopste ne čudi, al mi se opet čini da je ideja o ovakvom modelu obrazovanja meni relativno nova, čak i prirodna. Uopšteno gledano, mislim da odluku o HS/US/ČĆS-ovanju treba doneti tek koju godinu pred predviđeni početak formalnog školovanja, po karakteru deteta i po specifičnosti okruženja u datom trenutku, a svakako ne unapred, npr. u trudnoći. Do tada, probati formirati individualno, freestylersko razmišljanje deteta i ojačati mu imuni sistem, lični i intelekutalni - što je i suštinski cilj AOK-a, pa sve i da na kraju završi unutar sistema.
Što se organizacije tiče – nikad rasterećenije, obaveza roditelja je samo 1 celi dan u nedelji (što bi ionako radili vikendom, npr.)
Lokacija, prevoz – nebitni, rotirali bi i razvoženje, čak i pazarili neko zajedničko vozilo, a ’nastava’ se odvija bilo gde, u stanu o 30m2, u kući od 300 ili na terenu.
Troškovi - minimalni, čak mogu biti i dopunjeni priključivanjem druge dece na pojedinim aktivnostima, ko npr. one ’Otherwise’ akcije iz Londona.
Širina programa: trudimo se, ono što ne znamo angažujemo sa strane, poenta je da klinci prirodno zavole stvari i da ljubav prema znanju stvori motivaciju koja stvara uspeh koji pospešuje motivaciju koja diže samopouzdanje koje garantuje širi uspeh, itd.
Kontrola sistema: kakvu god i kad god žele, samo da deca to ne dožive kao kontrolu.
Integracija sa ‘sistemskom’ decom: objasniti i jednima i drugima im razliku između 2 vrsta školovanja, zaštititi pozitivnu individualnost i obezbediti što češće druženje tokom vanrednih/uličnih/kompatibilnih aktivnosti.
Viši nivoi obrazovanja i zapošljavanja: “Nema ništa što jedan razgovor ne može rešiti”, jelte. (Ja sam npr. administrativnom greškom krenuo sa 5g u osnovnu, i u svakoj od 9 narednih školskih institucija na 3 kontinenta sam morao ih ‘ubeđujem’ da me prime tako mlađanog. Na kraju sam završio faks sa nepunom 21-om, a za prvi posao (vrlo tražen i plaćen) me nisu ni pitali za ćetap, opet smo samo popričali. Zadnjih 8 godina snimam filmove, potpuno samouk, opet nikog ne interesuje okle mi znanje. Poslednje 3 godine čak i drzim predavanja po belom svetu, i opet svi preduslovi padaju u vodu kad vide šta im nudim.)
Stručna specijalizacija za tehničke ili sistemski-zavisne nauke, ko bude hteo: postrožujemo kriterijume, adaptiramo se i integrišemo u sistem, nema problema.
Verovatnoća personalnog i funkcionalnog usaglašavanja čitavog AOK-a: e tu bismo molili za malo iracionalno karmičkog, ako može, a i pročuće se brzo, uzdamo se u prijatna iznenađenja.
Voilà, to bi bilo otprilike to, nadam se da sam bio jasniji od md.
Iako imam par saboraca (da ne kažem ‘branitelja’) na umu, nismo još probali da organizujemo Kružokiste ni na jednoj ni na drugoj adresi, pa evo neka ovo bude prvi javni poziv – javite se ovde ili na PP (jel se tako kaže?), u Lijepoj vašoj smo ceo juli i deo avgusta.
Kao dokaz mojih iskrenih namera, spreman sam, eto, da žrtvujem čak i periferiju Beograda za centar Zagreba, ako se kod vas okupi komplementarnija ekipa.
Hej Mikkin md-u, hvala ti na ovom postu. Ne mogu ti poslati pp iz nekog razloga stoga se ovdje javljam da smo mi zainteresirani za udruživanje. Moja ima 2, pa s vašim od 3 možda bude dobra kompa.
Područja doprinosa: rano savladavanje engleskog jezika i ostalo učenje engleskog, Prezi za prezentacije, zajedničko vrtlarenje za početnike u našem novom vrtu (ja uključena), kuhanje đemova,pravljenje picklova, spravljanje domaćeg jogurta, maslaca, yoghurt cheese-a i inih điđa iz indijske kuhinje, a možda se nađe i još ponešto.
Posljednje uređivanje od the enchantress : 24.06.2011. at 23:41
The Enchantress mogu se ja prijavit za HS kod tebe, ovo s jogurtima i maslacima je točno ono što mi treba! Iako sam krenula sama sa knjigama pa ćemo vidjet gdje će me to odvest. Imaš neke savjete apropo home-made mlječnih stvari, uglavnom sira, jogurta itd? Ili neku knjigu koju bi svakako trebala naručiti? Može i na pp ako nije problem - HVALA!
Mikkin d super tekst, iako ja mislim da je i Mikka sasvim jasno iznjela cijelu situaciju i argumente, to samo "oporbi" treba dodatno objašnjenje
Mikkin, jako lijep post. I sigurna sam da bez problema u Ministarstvima školstva toleriraju izuzetak, pa ma kako bio diskretan ili ne. Zar nisu i tamo pametni ljudi? Ako dozvoljavaju HS npr. na jedrilici na putu oko svijeta (ili kud god) mislim da će i vaš ovako argumentiran razlog. I neće vas tražiti ni na kojoj adresi.
Uostalom i sam si napisao da ste spremni na prilagodbu i ulazak u sustav ako vidite da će to djeci trebati.
Uživajte u HS dok su mali, kasnije će oni sami reći što žele, a kad imaju ovakve gene, i želje će biti prave. I želim vam da uspijete.
Mada postoji čitav niz zanimanja kod kojih je ovako nešto nemoguće.
I postoji dosta poslodavaca koji traže nekakve dokaze o znanju prije zapošljavanja.
Ali ok, moguće je i da će se sva nekonvencionalno obrazovana djeca baviti nekim privatnim, umjetničkim ili sličnim poslovima u kojima nikome neće trebati dokazivati svoje znanje.
Btw, meni (oporbi) uopće ne trebaju dodatna objašnjenja.
Ja (kao i većina oporbe) samo želimo istaknuti da bi potpuno ukidanje kontrole školovanja otvorilo vrata masovnom uskraćivanju obrazovanja djeci roditelja koje ne zanima HS, jednako kao ni obrazovanje općenito.
Ali eto, ovaj topic je baš dobar primjer koliko je teško objasniti neki svoj stav, čak i pametnim odraslim ljudima.
Činjenica da sa knjigom možeš ubit čovjeka ne znači da su knjige loše nego da ima pokvarenih ljudi koji će u svakoj situaciji nači priliku za nešto loše. Vjerujem da bi te neke povremene kontrole (koje se ne sastoje od ispita niti se baziraju na kurikulumu) mogle dobro pokazati koji se ljudi bave svojom djecom i pomažu im u obrazovanju, a koji ih zanemaruju i zloporabe zakon.
Romi u Srbiji cesto izbegavaju cak i osnovnu skolu (ne ulazim u razloge, za ovo nisiu bitni). Dolaze na "razredni ispit", tj. ispite na kraju godine, da bi izbegli placanje kazni (dovoljno je da se deca prijave, mozda cak i da se samo pojave).
Moja mama radi u osnovnoj skoli u selu pored Beograda, redovno im se desavaju takve stvare.
Ko kaze da u Srbiji ne postoji homeschooling? :D
Eto, da znate da se moze nekaznjeno proci i da se ne ide u skolu... osnovnu... Ako ocene nisu bitne, onda ni ti ispiti ne bi trebalo da (vama koji bi se eventulano za to odlucili) budu bitni.
Mikkin, tvoj AOK je u sustini slican onom sto je Saradadevii opisala - nacin na koji oni u UK obrazuju decu...
pčelice, lip post, potpis.
Ljudi, pa ovo je apsurdno! Da od svih tekovina civilizacije i uopće ideala obrazovanja jedan od HS predmeta bude jogurt i maslac! Ljudi, jogurt napravite tako da uzmete jogurt, ugrijete dva litra mlijeka, ulijete u zdjelu od krastavaca (opranu), omotate krpom i pustite 12 sati da kulture odrade svoje. Kupiš onu kulturu koju želiš, i imaš je. Bonus - prođi štapnim mikserom da dobiješ rijedak, tekući jogurt. Maslac - tuci slatko vrhnje dok ne postane maslac (mikserom). Najbolje automatiše, onim mikserom koji sam miksa - dok čitaš nešto pametno.The Enchantress mogu se ja prijavit za HS kod tebe, ovo s jogurtima i maslacima je točno ono što mi treba! Iako sam krenula sama sa knjigama pa ćemo vidjet gdje će me to odvest. Imaš neke savjete apropo home-made mlječnih stvari, uglavnom sira, jogurta itd? Ili neku knjigu koju bi svakako trebala naručiti? Može i na pp ako nije problem - HVALA!
Mikkin d super tekst, iako ja mislim da je i Mikka sasvim jasno iznjela cijelu situaciju i argumente, to samo "oporbi" treba dodatno objašnjenje
Možeš ići u pet škola i dalje znati napraviti jogurt.
Ubijte me ako ja kužim ovaj obrat.
A ovdje se slažemo, skroz.
potpis na ifigeniju.
Ubijte i mene.
Ubijte i mene.
Baš ste me jako začudile!
Znam da predmeta koji se zvao domaćinstvo odavno nema u našem obrazovnom sustavu, no to ne znači da našoj djeci on nije potreban. I dok se izvedbeni plan navedenog predmeta prije 20ak godina fokusirao na tada bitne vještine, tko kaže da se u današnje vrijeme u sklopu njega ne može učiti raditi jogurt, maslac, zdravi đemovi, obrezivati voćke, umijesiti kruh i sl. - sukladno interesima samoga djeteta.
Mišljenja sam da bi bilo dobro da pročitate ovaj teks o Pedagoškom pluralizmu u zemljama u tranziciji koji se jednim dijelom osvrće upravu na tu problematiku.
http://bib.irb.hr/datoteka/379617.Matijevic_alternativa2.pdf
strašno mi je bilo bitno napravit tapiseriju ili izvesti goblen. nikad u životu mi više nije palo na pamet to napravit. niti će.
a od jela smo ionako imali samo palaćinke, pudingi rižu na mlijeku, od "prave spize" smo pohali šnicele i pržili pomfrit.
ne znam di bi bila bez tih znanja danas...
Vjerojatno nisi pročitala linkani test prije komentiranja.
Kao što sam navela u svojem ranijem postu - tadašnje domaćinstvo je bilo fokusirano na neke određene vještine toga doba. Današni izvedbeni plan se može baviti drugim vještinama prijeko potrebnim za vrijeme u kojem živimo, određenu životnu sredinu te onima za koje dijete pokazuje interes.
nisam, sori, kasno mi je za linkove...
To su, po meni, životne vještine koje se uče onako usput, po potrebi. Za naučiti spohati šnicle trebalo mi je 10 min. Za umijesiti kruh isto toliko. Neš ti kurikuluma.
Ajde da i ja potpišerm Ifi.
Ubijte i mene ako mi je jasno zašto bi dijete trebalo znati praviti marmeladu ili jogurt.
I koliko je to uopće primjereno za dječju dob (kod pravljenja marmelade postoji mogućnost opeklina, treba miješati do iznemoglosti itd.).
Da ste naveli neki drugi primjer pa ajde.
Ali ovo je gluplje i od onog motanja sarme koje smo do sad vrtili
Btw Roza, pokušavam shvatiti kako bi se nekoga moglo ubiti knjigom. Imam doma Jardasovu Ihtiofaunu, moja najveća knjiga
jennifer ja tebe potpisujem
vezano za pravljenje kojekakvih slastica, kruhova i sl.
u svom životu nisam prije dvadesete napravila ništa, osim namazanog kruha
moja mama nije smatrala da mi je to potrebno znati prije nego bude stvarne potrebe,
i tako i bi...
ono što danas kuham je sasvim jestivo
mikkin dečko mi je pravo osvježenje na ovoj temi, moram priznati
Mislim da je za naučit kuhati dovoljno otići na studij izvan mjesta stanovanja
Ja sam tu vještinu svladala u Zagrebu tijekom studija.
Uostalom, ako znaš čitati znaš i kuhati, a barem se danas lako dođe do svakakvih mogućih recepata.
Maro, jeste da ima zanimanja gde će ti tražiti poreklo znanja, ali romantično se nadam da ih ima više gde je to POREKLO nebitno. Obrati pažnju i na sopstvenu formulaciju, „neki poslodavci traže DOKAZE o ZNANJU“. Ako ZNAMO, dokazaćemo. Koja institucija je u današnje vreme toliko ozbiljna da bi joj se verovalo na pečat, političke stranke na stranu?
Roza, ovde nema ni pozicije ni opozicije. Problem je u suštini razumevanja, a ne na kačenju za detalje i na hipotetičke ombudswomanske brige. Ko zna kako će se ova ideja razvijati, ali Romi i anarhija svakako nisu tema mog predloga, a domaći jogurt nije zamena za matematiku, nego za fast food gablec, i bukvalno i metaforično.
Ja sam Enchantressin jelovnik shvatio s jedne strane kao iskreni poziv na domaćinsko druženje, a sa druge, kao paradigmu drugačijeg edukativnog pristupa o kojem govorimo. Мožemo da preživimo i sa industrijskom, sistemskom hranom koja nam se naveliko nudi, al postoji mogućnost i da shvatimo kako (duhovna, intelektualna) gastronomija funkcioniše, i da sami utičemo na njeno nastajanje.
U tom smislu, Enchantress, rado prihvatamo druženje, na koje pozivamo naravno i čitavu oporbu i kako god zovete ono što je suprotno od oporbe. Javite se md na pp. Prezi prezentacija besplatna, ubijenima popust.
:DDa ste naveli neki drugi primjer pa ajde.
Ali ovo je gluplje i od onog motanja sarme koje smo do sad vrtili
I koje su to prijeko potrebne vještine za vrijeme u kojem živimo, a tiču se domaćinstva?
Složila bih se s pčelicom da primjer s kuhanjem marmelade nije najsretniji, no i daje ostaje činjenica da se vi usudite upuštati u daljnje rasprave i argumentiranje bez da ste pročitale linkani tekst.
Ovo je stvarno već u (sarminom) kupusu. Sigurna sam da mikkinom nije na pameti osposobiti dijete samo za jogurtne nego i za neke druge kulture, samo koliko je i je li to utopija na ovom prostoru, to je druga priča. Evo, poglečte Davora...i FER i domaćinstvo mogu skupa.
Pročitala sam linkani tekst. I iskustveno učenje sam svladala sama, od 28. godine nadalje. Primjer s kuhanjem marmelade nije najsretniji, a koliko je sretniji primjer pravljenja jogurta i maslaca? Kao što su cure napisale, to je nešto što se savlada u vrlo kratkom vremenu. Tko želi.
:D
Zanimjivo je da si napisala "Tko želi.", a kada je RozaGroza rekla da želi odmah se skočilo na nju rekavši da je to bezveze. Pravi hrvatski mood.
Nije mi jasno zašto se onda hvataš za primjere koje sam ja navela kao svoje praktične vještine koje su samo jedan malen i neznatan segment kuhanja. Nisam se javila za voćarstvo jer se time ne bavim - taj segment ostaje nekom drugom. Mi tu pričamo o udruživanju obitelji od kojih svaka može ponuditi i neku praktičnu vještinu koje kada se sve stave na hrpu mogu tvoriti nešto što bi u školi nazvali predmetom ručni rad, domaćinstvo ili kako god. U demokratskim, freire schule vani u samom nastavnom procesu to izgleda tako da se ponude različite vještine i znanja, a učenici prema svojim intresima odu poslušati i neposrednim iskustvom naučiti ono što ih zanima.
Možeš li mi reći onda svoje mišljenje o tome što prof. Matijević piše o tome zašto nam je potrebano takvo obrazovanje ma kako se taj predmet u školi zvao? Ipak je on jedan od stručnjaka koji su radili na NOK-u. Uostalom, takvo obrazovanje postoji u školama koje pripadaju našem širem kulturološkom krugu. Zašto postoji u tim recimo naprednijim državama, a vi ovdje niječete svrhu takvog obrazovanja i etiketirate ga kao bezvezno?
Kako doživljavaš njegov prijedlog da predmet ne treba biti u potpunosti definiran tj. da bi trebala postojati određena sloboda kod odabira sadržaja i vremena njihove izvedbe koja bi varirala od škole do škole i sl?
ajd dobro, jogurt si shvatio duhovno, ok, može i tako
enchant, ja sam pročitala linkani tekst.
i, osobno mi je totalna katastrofa od teksta.
nabrljani i nesistematski pregled školskog pluralizma u europi, pa po ovome što sam samo tu naučila već vidim da je površan.
ideja o školskom pluralizmu mi je skroz ok, za one koji žele. nakon ovog teksta, ne znam tko bi svoje dijete poželio dat u šporku slobodnu školu u berlinu ili u waldorfsku gdje se u prvom razredu koncentriraju na bajke, a u trećem na stari zavjet.
a ostaje i činjenica da se popodneva moraju nekako zajednički provodit s djecom. pa imaš vremena za satove domaćinstva kolko god hoćeš. i za učenje tesanja, stolarstva, kuhanja, povijesti, likovnog odgoja, we, prema afinitetima...
i još nešto. bojite se utjecaja škole i učitelja. taj utjecaj je sigurno zanemariv u odnosu na utjecaj koji imaju roditelji na svoju djecu. ili u odnosu na utjecaj bilo koga iz ovog tvog kružooka. individualni pristup sigurno mora imati veći utjecaj na dijete nego utjecaj učiteljice u razredu s 25 djece.
a da mi neko brljavi s djecom, pa i taj jedan dan u tjednu, hvala lijepa.
Da, u pravu si, ali šta ćeš kada to drugi ne shvaćaju pa smo se svi, ukjučujući i mene, opet uhvatili u onu hrvatsku mrežu hvatanja za detalje kako i sam navodiš.
I da, stvar je u razumijevanju, ali mi Hrvati često idemo za onom my way or highway.
Zanimljivo kako smo svi, kao produkti "motorički retardiranih škola", naučili sve ovo što znamo.
A već sam napisala zašto takvo učenje "etiketiram kao bezvezno".
A na ovo ogroman potpis.i još nešto. bojite se utjecaja škole i učitelja. taj utjecaj je sigurno zanemariv u odnosu na utjecaj koji imaju roditelji na svoju djecu. ili u odnosu na utjecaj bilo koga iz ovog tvog kružooka. individualni pristup sigurno mora imati veći utjecaj na dijete nego utjecaj učiteljice u razredu s 25 djece.
a da mi neko brljavi s djecom, pa i taj jedan dan u tjednu, hvala lijepa.
Jel vi imate toliko puno slobodnog vremena da će te se nakačiti na bilo što što možete ismijati i izbanalizirati da bi dokazale svoj "point" dok ubijate dosadu na forumu? Istinski vjerujem da vi koji tako zdušno ismijavate i secirate, nemate um dovoljno otvoren da shvatite poantu HS-a. Evo Cvijeti je ovaj tekst od prof. Matijevića, koji je btw. stvarno dobar iako malo dug za čitanje ako je svrha samo forumsko dokazivanje, bezvezno naklapanje - mislim što je onda ovo trabunjanje koje vi nazivate argumentima protiv HS-a od početka teme? Uostalom nitko te ne prisiljava na išta, ti svoje dijete daj na Harvard ako želiš. Što god da vam se ponudi kao pozitivan razlog za HS ste apriori popljuvale, mnoge kao Pinky uopće ne čitaju jer vas zapravo ne zanima, samo ste se došle malo ispuhat. OK je ispuhivanje, al kako vam se da već 60 stranica?? Pa i BB mi je postao zanimljiviji od ovog, a ja sam fakat ufurana u HS. Skidam kapu stvarno...i btw. ja sam se javila Enchantres jer želim naučit pravit kozji sir koji će mi nadam se kroz 4-5 godina donosit određenu svotu novca za prehranit obitelj a njeno znanje mi može bit izvrsna osnova, ako vas ne zanima pravljenje mermelade, sira i jogurta, ZAŠTO al ZAŠTO niste jednostavno zanemarile njen pristojan poziv, rekle u sebi "ove nisu normalne" ako tako mislite i nastavile dalje svojim putem (jer se Ench. javila sa svojim prijedlogom a vi ste se nadvile nad to kao da je to znanje koje ona nudi čisto sranje i ako maltene nije nuklearna fizika smiješno je uopće svrstavat ga pod znanje), sigurna sam da na forumu ima dovoljno tema za međusobna prepucavanje. Uostalom, ja sam završila management i marketing, graphic design i slikarstvo, pa to nisu ni približno znanja koja ću ponuditi u slučaju ovakvog oragniziranog HS-a, radije ću djecu učiti kako da rade u drvu, kako da vrtlare, kako da prave zimnicu, kako da se brinu o životinjama, kako da poprave auto itd. jer osobno to smatram važnijim vještinama od onih za koje sam ja školovala godinama, u njima se više nalazim, a jednostavnije su i brže se savladaju. I od kad je to što se lakše savlada sigurno manje važno od onog za što trebaju godine? Ako netko smatra da mu je znanje pravljenja pekmeza važnije od vektora (kao ja) onda je meni to što bih ja eventualno kod Enchantress naučila zlata vrijedno.
Kak nam se da 60 stranica?
Isto pitanje postavljam i tebi.
sarma, kupus, marmelada, jogurt... sad sam i ogladnila.
ali moram prije ručka jednom u životu staviti potpis na ifi, ne događa se to često.
Ajde, Pinky baš mi je drago. Objesila sam ideološki neutralne košulje da se suše, upalim malo Interneta, i imam što vidjet - ma još ću ja naučit pisat tako da djelujem normalno.
Jogurt napravljen doma da je baš potreban i to prijeko u ovim vremenima?
Mislim da se ovdje malo previše nekritički preuzima američko iskustvo.
Oni se čudom čude domaćim palačinkama i da se salsa lagano složi doma, pa se tom čude ko pura dreku i pišu na netu kao da su otkrili hm... Ameriku. Kod nas još svaka poštena žena pa bila i direktorica Plive kuha doma pod normalno, a nerijetko i radi marmeladu iz gurmanskih razloga i naša djeca su vidjela domaće palačinke na redovnoj bazi. Kod nas to nije issue. Nama treba više poduzetništva, kvalitetnih gospodarstvenika, pravnika, ako hoćeš građanske hrabrosti. bolje bi bilo da djeca sjednu i čitaju biografije uspješnih poslovnih ljudi i kako stvoriti jaku privredu od toga da ih se uči tom nesretnom jogurtu, šniclama ili bilo čemu. Taj tip homeschoolinga mene bi zanimao za moju djecu.
I mislim da je youtube sasvim dovoljno domaćinstvo (ili bilo što drugo na svijetu). Pustiš djetetu i zna. Ne trebaš ga dati što kaže Cvijeta nekom u ruke da ga individualno masira.
I Rosa jel ti homeschoolaš sebe po pitanju sira ili Špiru? Okej, samoodgoj je važan, i cjeloživotno obrazovanje, ali ja sam mislila da mi pričao o obrazovanju djece. Abecede mačkaprede, strane svijeta i to...
Slažem se od riječi do riječi.ajd dobro, jogurt si shvatio duhovno, ok, može i tako
enchant, ja sam pročitala linkani tekst.
i, osobno mi je totalna katastrofa od teksta.
nabrljani i nesistematski pregled školskog pluralizma u europi, pa po ovome što sam samo tu naučila već vidim da je površan.
ideja o školskom pluralizmu mi je skroz ok, za one koji žele. nakon ovog teksta, ne znam tko bi svoje dijete poželio dat u šporku slobodnu školu u berlinu ili u waldorfsku gdje se u prvom razredu koncentriraju na bajke, a u trećem na stari zavjet.
a ostaje i činjenica da se popodneva moraju nekako zajednički provodit s djecom. pa imaš vremena za satove domaćinstva kolko god hoćeš. i za učenje tesanja, stolarstva, kuhanja, povijesti, likovnog odgoja, we, prema afinitetima...
i još nešto. bojite se utjecaja škole i učitelja. taj utjecaj je sigurno zanemariv u odnosu na utjecaj koji imaju roditelji na svoju djecu. ili u odnosu na utjecaj bilo koga iz ovog tvog kružooka. individualni pristup sigurno mora imati veći utjecaj na dijete nego utjecaj učiteljice u razredu s 25 djece.
a da mi neko brljavi s djecom, pa i taj jedan dan u tjednu, hvala lijepa.
Sad sebe da bih kasnije mogla njega. Uostalom vjerujem da se ući cijeli život, i vjerujem da je jako važno da živim život tako da taj jogurt napravim sama za svoju obitelj i ne ovisim o nikom da bi ga imala, a ti vjeruješ da trebaš ućiti toliko da imaš dovoljno novaca da kupuješ taj čuveni jogurt od ko zna kojih proizvođaća, koji ti btw. lažu da je to super zdravo i ne govore ti što sve stavljaju unutra - ukratko, truju tebe i tvoju djecu.
A ako uzmemo u obzir da večina naše djece neće bit lumeni koji će mjenjati svijet, što je to važno i prijeko potrebno u današnjim vremenima? Završen faks, poso na nedoređeno da bi bili kreditno sposobni, koja kinta u đepu da bi mogli skoknut do Konzuma kupit što nam fali u špajzi, ušteđevina za ljetovanje i skijanje?
Uostalom "vi" koje dajete dijete u školu dajete ga cijeloj paleti individualaca i skupina da ga masiraju, a sve da bi večina od te djece nakon 20 godina školovanja našli poso da crnče u nekoj firmi od 08-16 i živjeli za 2 tjedna gdišnjeg preko ljeta. I to sve jer ne vjerujete da postoji i drugačiji izbor. A ja ću birati tko i kada će "masirat" moje dijete, u suradnji sa njim. Taj izbor vi svojoj djeci ne dajete, nego ih gurate sa 6-7 godina u neki sistem koji od njih želi izmodelirat jednu te istu osobu, ona koja će pokrečat državnu ekonomiju, i koja, ruku na srce, kao individua i nije previše važna.
n.grace kako sam već rekla ja pišem jer vjerujem u HS i nadam se HSat svoje dijete, vjerujem u ljudska prava i moje pravo da umjesto države, ja određujem što je važno za moje dijete sukladno sa njegovim mogučnostima i afinitetima. Ti si tu da bi "meni" govorila da sam u krivu. A bila ja u krivu ili ne po tvom, moje je ljudsko pravo da svoju djecu uputim putem kojim ja smatram da bi trebali ići, jer to su moja djeca a ne državna. Još ne tako davno ovaj je koncept bio nešto što se podrazumjevalo, a kako svijet ide ćini mi se da ćemo za stoljeće-dva muku mučit da uopće sudjelujemo u odgoju svojeg djeteta - sve važne odluke donosit će država kako bi se djeca što bolje asimilirala u njihov sistem.
Slažem se ja s tobom, Roza, ti ćeš birati tko će ti masirati djecu, a ja tko će masirati moju. A kad već spominješ prava, moje je pravo da pišem što želim, ubijala ja dosadu ili ne.
pročitala sam tekst od dr. matijevića, i u njemu govori o nedostatku (ili zanemarenju) ručnog rada.
ali gledajući ovu web stranicu:
https://sites.google.com/site/senoa1b/pocetna
... i radove prvašića, čini mi se da je ručni rad dosta dobro zastupljen, bar u prvom razredu OŠ.
vjerojatno će mame osmoškolaca bolje znati - koliko ste zadovoljne količinom praktične nastave u OŠ vaših mališana ?
sad ti polovično čitaš. odakle si iščitala da ifi vjeruje da treba učiti toliko da ima dovoljno novaca da kupi jogurt?
pa žena vam je dala recept i za jogurt, maslac i za vrhnje, mogli bi kod nje na homeschoolanje kako to raditi a ne ovdje tvrditi nešto sasvim stoto - da je briga samo za zaradit novac za jogurt a ne što je u njemu.
moja mater pravi jogurt od stoljeća sedmog. i to je tako jedna jednostavna radnja da ne znam čega ste se uhvatili...
moja baba je pravila maslac (najbolji na svijetu) tako da je uru- dvi "mela" mlijeko tj. mlatila po njemu.
strašno teško za naučiti. gledala sam je jednom mjesečno kad bi otišli kod nje kako radi maslo. ne sa željom da naučim, već da ga se prva dokopam.
a da mi sad netko nabavi stap i mlijeko, bez beda bi ti napravila maslac.
i gdje su tu djeca, na kraju krajeva? pravite li od njih mljekare ili ?
ova tema je fakat otišla u kupusić.
edit: čuveni stap u kojem se mlatio maslac:
http://www.sveosvemu.com/wp-content/uploads/2011/05/Mutelnica.jpeg
Posljednje uređivanje od Pinky : 26.06.2011. at 13:27
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom