Kad malo bolje razmislim, ja sam bila ispred svog vremena, jer sam jedan mali dio svog obrazovanja odradila upravo ovako.
Naime, u višim razredima osnovne škole privatno sam učila njemački (u školi sam učila engleski). Negdje u sedmom razredu sam saznala da ću u srednjoj školi, ukoliko nemam školsku svjedodžbu o učenju njemačkog, morati učiti taj jezik ispočetka ili ću se morati prebaciti na neki drugi. Moja osnovnoškolska profesorica engleskog uputila me da tražim razredni ispit iz njemačkog, što sam i učinila. Bila je potrebna samo molba, a škola morala na sebe preuzeti obvezu organiziranja tzv. komisijskog ispita (tada se to tako zvalo) iz njemačkog (ispit je, koliko se sjećam, bio besplatan). Doveli su dvije profesorice njemačkog iz drugih osnovnih škola, a u komisiji su sjedile još i profesorica engleskog te razrednica. Propisno su me, u jedan dan (!) usmeno i pismeno ispitale gradivo sve četiri prethodne godine učenja, ocjenu sam dobila u svjedodžbu i u srednjoj sam školi upisala njemački kao nastavljač, a ne početnik.
I nikog nije bilo briga tko me je učio njemački, mama, tata ili neka plaćena profesorica.