Homeschooling?

[Beti3]

cvijeta, zar ti ne znaš da djeca ne govore NEĆU! Nikad! Tako je moja susjeda meni govorila da kako ja dozvolim da dijete kaže NEĆU. Njena ( 1 god i drugo u trbuhu tada) njoj to nikad neće reći. Ne, ne ne govore. O da govore, pa ju ja malo podsjetim što je govorila, pa kaže da nije znala da je tako kad djeca porastu.

A što se tiče da djeca slabije svladavaju gradivo kad su u većoj grupi, nego kad su sami, možda je i točno za prosječnu djecu. Pametnoj uopće nije bitno kako uče, njima je sve piece of cake, a naročito OŠ. Zato ih i šaljemo da uče sve jezike i glazbenu i balet i sve sportove. Kakve instrukcije! Ne treba doma ni učiti, sve oni nauče na satu.

Sreća da postoje ovakve škole u kojima su profesori koji se trude (uglavnom) da nam djeca imaju puno znanja u glavama, jer niti jedno znanje nije suvišno. I još ih ne plaćamo. Samo neka nitko ne napravi reformu u kojoj će se manje učiti.

Nikako HS, nikako. Ali, probajte. Baš me zanima kako će vama i djetetu biti.

[marta]

Nazalost, trenutno ne mozemo probati. Zakon nam to ne omogucava. Ali nadamo se najboljem.

[Sanja]

Nisam osvijestila niti uvjezbala vjestinu prenosenja znanja. Vjeruj mi na rijec, mrzim pisati duge postove, i vjeroatno bih se previse zaplela kad bih to isla objasnjavati.
Poanta je, ako dijete nesto ne kuzi trebas mu dati objasnjenje. To moze znaciti da nabavis literaturu u knjiznici, knjizari ili na internetu, a moze znaciti da ga posaljes kod susjeda il kod tetke da nju pita.

Vjerujem ti i sorry ako ispada da te forsiram. Samo sam znatiželjna (ne negativno).

Kako bi, onda, to učenje izgledalo? Najprije dijete samo čita određeno gradivo, pokuša ga samostalno savladati, pa ako ne uspije, javlja se roditelju/već nekome za pomoć? Jesam li dobro shvatila?

Zaintrigirala me tema, pa sam išla malo čitati po netu i nabasala na par siteova iz Austrije. Vele da se najveći broj HS-ovaca odlučuje na ovaj način obrazovanja iz dva razloga: jedni su elitisti, koji djeci priušte vojsku privatnih učitelja ili vrhunskih škola bez prava javnosti, a drugi su pak alternativci koji preziru establishment i trude se u što više segmenata živjeti "izvan sustava". No, i jedna i druga djeca moraju uspješno polagati kvartalne ispite iz svih predmeta prema kurikulumu javnih škola kako bi se mogli dalje obrazovati kod kuće. Čim prvi put padnu, obavezni su svoje školovanje nastaviti u redovnoj školi.

Dakle, u tom zakonskom okviru vidim velike mogućnosti za talentiranu, natprosječno nadarenu djecu koju redovni obrazovni sustav guši i ne dozvoljava im da razviju svoje potencijale do maksimuma, također razumijem bogate roditelje možebitno prosječne djece da toj djeci pruže školovanje jedan-na-jedan s vrsnim nastavnicima uz vjerojatno mnoge radionice, putovanja, kazališta, izložbe i ostale blagodati koje ne nude uobičajene škole. No, ne vidim previše šanse za one koji se za HS odučuju iz ideoloških razloga (npr. koliko god netko bio protiv ideje evolucije, očigledno je neće moći izbjeći, jer će se to vidjeti na ispitivanju).

[marta]

Mislim da bi u slucaju pracenaj kurikuluma bilo najjednostavnije s djetetom raditi jedan po jedan predmet uz poveznice. Ne mislim da se to radi tako da djetetu das udzbenik i kazes mu "aj to sad tamo nauci pa dodji da te ispitam", nego mu ponudis neku literaturu koja ide u tom pravcu, a znas da ce ga zainteresirati. I neka bezvezna recenica moze biti okidac za razgovor i ucenje na neku temu, koju onda siris onoliko koliko kurikulum zahtjeva (ako djetetu to nije bas nesto napeto) ili vise i sire ukoliko je vrlo zaiteresirano. Sad mi pada napamet jedna glupost koju je mojim klincima rekla ona ista susjeda, a to je da im kunic moze odgristi prst ako ga budu hranili. Mislim, glupost, ali iz toga je izasla rasprava o biljojedima, mesojedima i svejednima, prosirena pricom o njihovim probavnim organima i detaljima iz enciklopedije. Znaci, ne moras nuzno provoditi raspored ili neku shemu. Dovoljno je znati sto trebas obraditi i onda to nuditi u odgovarajucim situacijama.
Nije to nesto komplicirano.
A ako ne provodis kurikulum, onda pustis dijete da kopa po onome sto ga zanima i povremeno usmjeris prema necemu sto smatras da u svakom slucaju treba znati.

[tajuska]

uf cijeli dan mi je trebalo da sve iscitam

cak nisam ni sigurna da HS treba biti dozvoljen kao izbor naprosto, s izuzetkom posebnih slucajeva kada bi to bilo u interesu djeteta, a tada bi s djetetom trebala raditi kvalificirana osoba (moze se i roditelj kvalificirati). dobar dio ove rasprave je totalno nefer prema uciteljskoj profesiji, u biti se divim profesoricama koje ovo citaju i jos i sudjeluju u raspravi.

htjela bih reci nesto iako se naizgled cini da nije tema, ali ima puno vise toga sto se krije iza stava maknite drzavu iz moje obitelji.
potpuna sloboda pojedinca i micanje drzave i drustva iz nasih zivota je legitimna zelja, ali kao sto je cvijeta rekla negdje na pocetku, zaboravite onda javne vrtice, besplatno skolstvo, rodiljne naknade, djecje doplatke, javnu rasvjetu, djecja igralista, sigurne kuce...ako se svatko treba pobrinuti za sebe i svoje najblize i ako drzava tu nema pravo reci nista jer valjda mi znamo najbolje, ako nam sustav ne treba jer je los, zasto bi onda bilo tko placao poreze i zasto bi onda drzavu bilo briga sto imate djecu koju treba nahraniti i obuci i zasto bi bilo koja lokalna zajednica odnosno porezni obveznici i obveznice sufinancirali boravak bilo kojeg djeteta u vrticu? ako drzavu ne treba biti briga za ono sto se desava u obitelji, kako te obitelji zive i kako rastu djeca, ukinimo djecju pravobraniteljicu, zabranimo policiji da intervenira kod nasilja u obitelji,...jer to je njihova privatna stvar.

daleko od toga da je drzava - narocito nasa - u praksi super (danas definitivno nije dan da se tako nesto tvrdi), ali organizacija zajednice koja se temelji na solidarnosti, ravnopravnosti i sudjelovanju je preduvjet civilizacije. svatko od nas se pristajanjem na zivot u zajednici odrice dijela svog suvereniteta, ali za to dobijemo neke druge stvari....

nase skolstvo je daleko od idealnog, ali bome ni roditelji nisu idealna bica, i ne znaju uvijek najbolje. a ponajmanje od svega mogu biti objektivni.

[Sanja]

Kužim. I kod nas je najviše učenja baš takvo, kad neka usputna situacija pokrene lavinu pitanja. I definitivno learning by doing, to se i u našoj školi prakticira kad je god moguće.

Edit: ovo je odgovor Marti.

[marta]

Ne znam kako si iz postova onih koji podrzavaju HS iscitala zelju za ukidanjem drzave. Niti jednu u kojoj je HS legitimna opcija jos uvijek nisu ukinuli. A dosta ih je koje nas debelo siju i sto se ravnopravnosti i solidarnosti i zakonodavstva tice.

Edit:A ovo je bio odgovor tajuski.

[marta]

Kužim. I kod nas je najviše učenja baš takvo, kad neka usputna situacija pokrene lavinu pitanja. I definitivno learning by doing, to se i u našoj školi prakticira kad je god moguće.

Pa nije valjda tako tesko zamisliti da se to sve prakticira samo doma, bez da dijete pohadja skolu?

[Sanja]

Pa nije valjda tako tesko zamisliti da se to sve prakticira samo doma, bez da dijete pohadja skolu?

Meni je, a razloga je zaista mnogo. (Edit: kako rekoh, do četvrtog osnovne mi ideja prolazi, uz sve one uvjete koje sam navela pred stranicu-dvije.)

Mogu nastaviti sutra, ako je potrebno. Zasad laku noć želim.

[marta]

Sad sam ja znatizeljna zasto, al i meni je vrijeme za odjavu.

[sladjanaf]

roza, da preduhitrim, nisam mislila niš loše, niti osobno, radim pa mi post otišao bez smajlića, tako bi naime moja djeca vjerojatno reagirala.

ok, ako nije situacija sa lošim iskustvom, onda ok, tako mi se učinilo.



a ovo isto ne kužim. zašto? misliš da to nije za tebe i tvoju djecu? i opet, zašto?

jest za moje starije dijete ali nije za mene

[tajuska]

Ne znam kako si iz postova onih koji podrzavaju HS iscitala zelju za ukidanjem drzave. Niti jednu u kojoj je HS legitimna opcija jos uvijek nisu ukinuli. A dosta ih je koje nas debelo siju i sto se ravnopravnosti i solidarnosti i zakonodavstva tice.

Edit:A ovo je bio odgovor tajuski.

samo kazem da ideja kako obitelj ima suvereno pravo odlucivati o nacinima svog zivota ima puno vise sadrzaja nego sto je u ovom slucaju puki HS. naravno da se drzava nece nikada ukiniti (ovakva ili onakva), ali pitanje kolike drzava treba ili mora imati ingerencije u recimo obrazovanju moze povuci i neka druga pitanja. prihvacanje socijalne drzave znaci i vece petljanje drzave u neke stvari. samo sam to htjela naglasiti jer mi se cini da ce netko s jedne strane zagovarati besplatne vrtice, i da bi drzavu trebalo biti briga za neciju neplodnost, a s druge strane ce reci ne zelim da drzava odreduje kako ce mi se dijete skolovati niti koji fond osnovnog znanja mora imati.
ako se ne varam ti si jedina rekla da bi pristala na vrlo stroge kontrole u slucaju da ti se dozvoli HS, sto mi je jedini ok stav od svih ovdje koji zagovaraju HS.

[Pcelica Mara]

Pa mi nismo protiv ničega, mi smo za HS, većina ovdje je protiv.
Pravo da izaberemo za svoje djete, je osnova ljudskih prava, i niti jedna država ili institucija ne može znati bolje od mene što je za moje djete najbolje. Uostalom koga se uopće moje djete i moja obitelj tiće?

Roza, jasno ti je da postoje roditelji koji npr. zlostavljaju ili zanemaruju djecu, i da se to onda itekako tiče države i nadležnih ustanova, na sreću.

Nemaš zašto biti uvrjeđena, sigurna sam da bi i tvoje djete, kad ga dao Bog budeš imala, bilo puno bolje obrazovano i odgojeno da ga HSaš.

Znači, moja djeca i ja (ali zašto ja pobogu?) ćemo biti puno manje obrazovani i odgojeni jer nećemo prakticirati HS?

U zadnjih nekoliko godina sam stekla dojam da dosta ljudi smekša svoje mišljenje o HS-u nakon sto ih djeca jednom dorastu do školske dobi.

Priznajem da ne mogu "ravnopravno" raspravljati jer nema školarca.
Ali eto, ako se broji, od ove godine imam vrtićarca i zasad sam jako zadovoljna tom institucijom.

Uz to, radim u nastavi (doduše, visoko školstvo je u pitanju) i pokušavam zamisliti kako bi izgledao moj posao da se kod nas omogući HS (ajme).

Sanja, lijepi postovi i sasvim logična objašnjenja HS
Osim što sam naučila ponešto o HS, evo usvojila sam i višestruko citiranje. Hvala


Još mi nešto nije jasno, kao prednost HS se navodilo i samostalno određivanje tempa učenja. Međutim, prema sanjinim saznanjima ipak postoji neki tempo jer se trebaju redovito (i uspješno) polagati ispiti.
Ili je nekim roditeljima prihvatljivo da npr. njihov 16-godišnjak polaže tablicu množenja (pod pretpostavkom da ipak neće sva djeca, a i svi roditelji u priči o HS biti genijalci).

[sladjanaf]

Žao mi je što imaš loša iskustva s učiteljima (jer čini se da imaš), no ja sam u svom školovanju imala izuzetno malo loših profesora - mogla bih ih nabrojati na prste jedne ruke (a riječ je o osnovnoj i srednjoj školi te fakultetu - znači, moglo bi se reći da sam susrela jednako ili čak manje loših učitelja kao i loših liječnika, vodoinstalatera ili frizerki). Svi ostali bili su negdje u rangu od prosječnih do vrsnih (više je bilo ovih drugih) metodičara, da ne kažem da su jako dobro poznavali psihologiju djeteta.

i ja sam u svom školovanju imala jako malo loših profesora.
moja je kćer drugi razred i već smo se susreli s učiteljicom koja o dječjoj psihologiji nema apsolutno nikakvog pojma. čak i ako ima pojma o tome, to nam dok je imala priliku, nije pokazala.
glupo je ovdje pričati anegdotalno i osobno, no opet, ja raspravljam navodeći iskustvo svog djeteta, jer mi je najbliže i na kraju, najbolnije. nadam se da nećeš tražiti znanstvene dokaze

Ovo mi je jako zanimljivo. Znaš mnogo kod kuće školovanih ljudi i uspoređivala si njihovo znanje sa znanjem svojih konvencionalno školovanih poznanika? Jesi li imala neki reprezentativan uzorak i postavljala im ista pitanja ili je tvoj dojam stečen kroz uspotne razgovore? Istinski me zanima.

da znala sam puno kod kuće školovanih ljudi i onih konvencionalno školovanih a svi su dolazili iz amerike. s njima sam živjela 2 godine. i naravno da sam im postavljala ista pitanja, kad me već drugi dan zapanjilo pitanje imamo li mi kod nas u našoj zemlji bor koji kitimo za božić i živimo li u kućama i je li možda moja zemlja na bliskom istoku

Izlizano ili ne, u Hr za HS nema uvjeta.

Imamo li legislativu kojom je HS reguliran? Ne.

Dakle, uvjeti nisu zadovoljeni, što god ti mislila o tome.

Stvarno, Sanja
Poznato mi je ja prvi i osnovni uvjet nije zadovoljen. No nismo mi ovdje spominjali samo legalizaciju HS-a nego uvjete, dakle više od jednog i najvažnijeg, naravno.

[Kaae]

Roza, temu sam otvorila jer mi se cinila zanimljivom. A ni ne znam kakve teme, osim ovih manje ili vise intrigantnih, uopce spadaju na Filozofski kutak. Kad me zanimalo nesto o (istinabog) tudjim sisama, otisla sam na Dojenje.

[dorotea24]

Kaae tražili ste dobili ste

Neću se ticati toga kakvo je iskustvo kome škola - potpuno nevažno za temu, samo ću napisat (u malo podužim crtama) moje znanje i mišljenje o homeschooling-u. Ako nekog zanima stajalište još nekih ljudi u Hrvatskoj imate udrugu Obrazovanje na drugi naćin, ima jako puno zanimljivih tesktova i teza na temu http://www.druginacin.hr/

Faktor 1. Znanje: Djeca obrazovana kod kuće konstantno pokazuju bolje rezultate u znanju i kasnijem snalaženju u životu od djece školovane u školama. To nisam izmislila to je činjenica. Roditelji te djece najčešće nisu nikakvi profesori niti doktori, nemaju pedagoško znanje, već su ljudi svojih zanimanja, koji imaju vremena, volje, živaca i želje obrazovati sami svoju djecu, te vjeruju tom sistemu više nego školskom.

Faktor 2. Socijalizacija: Ona se ne događa u školama jer je škola zapravo jedno neprirodno okruženje u kojem djeca padaju pod pritisak i utjecaj drugih učenika, htjeli ne htjeli, te njihovo ponašanje postaje uvjetovano grupom, radije nego njihovim unutarnjim potrebama i htjenjima. Dalje, škola je neprirodan okoliš čisto iz razloga što se nigdje na svijetu u nikojim uvjetima to djete (osoba) neće naći u grupi punoj svojih vršnjaka koji su se našli na istom mjesti čisto iz razloga da budu kolektivno zatupljeni znanjem koje im je predstavljeno na neadekvatan način, tj način koji nije prilagođen svakom pojedincu te grupe (što je jedini način da se neko znanje na pravi naćin usvoji).

Boravak u grupi punoj učenika, koji rekla bi urođeno imaju izgrađen revolt i bunt prema školi i profesorima, na djecu i tinejđere djeluje tako da ih odvlaći od prave želje za učenje i sazrijevanjem, oko čega se zapravo i vrti ljudski život, te zamjenjuje taj faktor života (učenje uz starije i zrelije) sa igrom, pobunom i potpuno neozbiljnim shvačanjem tog važnog životnog procesa – ućenja.

Kod djece koja su obrazovana kod kuće istiće se razlika između vremena za učenje i vremena za igru. Učenju, se, kao što bi se trebalo I kasnije poslu kojim će se osoba baviti, pridaje velika važnost te ga se shvaća ozbiljno, kao nešto što je od životne važnosti, što i jest. Činjenica da se danas u školama često ne cjeni znanje već integriranost u određenu grupu, vuće za sobom puno veće posljedice – velik broj nekvalificiranih radnika koji svoje radno mjesto shvačaju kao kaznionicu u koju dođu odraditi tih 8 sati, konstantno razmišljajući “Kad će 4 da idem doma”. U školi nisu usvojili nikakvu radnu etiku. Ne svojom krivicom, već iz razloga d aim se nije znalo pristupiti na način adekvatan za njihove mogučnosti.

Nadalje, školski sustav kao takav sa svim svojim faktorima: nezainteresiranim učenicima, nedovoljno plačenim i isfrustranim profesorima koji nakon nekoliko godina u školstvu puno ili potpuno gube motivaciju te nastava postaje svojevrstan cirkus – ili pak postaje konc logor ovisi da li je “profa” cool ili je “Bog i batina”, u potpunosti potiskuje učenikovu kreativnost i fokusiranost na prihvačanje određenog znanja prema kojem osjeća afinitet. Rijetki (čitaj nitko) se odupru “zovu divljine” tj. grupi u kojoj se nalaze i prate svoje unutarnje potrebe koje ih vuću ka učenju i modeliranju sebe i svog znanja.

Učenje se događa onda kad učenik ima želju za znanjem a učitelj ima posebnu želju i interes baš tom specifičnom učeniku pomoći da do tog znanja dođe. U situacijama kada se učenje nameće kao što se to nameće u našem školskom sustavu,bez da se uzmu u obzir djetetove mogučnosti, potrebe i želje, ovaj proces postaje iznimno mučan za učenika te mu se djete odupire svojevrsnom pobunom protiv znanja. Zbog toga jer se "znanje" ocjenjuje, i jer je obavezno te se učeniku ne daju nikakve opcije, djete koje to "znanje" nije usvojilo, gubi tlo pod nogama, osjeća se manje vrijednim, i na kraju biva osuđeno lošom ocjenom, podcjenjivanjem od strane učitelja i kolega učenika, te na kraju i od strane roditelja, koji najčešće bez ikakvog pravog uvida u materiju problema, na svojevrstan način također osuđuju djete, direktno ili indirektno ga kazne, te zahtjevaju od učenika da pod svaku cijenu to znanje prihvati, jer sankcije su preteške i mogu odrediti tijek cijelog života pojedinca - popravni ispiti ili još gore, padanje razreda, koje je toliko demoralizirajuće, da se učenik rijetko od takvog šoka oporavi, to ostaje kao oznaka progonitelja" (školskog sustava - države) do kraja života, pa čak i onda kad je odrastao čovjek, nerijetko će razgovor o tom iskustvu, u društvu, bolan i sramotan. U mnogim slučajevima će zbog tog incidenta djetetov cijeli život poprimiti drugačiji tok, te će on nakon ponavljanja razreda I dalje ostati “loš đak” čija perspektiva za daljnje školovanje ne izgleda ružičasto, navjerovatnije neće postati fakultetski obrazovana ličnost, a u današnjem društvu to znaći da navjerovatnije neće imat stečena određena znanja potrebna za “pristojno” funkcioniranje u društvu, imat će problema kod zaposlenja, materijalnih problema itd. Krajnji rezultat može a i često bude granično devijantno ponašanje i upadanje u problem sa ovisnostima, zakonom, problemima u obitelji itd. Ovo sve ne mora biti drastično, ali levitira na granici prihvatljivog, zbog čega danas i imamo velik broj ljudi rubnog ponašanja.

Ovakva situacija (padanje razreda) se događa isključivo i samo zbog toga što u danom momentu, učenik nije bio motiviran na pravi naćin, nisu se osluškivale njegove potrebe i mogučnosti, već ga se tjeralo da usvaja znanje po nekom virtualnom standardu koji UOPĆE ne funkcionira, a za koje on nije bio spreman.
Da se tom učeniku pristupilo kao jedinki, da je učitelj osluškivao učenikove potrebe te shvatio koje su njegove mogučnosti (koje mogu biti lošije a mogu biti bolje od nekog opće prihvačenog standarda), da je učitelj uvidio koje su zapreke koje stoje između učenika i znanja, te ih uklonio, ili izvagao važnost usvajanja određenog znanja u odnosu na učenikove mogučnosti i apsiracije pa ih u skladu sa tim odbacio ili pokušao usvojiti promjenom metode, taj učenik bi imao puno veće šanse za svladavanjem određenog znanja koje je procjenjeno da bi moglo biti važno za njegov razvoj i u daljnjem životu.

26 članak deklaracije o ljudskim pravima:
Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu (potpisano prije 50 godina)

cijeli ovaj post mi vrvi raznim nonsensima i izgleda mi više kao nekakav pamflet, ali ovo boldano premašuje sve granice dobrog ukusa. ne razumijem čemu tolika vrijeđanja?
najgore je kad čovjek ne shvaća svoje granice i ne razmišlja kritički o svojim mogućnostima. ja bih se vrlo oprezno upustila u poučavanje predmeta koji nisu moja struka, ne zbog znanja, nego zbog metodike. pa zaboga i u svom poslu odnosno predmetu svaki dan učim, tražim nova rješenja, borim se s problemima, kopam, istraužujem, napredujem, konzultiram se s kolegama, uspoređujem, natječem itd.
ne kažem da je naš obrazovni sustav bajan, dakako on ima dosta mana, ali rađe bi tako nego da sama pabričim po strukama i eksperimentiram na vlastitom djetetu.

[Svimbalo]

Zaista me po svemu ova rasprava podsjeća na PKK, posebno po Sanjinom citatu o uvjetima koje nemamo u HR .

Zapravo sam htjela malo podići ono pitanje o ostalim aspektima škole, izuzev odgojno-obrazovne komponente. Ako smo se složili da pohađanje škole nije isključivo biflanje, nego i puno više od toga, na koji način pro HEovci misle da je moguće ta iskustva omogućiti kod kuće?

[Bodulica]

A i meni se nekako čini da bi pojedinci najradije ukinuli sve te puste struke, jer su eto sposobni sami roditi, liječiti, školovati...dalje sami nastavite niz

Posebno sam alergična kad se o djetetu priča kao o isključivo privatnom vlasništvu, a ako nedajbog nešto pođe po krivu onda su odgovorne sve nadlažne i nenadležne institucije i naravno svi osim presvetih roditelja.

Nije mi namjera nikoga vrijeđati, ali se preko 8 stranica totalno omalovažava čitavu jednu struku za koju se ljudi godinama obučavaju kao što ste se većina vas školovali za svoja zanimanja. Generaliziranje nikako ne volim, pa se tako ne mogu složiti da nam je cijelo školstvo u rasulu, a naravno da sam svjesna problema i naravno da ima itekako mjesta poboljšanju.

Nekako mi se čini da i dio problema upravo leži u ovakvom doživljavanju obrazovanja, jer sam puno puta bila svjedokom gdje roditelji pred djecom ne štede ružne riječi upravo za te ljude koji njihovu djecu podučavaju, a ujedno i odgajaju. Slažem se da pojedinim ljudima nije mjesto u prosvjeti, ali ih velika većina dobro i predano rade svoj posao.

Čak mi ni sama ideja o HS nije toliko problematična, jer ako netko stvarno ima potrebu za tim ko sam ja da to dovodim u pitanje, ali ovakvu vrstu argumentacije od pojedinih forumašica nisam očekivala. Eto, baš me to iskreno žalosti

I ne, nisam prosvjetni radnik. Samo sam dijete svoga oca i svoje matere koji su dali dobar dio svog života i ljubavi za odgoj nebrojenih generacija od kojih mi mnogi i dan danas prilaze te se s velikim poštivanjem i zahvalnošću sjete svojih bivših profesora. Danas i moja sestra s jednakim entuzijazmom radi taj iznimno težak i odgovoran posao, ma koliko ga netko pokušao minorizirati.

Zato, HS da, ali naravno pod jasnim i kontroliranim uvjetima, ali i svijest da živimo ovdje i sada i da će mnoga naša djeca imati lijepe uspomene i stvarni benefit od tog školskog sustava kojeg se neki tako groze.

[Peterlin]

Ja sam u međuvremenu razmislila i našla dobru stranu uvođenja školovanja kod kuće i kod nas:

Ako se to uvede, bit će manje opterećenje za one koji će ići u školu, manje nezadovoljnih roditelja U školi, dakle bolji uvjeti za djecu čiji roditelji vjeruju u školski sustav.

Zašto ne, uostalom? Za moju djecu to nikako nije (iako imam različita iskustva, jednom djetetu stalno moram popunjavati rupe u znanju koje donosi iz škole, drugom je odlično) ali u globalu - sve ide... i u školi dobiju neusporedivo više nego što bih im ja (ili mm) ikada mogla pružiti uz sadašnji naš način života.

S druge strane, ako se npr. 5% roditelja odluči za školovanje kod kuće (puno sam i rekla), toliko manje gužve bit će u školama za one koji ostaju. A to već jesu poboljšani uvjeti.

Eh, sad, druga je stvar kako to nadzirati (ne bi se štela mešati, ne nadzire se ni školski sustav kako treba, a kamo li nadzirati pojedinačne roditelje... nema ba teorije).

Eto - ne bih imala ništa protiv toga da se otvori mogućnost školovanja kod kuće, ali ja se ne bih usudila tako riskirati sa svojom djecom.

[Zubic vila]

Bodulica, odličan post.

Već sam na početku napisala da načelno podržavam mogućnost obrazovanja kod kuće, ali se zapitala kakav bi to zakon sve ovdje pro-HS zadovoljio jer su se iznijeli različiti razlozi za HS pa i znanja koja bi se uopće djeci prenosila.

Mislim i nadam se da nećemo donijeti zakon koji bi dozvolio roditeljima da djetetu uskrate pravo na maksimum školovanja za koje ima afiniteta i želje što bi dijete kako raste samo trebalo birati. HS bez ograničenja učinio bi za mnogu djecu upravo to, i osobno tako nešto ne bih nikad podržala. U naše zakone inkorporirano obvezno osnovno obrazovanje je po meni minimum prava djeteta na školovanje i to pravo je jače od roditeljskog prava na izbor. Ako netko želi ta znanja sam prenositi djeci, pod određenim uvjetima- ok. Ali uz obavezno polaganje ispita kako bi se nakon toga mogao upisati u srednju školu. U srednjoj pak školi već možete prakticirati HS- upišete dopisnu i učite doma i izlazite na ispit kad ste spremni. Možeš maturirat u 3 godine ako si bistar, možeš to razvuć na 10 ako ti taj tempo paše.

Što se tiče argumenata za HS preslikano na Hrvatsku, svega ih nekoliko ima smisla (moje mišljenje).
Eventualno izuzetno loše snalaženje djeteta u školskom kolektivu (što mislim da je opasno pripisati samo školi) i udaljenost od škola.

Mnogi od ostalih argumenata su mi više ili manje besmisleni:

-One "poslušnike" koji proizlaze iz šk. sustava neću ni komentirati.

-Statistika je samo statistika (mislim na to da bolje rezultate postižu HS djeca od školske), i nije sigurno rađena u HR. U statistiku sa strane školske djece ulazi širok raspon od propaliteta do odlikaša, dok su HS djeca, recimo to tako- homogenija skupina. Još ako uzmemo u obzir da u šk. skupini imamo možda američke javne škole (čije je gradivo neusporedivo lakše od hrvatskog), a u HS skupini i djecu bogataša sa privatnim učiteljima i kako reče Kaae tridesetak posto djece iz vjerskih i izoliranih zajednica koja su vjerojatno puno više uz knjigu nego uz facebook kao prosječno dijete- rezultat je jasan. S druge strane, naš obrazovni sustav ima brojne kvalitete u odnosu na američki (ako ćemo o količini znanja i širine pogotovo prije fakulteta).

-Moram priznati da mi je argument da netko želi dijete više i bolje naučiti nego može u školi, jer mu je dijete napredno, pomalo smiješan. Pa takvo će dijete školu savladavati kao od šale i tko vam brani da ga doma učite još jedan jezik, da s njim na ad hoc primjerima iz života razvijete edukativno-kritičke rasprave, da mu o onome što su učili date još pokoju informaciju, pogledate dobar dokumentarac, poklonite knjigu itd.? Pa tako valjda svi radimo, tako su bar moji roditelji radili. Zato često i kažemo da se opća kultura ne može naučiti samo u školi- taj stav prema znanju i želja za njim ide od doma i od najranije dobi.

Osim toga, čak i uz legalizirani HS, zašto ne upisati dijete u školu pa vidjeti kako se snalazi? Mislim da je ipak tako lakše, za većinu djece i roditelja. I puno veselije i zanimljivije od svakodnevnog jedan na jedan učenja. Prijatelji iz školskih klupa su posebna kategorija, nešto kao "ratni drugovi".

[krumpiric]

Ja se nikako ne mogu uvjeriti da će HS dovesti do toga da adekvatni/sposobni roditelji odabiru školovanje svoje djece doma.
I da sebi omoguće adekvatnu pomoć pri tom.

[seni]

sanja, marta lijepa prepiska.
prikljucim se kad stignem.

[seni]

Ja se nikako ne mogu uvjeriti da će HS dovesti do toga da adekvatni/sposobni roditelji odabiru školovanje svoje djece doma.
I da sebi omoguće adekvatnu pomoć pri tom.

mislim da je opcenito postotak hs vrlo, vrlo mali. barem u europi.
probat cu maloiskopati kako je to u austriji.

[Angie75]

Ja se nikako ne mogu uvjeriti da će HS dovesti do toga da adekvatni/sposobni roditelji odabiru školovanje svoje djece doma.
I da sebi omoguće adekvatnu pomoć pri tom.

Na žalost, ni ja. Pogotovo ne nakon iščitavanja ovog topica od početka do kraja.

[n.grace]

Bodulica, sjajan post.

[Svimbalo]

Bodulica, ZV

[marta]

ako se ne varam ti si jedina rekla da bi pristala na vrlo stroge kontrole u slucaju da ti se dozvoli HS, sto mi je jedini ok stav od svih ovdje koji zagovaraju HS.

Ali nisam rekla da bih bila time zadovoljna. Samo da bi mi i to bilo dovoljno za pocetak.

[marta]

Zapravo sam htjela malo podići ono pitanje o ostalim aspektima škole, izuzev odgojno-obrazovne komponente. Ako smo se složili da pohađanje škole nije isključivo biflanje, nego i puno više od toga, na koji način pro HEovci misle da je moguće ta iskustva omogućiti kod kuće?

Ako mozes napisati konkretno na sto mislis ja cu ti odgovoriti. Ovako mi je tesko nabadati sto tocno mislis. Ako mislis na odgoj, onda zapravo nemam sto reci osim da ne vjerujem previse u odgojnu komponentu skole jer primjecujem da su vrlo rijetki nastavnici i profesori koji tu odgojnu komponentu uspijevaju nametnuti bez straha i prisile, dakle na meni prihvatljiv nacin.

Moram priznati da mi je argument da netko želi dijete više i bolje naučiti nego može u školi, jer mu je dijete napredno, pomalo smiješan. Pa takvo će dijete školu savladavati kao od šale i tko vam brani da ga doma učite još jedan jezik, da s njim na ad hoc primjerima iz života razvijete edukativno-kritičke rasprave, da mu o onome što su učili date još pokoju informaciju, pogledate dobar dokumentarac, poklonite knjigu itd.? Pa tako valjda svi radimo, tako su bar moji roditelji radili. Zato često i kažemo da se opća kultura ne može naučiti samo u školi- taj stav prema znanju i želja za njim ide od doma i od najranije dobi.

Takvo dijete ce se u skoli dosadjivati. Jos ako je nemirno u razredu nefleksibilnog ucitelja - eto podloge za razne probleme.
Meni je gubitak vremena jedna od gorih stvari u zivotu. Pogotovo kad ne ovisi o meni nego kad mi to drugi kroje. Ne znam zasto je prihvatljivo da djeci bude dosadno ili da im sve to skupa bude previse dok odrasli redovno pokusavaju iz takvog okruzenja izaci makar kopali i rukama i nogama.

[icyoh]

Bodulica nakolon.



Jesam za pravo na izbor. Uostalom to je jedno od osnovnih prava svakog čovjeka.
ALI... mi živimo u društvu koje je uređeno, ima neke standarde, propise i pravila.
OK, netko se može preseliti na pusti otok, trampiti sa susjedima, učiti dijete da pravopis nije bitan i sl. Tu zaista ne želim trošiti riječi.



Ono što mene kod HS (na ovoj raspravi) čudi što se ni svi zagovornici ne mogu usuglasiti što to točno znači. Znači svima je ideja HS iz nekog razloga odlična, no svako bi je tumačio na svoj način. Iliti, svatko bi je modificirao kako mu paše.

Ja sam za izbor u edukaciji svog djeteta, no da to ima nekih granica.
A ne da svaka štefa pročita ili čuje od susjeda za homeskuling, riječ joj se dopadne i odluči učiti dijete doma. Jer je pametnija od profesora koji ionako samo čitaju iz udžbenika i ništa ne znaju.
Isto kao i kod mnogih drugih stvari - naprosto mi je fascinantno kako raste broj onih koji smatraju da su pametniji od pojedinih struka jer imaju pristup netu ili člansku iskaznicu.
Doktori nam ne trebaju, profesori ne valjaju, pravnici ništa ne znaju...mislim, o čemu pričamo?
Uvredljivo je za cijelu struku kada needucirani pojedinac tvrdi da zna bolje od profesionalca koji se školuje >10god.

U biti, korigiram se.
nije uvredljivo jer ovisi tko to kaže. nekad je naprosto komično.

[icyoh]

Takvo dijete ce se u skoli dosadjivati. Jos ako je nemirno u razredu nefleksibilnog ucitelja - eto podloge za razne probleme.
Meni je gubitak vremena jedna od gorih stvari u zivotu. Pogotovo kad ne ovisi o meni nego kad mi to drugi kroje. Ne znam zasto je prihvatljivo da djeci bude dosadno ili da im sve to skupa bude previse dok odrasli redovno pokusavaju iz takvog okruzenja izaci makar kopali i rukama i nogama.

Ne shvaćam. Napredno dijete će se u školi dosađivati jer je program prelagan. Pa će ga umjesto toga educirati mama koja ima daleko bolju podlogu za poticanje i educiranje naprednog djeteta?
Ako pričamo o 1-4 razreda osnovne škole onda nekoko i mogu prihvatiti argument.
Inače ne drži vodu.

[fritulica1]

Dalje, škola je neprirodan okoliš čisto iz razloga što se nigdje na svijetu u nikojim uvjetima to djete (osoba) neće naći u grupi punoj svojih vršnjaka koji su se našli na istom mjesti čisto iz razloga da budu kolektivno zatupljeni znanjem koje im je predstavljeno na neadekvatan način

Roza, tebi se nesto gadno zamjerila skola.

Mene zapravo jako plasi taj faktor (ne)socijalizacije u HS-u jer najcesce majka (ili otac) neprekidno ostaje centralna i dominantna figura u svim aspektima djetetovog odrastanja. To mi je cak malo bolesno i nekako ne vidim da moze na dobro izaci.
Meni je npr. moja grupa vrsnjaka od 12-te nadalje bila od zivotne vaznosti.

[Mima]

http://en.wikipedia.org/wiki/Legalit...hooling#Europe

evo podataka o evropskim zemljama i HS-u; nažalost uglavnom je nepoznat broj djece koja se školuju kod kuće, čak i za UK ??

[Angie75]

Pametno i radoznalo dijete se ne mora u školi nužno dosađivati, nego će čitati udžbenik unaprijed, čitkat će neke stvari sa strane, možda pisati neke svoje bilješke, pjesme, ili što već. Govorim iz iskustva

[Mima]

Ja sam se stvarno smrtno dosađivala u školi, a nisam čak niti tako jako pametna, ali sve sam brzo shvaćala i ond aumirala od dosade. Zapravo kad se sjetim škole prvo se sjetim dosade.

[marta]

ALI... mi živimo u društvu koje je uređeno, ima neke standarde, propise i pravila.
OK, netko se može preseliti na pusti otok, trampiti sa susjedima, učiti dijete da pravopis nije bitan i sl. Tu zaista ne želim trošiti riječi.

Sigurna sam da ces se sloziti sa mnom da su Austrija, Češka, Slovenija, Danska, Finska, Velika Britanija, Francuska, Švicarska, Kanada i dr. prilicno uređene zemlje, imaju i zakonodavstvo i propise pa je kod njih HS dozvoljen. Ne znam kako se HS odmah poveze s nekakvim povlacenjem iz drustva, rusenjem drzave , anarhijom, zlostavljanjem i sl.

[marta]

http://en.wikipedia.org/wiki/Legalit...hooling#Europe

evo podataka o evropskim zemljama i HS-u; nažalost uglavnom je nepoznat broj djece koja se školuju kod kuće, čak i za UK ??

Mislim da za UK nema podataka jer kod njih uopce ne postoji obveza roditelja ni da dijete upisu u skolu niti da se registriraju za HS na bilo koji nacin.

[marta]

Pametno i radoznalo dijete se ne mora u školi nužno dosađivati, nego će čitati udžbenik unaprijed, čitkat će neke stvari sa strane, možda pisati neke svoje bilješke, pjesme, ili što već. Govorim iz iskustva

Ako dijete procita i savlada gradivo iz udzbenika unaprijed, meni ne postoji valjan razlog da i dalje sjedi na toj nastavi x sati tjedno.

[marta]

Ja sam se stvarno smrtno dosađivala u školi, a nisam čak niti tako jako pametna, ali sve sam brzo shvaćala i ond aumirala od dosade. Zapravo kad se sjetim škole prvo se sjetim dosade.

Tako je bilo i sa mnom, cak su mi dozvoljavali da citam novine za vrijeme nastave, samo zato jer sam morala tamo sjediti.

[Mima]

a evo, ipak sam našla procjenu - 20,000 djece koja se školuju kod kuće su 'poznata' nekakvim službama, a procjenju je da ih sveukupno ima oko 80,000

[Angie75]

Ne znam, meni su i mali i veliki odmori bili dovoljan razlog da provodim dane u školi.

[icyoh]

Sigurna sam da ces se sloziti sa mnom da su Austrija, Češka, Slovenija, Danska, Finska, Velika Britanija, Francuska, Švicarska, Kanada i dr. prilicno uređene zemlje, imaju i zakonodavstvo i propise pa je kod njih HS dozvoljen. Ne znam kako se HS odmah poveze s nekakvim povlacenjem iz drustva, rusenjem drzave , anarhijom, zlostavljanjem i sl.

A imaš li nekakve podatke o broju HS djece u tim zemljama? O njihovom uspjehu u daljem školovanju?
Preporuku struke?
Preporuku do kada je to preporučljivo?

Ja priznajem da se nisam raspitivala o HS i ne znam sve to. A rasprava bi možda bila konstruktivnija da baratamo ovakvim info. Jer mi zaista nije namjera prepucavati se.

Ovako si mi nabacala desetak zemalja i polutajanstveno natuknula da je kod njih HS odlična opcija.


No ono što iščitavam iz ponekih postova pro HS je da baš nemaju pojma što, kako, gdje i sl. nego im se ta ideja čini zgodnom (isto kao i trampa - bubam napamet). I onda mi je argumentacija naprosto suvišna.
A zlostavljanje nisam spomenula, čisto da se razumjemo.

[sladjanaf]

mene bi zanimalo gdje su informacije o tome kako je homskuling loš. može i s gugla.

[marta]

Ne shvaćam. Napredno dijete će se u školi dosađivati jer je program prelagan. Pa će ga umjesto toga educirati mama koja ima daleko bolju podlogu za poticanje i educiranje naprednog djeteta?
Ako pričamo o 1-4 razreda osnovne škole onda nekoko i mogu prihvatiti argument.
Inače ne drži vodu.

Mislim da imas nerealna ocekivanja od eventualnog angazmana vecine ucitelja oko napredne djece. S mamom ce dijete savladati isto to gradivo u neusporedivo kracem vremenu, omogucavajuci mu zatim da se bavi svojim interesima.

[icyoh]

mene bi zanimalo gdje su informacije o tome kako je homskuling loš. može i s gugla.

Aha...ako želimo da se nešto prihvati kao opcija u HR onda moramo ilegalno raditi to isto i dokazati da nije loše.
Vrijedi i za ostale stvari.

[Mima]

Ne znam, meni su i mali i veliki odmori bili dovoljan razlog da provodim dane u školi.

Pa i meni su, definitivno - ali na nastavi mi je bilo stvarno smrtno dosadno. Znala sam na početku dana nacrtati kućice - jedna kućica jedna minuta pa ih križati.

[marta]

Ovako si mi nabacala desetak zemalja i polutajanstveno natuknula da je kod njih HS odlična opcija.

Polutajanstveno??? Gdje i kad? Uopce ne razumijem o cemu pricas. U tim zemljama je HS dozvoljen. To je to. Pod raznim uvjetima, trebalo bi guglati i onda ovdje to prenositi, al ja nemam vremena traziti informacije za tebe.

[Zubic vila]

marta,
ja sam naučila čitati prve riječi s nekih 3,4 godine (tako tata kaže- ne sjećam se), prije kretanja u školu sam znala zbrajati troznamenkaste brojeve i pročitala svoju prvu knjigu (ne slikovnicu, dječju knjigu od nekih 100 str.). I dio prvog razreda sam se dosađivala, bilo je čak i manjih problema sa mnom u smislu "discipline". Roditelje su zvali na razgovor, predlagali preskakanje razreda, pitali ih zašto su me to sve naučili kad ima vremena. Moji su odgovorili da su me morali naučiti jer sam pitala, jer upijam kao spužva i ne prihvaćam odgovor da sam premala za nešto, ali da preskakanje razreda ne dolazi u obzir jer je to moja generacija i da će sve to doć na svoje. Tako je i bilo, jako brzo. U svakom razredu su dolazili sve veći izazovi i ja sam u tome uživala. Išla sam na natjecanja iz matematike, fizike, jezika. Počela se baviti sportom, upisali me u školu stranih jezika, gutala sam knjige... U školi bi me često zadužili da pomažem onima kojima teško ide savladavanje gradiva, i to je bilo nemjerljivo iskustvo i obostrana korist. Bilo je i dobrog i lošeg u školi, bilo je i onih koji te uvijek zadirkuju čim nisi "zlatna sredina", ali sve te to priprema na stvarni svijet i uči prihvaćanju sebe i okoline.

Voljela bih da svi vi koji razmišljate o HS razmislite i o tome što time oduzimate svojoj djeci i pritom uopće ne mislim na školsko gradivo.

[icyoh]

Marta na zadnjih osam strana pišeš kako je HS odlična opcija.
Između ostalog spominješ da svatko sa članskom iskaznicom može educirati dijete.
Pozivaš se na iskustva stranih zemalja koje si nabrojala.
A znaš li uopće detalje o njihovom uređenju sustava HS?
Ili si samo pročitala da je tamo HS odlična opcija.

Mislim, neke stvari su dozvoljene u Japanu (bubam napamet) pa to ne znači da su iskustva dobra i da je ta metoda prihvatljiva za Hr.

Ja sam očito prenadobudno očekivala nekakav konkretan argument pro HS jer me tema zanima. A ne da svodimo raspravu na osobno prepucavanje i durenje.

[marta]

ZV, ja bih rado oduzela svojoj djeci mogucnost zlostavljanja, ponizavanja, svodjenja pod zajednicki nazivnik s masom, losih utjecaja pojedinaca i sl. Ta "priprema za stvarni svijet" meni zvuci ko bacanje klinaca s mula da nauce plivati.

[marta]

Marta na zadnjih osam strana pišeš kako je HS odlična opcija.

Za mene. HS bi bio odlicna opcija za mene i moju djecu.