upravo tako. zato se meni čini da trenutno ne bih mogla provoditi HS.
ali moja sestra, barem se meni tako čini, sasvim dobro provodi US. a mislim da je ovdje među najstarijima na forumu i ima dvoje djece ispod 8 godina.
ovako slično je bilo i kod mene
barem kroz osnovnu školu.
gimnazija mi je bila veliko razočarenje jer sam ja zaista bila gladna znanja i intelektualnih izazova i nadmudrivanja,
a samo 3-4 profesora od njih 17ak, koliko smo otprilike predmeta imali, su to zadovoljavali.
velika većina toga je bio uglavnom pusti štreberluk i mogla bih ovako na pamet bez puno razmišljanja naći nekoliko boljih načina predavanja gradiva od onog što smo tada imali, a najčešće se svodilo-pohvataj na brzaka što možeš više(čitaj: prepisuj s ploče ili zapisuj dok profa govori dok ti ruka ne otpadne), a onda se doma probaj snaći u svemu tome uz pomoć udžbenika, ako ga ima).
trebalo se jako samomotivirati da bi 4 godine sa žarom učio na takav način. na mene je to imalo "kampanjski " utjecaj
tako da sam sustavno učila to što mi je bilo zanimljivo, a ovo ubitačno ispredavano sam počela učiti kampanjski.
eto, gimnazija mi u kombinaciji s razmahalim buntovnim pubertetom, rasturila do tad lijepo odnjegovane radne navike.
ali da može drugačije, sigurna sam.
jer je ta nekolicina profesora, koji su izgledali kao živi ljudi a ne nekakvi izvršitelji, pokazala da može.
šteta što su bili u manjini i što to ovakav šk.sustav (a nije se od tad skoro niš promijenio) uopće ne olakšava.
i jedino što doživljavam da sam doista naučila, bez obzira na ipak (štreberski) odličan i vrlo dobar uspjeh u gimnaziji, je upravo ono iz osnovnjaka i samo tih par svijetlih primjera u srednjoj školi.
faks je bio druga priča, ali zato što je specifičan i od 1. godine
je bilo barem jednako prakse koliko i teorije.
i pružao je dovoljno prostora za samoedukaciju kroz praksu i nadogradnju nekih temelja koje smo tamo dobili.
i sve se svodi na to kakve karte tj učitelje vam dodijeli život.
bilo u školi, bilo u vidu roditelja koji te obrazuje.
jer, recimo, u osnovnjaku je bilo i puno raspravljanja, komentiranja,
etičko-moralnih debata pa makar i bile ideološki obojene (iz onog sistema), a u srednjoj se većina toga nekako izgubila,
baš kao da je bio cilj da nam uliju nešto u glave bez puno vremena za razmatranje i propitivanje, ono, tako je jer ja ili xy tako kaže(m) a ti vidi jel ćeš nać vremena još i za provjeravanje...
a meni se takav način ne čini ni pedagoški dobar a bome ni intelektualno poticajan.
i opet kažem, par onih svijetlih izuzetaka, kao i par tih učitelja iz osnovnjaka su mi bili dokaz da može drugačije, ma može puno bolje..
kao što reče jedan učitelj iz škole u koju idu moja djeca, učitelj (tj. onaj koji podučava ili prenosi neka znaja) treba biti autoritet.
ali ne u smislu sile, nego kao autentičan, autor (-itet).
X





,
), a u srednjoj se većina toga nekako izgubila,
Odgovori s citatom