Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi
problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav
prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za
dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za
svoje dijete" i mene užasava
Meni je tako tesko prepoznati i sebe i sve ove gore prijateljice pobrojane u tome.

Kada budem imala vise vremena opisat cu vam sto ,na primjer, Elena i Lola u zivotu rade, i placeno i neplaceno uz 11 djece kada ih se zbroji zajedno (u rasponu od 25 godina razlike, nisu svi jedni drugima do uha).

Njihova djeca svakako nisu u centru paznje roditelja (ako zbog niceg drugog onda zbog broja), nisu ni zanemarena ili na teretu drzave/rodbine/starijih siblinga, a medjusobno se razlikuju i po interesima i po tome gdje zele u zivotu ici i sto zele raditi ili vec rade, da je tesko reci kako su u vlasnistvu roditelja koji znaju sto je za njih najbolje.

Iz mnogih komentara i primjedbi, vidim da je tesko odmaknuti se od ideje da OKK znaci roditelja okupiranog poducavanjem svoje djece ili djeteta.

Vjerojatno je to najveca prepreka.

Druga prepreka je ideja da se ne moze zivjeti u Hrvatskoj bez dvije pune place.

Ja vec 12 godina ne zivim u Hrvatskoj i svasta se u to vrijeme izdogadjalo, pri posljednjem posjetu sam uvidjela kako se recesija odrazava na drugaciji nacin nego ovdje (ili preciznije, da je moralna recesija uz rame financijskoj i da je u kolektivnom umum gotovo opipljiv gubitak nade)

Vjerojatno bi bilo dobro da se javi netko tko zivi u Hrvatskoj i misli da bi mogao OKK bez obzira no takvu ekonomsku situaciju jer bilo koja sugestija s moje strane je mozda neprimjerena.