ja sam isto naučila koji je odgovor zadovoljavajući i često sam se, pogotovo pri ulasku u pubertet, osjećala baš podvojeno oko toga.u školi ne treba govoriti i pisati kako misliš nego kako se od tebe očekuje. Ja sam jako dobro savladala tu vještinu pa sam uvijek bila odlična u školi, ali da je to blagotvorno utjecalo na razvoj mog mozgića, baš i nije.
imam i jedan vlastiti primjer: 1. razred gimnazije, zadaćnica iz hrvatskog na temu "Zemlja- naš dom", tako nekako, treba napisati nešto na temu ekologije.
Ja napišem esej, gotovo novinarski članak i profesorica mi da 4, a vidim da nema nikakvih ispravki pravopisa, možda jedna.
Pitam ja nju zašto
a ona kaže NE da nije zanimljivo, ili da je ne znam, prešturo, fulana tema, votever, nego da nema dovoljno lirskih izraza.
Dakle ovo nije nešto što me trajno ranilo
ali jedno razočarenje u plitkost, površnost i uniformiranost pa čak bi rekla i tupost u pristupu.
A taj esej sam zaista napisala sva nabrijana na ranjenu majku Zemlju, ne lijevom nogom, i baš me razočarala takva njena procjena.
Eto jedan primjer kako ne treba funkcionirati obrazovni sistem, ak se mene pita.
 |
|||
Odgovori s citatom