Homeschooling?

[mendula]

Mislim da školovanje kod kuće podrazumijeva puno veće promjene u percepciji nužnog minimuma znanja i u socijalizaciji cijele obitelji od pukog sjedenja doma nad knjigom uz jednog roditelja koji ne radi.

Prije svega, treba iz temeljito pretresti i revidirati gradivo koje želimo djetetu prenijeti. Homeschooling nije učenje cjelokupnog današnjeg osnovnoškolskog gradiva, preslikano na sjedenje za knjigom doma a ne u školi, pred roditeljem umjesto pred profesorom. Stalno se govori da je školsko gradivo preopširno, neživotno i nepotrebno. Doma bi dijete trebalo smjeti (u smislu dozvole homeschoolinga od strane vlasti) učiti upravo ono što roditelj misli da mu za život treba i za što ono samo pokazuje volju i interes. Pa ako je to o fermentaciji kvasca za buduće pekare, onda toliko; ako je o kemijskim procesima za buduće kemičare onda malo više. Ako želimo da pekar poznaje glazbu, i ako on to sam želi, onda ćemo ga poučavati o glazbi. Pričat ćemo mu i o zakonu poluge jer se u milijun situacija u svakodnevnom životu susreće s tim zakonom, sve da ga fizika i ne zanima dublje. Kako će uopće i znati zanima li ga fizika kad do teških formula još nije ni došao; poluga i točke vrenja još su uvijek na razini zanimljivosti za predškolce. I sve je to temeljno i osnovno znanje vrlo životno.
Današnja naša škola nema ni pošteni katalog znanja koje učenik treba obavezno imati na kraju školovanja; pretpostavljam zato jer se ne može postići konsenzus o nebitnom. Po mom mišljenju, odrastao čovjek danas treba znati čitati, pisati i računati - gradivo do četvrtog razreda - ostalo sve može i treba sam nadograđivati ako želi, po volji upisujući škole i fakultete ili učeći doma. Čitanje, pisanje i računanje može također naučiti doma. Kritičko mišljenje, opću kulturu i slične vrline ionako neće steći u školi, tj. to današnjim školama baš nije ni prioritet ni vizija. Stvarno ne razumijem zašto bi onda ovakav model školovanja, serijsko kipanje gomile nepotrebnih činjenica bez mnogo kritičkog osvrta u glave postrojene djece, imao prednost pred školovanjem kod kuće.

Zatim, socijalizacija. Tko kaže da je socijaliziranje u skupini istogodišnjaka 6-7-8 sati dnevno optimum za djecu? Školovanjem kod kuće izgubit će školske ljubavi, prijateljstva i ekskurzije, ali koliko toga može dobiti kad ne mora sjediti na istom mjestu 6-7-8 sati i kad prijatelje može birati po volji u dobi i interesnoj skupini, a ne kako mu grah padne pa 8 godina isto? A gdje su tu pogućnosti za viđanje i provođenje vremena s obitelji, rođacima, susjedima ili bilo kojim društvom... po slobodnom izboru pojedinca?

[rahela]

Zatim, socijalizacija. Tko kaže da je socijaliziranje u skupini istogodišnjaka 6-7-8 sati dnevno optimum za djecu? Školovanjem kod kuće izgubit će školske ljubavi, prijateljstva i ekskurzije, ali koliko toga može dobiti kad ne mora sjediti na istom mjestu 6-7-8 sati i kad prijatelje može birati po volji u dobi i interesnoj skupini, a ne kako mu grah padne pa 8 godina isto? A gdje su tu pogućnosti za viđanje i provođenje vremena s obitelji, rođacima, susjedima ili bilo kojim društvom... po slobodnom izboru pojedinca?

a kako je ovdje slobodan izbor djeteta?
zar dijete od 6-7 godina samo izlazi i bira si društvo?
ili mu roditelji biraju gdje, s kim i kada će se družiti?
u razredu barem ima mogućnost biranja prijatelja između 20ak djece, po nekim svojim sklonostima

u svakom slučaju poštujem mogućnost izbora
i jako mi se sviđa Zubić vilin post

[Peterlin]

Mislim da školovanje kod kuće podrazumijeva puno veće promjene u percepciji nužnog minimuma znanja i u socijalizaciji cijele obitelji od pukog sjedenja doma nad knjigom uz jednog roditelja koji ne radi.

Prije svega, treba iz temeljito pretresti i revidirati gradivo koje želimo djetetu prenijeti. Homeschooling nije učenje cjelokupnog današnjeg osnovnoškolskog gradiva, preslikano na sjedenje za knjigom doma a ne u školi, pred roditeljem umjesto pred profesorom. Stalno se govori da je školsko gradivo preopširno, neživotno i nepotrebno. Doma bi dijete trebalo smjeti (u smislu dozvole homeschoolinga od strane vlasti) učiti upravo ono što roditelj misli da mu za život treba i za što ono samo pokazuje volju i interes. Pa ako je to o fermentaciji kvasca za buduće pekare, onda toliko; ako je o kemijskim procesima za buduće kemičare onda malo više. Ako želimo da pekar poznaje glazbu, i ako on to sam želi, onda ćemo ga poučavati o glazbi. Pričat ćemo mu i o zakonu poluge jer se u milijun situacija u svakodnevnom životu susreće s tim zakonom, sve da ga fizika i ne zanima dublje. Kako će uopće i znati zanima li ga fizika kad do teških formula još nije ni došao; poluga i točke vrenja još su uvijek na razini zanimljivosti za predškolce. I sve je to temeljno i osnovno znanje vrlo životno.
Današnja naša škola nema ni pošteni katalog znanja koje učenik treba obavezno imati na kraju školovanja; pretpostavljam zato jer se ne može postići konsenzus o nebitnom. Po mom mišljenju, odrastao čovjek danas treba znati čitati, pisati i računati - gradivo do četvrtog razreda - ostalo sve može i treba sam nadograđivati ako želi, po volji upisujući škole i fakultete ili učeći doma. Čitanje, pisanje i računanje može također naučiti doma. Kritičko mišljenje, opću kulturu i slične vrline ionako neće steći u školi, tj. to današnjim školama baš nije ni prioritet ni vizija. Stvarno ne razumijem zašto bi onda ovakav model školovanja, serijsko kipanje gomile nepotrebnih činjenica bez mnogo kritičkog osvrta u glave postrojene djece, imao prednost pred školovanjem kod kuće.

Zatim, socijalizacija. Tko kaže da je socijaliziranje u skupini istogodišnjaka 6-7-8 sati dnevno optimum za djecu? Školovanjem kod kuće izgubit će školske ljubavi, prijateljstva i ekskurzije, ali koliko toga može dobiti kad ne mora sjediti na istom mjestu 6-7-8 sati i kad prijatelje može birati po volji u dobi i interesnoj skupini, a ne kako mu grah padne pa 8 godina isto? A gdje su tu pogućnosti za viđanje i provođenje vremena s obitelji, rođacima, susjedima ili bilo kojim društvom... po slobodnom izboru pojedinca?

Ne vidim baš nikakvog razloga da ja sve ovo što djetetu treba za život ne učim doma svoju djecu, ne umjesto škole nego UZ školu. To upravo i radimo... Školsko gradivo je jedno (i to je način da djeca nauče kako se nositi s obvezom, čak i kad nije zanimljivo i kad ti se ne sviđa) a doma proširujemo znanje, učimo nešto što ih zanima, pa tako moj 9-godišnjak mora znati sve o građi materije (nismo baš do kvarkova došli, ali zna što su elementarne čestice, spin itd.... zna kako je građen vodik, a kako helij). Kad dođe do tog gradiva u školi, znat će više od ostalih i brže napredovati.

S druge strane, često vidim da djeca u školi uče puno toga korisnog što meni nikad ne bi palo na pamet da ih poučavam... i u okviru redovnog gradiva i izvan toga. Ne mora se se ovaj pristup zadovoljavanja djetetovih potreba isključivati sa školom. Dapače. Ako se ne izmučimo s osnovnim stvarima, imamo više sape i vremena za stvari koje djecu zanimaju, a nisu redovno školsko gradivo. A isto, tko nam brani da s djecom prorađujemo školsko gradivo na drugačiji i životniji način? Pa mi tako živimo već 4 godine i još nije dojadilo ni djeci ni nama....

Prijatelje imaju također i u školi i izvan škole. Slobodne aktivnosti također. Sve se to može...