jer imamo-em prirodna ograničenja, em nismo poznati po ustrajnosti, em sigurno nije dovoljno imati jednog učitelja na 30 djece.
Nije da školski sustav nema manjkavosti-al meni je i dalje neusporediv s radom jedne (kakve god-ali nekvalificirane) osobe s jednim (kakvim god)djetetom.
A da su obrazovani od strane roditelja onda bi sigurno bili pametniji, bolji u matematici, pravopisu, engleskom itd...Da je tako imali bi naciju genijalaca, jerbo svi idemo u školu i uće nas raznorazni specijalisti. Pa zašto onda nemamo naciju genijalaca?
Ne vidim na koji način prosječno pametan roditelj može djetetu prenijeti cjelokupno znanje koje bi u školi prenosilo 15 različito educiranih profesora.
OK, doktor možda može sinu bolje objasniti biologiju, no što je sa matematikom i hr?
Ili smo toliko nadobudni da mislimo da sami znamo sve? I to bolje od profesora.
Ili smo pak dovoljno samouvjereni da znamo da djetetu ne treba ništa više znanja od onog koje mi posjedujemo?
Npr nekome ne leži pravopis, a leži mu matematika.
I sad će taj naučiti dijete matematiku, no neće pravopis jer djetetu pravopis ne treba.
Da ne spominjem da bi dovelo do toga da od djeteta, svjesno ili nesvjesno, stvaramo svoju kopiju u int. smislu. Teško da će roditelj informatičar potaknuti dijete da postane mikrobiolog. Niti ima znanja da prenosi potrebno iskustvo iz predmeta koje mikrobiolozi traže.
Ja u cijelom svom skolovanju i u Eminom dosadasnjem, nisam naisla na ovakvog nastavnika/profesora. Nazalost, ali to je debelo utjecalo na moje formiranje stava o obrazovanju kod kuce.
I najbolji skolski sustav s odlicnim strucnjacima dobar je za dio djece (mozda i vecinu), ali nije dobar za svu djecu. Nekoj djeci, za postizanje optimuma, treba drugaciji pristup. I bilo bi krasno kad bi im se omogucio.