Whew. Napokon. Eto mi sedmosatne razlike i dosadnog posla. Napokon sam sve procitala.

I dalje sam za izbor, ali sam i dalje protiv HS-a per se, bez konrole, bez propisa... bez svega i svacega sto su pametni ljudi na ovom topicu napisali prije mene.

Ne poznajem niti jednog Amerikanca koji je prosao kroz homeschooling - ovdje to em nije u modi em nije potrebno. Ovo drugo spominjem zato sto sam ih pitala tj. nebrojeno puta zavrsila u nekoj raspravi o tome. U velikom broju slucajeva, u Americi homeschooling postoji iz vjerskih ili ideoloskih razloga (vec spominjano ovdje na temi) ili cisto zbog cinjenice da dijete nema gdje u skolu. Amerika je ogromna, prepuna je poljoprivrednih regija i ponekad su farme na par sati udaljenosti jedna od druge. Ta djeca, a farmeri takodjer imaju djecu, jel, nemaju kamo po formalno obrazovanje. Istina, bilo bi moguce poslati sedmogodisnjaka u internat, ali vecina roditelja to ne zeli. Skoluju ih kod kuce, uz internet (nekad je to bila radio veza). Moram priznati da ne znam polazu li kakve ispite, vjerojatno ne, vec pristupaju SAT i slicnim provjerama nekad kasnije, kad i ako odluce nastaviti skolovanje. Vec rekoh, nisam osobno upoznala niti jednog pa nemam na temelju cega suditi o njihovom znanju, a jos manje o socijalnim vjestinama. Nekoliko ih poznajem preko interneta, uglavnom su iz jako religioznih obitelji i vrlo su nesocijalni. Otvoreno to i priznaju - upravo takav stav proizlazi iz obiteljske zajednice i opcenito je prihvacen. Ne zanima ih drustvo, ne zanima ih posao u timu/grupi, vec uzivaju u obiteljskom okruzenju, uglavnom zive na selu.

Ne osudjujem niti etiketiram nikoga, samo iznosim svoja iskustva koja su, recimo, suprotna sladjinima.

Osobno se ne bih upustala u homeschooling, usprkos fakultetskom obrazovanju, ne osjecam se spremnom niti mjerodavnom za takav posao. Nemam problema s gramatikom i pravopisom hrvatskog jezika, odlicno govorim i pisem engleski... ali otvoreno priznajem da ne znam nijedno objasniti nekom drugom. Vjerujem da sam sposobna napisati zadacu sa sedmogodisnjakom, ali s druge strane sam sigurna da jednostavno ne mogu pruziti razinu znanja, a ni pristup, koju bi mu pruzila osoba skolovana za upravo to. Jok. Ne ja.

Ako raspravljamo o tome bi li se dijete moglo skolovati van institucije (doma, kod profesora, gdje vec), moglo bi se. Ako su predavaci/ucitelji skolovani. Ali onda to vise ne smatram tipicnim homeschoolingom, vec nekom trecom verzijom skole. Nije javna, nije privatna... zapravo, jest privatna, ali je ocito rijec o individualnoj nastavi, ili o nastavi u jako maloj grupi.

Ovdje u mojem malom selu javne skole i nisu bas tako lose... u usporedbi s javnim skolama, mozebitno, u nekim drugim dijelovima Amerike. Ima i privatnih skola koje pohadjaju uglavnom djeca imucnijih roditelja, ili onih koji stede od malih nogu kako bi takvo skolovanje mogli platiti. Ne znam koje su skole bolje, djeca koju sam do sad upoznala drasticno se ne razlikuju po znaju, a i nije bas sad da ih testiram iz ciste dosade ili neke druge pobude. Odrasli uglavnom tuzno uzdisu pri spomenu ili opisima hrvatskog skolstva i voljeli bi kad bi takvo nesto bilo dostupno i njihovod djeci.

Za svoju buducu djecu, ako i kad ih bude, nadam se da cu biti u mogucnosti organizirati zivot tako da osnovnu i srednju skolu zavrse kod nas, u instituciji, a zatim ce studirati u Americi. Vec sam na drugom topicu napisala da isto namjerava napraviti moj 17-godisnji brat - kad zavrsi MIOC, planira doci ovamo i studirati... nesto. Ne zna ni sam jos sto, ali svakako namjerava doci (pogotovo ako dobije stipendiju, u suprotnom postoji mogucnost da za to nece biti financijskih mogucnosti - fakultet je ovdje skup, pogotovo za hrvatske prilike).

Eto, uglavnom nisam napisala nista sto vec nije receno... tamo negdje na prvoj strani.

Uz sva silna pitanja o HS-u, cesto se cudim tolikoj pobuni protiv bilo kakvih institucija, propisa, normi... kod svake barem malo kontroverznije teme (ajd' da je tako etiketiramo, jel), uvijek postoji neka struja koja je protiv svega, ali ama bas svega, sto nekakvo uredjeno drustvo donosi. Zbunjuje me to, moram priznati. I onda si sve mislim da stvarno neki vrag tamo lezi u poslovici icynog djeda, ili necemu slicnom.

Iako sam se tamo negdje kad mi je prvi put bilo 17 godina jako zanosila idejama o anarhiji (a i cinjenicom da sam najpametnija i apsolutno samodostatna), nekako me ta ideja prosla. Ne bih voljela egzistirati u svijetu bez pravila, iako nemam ama bas nista protiv da se ona korigiraju, preispituju i prilagodjuju raznim novonastalim situacijama.