kakve to ima veze?marta prvotno napisa
koliko sam ja shvatila HS je kada dijete ne ide u školu već se školuje kući uz pomoć roditelja
ali dijete kojem u školi nije nešto jasno, i roditelj mu pomogne, ako zna, to ne smatram HS
 |
|||
|
|
|||
kakve to ima veze?
koliko sam ja shvatila HS je kada dijete ne ide u školu već se školuje kući uz pomoć roditelja
ali dijete kojem u školi nije nešto jasno, i roditelj mu pomogne, ako zna, to ne smatram HS
Samo sam karikirala. Ako roditelj zna pomoci djetetu kojem nesto nije jasno, onda zna i pomoci da savlada lekciju. AKo zna pomoci da savlada jednu lekciju, onda moze i 3 i 5. I cijelo polugodiste lekcija. Pa i vise.
Primjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
mislim da to ne drži vodu
ako zna gradivo za 1. razred, zna i za 2.
ako zna za osnovnu, zna i za srednju
ako zna za srednju zna i za fax....
ne bi rekla
jedno je pomoći, drugo je podučavati
Primjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
Aleksandra, ja to vidim ovako: kao nastavnik imas ispred sebe razred kojem predajes jer nisi u mogucnosti svakom pojedinacnom uceniku pomoci da gotovo samostalno savlada neko gradivo. Kao roditelj, ti zapravo uvijek samo pomazes. Ne predajes jer za tim nema potrebe cak ni kad si homeschooler. Mozda sam sad jasnija. A mozda i nisam, ne znam. Uglavnom, mislim da djeca mogu sama savladavati razne stvari, i na tome bih temeljila svoj vlastiti pristup hs-u da ga mogu prakticirati. Ja bih uskakala kad zapnu.
Znači marta, ti smatraš da su predavanja suvišna, nepotrebna i bez prevelike koristi?
I da ti odgovorim na pitanje - da zapnu u kemiji pomogla bi (i pomagala sam već drugima) jer imam dovoljno znanja za gradivo osnovne i srednje škole. Ali bome da zapnu u francuskom ne bi pomagala iz jednostavnog razloga što taj jezik ne znam.
Ne.
Ja smatram da bih svojoj djeci mogla pruziti doma kvalitetnije obrazovanje od onog koje ce dobiti u osnovnoj školi. Takodjer im mogu pruziti normalniju i kvalitetniju okolinu i uzore od onih koju pruza nasa osnovna skola.
Predavanja su za školu, odnosno za bilo koju situaciju u kojoj moras nekom broju osoba objasniti nesto novo, vrlo potrebna i korisna. Za po doma nisu nuzna.
A što si mislila s ovim?
Uglavnom, mislim da djeca mogu sama savladavati razne stvari, i na tome bih temeljila svoj vlastiti pristup hs-uNije stvar u tome čija su djeca, nego u tome da su neki ljudi educirani za rad s djecom i da u školi nastavnici predaju gradivo iz područja kojim dobro vladaju.Ja smatram da bih svojoj djeci mogla pruziti doma kvalitetnije obrazovanje od onog koje ce dobiti u osnovnoj školi.
XDPrimjećujem da na ovoj temi baš i ne sudjeluju nastavnici..
(valjda čuvaju živce,kao ja npr.)
Neki sudjeluju...
Djeca su apsolutno u stanju određena gradiva sama savladati. HS ih između ostalog i ući kako čitati i ućiti sa razumjevanjem. Za dobar dio HS "kurikuluma" roditelj treba samo ispitati djete, i ako je nešto krivo shvatilo, pomoći mu da to shvati kako treba.
Djeca mogu sama nauciti vecinu osnovnoskolskog gradiva ukoliko im se to omoguci, odnosno ako im se stvori odgovarajuca okolina. To mislim. Naravno da ce negdje zapeti, ali to sve moze otpetljati bilo koji pismeni roditelj.
Vec je seni napisala kako radionice mogu navesti djecu da sama dodju do Pitagorinog poucka, a to vrijedi i za druge stvari.
Meni je jako vazno cija su djeca, odnosno da su moja djeca moja odgovornost i da bih ja trebala za njih napraviti ono sto smatram da je najbolje.
Naravno da su neki ljudi educirani za rad s djecom, da bi škole funkcionirale to mora tako biti. Medjutim ja sam savrseno sposobna raditi sa svojom djecom. I jos ponekom ponaosob.
Mogu raditi i u skoli, ali to insajdersko iskustvo mi je skroz otvorilo oci i dovelo me do stajalista na kojem sam danas. Pogled unutra kao ucenika i pogled iznutra kao predavaca uvjerio me je da su rijetka djeca koja su po mjeri škole. Jer današnja škola definitivno nije po mjeri djece.
Whew. Napokon. Eto mi sedmosatne razlike i dosadnog posla. Napokon sam sve procitala.
I dalje sam za izbor, ali sam i dalje protiv HS-a per se, bez konrole, bez propisa... bez svega i svacega sto su pametni ljudi na ovom topicu napisali prije mene.
Ne poznajem niti jednog Amerikanca koji je prosao kroz homeschooling - ovdje to em nije u modi em nije potrebno. Ovo drugo spominjem zato sto sam ih pitala tj. nebrojeno puta zavrsila u nekoj raspravi o tome. U velikom broju slucajeva, u Americi homeschooling postoji iz vjerskih ili ideoloskih razloga (vec spominjano ovdje na temi) ili cisto zbog cinjenice da dijete nema gdje u skolu. Amerika je ogromna, prepuna je poljoprivrednih regija i ponekad su farme na par sati udaljenosti jedna od druge. Ta djeca, a farmeri takodjer imaju djecu, jel, nemaju kamo po formalno obrazovanje. Istina, bilo bi moguce poslati sedmogodisnjaka u internat, ali vecina roditelja to ne zeli. Skoluju ih kod kuce, uz internet (nekad je to bila radio veza). Moram priznati da ne znam polazu li kakve ispite, vjerojatno ne, vec pristupaju SAT i slicnim provjerama nekad kasnije, kad i ako odluce nastaviti skolovanje. Vec rekoh, nisam osobno upoznala niti jednog pa nemam na temelju cega suditi o njihovom znanju, a jos manje o socijalnim vjestinama. Nekoliko ih poznajem preko interneta, uglavnom su iz jako religioznih obitelji i vrlo su nesocijalni. Otvoreno to i priznaju - upravo takav stav proizlazi iz obiteljske zajednice i opcenito je prihvacen. Ne zanima ih drustvo, ne zanima ih posao u timu/grupi, vec uzivaju u obiteljskom okruzenju, uglavnom zive na selu.
Ne osudjujem niti etiketiram nikoga, samo iznosim svoja iskustva koja su, recimo, suprotna sladjinima.
Osobno se ne bih upustala u homeschooling, usprkos fakultetskom obrazovanju, ne osjecam se spremnom niti mjerodavnom za takav posao. Nemam problema s gramatikom i pravopisom hrvatskog jezika, odlicno govorim i pisem engleski... ali otvoreno priznajem da ne znam nijedno objasniti nekom drugom. Vjerujem da sam sposobna napisati zadacu sa sedmogodisnjakom, ali s druge strane sam sigurna da jednostavno ne mogu pruziti razinu znanja, a ni pristup, koju bi mu pruzila osoba skolovana za upravo to. Jok. Ne ja.
Ako raspravljamo o tome bi li se dijete moglo skolovati van institucije (doma, kod profesora, gdje vec), moglo bi se. Ako su predavaci/ucitelji skolovani. Ali onda to vise ne smatram tipicnim homeschoolingom, vec nekom trecom verzijom skole. Nije javna, nije privatna... zapravo, jest privatna, ali je ocito rijec o individualnoj nastavi, ili o nastavi u jako maloj grupi.
Ovdje u mojem malom selu javne skole i nisu bas tako lose... u usporedbi s javnim skolama, mozebitno, u nekim drugim dijelovima Amerike. Ima i privatnih skola koje pohadjaju uglavnom djeca imucnijih roditelja, ili onih koji stede od malih nogu kako bi takvo skolovanje mogli platiti. Ne znam koje su skole bolje, djeca koju sam do sad upoznala drasticno se ne razlikuju po znaju, a i nije bas sad da ih testiram iz ciste dosade ili neke druge pobude. Odrasli uglavnom tuzno uzdisu pri spomenu ili opisima hrvatskog skolstva i voljeli bi kad bi takvo nesto bilo dostupno i njihovod djeci.
Za svoju buducu djecu, ako i kad ih bude, nadam se da cu biti u mogucnosti organizirati zivot tako da osnovnu i srednju skolu zavrse kod nas, u instituciji, a zatim ce studirati u Americi. Vec sam na drugom topicu napisala da isto namjerava napraviti moj 17-godisnji brat - kad zavrsi MIOC, planira doci ovamo i studirati... nesto. Ne zna ni sam jos sto, ali svakako namjerava doci (pogotovo ako dobije stipendiju, u suprotnom postoji mogucnost da za to nece biti financijskih mogucnosti - fakultet je ovdje skup, pogotovo za hrvatske prilike).
Eto, uglavnom nisam napisala nista sto vec nije receno... tamo negdje na prvoj strani.
Uz sva silna pitanja o HS-u, cesto se cudim tolikoj pobuni protiv bilo kakvih institucija, propisa, normi... kod svake barem malo kontroverznije teme (ajd' da je tako etiketiramo, jel), uvijek postoji neka struja koja je protiv svega, ali ama bas svega, sto nekakvo uredjeno drustvo donosi. Zbunjuje me to, moram priznati. I onda si sve mislim da stvarno neki vrag tamo lezi u poslovici icynog djeda, ili necemu slicnom.
Iako sam se tamo negdje kad mi je prvi put bilo 17 godina jako zanosila idejama o anarhiji (a i cinjenicom da sam najpametnija i apsolutno samodostatna), nekako me ta ideja prosla. Ne bih voljela egzistirati u svijetu bez pravila, iako nemam ama bas nista protiv da se ona korigiraju, preispituju i prilagodjuju raznim novonastalim situacijama.
Moja je starija cura u drugom razredu srednje i da sam je školovala sama, doma, umjesto da sam šljakala po cijele dane, danas bi sigurno bila obrazovanija, a možda i sretnija.
K. i naša škola u kvartu su od samog početka bile grozan spoj.
Socijalizaciju je odradila u ZKM-u, na Sveučilištu Dubrava, na ulici s vršnjacima, a ono što smo prolazili tijekom osnovne škole, bez toga bi joj bilo bolje.
Znate što; ja još nisam mama - zasad - ali nisam mogla ne pročitati sve postove na ovu temu.
Ja smatram da je ono najbolje za obrazovanje djece negdje na pola puta. Mislim da u određenom trenutku treba djeci dati na izbor da li žele učiti kod kuće (uz pretpostavku da je to moguće) ili žele ići u "normalnu" školu sa vršnjacima. Treba uzeti u obzir i prava i želje djeteta, a ne samo ono što roditelj misli da je za njega najbolje.
Forsiranje alternativnih metoda mi djeluje vrlo sebično i ograničavajuće poput npr. roditelja koji uz silu boga žele da im djeca budu veganci ili teški alternativci u bilo kojem drugom području. E baš tu prestaje sloboda izbora kojom se alternativci diče te tako iskulirani postaju histerični gnjavatori.
Roza - djeca koja su školovana putem HS-a zaista možda postižu bolje rezultate (od koga, koje je to relevantno istraživanje pokazalo, u kojoj zemlji, na kojem broju ispitanika, tko je davao izjave - djeca ili roditelji...), ali reći da su kulturnija i da se bolje ponašaju i sl. - je direktna implikacija da su sva ostala djeca nekulturna i u najmanju ruku neobrazovana. A zaista je teško povjerovati da je to točno i osjećam se u najmanju ruku blago uvrijeđenom.
Bilo bi zanimljivo pročitati priču odrasle osobe koja je kao dijete prošla kod HS i čuti kako se osjeća, bi li nešto promijenila itd.
Inače, nadala sam se da ću naći neke korisne informacije i argumente pro HS, ali ništa od toga. Sve mi to nekako lebdi bez čvrstih temelja.
U zadnjih nekoliko godina sam stekla dojam da dosta ljudi smekša svoje mišljenje o HS-u nakon sto ih djeca jednom dorastu do školske dobi.
Pa mi nismo protiv ničega, mi smo za HS, većina ovdje je protiv.
Pravo da izaberemo za svoje djete, je osnova ljudskih prava, i niti jedna država ili institucija ne može znati bolje od mene što je za moje djete najbolje. Uostalom koga se uopće moje djete i moja obitelj tiće?
ogovarala Kaae...
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 09.12.2010. at 19:49
Kaae - prvo asocijacija Hs-a koja je i meni pala na pamet su vjerske sekte u Iowi - usred ničega u poljima kuruza i sl. Ali nisam to htjela napisati da nekoga ne uvrijedim
Kada bih sama školovala svoje dijete ne bih pokušavala biti sveznalica, nego bih u slučaju mog Č i Ć, a još gore IJE i JE, pronašla privatnog učitelja koji bi pokrio to područje. I sigurna sam da bi nakon toga moje dijete to znalo za cijeli život, za razliku od mene koja sam završila (uspješno!) redovno školovanje.
Mozda bi ova rasprava bila smislenija da pogledamo malo dalje od tih vjerskih sekti. Kojih je uvijek bilo i uvijek ce ih biti. Ja nemam veze sa sektama pa svejedno zelim HS.
Nemaš zašto biti uvrjeđena, sigurna sam da bi i tvoje djete, kad ga dao Bog budeš imala, bilo puno bolje obrazovano i odgojeno da ga HSaš. Nema u toj tvrdnji ništa uvrjedljivo, pa ja sam kao i ti, školarac, onda i sebe vrijeđam.
Roza, mislim da je netko vec napisao - misljenja se jednostavno razlikuju. Ono sto ti smatras najboljim za svoje dijete, ja mogu smatrati vise nego groznim. Za tvoje, neko drugo dijete ili bilo sto drugo u zivotu. I onda mi je nekako normalno da o tome raspravljamo. Ili o bilo cemu drugom.
Margot, nisam jos upoznala, a ni cula previse prica o vjerskim sektama u Iowi (iako mi je Iowa na manje od dva sata voznje). Ovi iz moje price su iz Michigana. A poljoprivrednih dobara... ima stvarno na svake strane. I sama trenutno zivim u polju kukuruza, iako sam samo 3 milje udaljena od sveucilista, koje je, zapravo, u centru ovog malog grada.
Marta, bojim se da nisi jasnija
bar ne meni
ne znam kako dijete samo savladava gradivo
bar moje dijete to ne bi moglo
ali ja teže shvaćam, a kažu da moje dijete dosta sliči na mene
HS vjerovatno ovisi o materijalu s kojim radiš
vjerujem da ti doma imaš bolji materijal
ma nije to išlo tebi u džep; više sam razmišljala o tome je li to istina
Marta i Roza - ja ne znam da li sam za HS - premalo znam o tome zasad; ali slažem se da bi trebalo stvoriti uvjete da svaka obitelj odluči za sebe
e pa u tom pogledu imate podršku. Ali uz bitan preduvjet -- da se u datom trenutku poštuju želje djeteta, a ne samo roditelja.
Ne vjerujem da imam bolji materijal. I uvjerena sam da za one kojima ide sporije HS moze znaciti koliko i za one kojima ide brzo, bas zbog toga sto nisu u ritmu skole.
mene naprosto fascinira omalovažavanje svih struka koje se svako toliko ponavlja na forumu.
Nitko ne valja, od lječnika, profesora, teta u vrtiću do ...pa jedino se slažem da političari i funkcioneri ne valjaju ništa.
da netko uporno tvrdi da bi bolje radio moj posao od mene (a takvih vjerojatno ima značajan broj-koji stvarno i bi radili bolje), a da nema dokaz, pokaz, plan i argumente, nebi mi bilo svejedno.
Već počinjem stvarati blagu averziju prema onome "ja znam sve najbolje za moje dijete".
Poštujem edukaciju, informaciju, osviještenost, mogućnost izbora...a najviše akciju i reakciju. Samo samopouzdanje ima svoje granice.
A može to onda vrijediti i za "klasičnu školu" ako se djetetu ne ide da ne mora? Jer npr ja sam plakala cijeli prvi razred, jer nisam nikako htjela u školu.ma nije to išlo tebi u džep; više sam razmišljala o tome je li to istina
Marta i Roza - ja ne znam da li sam za HS - premalo znam o tome zasad; ali slažem se da bi trebalo stvoriti uvjete da svaka obitelj odluči za sebe
e pa u tom pogledu imate podršku. Ali uz bitan preduvjet -- da se u datom trenutku poštuju želje djeteta, a ne samo roditelja.
da dodam, nije da se na našim, svim nabrojanim sustavima-ne treba raditi. Treba, itekako.
Margot, ja ne bih imala nikakvih problema s postivanjem zelja djeteta, upisala bih ga ili ispisala iz skole po njegovoj zelji. Meni je stanje s mojom djecom, njihovim mogucnostima i mojim mogucnostima vrlo jasno - HS bi za njih znacio velike korake naprijed. I ljuti me sto to ne mogu ostvariti. Nisu to nekakve moje ambicije koje bih ganjala kroz svoju djecu, nego uistinu u tome vidim dobrobit za njih koju im institucija ne moze ponuditi.
Vjerojatno razlicita djeca razlicito dugo trebaju trenirati timski rad i suradnju.
Ali, taj trening ili ucenje suradnje je sigurno manje frustrirajuce za koliko toliko formiranu mladu osobu.
Nista me ne moze uvjeriti da je prednost sto djeca od jaslica uce "suradjivati" s drugima (malima i odraslima), i onima koji im izazivaju neugodu i anksioznost.
Znam da se i iz frustracije uci i razvija, ali vjerujem da je zdravije da takvu frustraciju (o kojoj ovdje pricamo) pocnu dozivljavati puno kasnije u zivotu.
Posljednje uređivanje od BusyBee : 09.12.2010. at 20:09
Krumpiric, ja ne omalovazavam nikoga svojim stavom da roditelj moze svoje dijete nauciti osnovnoskolskom gradivu bez vecih problema. Ne zelim da se moji postovi tako shvacaju. Moje je misljenje da roditelji to mogu uciniti za svoju djecu. Ili to mogu prepustiti školi. Samo bih zeljela da su oba izbora moguca i jednakovrijedna.
Ja samo ne razumijem zašto te to toliko dira, jer ja ne govorim "tebi" kako bi trebala živjeti, zašto da ona "ti" govoriš meni (pod tobom mislim na društvo općenito).
I ovu temu nije otovrio nitko tko podržava HS jer znamo na što se svede uostalom rasprave na temu HSa mi ni najmanje nisu drage jer sam ih imala prečesto i jednostavno sam u jednom trenutku napravila re; otvorio ju je netko tko je apsolutno protiv, a ja vjerujem da ju je Kaae otvorila samo da malo raspali vatricu na forumu jer je znala da je tema delikatna. I onda smo mi koji branimo svoj stav i svoja ljudska prava arogantni, bahati, "in your face" sa svojim stavovima itd itd
naravno - u idealnom društvu. Nadam se da ćeš ti to dočekati - kad tvoj sin poraste možda se stvarno uvjeti kod nas promijene. Daj šansu društvu i budi uporna u zagovaranju svojeg sna o HS.
Meni je teško zamisliti da nisam išla u moju školu koju sam obožavala i dan danas kao odrasla osoba obilazim svoje nastavnike u penziji, jednostavno nezamislivo. Ali, iskustva su razna i treba to poštivati.
ja ti želim svu sreću, a ako se HS pokaže kvalitetnim i kad ja postanem mama (a to se mora dogoditi) - možda vam se pridružim... tko zna...
X
meni obratno
ovako, prvo što primjećujem je da zagovornici HS imaju loše iskustvo sa školom. što ne znači da će ih imati i vaša djeca. valjda se i krećete u sličnim krugovima ljudi, pa imate dojam da svi imaju loše iskustvo. a ima nas i kojima je poslovica "od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba" - istinita.
drugo, a vezuje se uz prvo, je to da zagovornici HS, nemaju samo problem sa svojim školovanjem, nego sa sustavom u cjelini. opet, ne znači da će ga imati i vaša djeca.
treće, što želiš postići HS?
bolju kvalitetu znanja, bolju pripremu za buduće školovanje?
dakle, radit ćeš po istom kurikulumu, samo doma?
taj model mi se čini - nemogućim.
ako je cilj HS izbjegavanje nepotrebnog znanja, ili čak ovaj unschooling, ili ono o čemu je pisala na početku mendula, obrazovanje prema interesima, onda je to drugo. ali tu postoji strašna opasnost uskraćivanja djeteta. no, i to mogu razumijeti, jer ja svoju djecu svjesno uskraćujem za religijski odgoj. a vjernici za ateistički. pa opet živimono, da li je to usporedivo? da li je nadoknadivo uskraćivanje za znanje? ne znam. mislim da ne.
roza, sad čitam ulete - a šta kad špiro počne plakati da NEEEEĆEEE učit matematiku. i NEEEEEĆEEEE učit pisat slova. NEEEEĆUUUU!!! ni sad ni poslije ručka ni navečer ni ujutro ni sutra ni u subotu.
i NEEEEĆU se igrati sa slovima, nego OĆUUU igrati nogomet. i ništa mi to nije zanimljivo. NEEEĆUUU!
s ovime se u potpunosti slažem
a dodajem još da mi je malo smiješno kako se hrvatsko školstvo na ovom topicu uzdiže u nebeske visine, taman kao da nikad nismo čuli za 80% učenika kojima trebaju instrukcije i te instrukcije daju se za skoro sve predmete.
voljela bih da mi netko kaže zašto.
e da, a voljela bih i kada bi netko nekad pogledao rezultate istraživanja po kojima hrvatski obrazovni sustav ne proizvodi odlične učenike u usporedbi s učenicima iz drugih zemalja.
kod nas zabljesnu MIOC i V. gimnazija, ali to nije rezultat sustava kao takvog, nego više individualnih dostignuća profesora i učenika.
a što se tiče vjerskih sekti, u cjelokupnom broju homskuld djece u americi, oni zauzimaju oko 33, 34%.
i ne razumijem ovu opasku o onima koji zagovaraju HS jer su imali loša iskustva u školi.
ja zagovaram HS općenito, no nikad ga ne bih provodila u vlastitoj kući.
ne zagovaram ga zato što sam imala loša iskustva u školi, nego kao nešto što se pokazalo kao vrlo dobar način obrazovanja.
a možda sam ovo trebala pisati na temi o glupim amerima, jer eto, kod njih to može i uspješno je
kod nas ne može jer ima 101 prepreka i ne postoje uvjeti i truć muć
mora da su ameri stvarno tupi ljudi, a mi iznimno pametni
Niti ja nisam imala losa iskustva u skoli. Samo mislim da mogu napraviti bolje za svoju djecu nego sto moze nasa seoska institucija.
Inace, da zakljucim svoje sudjelovanje na ovoj temi (ruzna su mi ova osobna spustanja, bezvezna)... ja jesam za nekakav kontrolni okvir sadrzaja koje HE pokriva/obuhvaca.
Ne mislim da je slovenski model dobar i ono od cega bi moje, skolom istraumatizirano dijete, napredovalo i procvjetalo. Ali je bolji nego sto imamo (nemamo) sad. I bilo bi bolje da mozemo i tako.
Nama osobno bi puno bolje pasao nekakav okvir koji bi nam odredio koja znanja i vjestine dijete treba usvojiti u nekoliko godina i unutar kojeg bi dijete moglo samo pokazati interes u nekom pravcu, raditi na onome sto ga zanima i usput raditi na obveznom programu.
Vjerujem da bi tako neka HE djeca brze napredovala u nekim predmetima (sadrzajno i preko zadanih okvira), a dostizala potrebnu razinu znanja u predmetima koji ih manje zanimaju ili im slabije idu, i to bez frustracije i drame.
I sve bi se fino (za vecinu) uokvirilo na kraju tih razdoblja.
Osobno, ne bih imala nista protiv ni da nas povremeno posjeti netko od prosvjetnih savjetnika/djelatnika, da "kontrolira" radimo li s djetetom i kako. (ako bi to bio uvjet da se dozvoli HE)
I naravno, iako se grozim ovog sustavno ocjenjivanja i procjenjivanja znanja i prenaglasavanja vaznosti ocjene, naravno da na kraju, ako zelimo nekako ujednaciti i procijeniti znanje djece, moramo dati nekakav standardizirani test. I to mi je ok kao uvjet za integraciju HE djeteta u skolski sustav u trenutku kad pojedinoj obitelji dodje vrijeme za to.
I za kraj... nas problem nisu ocjene, nikad nisu bile, vec sustav vrijednosti, procjenjivanja djece i vrednovanja djece iskljucivo kroz ocjene i ponasanje u skoli.
I ako netko treba lupiti broj na njeno znanje, voljela bih da se to dogodi negdje puno kasnije, kad bude vise samopouzdana, samouvjerenija i zrelija da podnese pritisak procjenjivanja i ocjenjivanja.
i ja se sa ovim slažem . HS mi je nekad bio čista egzotika, a sad kad mi se dijete bliži školskoj dobi, a osnovano slutim probleme, bilo bi mi itekako drago da znam da negdje u rezervi imamo i takvu mogućnost.
Mene su losa iskustva ponukala da potrazim ima li stogod bolje od ovoga sto nam se nudi.
Kužim o čemu pričaš.
Zašto je pretjerivanje pitati posjeduje li osoba koja bi se nečim bavila osnove tog zvanja? Ili je obrazovanje toliko nebitno da ga može obavljati zaista bilo tko, s bilo kakvim kvalifikacijama (ili bez njih)?
Evo, ja sam je spomenula u jednom od prethodnih postova i ne razumijem u čemu je problem.
Žao mi je što imaš loša iskustva s učiteljima (jer čini se da imaš), no ja sam u svom školovanju imala izuzetno malo loših profesora - mogla bih ih nabrojati na prste jedne ruke (a riječ je o osnovnoj i srednjoj školi te fakultetu - znači, moglo bi se reći da sam susrela jednako ili čak manje loših učitelja kao i loših liječnika, vodoinstalatera ili frizerki). Svi ostali bili su negdje u rangu od prosječnih do vrsnih (više je bilo ovih drugih) metodičara, da ne kažem da su jako dobro poznavali psihologiju djeteta.
Ovo mi je jako zanimljivo. Znaš mnogo kod kuće školovanih ljudi i uspoređivala si njihovo znanje sa znanjem svojih konvencionalno školovanih poznanika? Jesi li imala neki reprezentativan uzorak i postavljala im ista pitanja ili je tvoj dojam stečen kroz uspotne razgovore? Istinski me zanima.
Izlizano ili ne, u Hr za HS nema uvjeta.
Imamo li legislativu kojom je HS reguliran? Ne.
Dakle, uvjeti nisu zadovoljeni, što god ti mislila o tome.
Da, zapravo ispada tako.
No dobro, mislim da ljudima kvalitetnog obrazovanja i talenta/vještine/sposobnosti za prenošenje znanja (te kvalitetne društvene i materijalne infrastrukture) ne bi trebao biti problem podučavati dijete gradivo od prvog do četvrtog razreda.
Već u višim razredima znanja postaju prilično specifična i tu bi ili trebalo uskočiti više ljudi (plaćenih ili ne).
Meni su u školovanju nastavnici zapravo bili najmanje važni za savladavanje faktografije - to sam mogla naučiti i iz udžbenika. Većinom su na mene ostavili jači ili slabiji dojam kao ljudi, zaboravila sam dio fizikalnih formula, ali sjećam se anegdota koje nam je profesorica pričala o velikim fizičarima, sjećam se odnosa nastavnika prema nama, njihovog entuzijazma i poleta i općenito neke priče koju je svatko od njih prenosio na nas.
Ok, Marta, ali koliko je takvih kao ti, koji su u stanju predavati u školi i koji to zaista i jesu radili?
* * *
Inače, koliko vidim i na topicu, a i drugdje na netu, postoje zaista različiti razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na HS. U priličnoj mjeri razumijem one čija djeca ne prate nastavu prosječnim tempom, jer i sama imam dijete koje sjedi na nastavi čije je gradivo savladalo prije godinu, dvije, pa čak i tri. No, imajući na umu društvene komponente škole (sa svim slojevitostima koje se podrazumijevaju), moram reći da svojoj djeci (tj. starijoj kćeri, budući da zasad samo ona ide u školu) više želim "školu iz snova" kakvu opisuje Seni, nego školovanje kod kuće. U datoj situaciji (a živim u državi u kojoj je HS dozvoljen) trudila sam se izabrati joj školu koja nudi popriličnu fleksibilnost i mnogo individualniji pristup od uobičajenog i nadam se najboljem.
roza, da preduhitrim, nisam mislila niš loše, niti osobno, radim pa mi post otišao bez smajlića, tako bi naime moja djeca vjerojatno reagirala.
ok, ako nije situacija sa lošim iskustvom, onda ok, tako mi se učinilo.
a ovo isto ne kužim. zašto? misliš da to nije za tebe i tvoju djecu? i opet, zašto?ja zagovaram HS općenito, no nikad ga ne bih provodila u vlastitoj kući
mozda joj se ne da, mozda ne moze to izvesti financijski, mozda su u sumi... zašto je cudno da netko podrzava nesto sto ne bi sam prakticirao? i mora li se pri tome jos i opravdat? ako ja podrzavam pravo homoseksualaca na brak jel to znaci da si moram naci curu i zaprositi ju? ili se barem moram ovdje opravdati zasto ipak ne bih?
a ovo isto ne kužim. zašto? misliš da to nije za tebe i tvoju djecu? i opet, zašto?
Posljednje uređivanje od marta : 09.12.2010. at 20:38
Sanja, meni je predavanje u skoli bila nocna mora. Odahnula sam kad je zavrsilo. Ja se nisam mogla pomiriti s tim da mi pola razreda umire od dosade dok me druga polovica gleda s nerazumijevanjem dok se ja lomim pokusavajuci objasniti. Nije vazno jesam li radila u skoli ili ne. Jednom sam na plazi slusala kako moja jedva pismena susjeda uci mog sina dijeliti. Savrseno uspjesno. Tad mi je sinulo da ne moramo nuzno imati znanje, nego trebamo biti u stanju to znanje pronaci i ponuditi.
nije mi uopće čudno nego me zanimaju razlozi, samo to.
svašta ja podržavam, a ne bih, od alpinizma pa nadalje
Pronaći i znati ponuditi, rekla bih.
Reci (oprosti ako je preosobno), zašto misliš da tvoje iskustvo u prosvjeti nije važno? Meni se čini upravo suprotno - osim što si upoznala sustav iznutra, sa svim svojim vrlinama i manama, osvijestila si (i vrlo vjerojatno uvježbala) vještinu prenošenja znanja. Nije to mala stvar.
Nisam osvijestila niti uvjezbala vjestinu prenosenja znanja. Vjeruj mi na rijec, mrzim pisati duge postove, i vjeroatno bih se previse zaplela kad bih to isla objasnjavati.
Poanta je, ako dijete nesto ne kuzi trebas mu dati objasnjenje. To moze znaciti da nabavis literaturu u knjiznici, knjizari ili na internetu, a moze znaciti da ga posaljes kod susjeda il kod tetke da nju pita.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom