Homeschooling?

[Sanja]

To je poanta HS-a. Da se znanje stekne, ako treba (za daljnje skolovanje npr.) da se procijeni/ocijeni. Kako, gdje i kada je steceno - nije vazno.

Kužim o čemu pričaš.

ajde nemojte sada niti vi pretjerivati s tom metodikom

Zašto je pretjerivanje pitati posjeduje li osoba koja bi se nečim bavila osnove tog zvanja? Ili je obrazovanje toliko nebitno da ga može obavljati zaista bilo tko, s bilo kakvim kvalifikacijama (ili bez njih)?

nadam se da nećete spomenuti obvezno poznavanje dječje psihologije
jer naše učiteljice tu materiju zaista poznaju i primjenjuju

Evo, ja sam je spomenula u jednom od prethodnih postova i ne razumijem u čemu je problem.

Žao mi je što imaš loša iskustva s učiteljima (jer čini se da imaš), no ja sam u svom školovanju imala izuzetno malo loših profesora - mogla bih ih nabrojati na prste jedne ruke (a riječ je o osnovnoj i srednjoj školi te fakultetu - znači, moglo bi se reći da sam susrela jednako ili čak manje loših učitelja kao i loših liječnika, vodoinstalatera ili frizerki). Svi ostali bili su negdje u rangu od prosječnih do vrsnih (više je bilo ovih drugih) metodičara, da ne kažem da su jako dobro poznavali psihologiju djeteta.

svi Amerikanci koje sam ja upoznala a prakticirali su HS,
bili su obrazovaniji od onih koji su se obrazovali na klasični način. Znali su npr. gdje je Hrvatska

Ovo mi je jako zanimljivo. Znaš mnogo kod kuće školovanih ljudi i uspoređivala si njihovo znanje sa znanjem svojih konvencionalno školovanih poznanika? Jesi li imala neki reprezentativan uzorak i postavljala im ista pitanja ili je tvoj dojam stečen kroz uspotne razgovore? Istinski me zanima.

moram priznati da mi ovaj argument "može to ali ne kod nas u ovakvim uvjetima" postaje vrlo izlizan.
odsad priznajem samo onaj "može to ali ne kod mene".

Izlizano ili ne, u Hr za HS nema uvjeta.

Imamo li legislativu kojom je HS reguliran? Ne.

Dakle, uvjeti nisu zadovoljeni, što god ti mislila o tome.

A meni je ovakav stav prestrašan. Pitam se, čemu onda ikakvo obrazovanje, od osnovnoškolskog do visokog, kad je poznavanje slova ustvari sve što nam u životu treba.

Da, zapravo ispada tako.

No dobro, mislim da ljudima kvalitetnog obrazovanja i talenta/vještine/sposobnosti za prenošenje znanja (te kvalitetne društvene i materijalne infrastrukture) ne bi trebao biti problem podučavati dijete gradivo od prvog do četvrtog razreda.

Već u višim razredima znanja postaju prilično specifična i tu bi ili trebalo uskočiti više ljudi (plaćenih ili ne).

Meni su u školovanju nastavnici zapravo bili najmanje važni za savladavanje faktografije - to sam mogla naučiti i iz udžbenika. Većinom su na mene ostavili jači ili slabiji dojam kao ljudi, zaboravila sam dio fizikalnih formula, ali sjećam se anegdota koje nam je profesorica pričala o velikim fizičarima, sjećam se odnosa nastavnika prema nama, njihovog entuzijazma i poleta i općenito neke priče koju je svatko od njih prenosio na nas.

Pogled unutra kao ucenika i pogled iznutra kao predavaca uvjerio me je da su rijetka djeca koja su po mjeri škole. Jer današnja škola definitivno nije po mjeri djece.

Ok, Marta, ali koliko je takvih kao ti, koji su u stanju predavati u školi i koji to zaista i jesu radili?

* * *

Inače, koliko vidim i na topicu, a i drugdje na netu, postoje zaista različiti razlozi zbog kojih se ljudi odlučuju na HS. U priličnoj mjeri razumijem one čija djeca ne prate nastavu prosječnim tempom, jer i sama imam dijete koje sjedi na nastavi čije je gradivo savladalo prije godinu, dvije, pa čak i tri. No, imajući na umu društvene komponente škole (sa svim slojevitostima koje se podrazumijevaju), moram reći da svojoj djeci (tj. starijoj kćeri, budući da zasad samo ona ide u školu) više želim "školu iz snova" kakvu opisuje Seni, nego školovanje kod kuće. U datoj situaciji (a živim u državi u kojoj je HS dozvoljen) trudila sam se izabrati joj školu koja nudi popriličnu fleksibilnost i mnogo individualniji pristup od uobičajenog i nadam se najboljem.