Mislim da bi u slucaju pracenaj kurikuluma bilo najjednostavnije s djetetom raditi jedan po jedan predmet uz poveznice. Ne mislim da se to radi tako da djetetu das udzbenik i kazes mu "aj to sad tamo nauci pa dodji da te ispitam", nego mu ponudis neku literaturu koja ide u tom pravcu, a znas da ce ga zainteresirati. I neka bezvezna recenica moze biti okidac za razgovor i ucenje na neku temu, koju onda siris onoliko koliko kurikulum zahtjeva (ako djetetu to nije bas nesto napeto) ili vise i sire ukoliko je vrlo zaiteresirano. Sad mi pada napamet jedna glupost koju je mojim klincima rekla ona ista susjeda, a to je da im kunic moze odgristi prst ako ga budu hranili. Mislim, glupost, ali iz toga je izasla rasprava o biljojedima, mesojedima i svejednima, prosirena pricom o njihovim probavnim organima i detaljima iz enciklopedije. Znaci, ne moras nuzno provoditi raspored ili neku shemu. Dovoljno je znati sto trebas obraditi i onda to nuditi u odgovarajucim situacijama.
Nije to nesto komplicirano.
A ako ne provodis kurikulum, onda pustis dijete da kopa po onome sto ga zanima i povremeno usmjeris prema necemu sto smatras da u svakom slucaju treba znati.