Bodulica, odličan post.

Već sam na početku napisala da načelno podržavam mogućnost obrazovanja kod kuće, ali se zapitala kakav bi to zakon sve ovdje pro-HS zadovoljio jer su se iznijeli različiti razlozi za HS pa i znanja koja bi se uopće djeci prenosila.

Mislim i nadam se da nećemo donijeti zakon koji bi dozvolio roditeljima da djetetu uskrate pravo na maksimum školovanja za koje ima afiniteta i želje što bi dijete kako raste samo trebalo birati. HS bez ograničenja učinio bi za mnogu djecu upravo to, i osobno tako nešto ne bih nikad podržala. U naše zakone inkorporirano obvezno osnovno obrazovanje je po meni minimum prava djeteta na školovanje i to pravo je jače od roditeljskog prava na izbor. Ako netko želi ta znanja sam prenositi djeci, pod određenim uvjetima- ok. Ali uz obavezno polaganje ispita kako bi se nakon toga mogao upisati u srednju školu. U srednjoj pak školi već možete prakticirati HS- upišete dopisnu i učite doma i izlazite na ispit kad ste spremni. Možeš maturirat u 3 godine ako si bistar, možeš to razvuć na 10 ako ti taj tempo paše.

Što se tiče argumenata za HS preslikano na Hrvatsku, svega ih nekoliko ima smisla (moje mišljenje).
Eventualno izuzetno loše snalaženje djeteta u školskom kolektivu (što mislim da je opasno pripisati samo školi) i udaljenost od škola.

Mnogi od ostalih argumenata su mi više ili manje besmisleni:

-One "poslušnike" koji proizlaze iz šk. sustava neću ni komentirati.

-Statistika je samo statistika (mislim na to da bolje rezultate postižu HS djeca od školske), i nije sigurno rađena u HR. U statistiku sa strane školske djece ulazi širok raspon od propaliteta do odlikaša, dok su HS djeca, recimo to tako- homogenija skupina. Još ako uzmemo u obzir da u šk. skupini imamo možda američke javne škole (čije je gradivo neusporedivo lakše od hrvatskog), a u HS skupini i djecu bogataša sa privatnim učiteljima i kako reče Kaae tridesetak posto djece iz vjerskih i izoliranih zajednica koja su vjerojatno puno više uz knjigu nego uz facebook kao prosječno dijete- rezultat je jasan. S druge strane, naš obrazovni sustav ima brojne kvalitete u odnosu na američki (ako ćemo o količini znanja i širine pogotovo prije fakulteta).

-Moram priznati da mi je argument da netko želi dijete više i bolje naučiti nego može u školi, jer mu je dijete napredno, pomalo smiješan. Pa takvo će dijete školu savladavati kao od šale i tko vam brani da ga doma učite još jedan jezik, da s njim na ad hoc primjerima iz života razvijete edukativno-kritičke rasprave, da mu o onome što su učili date još pokoju informaciju, pogledate dobar dokumentarac, poklonite knjigu itd.? Pa tako valjda svi radimo, tako su bar moji roditelji radili. Zato često i kažemo da se opća kultura ne može naučiti samo u školi- taj stav prema znanju i želja za njim ide od doma i od najranije dobi.

Osim toga, čak i uz legalizirani HS, zašto ne upisati dijete u školu pa vidjeti kako se snalazi? Mislim da je ipak tako lakše, za većinu djece i roditelja. I puno veselije i zanimljivije od svakodnevnog jedan na jedan učenja. Prijatelji iz školskih klupa su posebna kategorija, nešto kao "ratni drugovi".