Citiraj RozaGroza prvotno napisa Vidi poruku
I da, ta precjenjena socijalizacija koja je svima trn u oku, uglavnom se ne događa u učionici, događa se na hodnicima koji jesu zov divljine. 90% učenika sa kojima jedno djete ide u razred im po ničem drugom nije slično osim po godinama. Djeca se stavljaju u tešku ulogu da moraju ili imat savršene diplomatske sposobnosti da se nose sa tim, ili će se pridružiti skupini jer se boje i teško je biti drugačiji, ili će na kraju krajeva ipak biti drugačiji, al će onda biti izolirani, zadirkivani, i generalno ne pre sretni da idu u školu gdje su glavni "freak".
Djeca si u školi, kao i kasnije na poslu, nađu osobe sličnih interesa s kojima se zbliže. Moj mali recimo nije baš za čoporativno druženje, uvijek si radije nađe jednog ili dva frenda i onda s njima visi, i kaj je tu loše? Ja sam u osnovnoj, u 7. i 8. razredu, bila izrod u tom čoporu i jedva sam dočekala da odem u srednju i tamo sam našla najbolju prijateljicu do dana današnjeg s kojom sam izuzetno bliska, kuma mi je i ludo se volimo, a različite smo u pun klinac stvari za poludit. Tek sam na faksu počela bit sve češće dio velikih društva, iako i danas obožavam s hrpom prijatelja se nalazit na solo ili u skroz malim grupama. Pa svejedno ne bih mijenjala svoje školovanje, uključujući i te dvije godine iz pakla...