The Margot prvotno napisa
HS-ovke - možda je problem u meni i mojem sretnom doživljaju djetinjstva i školovanja koje je bilo idilično kao u slikovnici (da, nekima se možda povraća od toga), ali pokušajte uzeti u obzir da je školovanje puno više od samog učenja.
Samim time što dijete dolazi u dodir sa drugim učiteljima i profesorima, mogu im se otvoriti divne nove uzbudljive prilike koje im mogu usmijeriti život. Nije sve apriori koma i crnilo, utapanje u masi i sl.
Da nije bilo moje raske, legendarne gđe L., možda moj život ne bi išao putem kojim jest, možda ne bih znala engleski tako kao što me ona naučila, niti bih otputovala u Ameriku i tamo se dalje školovala, a to mi je jedno od najljepših životnih iskustava. Niti bih zavoljela pisanje da nije bilo moje najomiljenije profićke gđe Š. koja me gurala dalje i prepoznala moj "talent" možda ne bih nikada upisala novinarstvo... Profesor glazbenog, uvijek fin, smiren i načitan, gosp. B... I.t.d. Možda nikada ne bih saznala što zaista u životu volim raditi da nisam imala njih.
A o stjecanju doživotnih prijatelja u školi, zaljubljivanje, sudjelovanje u aktivnostima, maturalci - pa tko ne voli maturalce??? Ljudi!
Pa umrla bih od tuge da mi je to netko oduzeo!
Moj tata je bio jazz glazbenik i očajnički je želio da ja naučim svirati klarinet. Plakala sam nad notama ko kišna godina dok se preko puta naše kuće moja ekipa sanjkala, a ja sam trebala sjediti s njim doma. A onda je plakao zajedno sa mnom pa je odustao. Jadni moj tata - bio bi loš HS-tata.
I onako usput - kako nisam još mama pa oprostite unaprijed - ali roditelji često spominju prava roditelja i djece, ali što je sa obavezama?
Nemamo li svi i nekakve obaveze koje dolaze u paketu sa pravima?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom