meni socijalizacija nije trn u oku
zapravo manji mi je trn u oku od kompetentnosti roditelja (da djeci pruže adekvatnu edukaciju)
pretpostavljam da roditelj sebe uzima kao etalon za idealno-ili sebe ili svoje (ne)ostvarne želje.
Muči me objektivnost, sposobnosti, mogućnost (djetetova) izbora.

Možemo mi drviti o tome ko je od nas kompetentni(ji) za što, mogu ja drviti da imam više (i/ili šire) obazovanje od profesora/učitelja, ali nisam "profilirana" u svim smjerovima.

Zanima me mislite li da se treba testirati/kontrolirati roditeljske sposobnosti za adekvatnom edukacijom djeteta. Ili da je zapravo ok da dijete neke stvar ne zna i neće znati jer ih roditelj ne smatra potrebnima?
Muči me i to uključivanje u sustav-jednom.
Fakultet, srednja...