Sanja, PKK - porod kod kuće
I mene to sad muči.![]()
Pčelice, potpisujem manje-više sve što si ovdje napisala, no ovaj dio izdvajam, jer mislim da ga je vrijedno još koji put pročitati.
To je istina, Apri. Ali dijete koje je manje-više stalno kod kuće plus na aktivnostima koje mu bira roditelj plus na druženju s djecom koju mu bira roditelj nema veće šanse da vidi i nešto drugo, za razliku od, pričam napamet, djeteta dvoje povjesničara koje kod kuće možda stalno sluša o antičkoj književnosti, srednjovjekovnim ratovima i industrijskoj revoluciji, ali će zato u školi upoznati i matematiku i fiziku i kemiju... Takvo dijete, školovano kod kuće, vjerojatno bi dobilo nekakva osnovna znanja iz tih predmeta, možda od (poluzainteresiranih) roditelja, možda od plaćenih instruktora, no vjerojatno ne bi dobilo isti entuzijazam kojeg možda ima profesorica fizike, ne bi imalo priliku raditi neki eksperiment iz kemije u laboratoriju (jer kod kuće nema laboratorija), ne bi imalo prilike sudjelovati na razrednom projektu iz biologije itd.
Da, definitivno svatko od nas utječe na svoju djecu, no ovdje se radi o širini i raznolikosti ostalih utjecaja.
Tiče te se utoliko što si članica društva koje brani neka prava, među kojima je pravo svakog djeteta na osnovno obrazovanje i na znanje koje će mu omogućiti da, kad dođe vrijeme za to, bira svoje buduće zanimanje.
Dijete koje nije dobilo poduku iz povijesti neće moći odabrati popriličan broj fakulteta; neće razumjeti mnoge društvene procese današnjeg svijeta; neće moći shvatiti dobar dio svjetske književnosti; neće mu biti jasan sadržan ogromnog broja muzeja... Da ne nabrajam dalje.
Dijete čiji roditelji smatraju da je ok izostaviti gradivo vezano uz evoluciju ili veliki prasak u startu nema pristup nijednom prirodoslovnom fakultetu.
Pa, ocjena je ocjena. Primijenila bih iste kriterije na svu djecu, bez obzira na to tko ih i gdje školuje.
O, ja se zamislim nad većinom.
Točno tako.
Hvala.![]()
Ne znam, ja nikada nisam pomislila da bi roditelji koji djecu podučavaju kod kuće, držali tu istu djecu odvojenu od vanjskoga svijeta.
Dapače!
Čini mi se da bi ti ljudi upravo težili da njihova djeca kontaktima s drugim (drugačijim) ljudima proširuju svoje spoznaje.
Zato, kada razmišljam tko bi mogao biti kućni edukator, vidim i tebe i Petru i seni i Zdenku... ljude koji obrazuju u širinu, koji putuju, koji pružaju jako puno.
I ne bih rekla kako je dijete koje se obrazuje kod kuće, "manje-više stalno kod kuće".
Jer nije.
Kao što danas nije manje-više stalno u školi.
Život se događa i izvan vremena u kojemu se obrazujemo.
Ovo sam ja pokusavala izreci preko nekoliko puta, samo mi nije uspjelo.
Da budem iskrena - moozda. Da sam u situaciji kakvoj je recimo seni, da mogu izabrati skolu koja bi svojim pristupom bila bliska mom idealu skolstva, mozda ne bih uopce razmisljala u HS-u, jer kad realno sagledam svoju vlastitu situaciju sad, ne bi mi bilo lako provoditi HS, ponajvise materijalno.
Pcelice, da ima HS-a na ovim prostorima, meni bi bilo savrseno prihvatljivo da se djeca u instituciju upisuju formalnom provjerom znanja, tj. polaganjem male odnosno drzavne mature. U konacnici, već sad se na faks možes upisati ako položiš državnu maturu. Ne kuzim sta je tu sporno, pa objasni, ako je moguce.
Posljednje uređivanje od marta : 12.12.2010. at 11:22
nije meni upuceno, ali eto
nije uopce sporno, mislim da je pitanje vise bilo upuceno pro HS da li bi im to bilo okej jer neki, koliko sam shvatila iz njihovih postova, ne podrzavaju bilo kakvu formalnu provjeru znanja niti definirani kurikulum odnosno minimum koji djeca skolovana kod kuce moraju znati.
apricot, ovo sto kazes o sirini i kako bi se ljudi ponasali da skoluju djecu doma sigurno da vazi za dio ljudi, ali ono sto se stalno vrti je vrijedi li za SVE ljude. a zakoni se donose za sve ljude. ono sto je kod toga problem je sto jos i mozes organizirati provjeru znanja ljudi koji bi skolovali djecu kod kuce, ali kaj ces s njihovim stavovima? vrijednostima? zivotnim stilom? i uostalom, tko moze suditi o tudem zivotnom stilu i o tome koji je vrijedniji? moj vlastiti otac misli da tratim svoju diplomu na posao koji radim, a ja obozavam svoj posao i misli da nema boljeg nacina da iskoristim diplomu. obozavam putovati, a neke moje krasne i pametne prijateljice nisu promolile nos iz zemlje maltene od maturalca. i kaj sam ja, bolja ili losija od njih? nitijedno. istovremeno, nuzno je da djeca nauce zbrajati, pisati, citati, nesto zemljopisa i povijesti, anatomiju ljudskog tijela, osnove o zivotinjskom i biljnom svijetu. ali jeli uistinu nuzno da putuju i druze se s ljudima izvan njihovog socijalnog kruga? recimo meni to jest vazno i tu mi se cak javna skola cini puno boljom jer ako cu realno, koliko god razlicitih ljudi znam, na kraju se opet svede da sam ponajvise s onima koji su mi socijalno bliski. no, to nije argument protiv HS-a jer je to stvar mog vrijednosnog sustava.
nije dvojbeno treba li HS biti legalan jer mislim da svi znamo bar za neki primjer gdje bi to bilo u interesu djeteta iz raznih razloga, no pitanje je tko o tome treba odluciti, prema kojim kriterijima, koja vrsta nadzora se treba provoditi. a obzirom da je samo osnovna skola obvezna, nema smisla raspravljati o srednjoj skoli kao mogucnosti HS-a jer fakticki to je posve otvoreno i sad. obzirom da srednja nije obvezna, nije nezakonito ne ici u nju vec biti doma i uciti ili stoli vec rade djeca koja ne nastave srednje skolovanje (doduse da se mene pita, skola bi bila obvezna do stjecanja prvog zanimanja, jer ne znam koji je smisao u stvaranju NKV radnika/ca - da, da, kapitalisticki interes stvaranja mizerno placene radne snage, mozda.). nisam ziher jel socijalci svejedno neformalno chekiraju sto je s djecom koja ne nastave skolovanje u srednjoj, obzirom da se radi o mladim maloljetnicima, a opet ako se na varam po zakonu se ne smije raditi do 16?
Posljednje uređivanje od tajuska : 12.12.2010. at 11:54
je li doista nužno?
ulazimo li mi sada u temeljne slobode, u vlastitu projekciju sreće, ispunjenosti...
nije li moguće da kći Pčelice Mare jednom upozna Špiru (koji, recimo, ne zna ništa od toga što si nabrojala, na onaj klasični, školski način), da se zaljube i odu živjeti daleko od struje i vode, da beru ljekovito bilje i uzgajaju pčele... i da budu sretniji no što je itko od nas.
i sasvim će im biti dostatno zbrajanje i oduzimanje do 100, kako ih u dućanu netko ne bi prevario.
kada čitam seni, uživam
i sramim se koliko je napredovala od onih (istih) škola koje smo prošle u istome sustavu.
sve to što zna je, zapravo, HS. njezin rad na sebi, obiteljski background, čitanje, usvajanje...
malo toga što čitam iz njezinih postova prepoznajem kao nešto što smo učile na (istom) fakultetu...
čini mi se, dakle, kako je prilično "pipkava" ta situacija oko činjenice da svojoj djeci želimo najbolje.
jer "iskorištavanje potencijala" se valjda ne odnosi samo na ono što nam školska institucija daje.
(da dodam da se slažem s tobom da i ne naučiti dijete hranjenju na ispravan način, kretanju i redovnom odlasku stomatologu-isto ograničava djetetove mogućnosti, i sustav bi trebao na svaki od tih elemenata utjecati-i to radi, doduše-potreban je itekakav rad na sustavu)