Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
Ne znam, ja nikada nisam pomislila da bi roditelji koji djecu podučavaju kod kuće, držali tu istu djecu odvojenu od vanjskoga svijeta.
Dapače!
Čini mi se da bi ti ljudi upravo težili da njihova djeca kontaktima s drugim (drugačijim) ljudima proširuju svoje spoznaje.
Zato, kada razmišljam tko bi mogao biti kućni edukator, vidim i tebe i Petru i seni i Zdenku... ljude koji obrazuju u širinu, koji putuju, koji pružaju jako puno.
Hvala na povjerenju, Apri.

Vidi, ja uopće ne mislim da bi roditelji koji se odluče na HS držali svoju djecu kod kuće, dapače. Ali, mislim da bi djeci, svjesno ili nesvjesno, birali aktivnosti i društvo kakvo i sami odobravaju/prakticiraju. Za razliku od toga, dijete u školi ima priliku upoznati i djecu/ideje/životne stilove s kojima bez posredstva škole vjerojatno nikad ne bi došlo u kontakt.

Ova tema me nagnala da razmislim što sam sve pružila svojoj djeci zadnjih godinu dana i došla sam do vrlo poraznog zaključka da se većina vrti oko moje struke i interesa, da sad ne idem u detalje. Kazališne predstave, povijesne i etnografske muzeje, umjetničke galerije i sl. ne mogu ni nabrojati, a s druge strane u Tehničkom muzeju bili smo samo jednom (!). Kužiš o čemu pričam?

Citiraj krumpiric prvotno napisa Vidi poruku
Bez zbrajanja i oduzimanja, anatomije i temelja povijesti, da ne nabrajam dalje (pa i temeljnog likovnog i tjelesnog odgoja) mogućnosti su ti jako-ograničene.
nećemo se valjda uvjeravati da nisu?
To sam i ja napisala, ali vjerojatno nitko ne čita postove s previše citata.