Homeschooling?

[RozaGroza]

Društvo, tj. sustav i jest skupina pojedinaca koja je odabrala neku mjeru po kojoj želi funkcionirati. To je civilizacijska tekovina, nije nešto što nam je stiglo zajedno s krumpirom i kukuruzom

Tu je naše temeljno razilaženje u mišljenju - ja mislim da je društvo skupina pojedinaca kojoj su dane mjere po kojima bi trebali funkcinirati (in order to keep that system running) i koje su s vremenom naučili prihvaćati. Ja sam pojedinac unutar društva kojoj ne pašu te mjere, jeli ja imam pravo izaći iz sistema i živjeti kako želim? Očito ne. To društvo mi daje mjere koje postoje kako bi to društvo moglo funkcinirati, ne pita me da li ih želim nego me prisiljava da ih prihvatim pod izlikom toga da to društvo bolje od mene zna što je meni potrebno i što ja želim - naravno uz put mi zamaže oći svim "pozitivnim" stranama življenja u takvom kolektivu. Isto tako je i s djecom. Ne znam ja za svoje djete što mu treba, društvo zna.

[marta]

mene ne mučiš ti, marta, i tvoje argumetirano odlučivanje o HS, mene muči činjenica što niste spremni prihvatiti da nit je dobrobit djece svakom prioritet, nit je realna doborbit djeteta istovjetna onoj subjektivno određenoj od strane roditelja.

pa to totalno opcenito vrijedi za sve roditelje, svu djecu i sve situacije. naravno da nije svima dobrobit djeteta na prvom mjestu. tako je svugdje, u svakom drustvu i u svakom vremenu, ali svejedno ljudi i dalje radjaju djecu bez dozvole (ok, osim u Kini).

otkud ti znas da su odluke koje ti donosis, a na koje te nikakav zakon ne prisiljava, realno doprinose dobitku i dobrobiti tvog djeteta. i tko to uopce moze procijeniti?

[apricot]

Roza, ali zar ne misliš da bi, kada ne bi postolaja ta struktura, zavladala anarhija?
(ako govorimo generalno, a ne samo o HS)

[marta]

Struktura uopce nije upitna. Ne bih ja trazila da prestanem placati porez niti da se drzava ukine. Nit bih trazila bilo kakvu naknadu. Drzava ne prestaje postojati uvodjenjem prava. Izrodi se u nesto nakaradno kad se prava pocnu ukidati.

[krumpiric]

deklarativno sustav čini po tom pitanju sve što treba. problem je što su sustav pojedinci koji svoj posao ne rade kako treba (uvijek)
naravno da nećemo imati povjerenje u sustav kojem vidimo vrhušku svaki dan na putu sa saborskih klupa u klupe di samo četkicu za zube možeš ponijeti.
zar prosjačenje nije zabranjeno, rad djece je zabranjen...ne trebamo daleko...možemo o onome čime se i roda bavi-vožnja bez as je zabranjena-to je po život opasna rabota-izvršna vlast ne rješava taj problem kako treba
ne kažnjava adekvatno roditelje koji ne poštuju zakon.
što da taj zakon ne postoji, da nigdje ne piše da se djecu treba voziti u AS, kakva bi tek onda bila statistika? Ako izuzmemo par ljudi koji istinski djecu voze u AS jer ih je strah za njihove živote?
To je paralela koju ja mogu potegnuti, ne garantira škola nikome ništa, ni dobar život ni sreću, pogotovo ako su prije toga prosjačili na čošku. Ali otvara im barem još jedna vrata. MOŽDA.
Inače ni ta vrata nebi bila otvorena.

Nisu džaba uvedeno obavezno cijepljenje, savjetovalište, nema džaba vrtić logopeda, psihologa, pedagoga, ne dolazi u vrtić džaba zubar (zašto, npr. kad svaki roditelj zna da se od druge godine MORA dijete voditi stomatologu na kontrole?)

Ja uopće ne pokušavam uvjeriti nikoga u savršenstvo sustava-nego u nužnost njegova kakvogtakvog "uplitanja" u naš život.

[marta]

Ja ne vidim da je nuzno da se sustav uplice u moj zivot. To mi je previse. Ali mi odgovara kad je savjetodavnog karaktera.

[krumpiric]

otkud ti znas da su odluke koje ti donosis, a na koje te nikakav zakon ne prisiljava, realno doprinose dobitku i dobrobiti tvog djeteta. i tko to uopce moze procijeniti?

naravno da ne znam
ali znam da mi je cilj da dijete što lakše funkcionira u istom tom društvu, bilo u središtu, bilo na margini(margina NEMA negativne konotacije, samo je različita od prosjeka), a za to treba adekvatnu pripremu.
i smatram da nisam dovoljan izvor informacija i dovoljna za tu pripremu.

roza, mjera po kojoj društvo funkcionira nije "odozgora" ni sa strane, ona je medijan svakojakih mjera, daleko od toga da je ispravno biti BAŠ medijan, ali isto tako-nemoguće je da u nekoj skupini SVE bude po našoj mjeri.

[RozaGroza]

Roza, ali zar ne misliš da bi, kada ne bi postolaja ta struktura, zavladala anarhija?
(ako govorimo generalno, a ne samo o HS)

Struktura je apsolutno potrebna, ja sam sve samo ne anarhist. Ali ona i postoji radi nas pojedinaca, društvo je tu radi nas a ne radi sebe, i ja kao pripadnica tog društva imam pravo glasa i na moj glas se ne smije oglušiti jer je to kršenje mojih prava. Zakoni su potrebni i ja ih ne planiram u svojoj separaciji kršiti, ali se ti isti zakoni mogu i mjenjati kako bi pasali svima a ne samo kritičnoj masi.

A (ne znam citirati više ljudi) ovo što je Marta napisala:
otkud ti znas da su odluke koje ti donosis, a na koje te nikakav zakon ne prisiljava, realno doprinose dobitku i dobrobiti tvog djeteta. i tko to uopce moze procijeniti?

Da li su ljudi koji upišu djecu u školu-srednju-faks itd. zapravo tim preodredili njihov život u smjeru koji je moguće da im potpuno ne paše? Mislim, ja ću pitati svog Š kad bude malo veći da li želi u školu, da li želi u grad, da li želi prestat jest meso...da li će oni koji su u "opoziciji" pitat svoju djecu da li žele na selo, da li žele bit HS? Mislim ovo je neko vrčenje oko vruče kaše...istina je da nitko ne zna za sigurno kakve su posljedice naših odluka i da li bi one bilo pozitivnije da su odluke bile skroz drugačije.

[RozaGroza]

roza, mjera po kojoj društvo funkcionira nije "odozgora" ni sa strane, ona je medijan svakojakih mjera, daleko od toga da je ispravno biti BAŠ medijan, ali isto tako-nemoguće je da u nekoj skupini SVE bude po našoj mjeri.

A jel možeš onda zamisliti kao se ja osjećam u ovom sistemu u kojem 90% stvari nisu po mojoj mjeri? I nisam paranoična, jednostavno imam drugačije viđenje svijeta i smatram da je za mene i moju obitelj ispravnije nekako durgačije provesti život.

[Zubic vila]

Opet ću ponoviti da sam za uvođenje HS-a kao zakonski regulirane i dozvoljene opcije. Sigurno postoji određen broj djece koja bi time bila na dobitku. Ali dobro je Cubana primjetila i nekako se brzo preko toga prešlo, da bi se radilo o pozitivnom pomaku samo kod poklopljene kombinacije djeteta kojem paše HS+ roditelj koji za tako nešto ima smisla (uopće ne mislilm da se taj smisao može jasno unaprijed istestirati ili odrediti)+ financijske mogućnosti obitelji da tako nešto ostvare.

S druge strane, željela bih objasniti što mislim da je ogromna prednost školskog obrazovanja- to što ono ničime ne umanjuje mogućnost roditelja da uz to obrazovanje u skladu s djetetovim afinitetima, željama i roditeljskim procjenama provode paralelno jedan vid HS-a ako, kada i koliko žele. Ponekad baš nadograđujući i komentirajući školsko gradivo i događaje iz škole, ponekad potpuno nevezano na to. Ali, dijete koje je HS-ano, nužno u tom periodu neće dobiti mogućnost i širinu koju nudi učenje od više različitih učitelja, upoznavanje i (ne)slaganje s tridesetak svojih vršnjaka i sve ono što škola nosi, a toga ima jako puno. O da, i dobrog i lošeg. I od "lošijih" učitelja učimo, i loš primjer je primjer za nešto- kako ne treba. Vrijednosni sustav dolazi od doma, ono što nam roditelji uporno ponavljaju i pokazuju svojim primjerom uvijek je negdje uz nas.

I voljela bih Marti odgovoriti zašto je obavezno osnovno obrazovanje privilegija i pozitivna civilizacijska tekovina, iako jest obveza. Vjerojatno tog ima i danas u manjoj mjeri, ali svega dvije generacije unazad u mnogim krajevima HR bilo je sasvim prihvatljivo da pogotovo ženska djeca ne idu u školu ili idu kad mogu s obzirom na obveze oko domaćinstva. Obe moje bake išle su u školu napreskokce, ovisno o tome da li je bio njihov red za čuvanje ovaca (mislim da su ovce, ali sram me bilo nisam sigurna) ili nije. Možda će se netko smijati, ali to je bila realnost. Muška djeca su imala prednost u odlasku u školu jer se od njih očekivalo da jednog dana svakako rade i zarađuju, dok je bilo vjerojatno da žena to neće morati, a živjelo se na selu, malo toga se novcem kupovalo i trebalo je brinuti o zemlji, životinjama itd. Obje bake su mi iz siromašnih obitelji i sa sela i obje su izuzetno inteligentne žene. Da ne duljim, jedna je cijeli život bila domaćica i financijski ovisila o mužu (što je često značilo pretrpit stvari koje inače vjerujem da ne bi), druga je poslije 2. svj. rata uspjela završit nekakvu večernju školu i naći čak lijepi posao i imati pristojnu plaću i mirovinu još u onoj bivšoj državi. Danas bi teško time dogurala dalje od blagajnice u Konzumu. Zato mislim da je školovanje privilegija. Jer i dijete nepismenih i siromašnih ljudi bili oni najbolji roditelji na svijetu ili nesposobni za roditeljstvo koje im se dogodilo, ima mogućnost sjest u klupe kraj sve ostale djece, dobiti i besplatne knjige ako su soc. ugroženi i učiti od brojnih ljudi koji su se za to školovali. I imati mogućnost da bez polaganja nekakvih razlika i samostalnog bdijenja nad knjigom nastavi školovanje ako želi.

[Zubic vila]

Ja sam pojedinac unutar društva kojoj ne pašu te mjere, jeli ja imam pravo izaći iz sistema i živjeti kako želim? Očito ne. To društvo mi daje mjere koje postoje kako bi to društvo moglo funkcinirati, ne pita me da li ih želim nego me prisiljava da ih prihvatim pod izlikom toga da to društvo bolje od mene zna što je meni potrebno i što ja želim - naravno uz put mi zamaže oći svim "pozitivnim" stranama življenja u takvom kolektivu. Isto tako je i s djecom. Ne znam ja za svoje djete što mu treba, društvo zna.

Ovo ne proizlazi iz trenutnog zakona, sorry, ali ne proizlazi. Ti ćeš, kako god okreneš imati presudan utjecaj na svoje dijete i donijeti milijun odluka kojima ćeš neminovno usmjeriti njegov život, ali postoje pojedini segmenti gdje se povijesno i civilizacijski pokazala potreba da se zakonom postavi minimum standarda, na dobrobit djece.
Ovo što ti tražiš- HS bez regulative i kurikuluma- lako može dovesti do toga da dijete u 18.-oj kaže: Ja žarko želim biti kirurg. A da mu za drž. maturu ili prijemni na medicini nedostaju godine učenja i da ima takve rupe u znanju zbog kojih će to postati jako teško izvedivo.

Što se tiče tvojeg odlaska iz društva gdje 90% stvari nije po tvojoj mjeri- to je tvoje apsolutno pravo i naravno da tvoje dijete dijeli, i u dobru i u zlu, tvoj put, ali i dalje treba dobiti nivo obrazovanja kojim mu se neće zatvoriti neka vrata. Dakle, tvoj zahtjev za HS kao opcijom je na mjestu, ali tvoj zahtjev da ti odrediš apsolutno sve vezano za to je traženje države da zakonski omogući i legalizira zakidanje djece za minimum obrazovanja. Ne kažem da bi ti to učinila, ali bi takvim zakonskim rješenjem to postalo legalno.

[tajuska]

Zubic vila, potpis velik ko kuca.
moja baka je tako zavrsila samo 4 razreda osnovne skole, a njezin brat kojeg jako volim, ali koji nije ni upola inteligentan ko ona je zavrsio zanat jer njemu ce trebati, a onda ce se udati. i ona je cijeli zivot bila domacica, udana iz nuzde, nesretna (iako je meni moj deda bio najdivniji i najbolji i nemam uopce rijeci da opisem koliko sam ga obozavala). i dan danas sa sjetom prica o svom jedinom radnom mjestu u zivotu na kojem je provela samo par mjeseci jer joj deda nije dozvolio da vise radi jer da bolje da je doma s djecom. a jedna je od najinteligentnijih osoba koje znam, sigurna sam da bi ovaj svijet bio malo bolje mjesto da je ona imala mogucnost skolovanja i samorealizacije. i okej,. to se desavalo prije 60 godina, ali nemojte misliti da nema i danas predjela u kojima je tako. zivim na selu i nazalost znam da modernizacija ne stize ovdje svakodnevno...

u potpunosti razumijem potrebu POJEDINCA da zivi zivot kakav mu/joj odgovara, ali samo pokusajte shvatiti da su neka drustvena ogranicenja tu da bi stitila one koji nemaju svoj glas, a to su definitivno djeca. teme koje ja razumijem i za koje pouzdano znam da skolski sustav ne pokriva adekvatno, cu sigurno raditi sa svojim djetetom doma i sigurno da cu kriticki s njom razgovarati o stereotipima i pokusati joj objasniti da nisu samo muskarci pisci i povijesne licnosti i masu drugih stvari. za pocetak cu joj valjda vec u vrticu morati objasniti zakaj se njezini mama i tata ne prezivaju isto i zakaj samo ona ima dva prezimena...

i Roza, nije okej ovaj stereotip da "opozicija" nece nista pitati svoju djecu. ja sam odlucila takoder zivjeti na selu i mnogi su mislili da sam poludila jer sam imala rijeseno stambeno pitanje u gradu i misle da sam luda sto svaki dan dva sata provedem na putu do svog radnog mjesta, a samo zato da bi moje dijete imalo po mom misljenju privilegiju da odrasta u zdravijem, mirnijem i sigurnijem okruzenju. ali ako ce ona htjeti u srednju skolu u grad, slobodna je ici. slobodna je ciniti sto god ju je volja. i naravno da kada iz nekih razloga nebi mogla pohadati redovnu skolu, imala bi mogucnost alternativnog oblika obrazovanja. ali za razliku od tebe, meni je drago sto i drustvo u cjelini barem na zakonskoj razini zeli brinuti za moje dijete. meni je to znak humanosti, a ne opresije.

[cvijeta73]

evo, ja sam ponosna na ovaj forum, kako pametne i rječite forumašice ima :respect:

[RozaGroza]

i Roza, nije okej ovaj stereotip da "opozicija" nece nista pitati svoju djecu

Nisam rekla da neće ništa pitati svoju djecu, već im neće ponuditi mogučnost izbora načina obrazovanja (kada HS bude legaliziran).

[tajuska]

Nisam rekla da neće ništa pitati svoju djecu, već im neće ponuditi mogučnost izbora načina obrazovanja (kada HS bude legaliziran).

znaci ti ces spiru sa 7 godina pitati jel hoce u redovnu skolu ili uciti doma?

[Cubana]

Nisam rekla da neće ništa pitati svoju djecu, već im neće ponuditi mogučnost izbora načina obrazovanja (kada HS bude legaliziran).

Ja sigurno necu jer im to ne mogu pružiti.
Ovo je isto paralelno još jedna kucanica-nekucanica tema jer i da smatram potrebnim da moja djeca ne pohadjaju školu ne vidim kako bih to mogla provesti u djelo. (ne želim živjeti od svoje zemlje i trampiti se za ostalo, da se odmah ogradim)

[RozaGroza]

znaci ti ces spiru sa 7 godina pitati jel hoce u redovnu skolu ili uciti doma?

Ne - ali ne mogu sad o tome ništa sigurno tvrditi jer moj dečko još nije pokazao svoj pravi karakter i afinitete iako pleše na Metallicu i obožava gitaru Samo sam se osvrnula na nečiji komentar (zapravo više njih) da HS u nekim slučajevima ne poštuje djetetove želje, pa me zanimalo kako se to, u tako važnim stvarima, poštuju djetetove želje kad su suprotne od roditeljskih? Kako bi vi poštovale djetetovu želju za HSom da je npr. pokaže?

[pikula]

Ja sam za HS koliko i za PKK. ZA da se trudimo nastojimo i gradimo infrastrukturu, logistiku, uvjete jer su to ciljevi itekako vrijedni truda. Ali nisam za to da da se otvaraju prava i mogužnosti formalno ako bi to sam doprinjelo kaosu i manipulacijama. Dok su CZSS ovako neefikasni školsku sustav je ponekad jedini sustav kontrole što se događa s djecom. Ja bih, recimo, voljela da mi HS i PKK budu legitiman izbor, ali ako bi to otvorilo opcije kao što se čudne sekte u SAD-u u kojima se sazna što se događa s djecom tek kad navrše 21 godinu i pobjegnu u civilzaciju radije ne.

[magriz]

znaci ti ces spiru sa 7 godina pitati jel hoce u redovnu skolu ili uciti doma?

Ne - ali ne mogu sad o tome ništa sigurno tvrditi jer moj dečko još nije pokazao svoj pravi karakter i afinitete iako pleše na Metallicu i obožava gitaru Samo sam se osvrnula na nečiji komentar (zapravo više njih) da HS u nekim slučajevima ne poštuje djetetove želje, pa me zanimalo kako se to, u tako važnim stvarima, poštuju djetetove želje kad su suprotne od roditeljskih? Kako bi vi poštovale djetetovu želju za HSom da je npr. pokaže?

mene iskreno zanima kako dijete od 7 godina koje nikad nije bilo u kontaktu s institucijom, može samo prosuditi želi li ići u školu ili biti doma obrazovano?
pogotovo kad roditelj naginje OKK

naravno, isto vrijedi i za suprotnu stranu

tako malo dijete, nije sposobno samo donijeti valjanu odluku, jer da je, tada bi ih poticali da se sa 7 godina odsele i žive samostalno

[RozaGroza]

mene iskreno zanima kako dijete od 7 godina koje nikad nije bilo u kontaktu s institucijom, može samo prosuditi želi li ići u školu ili biti doma obrazovano?
pogotovo kad roditelj naginje OKK

naravno, isto vrijedi i za suprotnu stranu

tako malo dijete, nije sposobno samo donijeti valjanu odluku, jer da je, tada bi ih poticali da se sa 7 godina odsele i žive samostalno

to jt točno ono što sam ja rekla, samo sam na strani hs-a

[krumpiric]

Dok su CZSS ovako neefikasni školsku sustav je ponekad jedini sustav kontrole što se događa s djecom.

X
a i da je CZSS efikasniji, nebi išao dovoljno daleko da riješava blaže probleme.

[Zubic vila]

Jasno da neće dijete sa 7 godina donositi samo odluke o tome da li će se uopće školovati i kako. Mnogi bi tako ostali nepismeni pa pitali jednog dana roditelje zašto.
Roza, većina neće djetetu nuditi HS zato jer im to uopće nije realna opcija, ljudi rade ili se ne osjećaju dovoljno sposobnim za prenošenje takvih znanja.
A da bi zaista itko od nas znao što našem djetetu i nama više odgovara, trebali bi jedno 6 mjeseci probati HS, pa 6 mjeseci ići u školu. Pa vidjeti i dijete i roditelj što im je više odgovaralo.

Mislim da nitko ovdje ne zagovara kontrolu HS-a u smislu da roditeljima koji se na to odluče treba socijalna služba visiti za vratom. Ali dijete mora savladavati određena znanja sukladno dobi. Inače smo u zoni obrazovnog zanemarivanja. Ružno zvuči, ali tako je. HS ti daje punu slobodu da s djetetom učiš u dvorištu, da mu znanja prezentiraš ako misliš da znaš puno zanimljivije nego u školi, ali po meni je normalna granica roditeljskog odlučivanja što je dobro za dijete prijeđena i pravo na osnovno obrazovanje povrijeđeno ako roditelj izbaci npr. 35% školskog gradiva jer on misli da to nije važno ili da djetetu neće trebati. Djeca često mijenjaju želje, neki afiniteti se pojave ranije neki kasnije i naše je da im damo dovoljnu širinu da kako rastu tako sami sebe uz našu pomoć usmjere u obrazovanju i odabiru zanimanja. Isto tako, u školi se uče i mnoge stvari koje se u praksi i životu čovjeka gotovo ne pojavljuju, (pisali smo o tome na temi o Amerima) ali nas te stvari uče razmišljanju, treniraju mozak, razvija se sposobnost apstraktnog promišljanja koje ti koristi u životu od najbanalnije svakodnevice do eventualnog savladavanja naprednih znanja jednog dana na fakultetu.

[Zubic vila]

Isto tako, u školi se uče i mnoge stvari koje se u praksi i životu čovjeka gotovo ne pojavljuju, (pisali smo o tome na temi o Amerima) ali nas te stvari uče razmišljanju, treniraju mozak, razvija se sposobnost apstraktnog promišljanja koje ti koristi u životu od najbanalnije svakodnevice do eventualnog savladavanja naprednih znanja jednog dana na fakultetu.

Da samu sebe dopunim da ne bi ovo shvatili krivo. Nisam mislila da se ovo ne može naučiti i u HS modusu školovanja, nego sam to navela kao primjer kako neka znanja u kurikulumu mogu izgledati kao čista gnjavaža djece nečime što im nikad neće trebati, a zapravo se radi o jako korisnom gradivu.

[krumpiric]

Isto tako, u školi se uče i mnoge stvari koje se u praksi i životu čovjeka gotovo ne pojavljuju, (pisali smo o tome na temi o Amerima) ali nas te stvari uče razmišljanju, treniraju mozak, razvija se sposobnost apstraktnog promišljanja koje ti koristi u životu od najbanalnije svakodnevice do eventualnog savladavanja naprednih znanja jednog dana na fakultetu.

amen
i uzročno-posljedičnu vezu učenja basica i logičnog razmišljanja
ili matematičkih pravila i pravila jezika
-ako ne poštujemo, a lako je moguće da nećemo poštovati, ne možemo niti odrediti posljedice (kad se s time nismo susreli)
sad da se i ja ispravim kad se zubićka ispravila
lako moguće da nećemo poštovati ako "osjetimo" da nam dijete iznimno uživa u čitanju knjiga i da mu se dlake dižu na spomen jednadžbe...npr.

[Dijana]

Zapravo je istina da apsolutna sloboda pojedinca ne postoji (i pritom ne mislim na pojedinca koji bi ugrožavao nekog drugog).
Meni je zapravo malo zastrašujuće kad si osvijestim tu činjenicu, ali u svakodnevnom životu tko stigne razmišljati o tome da si
defacto "oštambiljan i utefteren" od prvog udaha (u bolnici), i da ti je nadalje sve skrojeno. U tom međusprostoru postoje uistinu mnogobrojni izbori, ali evo kako vidimo, postoji još mogućnosti za proširenje, i iako i ja mislim da nam društvo možda nije dozrelo za OKK, isto tako ne mislim da su tu potrebne nekakve puste godine da se to promijeni. Potrebna je samo jedna efikasna služba nadzora, jer i ja vjerujem da bi OKK bez kontrole otvorio put zloporabama. A opet je pitanje, zašto se kod nas stvari tako sporo mijenjaju? I razumijem da se ljudi isfrustriraju, jer dok se nešto promijeni, njima prođoše godine.

[krumpiric]

i da ti je nadalje sve skrojeno..

zapravo se sa svime slažem, osim s ovim.
mislim da ti je širok spektar opcija.
da bi se mogao proširiti-bi. Ali nije da ti je skrojeno.

[RozaGroza]

Zapravo je istina da apsolutna sloboda pojedinca ne postoji (i pritom ne mislim na pojedinca koji bi ugrožavao nekog drugog).
Meni je zapravo malo zastrašujuće kad si osvijestim tu činjenicu, ali u svakodnevnom životu tko stigne razmišljati o tome da si
defacto "oštambiljan i utefteren" od prvog udaha (u bolnici), i da ti je nadalje sve skrojeno

Da. Ovo si super rekla.

Moram priznat da mi je nakon svog ovog dopisivanja trebao "fix" pa sam jučer razgovarala jedno sat vremena sa frendicom iz Englesko, koja prakticira HS, živi na selu po principu samoodrživosti i koja koristi isključivno alternativnu medicinu - lječenje biljem itd. Uf, odmah se bolje osjećam

[Peterlin]

zapravo se sa svime slažem, osim s ovim.
mislim da ti je širok spektar opcija.
da bi se mogao proširiti-bi. Ali nije da ti je skrojeno.

X

Imamo puno više mogućnosti izbora nego samo jedna ili dvije generacije unatrag, što su ljudi već ovdje spomenuli (da ne pišem isto o svojim bakama i njihovim životima).

[Dijana]

X

Imamo puno više mogućnosti izbora nego samo jedna ili dvije generacije unatrag, što su ljudi već ovdje spomenuli (da ne pišem isto o svojim bakama i njihovim životima).

Slažem se, i moja jedna baka je imala sličan život kako su cure opisivale, pa čak i tetu je dida "izvadio" iz škole nakon četvrtog
osnovne, a moj tata je završio fakultet (doduše, sam se uzdržavao). Ne bih nikako mijenjala svoj život i mogućnosti za njihov,
ali u prirodi je čovjekovoj da uvijek stremi za više, zar ne.

[Zubic vila]

Nije ti sve skrojeno, isto kao što apsolutno slobodan nije nitko. Svima nam je život podijelio neke karte, ovakve ili onakve roditelje, neke vrline i mane, talente i netalente. Određeni smo dobrim dijelom time da smo se i gdje smo se rodili i time da nam životni vijek nije beskonačan. Sloboda koju imamo je mnogima i prevelika pa ne znaju što bi sa sobom. Ali sva sreća da je imamo, ona pred nas postavlja određene izazove i naš je izbor kako ćemo tu slobodu koristiti.
Ali iluzorno je razmišljati da je dijete koje je upisano u školu "uteftereno" išta više tom činjenicom nego što je neko drugo dijete "uteftereno" činjenicom da nije upisano u školu.

[apricot]

Nije ti sve skrojeno, isto kao što apsolutno slobodan nije nitko. Svima nam je život podijelio neke karte, ovakve ili onakve roditelje, neke vrline i mane, talente i netalente. Određeni smo dobrim dijelom time da smo se i gdje smo se rodili i time da nam životni vijek nije beskonačan. Sloboda koju imamo je mnogima i prevelika pa ne znaju što bi sa sobom. Ali sva sreća da je imamo, ona pred nas postavlja određene izazove i naš je izbor kako ćemo tu slobodu koristiti.
Ali iluzorno je razmišljati da je dijete koje je upisano u školu "uteftereno" išta više tom činjenicom nego što je neko drugo dijete "uteftereno" činjenicom da nije upisano u školu.

stvarno krasno rečeno <3

i potpuno na putu slobode izbora.

[krumpiric]

Nije ti sve skrojeno, isto kao što apsolutno slobodan nije nitko. Svima nam je život podijelio neke karte, ovakve ili onakve roditelje, neke vrline i mane, talente i netalente. Određeni smo dobrim dijelom time da smo se i gdje smo se rodili i time da nam životni vijek nije beskonačan. Sloboda koju imamo je mnogima i prevelika pa ne znaju što bi sa sobom. Ali sva sreća da je imamo, ona pred nas postavlja određene izazove i naš je izbor kako ćemo tu slobodu koristiti.
Ali iluzorno je razmišljati da je dijete koje je upisano u školu "uteftereno" išta više tom činjenicom nego što je neko drugo dijete "uteftereno" činjenicom da nije upisano u školu.

e bravo!

[Zubic vila]

Ajme apricot se slaže sa mnom. Ima onda nade i za rješenje problema korupcije u HR.

[apricot]

jelda?
zavladala neka totalno prebožićna atmosfera!

idemo to razbucati!
kako Cvijeta reče...

potpuno sam na strani moderatorica.

al to mi nekako nije prirodno za reć

[seni]

ne stignem pratiti ovaj brzorazvijajuci topic.
sad sam samo preletjela zadnju stranu. lijepo zboris zubic vila. i tanjuska. kumpiric. dijelim vasa misljenja o skoli kao civilizacijskoj tekovini.
isto tako razumijem martu.
drago mi je da vidim da se povecava broj oni kojima je hs pod reguliranim uvjetima ok.
kao sto je marta jednom primjetila, nakon sto ti dijete krene u skolu dobijes neki drugaciji uvid u stvari.
meni nije ni prije ideja hs pod kontroliranim uvjetima bila antipaticna, ali danas mogu reci da naprosto bolje razumijem one koji misle da bi im djeca profitirala (u globalu, naravno da uvijek nesto dobijes, a nesto izgubis bez obzira koju opciju izaberes.) u hs sustavu, ili nekom jos drugacijem.

svatko naravno ima razlicite razloge. za neke je sustav ocjenjivanja trn u oku, nekima je uopce skolski sustav u kojem je manje vise naglasak na onom sto ne mozes, umjesto na onom sto mozes, neprihvatljiv, neki smatraju da je nacin strukturiranja predmeta (nedostatak poveznica, kreativnost) los.
mnogima (a ja sam medu njima) zapravo najvise smeta to sto je skola organizirana kao (malo pretjerujem radi boljeg razumjevanja) farma pilica u kojima svi dobijaju isto, na isti naci, te istim tempom.

+ sto se generacija danasnje djece uveliko razlikuje od nase, a kamoli nasih roditelja. djeca danas imaju roditelje puno bolje obrazovane nego prije, dostupna im je citava paleta izvora za samoucenje, od knjiznica, radia, televizije, novih medija, drustvenih mreza, putovanja...itd.
pa ipak se danas u skolama predaje skoro pa isto kao u doba marije terezije.
individualizacije je jako malo, te bez obzira na dobru volju i sposobnosti uciteljice (obadvije od moje cure su bile dobre, prva osobito i na tome smo joj jako zahvalni) da odredene stvari individualizira, sustav to vrlo tesko omogucuje. jer imas jednu osobu (kod nas je bila i jedna pomocna sto je bio bonus) na cijeli razred.

kao sto vec prije rekoh, ne znam da li bi se i u boljim okolnostima odlucili za hs i zbog osobenosti mog djeteta i zbog toga sto i mm i ja volimo svoj posao, te ne bismo ostajali kuci.
medutim, cini mi se da bi moje dijete u 1-4 u smislu znanja prilicno profitiralo od hs-a. (jos sam duzna odgovor onima na nekoj strani 9, 10 koji misle da je ok da dijete 5, 6..sati u skoli bude fikus, pa da u slobodnom vremenu! radi dalje)
i to nije ni u kakvom raskoraku s tim, da placam porez, budem integrirana u sustav..itd.

[dorotea24]

Nije ti sve skrojeno, isto kao što apsolutno slobodan nije nitko. Svima nam je život podijelio neke karte, ovakve ili onakve roditelje, neke vrline i mane, talente i netalente. Određeni smo dobrim dijelom time da smo se i gdje smo se rodili i time da nam životni vijek nije beskonačan. Sloboda koju imamo je mnogima i prevelika pa ne znaju što bi sa sobom. Ali sva sreća da je imamo, ona pred nas postavlja određene izazove i naš je izbor kako ćemo tu slobodu koristiti.
Ali iluzorno je razmišljati da je dijete koje je upisano u školu "uteftereno" išta više tom činjenicom nego što je neko drugo dijete "uteftereno" činjenicom da nije upisano u školu.

baš si to lijepo napisala!

edit: isto tako i krumpirić i tajuška fino zbore.

[n.grace]

Nije ti sve skrojeno, isto kao što apsolutno slobodan nije nitko. Svima nam je život podijelio neke karte, ovakve ili onakve roditelje, neke vrline i mane, talente i netalente. Određeni smo dobrim dijelom time da smo se i gdje smo se rodili i time da nam životni vijek nije beskonačan. Sloboda koju imamo je mnogima i prevelika pa ne znaju što bi sa sobom. Ali sva sreća da je imamo, ona pred nas postavlja određene izazove i naš je izbor kako ćemo tu slobodu koristiti.
Ali iluzorno je razmišljati da je dijete koje je upisano u školu "uteftereno" išta više tom činjenicom nego što je neko drugo dijete "uteftereno" činjenicom da nije upisano u školu.

Divan post.

[Angie75]

Meni je pak divan post od seni, totalno mi je otvorio oči.
Nisam bila a priori protiv hs, samo sam se bojala tko bi ga u HR koristio, al sad potpuno razumijem i zagovornike.

[Zubic vila]

(jos sam duzna odgovor onima na nekoj strani 9, 10 koji misle da je ok da dijete 5, 6..sati u skoli bude fikus, pa da u slobodnom vremenu! radi dalje)

seni, ne sjećam se da je netko ovo napisao, ali možda si nešto što sam ja napisala tako shvatila. Jer sam navela da je naprednijoj djeci škola obično nešto što odrade lijevom rukom pa uz roditelje i slobodne aktivnosti nadograđuju. Ja sam došla u 1. osnovne, a već sam savladala sve to gradivo. Ali nisam bila fikus iako mi je ponekad bilo uvjetno rečeno dosadno. Iako, mislim da u dječjem umu nikad nije dosadno, a ako je, da nije ni tako loše da ono samo nauči kako se nakratko zabaviti. Lako je s djecom koja brzo kopčaju, osim toga uvijek je u udžbenicima bilo i nakon lekcija onih dodataka "Za one koji žele znati više". Ja sam često čitala što ima u knjizi unaprijed i pomagala onima kojima nije išlo (učiteljica me zaposlila). U višim razredima imali smo i napredne grupe iz nekih predmeta, a i općenito barem ovaj naš hrvatski kurikulum vrlo brzo dođe do širine i informacija koje teško da neko dijete već toliko dobro zna da mu bude dosadno.

[seni]

i jos bi dodala nesto o metodici ili o nekom principu samoucenja o kojem je pisala marta.

odmah na pocetku: postujem rad ucitelja, profesora, jasno mi je da se osim o znanju radi i o prenosenju znanja, didaktici, metodici, pedagogiji i slicno. kao sto rekoh prije iskustva s vlastitim djetetom nisam o tome previse razmisljala.
sada, iako nemam o tome neko teoretsko znanje, te se nisam tom tematikom ni bavila, moram reci, da mi se cini da je metodika rada u grupi jedna sasvim drugo od individualnog rada.
u individualnom radu metodika se ne odnosi na neko prosjecno (u principu ne postojece) dijete, vec na konkretnu osobu. takode se na moras baviti dinamikom grupe.
uzeti cu opet matku kao primjer.
pretpostavljam da nacin kako se u skolama radi:
1. razred racunanje do 100
2. razred do 1000 (ili 10000 ne sjecam se vise)
itd...
je proizasao iz vjerojatno nekih istrazivanja o nacinima ucenja i slicno.
ako netko zna, molila bih da mi objasni.
medutim moje dijete, kada je razumjelo racunske operacije do 20 ili 100 (a razumjelo je prije skole) racunala je automatski po istom principu sve. za nju je bilo potpuno jasno odmah da ako je 5x10=50, da 5x1000=5000. kao i da je svejedno da li je pitas 17 +15 ili 2575+765.
medutim sustav zahtjeva od nje da sjedi 4 godine i marljivo radi (sto je i radila) ono sto zapravo vec odavno zna. i ne mislim da je ona jedina.

i danas se sjecam (ne znam da li je bio prvi ili pocetak drugog razreda) kada me je nakon sto smo bili na placu gdje je vidjela kako prodavaci na papiricim pismeno (da li se tako kaze hrvatski ) racunaju,
pitala da joj pokazem djeljenje.
pokazala sam joj da je to skracena verzija kako bi djelila u glavi, objasnila princip, a dalje je teklo ovako: ja sam kuhala, a ona je dolazila svakih pet minuta sa pitanjima:
sto da radim s ostatkom. ok idemo vidjelti kako da podjelimo ostatak.
nakon pet minuta: zasto se ovdje stalno ponavlja 3333 (npr. ako dijelis 100 sa 3). ok. postoje brojevi koji nemaju kraja.
nakon pet minuta: kako da znam koji je broj djeljiv sa 2, 3, 5.. bez ostatka.
i rucak je bio skuhan. dijeljenje 1-4 je obavljeno.
dakle metodika tamo, metodika simo, djeca imaju sposobnost samoucenja i zapravo je meni najasno koji je smisao da godinu dana dijelis do 20, pa sljedecu godinu do 100, pa tamo neku godinu djelis sa dvoznamenkastim brojevima ...itd
ja sam sljedeci dan otisla do uciteljice, da je pitam sto da radim , jer ja na pitanje zelim odgovoriti (i ne zelim ubiti djetetovu znatizelju odgovorima: to ces uciti poslije), ali sto ce dijete raditi 4 godine u razredu? uciteljica je na srecu pametna zena i cinila je koliko je mogla u sustavu kojem je.
a ja sam tada pocela razmisljati o samoucenju, o principu skole u kojima su djeca od 1-4 zajedno, te svako dijete radi svojim tempom.
slicna situacija je bila kada je zeljela saznati kako se nasljeduju osobine od roditelja. nabavili smo nestio knjiga o genetici i moram reci da sam bila iznenadena kako je ona to sve iz raznih knjiga poslozila, razumjela, te poslije i napravila projekt o tome u cetvrtom razredu.
mislim da djeca zaista mogu puno vise i drugacije nego sto mi to mislimo.
sreca u svemu tome je da curka jako voli skolu bez obzira sto joj je tamo pocesto dosadno. ali ja se svako toliko pitam koji je smisao te farme pilica u kojima je nekima prebrzo, nekima presporo, svima isto, a svi su razliciti po nacini kako razumiju, propituju, prihvacaju.
i takode se pitam koliko je tu zapravo izgubljenog vremena i zanimacija kad sjedis 6 ili vise sati (ako si u boravku) za nesto sto bi realno savladao u 2 ili 3 sata.

[icyoh]

Meni je super kako zv uvijek ima energije za pisati konstruktivne postove.

Inače potpis pod zv, maru i krumpiric (i još par cura).


A da uđe u zapisnik - jesam za izbor, radilo se o HS ili nečem drugom, no uz pridržavanje nekih "kriterija" koje sam već navela.

[seni]

zubic, nisam mislila na tebe.

[krumpiric]

seni, pa ne mislim da je isključeno sve što nabrajaš i pored regularne škole.

I moje petogodišnje dijete oduševljava beskonačnost brojeva. To mu je jedna od osnovnih preokupacija.
Naravno da mu ja, koja sam učila 6-7 različitih matematika samo na studiju to mogu objasniti bolje od učiteljice koja se bavila samo baznom matematikom.
Ali hrpu svari ne mogu. Ili mislim da ne mogu.
I ne samo to, poanta beskonačnosti brojeva nije nešto što on treba znati pod muss, to je ono što spada u "one koje žele znati više" i za to mi se uvijek može obratiti.

OŠ služi da ga upozna sa svime po dovoljno da mu otvori raspon izbora, interdisciplinarno shvaćanje, osnovna znanja i na kraju-pomogne u odabiru preferenci.
Ja ću se truditi na taj odabir djelovati samo "savjetodavno". Bez izravnog (a još važnije neizravnog) sugeriranja.

poštujem da postoji mogućnost da dijete koje sve "već zna" osjeti stagnaciju i dosadu, to je nešto na čemu sustav treba raditi.
Nekad (kad sam ja išla u OŠ) jedino riješenje je bilo preskakati razrede-ali se držim onoga da to negativno djeluje na sociološki i emotivni element života.

[Zubic vila]

Seni, nije ni bitno, samo ti iz perpektive djeteta koje je isto u školi kopčalo "prebrzo" govorim da to nije bauk. I sama kažeš da vam je učiteljica fleksibilna, da malena jako voli školu. I moram ti reći da se usuđujem i ovako virtualno i laički procjeniti da ti je curica prava genijalka + djetetu s takvom voljom i željom za znanjem je samo nebo granica.

[Pcelica Mara]

Kad narastem želim biti Zubić vila

Prekrasni, prekrasni postovi, kao i obično

[seni]

krumpiric, zubic vila, kuzim ja sto zelite reci, ali moje pitanje ide u jos jednom smjeru.
svi se pitamo kako znati da li kao roditelj imas dovoljno znanja za hs, te da li drugi sudionici (prijatelji, poznanici, placene poduke) u poducavanju djeteta u hs imaju dovoljno znanja. i recimo da se ogranicimo na 1-4.

a trebali bi se priupitati kako stoji sa znanjem u klasicnom sustavu.
ja se pitam, koliko je u klasicnom sustavu djecija sposobnost samospoznaje i samoucenja vise nego zakinuta. hvala na komplimentima zubic vila, ali ja nisam uzela primjere svog djeteta da kazete: uh sto je pametna , nego da pokazem kako dijete ulazi u neku materiju kada ima priliku.
svi mi znamo kako nas djeca ispituju kad su mala:
to su pitanja bez kraja i konca i prilicno duboka, te idu sve dublje i dublje...
da li je logicno da dijete kada zbraja 1-20 upita: a kako cu zbrojiti 345+654
ili
kad uci djeljenje 4 jabuke na dvoje djece, a kako cu podjeliti 3 jabuke na dvoje?
ili ako uce okvirno zemlja je okrugla itd..
da odmah upitaju : a zasto se vrti oko svoje osi? a kako, gdje, kuda?

da li ste vi koji imate djecu u 1-4 razredu primjetili kako ta pitanja postaju sve rjeda i rjeda, jer naprosto ne bivaju odgovorena, posto ce to jelte uciti sljedece godine. pa djeca sve manje i manje pitaju takve stvari. odnosno pitaju kuci, ali ne u skoli.
i sve vise i vise prihvacaju "mehanicki" pristup ucenju. i to nema veze samo sa kvalitetom uciteljice. ima veze sa velikim razredima sa sustavom kao takvim, sa "masovnom" produkcijom koja je bila veliki korak naprijed u 18, 19 stoljecu. ali danas nam trebaju drugi modeli.

jasno mi je da hs sam po sebi ne garantira takav dubinski i povezujuci pristup. ali ga ni automatski ne iskljucuje.
jasno mi je, da bi takav pristup bio moguc i u skolama, kada bi se one reformirale i postale to sto trebaju biti. ali topik ide sire od samo pro i contra hs, pa ja dajem na razmisljanje.

ps. upravo sam procitala stranicu 14. stvarno dobra i lijepa rasprava sa puno pametnih priloga.
apri hvala na komplimentima, ali nemoj vise, jerbo mi je negodno.

[marta]

Masovna produkcija u skolama dovede na kraju do recenice "to nije vazno jer nismo spomenuli na satu". To je nakon sto pitanja prestanu.

[apricot]

Masovna produkcija u skolama dovede na kraju do recenice "to nije vazno jer nismo spomenuli na satu". To je nakon sto pitanja prestanu.

baš.
jer, kada dijete napiše kako zimi grane pucaju pod teretom leda i hladnoće (kako krasno rečeno), dobije minus jer "tako ne piše u knjizi".

je li to ipak ular?

[krumpiric]

baš.
jer, kada dijete napiše kako zimi grane pucaju pod teretom leda i hladnoće (kako krasno rečeno), dobije minus jer "tako ne piše u knjizi".

je li to ipak ular?

to je loša učiteljica. Kratko i jasno.
ili loš učiteljičin potez?

[krumpiric]

moje osobno iskustvo je da su pitanja prestala (moja, za dijete su tek počela) kad sam krenula smjerom koji nisam odabrala srcem ni glavom. Dakle, kad je nestalo ljubavi za saznanjima.
Međutim, pomiri se čovjek pa krene i na svom putu tražiti ono lijepo. Ima toga svuda.
tu sigurno pružam podršku proHS strani-i učitelji su ti koji mogu ubiti ljubav za znanjem. Jednako kao i potaknuti ju. I mi smo ti. I djetetov karakter je jako bitan..
opet se to svodi na osobnu razinu, nečije znanje, zalaganje, rad, način na koji obavlja svoj posao-može biti važan i presudan.